Embrago za javnost a ko zna koliko je naoružanja iz zemalja bivšeg Varšavskog pakta završilo u Hrvatskoj u ruke hrvatske vojske.
Postojala su dva razloga embarga na uvoz oružja za bivšu Jugoslaviju.
1. Kadijević je 1991. dogovorio s SSSR-om kupovinu oružja u vrijednosti od 2 milijarde dolara. Zato su Budimir Lončar i Amerika uveli embargo da to spriječe.
2. Kao što vidimo i na primjeru Ukrajine, "pomoć" sa Zapada ima svoju cijenu. Hrvati su morali svaki metak platiti daleko skuplje nego da embarga nije bilo.
Dakle, za Zapad, embargo je bio win-win rješenje, onemogućeno je JNA da kupi oružje iz Rusije, a Hrvatskoj će sve biti prodavano po daleko većoj cijeni.
Srpski deo JNA je ratovao sa hrvatskom vojskom a ne cela JNA. Pomoć iz Srbije nije bila ni deseti deo onoga šta je Srbija mogla da pomogne. Taj rat u Srbiji nije bio popularan zato nije ni bilo veće pomoći i slanja vojnika na front.
Pa čak ni cijeli srpski dio JNA. JNA se raspadala, a Srbi su po običaju bili podijeljeni u nekoliko frakcija koje su se više mrzile međusobno, nego što su im smetali Hrvati, Bošnjaci i Albanci zajedno.
Kod Hrvata je stvar bila jasna, bore se za "samostalnu i suverenu Hrvatsku", "tisućljetni san", a neprijatelji su domaći Srbi, raspadajuća JNA i Srbi iz Srbije. Kod Srba se nije znalo ni za šta se bore - Jugoslaviju u punom sastavu, Jugoslaviju bez Hrvata i Slovenaca, Jugoslaviju u kojoj ostaju samo Srbija i Crna Gora, Veliku Srbiju (koju bi trebao stvoriti tko - Jugoslaven i komunist Kadijević ili Jugoslaven i socijalist Milošević?!) ili se bore da zaštite Srbe u Hrvatskoj od etničkog čišćenja? Nije se znalo ni tko je neprijatelj - Hrvati? Bošnjaci (tada još Muslimani)? Kadijević? Milošević?