Da vidimo i dalje ti znanost temeljenu na žongliranjima. Ovo je iz uistinu stručnog rada Geigera, na preko 70 stranica.
https://hrcak.srce.hr/file/350228
U hrvatskoj historiografiji i javnosti posljed-
njih se desetljeća najčešće spominju izračuni/procjene Vladimira Žerjavića.
– U svojoj knjizi Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici
stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu (1992.) Žerjavić spominje da
u svojoj prethodnoj knjizi, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom
ratu (1989.),1 nije „istraživao ni izračunavao” koliko je ljudi ubijeno u logoru
Jasenovac, ali da se iz njegovih izračuna moglo zaključiti da se radi o „oko
100 tisuća”. 2 U knjizi Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga Žer-
javić je tu brojku korigirao i smanjio na oko 83.000 osoba, od čega 45.000 do
52.000 Srba, 13.000 Židova, 10.000 Roma, 10.000 Hrvata i 2000 Muslimana. 3
Nedugo zatim u svojem članku „Manipulacije žrtvama drugoga svjetskog rata
1941. – 1945.”, objavljenom 1992. u Časopisu za suvremenu povijest, Žerjavić
je broj žrtava logora Jasenovac opet neznatno povećao na 85.000 (50.000 Srba,
13.000 Židova, 12.000 Hrvata i Muslimana i 10.000 Roma) 4 , a isto će navoditi
i poslije, 1993. i 1995. godine, u svojim člancima i knjigama. 5 Žerjavić je i u
svojem izlaganju „The Most Likely Number of Victims of the Jasenovac Camp”
na Prvoj međunarodnoj konferenciji i izložbi o jasenovačkim koncentracijskim
logorima (The First International Conference and Exhibit on the Jasenovac Con-
centration Camps) u listopadu 1997. u New Yorku iznio da je prema njegovu
izračunu/procjeni u logoru Jasenovac život izgubilo ukupno oko 85.000 osoba
(48.000 – 52.000 odnosno 50.000 Srba, 13.000 Židova, 12.000 Hrvata i 10.000
Roma). 6 Potkraj 90-ih godina Žerjavić u svojim knjigama Population losses in
Yugoslavia 1941-1945 i Pertes de la population en Yougoslavie 1941-1945, koje
su prijevod njegove knjige Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga,
ponavlja ondje iznesene brojke: 83.000 (45.000 do 52.000 Srba, 13.000 Židova,
10.000 Roma, 10.000 Hrvata i 2000 Muslimana).7 Na kraju, Žerjavić će se 2001
godine odrediti da je broj žrtava logora Jasenovac oko 85.000 (48.000 – 52.000
odnosno 50.000 Srba, 13.000 Židova, 12.000 Hrvata i 10.000 Roma). 8 Dakle,
Žerjavić je u svojim izračunima zastupao brojku od 83.000 odnosno 85.000
žrtava logora Jasenovac.
