Potpun nebulozis. Za krtaj, da ne odem pitanjem nego tekstom, stavit ću primjere hrvatskoga
iz 1864. i 1992.., intelektualne problematike. Razlika je uglavnom u dijelovima pravopisa i
množinskim padežima
Vatroslav Jagić, 1864.
Mislav Ježić, 1992.
Nakon osamostaljenja RH došlo je do manjih pravopisnih promjena, ali
se u službenu porabu vratilo hrvatsko vojno, policijsko, pravno i sudbeno
nazivlje koje je potiskoivano srpskim. Nekih većih jezičnih promjena nije bilo,
u što se može uvjeriti čitanjem hrvatskih knjiga i novina iz 1980-ih i 1990-ih.
U većini smo stvari zadovoljni stanjem jezika, osim u važnoj situaciji
pasivnosti glede snobovskih anglizama, te još nekim stvarima.
Niz je vrsnih prijevoda klasika svih polja veoma obogaćen, kao i
literatura, trivijalna, na svm poljima, te sinkronizacije i ostalo.
ili ste ga vec preimenovali u srpske Hrvatine..
Dositeju se kao ekavcu omaklo "vrieme" u manastiru Dragovicu, radi se o zapisu na prvoj korici ruske stampane knjige "Psaltir" (Kijevopecerska Lavra, 1742). Sasvim normalno kad se uzme u obzir podsvjesni faktor u jeziku, visegodisnji boravak i svakodnevno druzenje sa nosiocima istocnohercegovackog govora u kninskom kraju. 
