(I)RACIONALNO

gost 202039

Poznat
Poruka
7.122
Da li je vera u postojanje Boga racionalna ili iracionalna stvar?
Ako je nešto iracionalno, da li je nepotrebno?
Koliko je iracionalno važno za religiju?


Racionalno ima svoje granice. Do njih možda čovek nikada neće stići. Jer za logičko zaključivanje potreban je početak, uzrok....
A koliko god bilo „zato“ uvek će biti jedno više „zašto?“
Sa gledišta racionalnog iracionalno je besmisleno. Ali besmisleno koje se može objasniti.
A logično je da je racionalno besmilsleno najviše zbog tog jednog neodgovorenog „Zašto?“..
 
Da li je vera u postojanje Boga racionalna ili iracionalna stvar?

počeo si da sumnjaš? :lol:

Ako je nešto iracionalno, da li je nepotrebno?

nekima je neophodno.

Racionalno ima svoje granice. Do njih možda čovek nikada neće stići. Jer za logičko zaključivanje potreban je početak, uzrok....

logika i racio su dva različita pojma. ako to pitaš.
logika može biti zaključena i na osnovu iracionalnog. logično naopaka.
pitanje je koliko koga služi racio i gde su mu granice.

Sa gledišta racionalnog iracionalno je besmisleno. Ali besmisleno koje se može objasniti.

može se objasniti nekim nedostatkom u glavi.
i dalje je besmisao, kakvu mu god namenu izmislio, ne služi razumu. što je za neke olakšavajuća okolnost, izgovor... u većini slučajeva uslovljen strahom od realnosti, ili smrti. ako smo još uvek na religiji. :)

A logično je da je racionalno besmilsleno najviše zbog tog jednog neodgovorenog „Zašto?“..

besmisleno ja zato što nemaš odgovor?
pa lakše je samozavaravati se i živeti u svetu iluzija i doći do zaključka kako racio ionako ničemu ne služi jer nemaš odgovore na sva pitanja.
nikada ih nećeš ni imati. a ne znam ni čemu bi ti poslužili?
 
Da li je vera u postojanje Boga racionalna ili iracionalna stvar?
Ako je nešto iracionalno, da li je nepotrebno?
Koliko je iracionalno važno za religiju?


Racionalno ima svoje granice. Do njih možda čovek nikada neće stići. Jer za logičko zaključivanje potreban je početak, uzrok....
A koliko god bilo „zato“ uvek će biti jedno više „zašto?“
Sa gledišta racionalnog iracionalno je besmisleno. Ali besmisleno koje se može objasniti.
A logično je da je racionalno besmilsleno najviše zbog tog jednog neodgovorenog „Zašto?“..

Cim pitas "Zasto?" - presao si u ateiste.

Vernici ne pitaju "zasto".

Oni VERUJU!
 
počeo si da sumnjaš? :lol:

Taman posla :D

nekima je neophodno.

Pitanje je da li je svima neophodno?
Koliko u tvom shvatanju i ponašanju ima iracionalnog?
Čovek je iracionalno biće. Zato npr. mnogi teorijski modeli iz ekonomije "ne rade" u praksi jer pretpostavljaju da je pojedinac racionalan...[/QUOTE]

može se objasniti nekim nedostatkom u glavi.
i dalje je besmisao, kakvu mu god namenu izmislio, ne služi razumu. što je za neke olakšavajuća okolnost, izgovor... u većini slučajeva uslovljen strahom od realnosti, ili smrti. ako smo još uvek na religiji. :)
besmisleno ja zato što nemaš odgovor?
pa lakše je samozavaravati se i živeti u svetu iluzija i doći do zaključka kako racio ionako ničemu ne služi jer nemaš odgovore na sva pitanja.
nikada ih nećeš ni imati. a ne znam ni čemu bi ti poslužili?



Da, baš to, besmisao je kako god da okreneš.
Ali sad meni nije jasno šta je onda smisleno.
Jer jedno je logički besmisleno...nerazumno. Uobrazilja, moglo bi se reći...
A drugo je opet besmisleno jer nema ni opravdanog uzroka. Neuhvatljivo...