No ovdje je potrebno zastati i vratiti se na početak priče o Žerjavićevim
izračunima o broju žrtava logora Jasenovac, u 1989., 1990. i 1991. godinu. –
Žerjavić, kako je spomenuto, u knjizi Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i
Bleiburga piše 1992. da u svojoj knjizi Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom
svjetskom ratu (1989.) nije „istraživao ni izračunavao” koliko je žrtava logora
Jasenovac, ali se iz njegovih izračuna moglo zaključiti da je riječ o „oko 100
tisuća”.9 Ako je uistinu tako, nejasno je zašto Žerjavić u svojem članku „Stra-
danja Jugoslavena u drugom svjetskom ratu”, objavljenom 1990. u časopisu
Viktimologija, napisanom nakon što je njegova prva knjiga objavljena, uopće
ne spominje brojku o „oko 100 tisuća”. Osporavajući tvrdnju dr. Srboljuba Ži-
vanovića da je prema nalazima iskopavanja masovnih grobnica 1964. godine u
Jasenovcu i na Gradini ustanovljeno da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 osoba,
Žerjavić u članku zaključuje da bi prema nalazima u masovnim grobnicama
„ukupan broj mogao iznositi 40 do 50 tisuća, a ni u kojem slučaju broj od
700 tisuća”.10 Nezaobilazno je spomenuti da Žerjavić u svojem članku „Gu-
bici stanovništva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu”, objavljenom 1991. u
zborniku Političko-geografska i demografska pitanja Hrvatske, koji je sažetak
njegove knjige objavljene 1989. godine, ustvrđuje „da je u Jasenovcu i Staroj
Gradiški ubijeno oko 92 000 ljudi”.11 Dakle, ni 40.000 do 50.000 (Jasenovac
– Gradina), a ni 92.000 koje Žerjavić spominje ne dovode do zaključka da
je riječ o „oko 100 tisuća” žrtava logora Jasenovac. No vratimo se u dane ne-
dugo nakon objavljivanja Žerjavićeve knjige Gubici stanovništva Jugoslavije u
drugom svjetskom ratu. Na predstavljanju knjige dr. Milana Bulajića Ustaški
zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986. godine12 početkom srpnja
1989. u Židovskoj općini u Zagrebu, na Bulajićeve tvrdnje o broju žrtava u
Jasenovcu reagirao je predsjednik Židovske općine Slavko Goldstein i upo-
zorio na neodrživost „megalomanskih” razmjera, pozvao se na Žerjavićeve
izračune i njegovu knjigu Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom
ratu i ustvrdio da u „Jasenovcu nije moglo biti ubijeno više od 110 hiljada lju
di”.13 – Zanimljivo, na temelju svojega izračuna Žerjavić zaključuje da je riječ o
92.000, a Slavko Goldstein na temelju toga istog izračuna zaključio je da je riječ
o 110.000, što moguće objašnjava i kasniji Žerjavićev navod o „oko 100 tisuća”.
Ujedno je teško oteti se dojmu da su sve te brojke, Žerjavićeve od 40.000 do
50.000, 92.000 i 100.000 i Goldsteinova od 110.000, pa i one kasnije Žerjaviće-
ve brojke od 83.000 i 85.000, određene na temelju izračuna zvanoga „odoka”.
Žerjavićevi izračuni o broju jasenovačkih žrtava, napose oni o osamdese-
tak tisuća tijekom 90-ih godina, najučestalije se spominju i prihvaćaju u hr-
vatskoj historiografiji, i u hrvatskoj javnosti, ponajprije onoj lijevo usmjerenoj,
kao „spasonosno” rješenje u ogradi od starih jugoslavenskih komunističkih
i obrani od staro-novih srpskih nacionalističkih „megalomanskih” tvrdnji.
