Платонова идеја "паралелног" света, тј. света идеја је нешто страно хришћанском уверењу.Nemam pojma šta da ti kažem na okolnost tog...platonističkog prizvuka. U nekim Platonovim kazivanjima ima nekih stvari iz kojih mi nekako proizilazi da je Platon više kazivao o bezvremenoj nego o besmrtnoj duši.
Možda grešim u vezi sa tim ali iz nekih kazivanja kasnijih grčkih filozofa ima da ukazuju na bezvremenost kada kazuju o ideji duše a pozivajući se na Platona. Ma od toga hoće glava da boli...
A kod Platona ima i ono da je besmrtan samo...umni deo duše... No da ne smaram previše u vezi sa tim. A ako je duša nešto duhovno, nešto što nije materijalno, pa samim tim nije ni propadljivo, nekako se nameće da je besmrtna. A to tim više jer se duša sama po sebi, ne može usitnjavati na neke sitnije delove kao što se može učiniti sa materijalnim.
A meni je nekako prihvatljivije ono...''duša živa''...jer me ono ...''živo biće'' ...nekako asocira na ono u smislu...živ čovek...
Са друге стране, не може душа да оживљава, већ је човек интегрални део душе и тела. Зато и чекамо "васкрсење мртвих и живот будућег века", и коначни суд Христов целом свету ће бити када душа уђе у васкрсло тело.
Стога је потпуно јасно зашто се бира "поста човек живо биће", а не "оживљена" душа.
Хришћанска вера стоји при тврдњи да је све створено смртно. Али да је душа бесмртна по благодати коју је добила од Бога. Не према својој природи. Не сама по себи.






I onda biva ono...i telo i duša nakon smrti čoveka idu na jedno duže...spavanje...