Ne znam baš šta hoću reći...ali osećam se čudno povodom svega toga :D
 
Pa možda verovanje u svemoguće biće jeste iracionalno, ali ipak nekima pomaže da prebrode teške trenutke, drugima pruža utehu, itd.
Mada, ja sam više za to da se pitamo "zašto" i da istražujemo :D
 
Vera je iracionalna...Čak i kad se obraća svom sadržaju pitanjem "zašto" jer je pitanje dijalektičko i traži
odgovor o sadržaju jedne od teza ili o sintezi...Legitimno sredstvo i u racionalnom mišljenju i u iracionalnom
(filozofskom) mišljenju...
Spinoza je racionalno razmišljajući došao do konkluzija o Bogu kao Naturi-prirodi-što je poznato kao panteizam u
filozofiji i teologiji...
Aristotel je sledeći Platona i iracionalni svet ideja (senke na zidu pećine...) razvio iracionanu ideju prvog pokretača sveta
-Stvoritelja sveta...
Savremene nauke smatraju da su vere iracionalne jer su nadomestak znanja te iracionalni pojam koji se može samo emotivno
i intuitivno misliti kao ideja... Ovo tim pre jer se vera pojačava i učvršćuje iracionalnim strahom od smrti te se poništava taj
strah iracionalnim idejama (ideje su iracionalne po svojim osobinama) o zagrobnom životu...
Racionalisti filozofi su Dekart,Spinoza,Lajbnic,a
iracionalisti Platon,Kant,Hegel,Šopenhauer,Niče...
 
Pa možda verovanje u svemoguće biće jeste iracionalno, ali ipak nekima pomaže da prebrode teške trenutke, drugima pruža utehu, itd.
Mada, ja sam više za to da se pitamo "zašto" i da istražujemo :D

U tom slučaju iracionalno postaje sasvim razumno.
Možda ne po sebi, nego gledano "sa strane".

Mislim da svaki pravi istraživač treba da bude malo iracionalan...bez toga nikada "nerazumne" stvari ne bi postale razumne...
 
Pitanje je da li je svima neophodno?
Koliko u tvom shvatanju i ponašanju ima iracionalnog?
Čovek je iracionalno biće. Zato npr. mnogi teorijski modeli iz ekonomije "ne rade" u praksi jer pretpostavljaju da je pojedinac racionalan...

jeste, u manjoj ili većoj meri.
morali bi prvo da definišemo iracionalno, u kom smislu? mislim da smo velikim delom zamućeni iluzijama. ponašanje generalno ne mora da bude u skladu sa tim.
neki postupci proizilaze iz saznanja, znači čist racio... previše generalizujem jer te ne kontam najbolje.
emocije su te koje iracionalizuju.

Da, baš to, besmisao je kako god da okreneš.
Ali sad meni nije jasno šta je onda smisleno.
Jer jedno je logički besmisleno...nerazumno. Uobrazilja, moglo bi se reći...
A drugo je opet besmisleno jer nema ni opravdanog uzroka. Neuhvatljivo...

Ne znam baš šta hoću reći...ali osećam se čudno povodom svega toga :D

nije besmisao ako posluži svrsi.
i iracionalno je možda smisleno, možda je ispravno gajiti iluzije, dozirano. možda je zdravo za psihu?
zamisli da si racionalan i razuman i u svemu tražiš argumente, pitanja, odgovore. odlepio bi... ili postaješ robot.
ne znam zašto je bitan uzrok? zbog posledica? ako ti u tom trenutku odgovara da veruješ u nešto što možda nije utemeljeno u rl, ne vidim problem zašto ne bi. ako će ti tako biti lakše.
svi to radimo. ali to ne bi trebalo da nam postane model ponašanja. u tom slučaju suočavanja sa neko i nečijom istinom ne bi bilo. možeš da bežiš neko vreme, ali kada si spreman da se suočiš da to i uradiš.
valjda razumeš... i ja se osećam čudno i ne razumem samu sebe.
dešava se da svesno zamaglim vid. koliko je to uopšte iracionalno ako je svesno?
dešava se da iracionalno reagujem, emotivno, a u mom slučaju to uglavnom biva negativno. :lol:
 