Zbog načina i mogućnosti utvrđivanja ljudskih gubitaka u Drugome svjet-
skom ratu Žerjavića su 90-ih godina i osporavali i učestalo napadali ponajprije
srpski nacionalisti, ali i neki u Hrvatskoj. Ustvari, jedino je dr. Mihael Sobo-
levski (Hrvatski institut za povijest, Zagreb), koji je o pitanju i načinu utvr-
đivanja ljudskih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, a i žrtava logora Jasenovac,
objavio 90-ih godina nekoliko nezaobilaznih članaka14 i zastupao poimeničnu
identifikaciju kao utemeljeniju i znanstveno pouzdaniju metodu od izračuna/
procjena, vodio sa Žerjavićem za historiografiju korisnu raspravu.15
Neki hrvatski povjesničari bez provjere preuzimaju netočan Žerjavićev
navod da Bogoljub Kočović procjenjuje da je u logoru Jasenovac život izgubilo
oko 70.000 osoba.16 – Zahvaljujući upornom i učestalom ponavljanju ta je ne-
točnost postala „neupitna činjenica” u hrvatskoj historiografiji o logoru Jase-
novac te je oduševljeno prihvaćena u lijevo usmjerenoj javnosti kao nedvojbena
potvrda točnosti Žerjavićevih izračuna o broju jasenovačkih žrtava. – Tako,
primjerice, Nataša Mataušić (Hrvatski povijesni muzej, Zagreb) u svojoj knjizi
Jasenovac 1941.-1945. Logor smrti i radni logor (2003.) ustvrđuje da „najteme-
ljitija istraživanja o broju žrtava u Logoru Jasenovac, sa strogo profesionalnim
pristupom i brojnim znanstvenim argumentima, provela su neovisno jedan od
drugoga i dva demografa: Hrvat Vladimir Žerjavić i Srbin dr. Bogoljub Kočo -
vić. Prema Žerjaviću, u Jasenovcu je najvjerojatnije stradalo oko 83.000 ljudi
[…]. Za razliku od Žerjavića, Kočović je došao do procjene da je u Jasenovcu
život izgubilo oko 70.000 ljudi”.17 Iste navode i tvrdnje iznijela je Mataušić i u
svojem članku „Koncentracioni logor Jasenovac”, objavljenom 2006. u zborni-
ku radova Spomen područje Jasenovac, i zatim u svojoj knjizi Koncentracioni
logor Jasenovac. Fotomonografija (2008.).18 Povjesničar Filip Škiljan u svojoj
knjizi Politički zatvorenici u logorima Jasenovac i Stara Gradiška (2009.) piše:
„Kočović je, za razliku od Žerjavića došao do brojke od 70.000 ubijenih.” Pozi-
va se na drugo, jugoslavensko izdanje Kočovićeve knjige i, naravno, ne navodi
gdje je, na kojoj stranici, to i navedeno, kao što to nije naveo ni Žerjavić.19 U
svojem članku „Logorski sustav Jasenovac – kontroverze”, objavljenom iste go-
dine u Zagrebu u zborniku radova Nezavisna Država Hrvatska 1941. – 1945.,
povjesničar Škiljan pak tvrdi: „Možda su se realnijim brojkama najviše pri-
bližili statističari Vladimir Žerjavić i Bogoljub Kočović koji su proveli demo-
grafska istraživanja početkom devedesetih godina i ustvrdili da je broj žrtava
u logorima Jasenovac i Stara Gradiška bio između 70.000 (Kočović) i 83.000
(Žerjavić). Oba su radila nezavisno jedan od drugoga, pa su i njihovi rezultati
stoga vjerodostojniji.” 20 – Ali Kočović nikada nije izračunavao niti procjenjivao
broj žrtava logora Jasenovac. Kočović je samo procijenio mogući ukupan broj
srpskih žrtava u logorima Nezavisne Države Hrvatske (NDH). 21 Na to sam
upozorio u svojim člancima o brojidbenim pokazateljima o ljudskim gubicima
Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i žrtvama logora Jasenovac u Časopisu
za suvremenu povijest 2011. i 2013. godine. 22 – No neki hrvatski povjesničari
ustrajni su u ponavljanju usporedbe Žerjavićeva izračuna i navodnih Kočovi-
ćevih procjena o žrtvama logora Jasenovac jer im se uklapa u njihove kalku-
lacije i tvrdnje, poput prof. dr. Ive Goldsteina. On u knjizi Jasenovac i Bleiburg
nisu isto, objavljenoj 2011. u suautorstvu sa Slavkom Goldsteinom, u poglavlju
„O broju jasenovačkih i blajburških žrtava” piše, pojednostavnjujući i prilago-
đavajući svojim tvrdnjama Žerjavićev izračun broja žrtava logora Jasenovac
od 83.000 odnosno 85.000 na „oko 80.000 do 90.000 ljudi”, samozadovoljno
ustvrđuje: „Dr. Bogoljub Kočović je istovremeno (potkraj osamdesetih go-
dina), nezavisno od Žerjavića, obavio statističko-demografsko istraživanje i
došao do približno sličnih rezultata, odnosno da je u Jasenovcu život izgubilo
oko 70.000 ljudi. Novim znanstvenim i stručnim istraživanjima Žerjavićeve
i Kočovićeve procjene o broju jasenovačkih žrtava u proteklih dvadeset go-
dina nisu dovedene u pitanje. Naprotiv, one se novim istraživanjima sve više
potvrđuju.” 23 ....
