A ta riječ "za ono što se dogodilo" itekako je dobro poznata upravo tome Milinoviću koji je, dok su Teslin spomenik i rodna kuća destruirani, bio velika politička faca u Gospiću, tamo gdje uostalom i danas lokalna vlast ne želi odljev uništenog Kršinićevog Tesle, što ga je Beograd voljan poslati u Gospić, vratiti na isti onaj trg s kojega je devedesetih uspješno "očišćen", jer, kažu, tamo je sada fontana sa statuom balerine koju Gospićani nazivaju Vilom Velebita. Tu Vilu Velebita vjerojatno je pjevao i onaj Ivan Rožić, nazivan još i Bijeli vuk, u doba kada je, tako barem govore brojne indicije, dakako nikada pretočene u istragu, spretno rukovao dinamitom od kojega su stradavali ljudi, srpske kuće, pa i ona Teslina u Smiljanu, a koji je također prisustvovao otvaranju Teslinog memorijalnog centra.
Došao se čovjek, a zašto i ne bi, "lično i personalno" uvjeriti kako je sav njegov dinamitaški trud da jednom zauvijek razjedini braću Hrvate i Srbe bio zapravo uzaludan, jer Tesla samo što nije uskrsnuo kako bi te zavađene narode opet bacio jedne drugima u zagrljaj.