Vera je iracionalna...Čak i kad se obraća svom sadržaju pitanjem "zašto" jer je pitanje dijalektičko i traži
odgovor o sadržaju jedne od teza ili o sintezi...Legitimno sredstvo i u racionalnom mišljenju i u iracionalnom
(filozofskom) mišljenju...
Spinoza je racionalno razmišljajući došao do konkluzija o Bogu kao Naturi-prirodi-što je poznato kao panteizam u
filozofiji i teologiji...
Aristotel je sledeći Platona i iracionalni svet ideja (senke na zidu pećine...) razvio iracionanu ideju prvog pokretača sveta
-Stvoritelja sveta...
Savremene nauke smatraju da su vere iracionalne jer su nadomestak znanja te iracionalni pojam koji se može samo emotivno
i intuitivno misliti kao ideja... Ovo tim pre jer se vera pojačava i učvršćuje iracionalnim strahom od smrti te se poništava taj
strah iracionalnim idejama (ideje su iracionalne po svojim osobinama) o zagrobnom životu...
Racionalisti filozofi su Dekart,Spinoza,Lajbnic,a
iracionalisti Platon,Kant,Hegel,Šopenhauer,Niče...

Ako su ideje iracionalne po svojim osobinama, što je ovako prilično jasno, onda čovek mora biti iracionalan.
Jer kako bi se mogao zvati čovekom, čovek bez ideja...
Čak je i svaka misao nekako nerazumna...neshvatljivo mi je kako je uopšte moguća, ako bi posmatrao svet samo razumno..
 
jeste, u manjoj ili većoj meri.
morali bi prvo da definišemo iracionalno, u kom smislu? mislim da smo velikim delom zamućeni iluzijama. ponašanje generalno ne mora da bude u skladu sa tim.
neki postupci proizilaze iz saznanja, znači čist racio... previše generalizujem jer te ne kontam najbolje.
emocije su te koje iracionalizuju.

E ovo za emocije ti je baš tačno.
Tamo u onoj "Emocionalnoj inteligenciji" Goleman neki tvrdi i objašnjava da čovek ne može da donese ni jednu odluku bez emocija.
Ne bi mogao da složi prioritete...
Što je opet zanimljivo ...donosi odluku razumom, ali prioritete određuje emocija.

nije besmisao ako posluži svrsi.
i iracionalno je možda smisleno, možda je ispravno gajiti iluzije, dozirano. možda je zdravo za psihu?
zamisli da si racionalan i razuman i u svemu tražiš argumente, pitanja, odgovore. odlepio bi... ili postaješ robot.
ne znam zašto je bitan uzrok? zbog posledica? ako ti u tom trenutku odgovara da veruješ u nešto što možda nije utemeljeno u rl, ne vidim problem zašto ne bi. ako će ti tako biti lakše.
svi to radimo. ali to ne bi trebalo da nam postane model ponašanja. u tom slučaju suočavanja sa neko i nečijom istinom ne bi bilo. možeš da bežiš neko vreme, ali kada si spreman da se suočiš da to i uradiš.
valjda razumeš... i ja se osećam čudno i ne razumem samu sebe.
dešava se da svesno zamaglim vid. koliko je to uopšte iracionalno ako je svesno?
dešava se da iracionalno reagujem, emotivno, a u mom slučaju to uglavnom biva negativno. :lol:

Nije ako posluži svrsi, ali je besmisleno samo po sebi.
Ako je Bog iracionalan, onda je besmislen sam po sebi, ali sasvim razumna stvar ako služi svrsi.
Pa da li onda verovati ili ne?
Zašto kod nekih služi svrsi, a kod nekih ne? Ima li neka alternativa, i koja je to?

Uzrok je bitan da bi zaokružilo logičku celinu. Koja ..nema opet smisla sama po sebi :D

Trebalo bi valjda da čovek održava ravnotežu izmedju jednog i drugog...
 
E ovo za emocije ti je baš tačno.
Tamo u onoj "Emocionalnoj inteligenciji" Goleman neki tvrdi i objašnjava da čovek ne može da donese ni jednu odluku bez emocija.
Ne bi mogao da složi prioritete...
Što je opet zanimljivo ...donosi odluku razumom, ali prioritete određuje emocija.

emocije su deo razuma.
onaj deo koji nije u koaliciji sa umom je podsvest.

