I can fix him/her

Generalno većina ljudi i kaže da se ljudi ne mogu promijeniti jer je to unaprijed smišljen izgovor da se ne radi na sebi, nego *******, tako je kako je.
Naravno da mogu, ali u okvirima granica startnih pozicija koje su im date i koje nisu birali. Ne možeš granice znati na početku, ali kad kreneš da ih istražuješ vrlo brzo skapiraš koji su ti dometi.

 
Mogu ga/je popraviti.

Da li je želja da nekoga „popravimo“ znak empatije ili potrebe za kontrolom?
Gde je granica između zdrave podrške i nezdravog spasavanja?
Kako prepoznati da ostajemo u odnosu zbog nade u potencijal, a ne zbog realnosti?
Da li društvo romantizuju toksične odnose kroz ovaj narativ?
Može se promeniti čovek. U bilo kom smislu , i pozitivno i negativno. Nekada nije uticaj konkretne osobe , nekada jeste , nekada je to inspiracija , nekada životne okolnosti.
Bilo bi strašno glupo ostati isti. Menjaju se i shvatanja i želje vremenom. To je fluidno.
Svi smo mi skloni preoblikovanju u nekim segmentima , nekada manje , nekada više.
 
Interakcija sa ljudima nam donosi nekad i novine koje nam se dopadnu.
E sada , naslov teme ( i zašto je na engleskom?) je uvredljiv. Nismo mi plivajući zamajci.
Ponekad tračak inspiracije pronađemo u toj nekoj osobi i to je to.
 

Back
Top