Usput, dvije napomene: Kočović nije proveo svoja „demografska istraživa-
nja početkom devedesetih godina”, kako piše Škiljan, a ni „potkraj osamdese-
tih godina”, kako piše Ivo Goldstein. Da su uzeli u ruke Kočovićeve knjige, a
ne pisali napamet, bilo bi im jasno da je prvo izdanje Kočovićeve knjige Žrtve
Drugog svetskog rata u Jugoslaviji objavljeno 1985. u Londonu, a drugo, jugo-
slavensko izdanje u Sarajevu 1990. godine. Postoji i treće izdanje te knjige, ali
ne gajim iluzije da im je poznato. Mataušić u svojoj knjizi Jasenovac 1941.-1945.
Logor smrti i radni logor znalački napominje da je drugo izdanje Kočovićeve
knjige Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, objavljeno u Sarajevu 1990.,
„prijevod izdanja objavljenog na engleskom jeziku u Londonu 1985.” 28 Da je
kojim slučajem uzela u ruke prvo izdanje Kočovićeve knjige, a ne pisala napa-
met, znala bi da je knjiga objavljena na srpskome jeziku
.......................................................................................................
Primjetno je u Hrvatskoj da oni kojima se brojke poimeničnih popisa žr-
tava logora Jasenovac čine premalima navode odoka da je u Jasenovcu život
izgubilo do 100.000 osoba. Objašnjenja hrvatskih povjesničara o utemeljenosti
brojke od 80.000 do 100.000 žrtava logora Jasenovac ponekad su i zanimljiva.
– Tako Mataušić, uz navođenje upitnoga Žerjavićeva izračuna i nepostojeće
Kočovićeve procjene te i po mnogočemu upitnog poimeničnog popisa JUSP-a
Jasenovac, spominje i poimenični popis logora Jasenovac iz 1964. godine, ko-
jim je utvrđeno 59.188 žrtava. „Naknadne su provjere utvrdile da popis ima či-
tav niz nedostataka te da navedenu brojku treba uvećati za barem 40 %. Prema
tako uvećanoj procjeni u KL Jasenovac s logorom Stara Gradiška stradalo je od
80.000 do 100.000 ljudi”, ustvrđuje Mataušić.47 Naknadne provjere – čega? Po-
pisa jasenovačkih žrtava iz 1964. godine? Gdje to piše? U izvještaju Žrtve rata
1941-1945. godine. (Rezultati popisa) Saveznoga zavoda za statistiku iz 1966.
godine? Nisam uvjeren da je Mataušić pročitala i dodatni „Izveštaj o izvrše-
nom popisu žrtava rata 1941-1945. godine” Savezne komisije za popis žrtava
rata 1941-1945. – U tim izvještajima jasno piše da je popisom ljudskih gubitaka
Jugoslavije obuhvaćeno oko 56 do 59 % ili pak 60 do 65 % osoba od onih koje
je prema njihovoj procjeni trebalo popisati.48 No ona mudro zaključuje da je
prema „barem 40 %” uvećanom broju popisanih žrtava logora Jasenovac i Sta-
ra Gradiška stradalo od 80.000 do 100.000 osoba. – Ali „barem 40 %” od broja
popisanih nije isto što i 56 do 59 % ili pak 60 do 65 % od onih koje je navodno
trebalo popisati. – A što će povjesničarima matematika!