Nije ako posluži svrsi, ali je besmisleno samo po sebi.
Ako je Bog iracionalan, onda je besmislen sam po sebi, ali sasvim razumna stvar ako služi svrsi.
Pa da li onda verovati ili ne?
Zašto kod nekih služi svrsi, a kod nekih ne? Ima li neka alternativa, i koja je to?

zavisi od čoveka do čoveka.
meni recimo ne treba. možda će mi trebati kada dođe vreme da mu odem na istunu? možda ga i kreiram u svojoj glavi.
čemu božanstvo može da posluži? kontrola? nesposobna sam da naštelujem savest i sama?
to ne bi upalilo sa mnom, ne ta vrsta vere. ne dok ne vidim i ne osetim autoritet. ne silu, nego autoritet. :lol:

alternativa za veru? ja verujem u astrologiju, recimo... ali ni to 100%. :lol:
ne znam ni koja je svrha svega toga, iskreno. ni da li je to neka vrsta alternative.

Uzrok je bitan da bi zaokružilo logičku celinu. Koja ..nema opet smisla sama po sebi :D

Trebalo bi valjda da čovek održava ravnotežu izmedju jednog i drugog...

između negativnog i pozitivnog?
nisam mislila da je iracionalno po pravilu negativno, ali asocira na impuls, nesvesno stanje, recimo. uradiš nešto u jednom trenutku i zažališ u sledećem.
ali tek kada vidiš posledice. kada ih postaneš svestan.
ima ljudi koji ne reaguju afektivno, možda je ovo druga tema, ali su po meni to oni koje kad pitaš da se opredele za razum ili emocije kao iz topa ispale: razum.
to su neki kontrol frikovi. takvima ništa ne verujem. ne možeš se ponašati ni kao ludak, ali emocije treba ispoljiti, i negativne i pozitivne. pa kako kome zapadne. :mrgreen:
 
Pa možda...ali kad me zaspu raznim autorima i onim čudnim rečima...
Ne razumem...

Evo fisherman...kaže ideja...nisam baš sigguran da znam šta je ideja..
Znam ovako..intuitivno, ali ne mogu o tome da raspravljam :)

nisam ni ja sigurna od kada sam došla na ovu temu. počela sam misli da cepam na atome.
znam i ja šta hoću da kažem, ali nisam sigurna da će me svi razumeti. :lol:
 
emocije su deo razuma.
onaj deo koji nije u koaliciji sa umom je podsvest.

Logicno zvuci :)
zavisi od čoveka do čoveka.
meni recimo ne treba. možda će mi trebati kada dođe vreme da mu odem na istunu? možda ga i kreiram u svojoj glavi.
čemu božanstvo može da posluži? kontrola? nesposobna sam da naštelujem savest i sama?
to ne bi upalilo sa mnom, ne ta vrsta vere. ne dok ne vidim i ne osetim autoritet. ne silu, nego autoritet. :lol:

alternativa za veru? ja verujem u astrologiju, recimo... ali ni to 100%. :lol:
ne znam ni koja je svrha svega toga, iskreno. ni da li je to neka vrsta alternative. [/QUOTE]

A ja ne znam zašto verujem.
Ne zbog kontrole...jer bio bih kontrolisan... :) Nisam nikada nešto uradio ili "ne" uradio :D u strahu od Boga...
A i nešto mislim da nemam strah od smrti... Možda podsvesno da.
Pa verovatno jeste astrologija alternativa...ona objašnjava bar neke uzroke...ili pokušava.
Mislim ta astralna tela i sve to...stvarno se ne razumem ni u to :D



između negativnog i pozitivnog?
nisam mislila da je iracionalno po pravilu negativno, ali asocira na impuls, nesvesno stanje, recimo. uradiš nešto u jednom trenutku i zažališ u sledećem.
ali tek kada vidiš posledice. kada ih postaneš svestan.
ima ljudi koji ne reaguju afektivno, možda je ovo druga tema, ali su po meni to oni koje kad pitaš da se opredele za razum ili emocije kao iz topa ispale: razum.
to su neki kontrol frikovi. takvima ništa ne verujem. ne možeš se ponašati ni kao ludak, ali emocije treba ispoljiti, i negativne i pozitivne. pa kako kome zapadne. :mrgreen:

Ne Nevesta, nego izmdeju racionalnog i iracionalnog :D
Pa i recimo zaljubljen čovek se ponaša iracionalno...mislim kad je već osvoji ženku (da se izrazimo biološkim rečnikom :) ) nema potrebe da se više glupira :D
A on to nastavlja...
 

Back
Top