Hrvati i njihov jezik?

Ćirilica je originalno bugarskog porijekla, nastala iz grčkog alfabeta i bila je rasprostranjena na Balkanu.

Kakve to veze ima sa Srbima?

Ћирилица бугарског порекла? Ово је глупост за медаљу,чак и од једног тисућлетњег Домагоја као што си ти!
Ћирило и Методије су по теби били бугари? Бугари нису словенски народ и не користе ћирилицу него латиницу!
Ћирилица је настала упрошћавањем глагољице и старог српско-словенског писма!
Мучи јадо ако не знаш чињенице!
 
ijekavica , jekavica, .....itd su lokalne varijante
naprimer : rec- rijec
pre-prije
belezi-biljezi............

ali reci unatoc, naobrazba, povijest, znanost, prosvjed, odvjetnik...........itd nemaju veze sa ijekavskim, jekavskim....... dijalektom srpskog jezika.
mi stariji poznajemo hrvatski jezik koliko i srpski i nemamo problema sa hrvatskim izvornim recima..........ali novije generacije imaju problema sa razumevanjem mnogih hrvatskih reci......sto znaci da je hrvatski jezik ipak jedinstven.............naravno sa dosta slicnosti sa srpskim , slovenackim, makedonskim..........jer pripada slovenskoj grupi jezika.
ijekavski jezik je srpski i govori se u zapadnim i jugozapadnim delovima srbije..........i nemaju nikakve veze sa hrvatskim jezikom
mozda gresim jer nisam lingvista ali to su moja zapazanja........na osnovu iskustva i logike.

Upravo tako Milune.

Hrvatski i srpski su dva srodna jezika, a standardizacijom koju je Gaj proveo po uzoru na Karadžića došlo je do još većeg zbližavanja.

Ali nikako to nije jedan te isti jezik.
 
Ћирилица бугарског порекла? Ово је глупост за медаљу,чак и од једног тисућлетњег Домагоја као што си ти!
Ћирило и Методије су по теби били бугари? Бугари нису словенски народ и не користе ћирилицу него латиницу!
Ћирилица је настала упрошћавањем глагољице и старог српско-словенског писма!
Мучи јадо ако не знаш чињенице!

Jok, Ćiril i Metodije su bili Srbi. :hahaha:
 
ijekavica , jekavica, .....itd su lokalne varijante
naprimer : rec- rijec
pre-prije
belezi-biljezi............

ali reci unatoc, naobrazba, povijest, znanost, prosvjed, odvjetnik...........itd nemaju veze sa ijekavskim, jekavskim....... dijalektom srpskog jezika.
mi stariji poznajemo hrvatski jezik koliko i srpski i nemamo problema sa hrvatskim izvornim recima..........ali novije generacije imaju problema sa razumevanjem mnogih hrvatskih reci......sto znaci da je hrvatski jezik ipak jedinstven.............naravno sa dosta slicnosti sa srpskim , slovenackim, makedonskim..........jer pripada slovenskoj grupi jezika.
ijekavski jezik je srpski i govori se u zapadnim i jugozapadnim delovima srbije..........i nemaju nikakve veze sa hrvatskim jezikom
mozda gresim jer nisam lingvista ali to su moja zapazanja........na osnovu iskustva i logike.

Pogresno. Hrvatski jezik ne postoji. Hrvatski je samo varijanta SRPSKOG jezika; kao recimo austrijski,kao varijanta Nemackog,ili australijski, kao varijanta Engleskog.
Znaci postoji varijanta ali ne i jezik.
 
How yes no.
U Srbiji se u jugozapadnim krajevima govorila i još uvek se govori ijekavica.

Današnji srpski i hrvatski jezik su jednaki.


ijekavica , jekavica, .....itd su lokalne varijante
naprimer : rec- rijec
pre-prije
belezi-biljezi............

ali reci unatoc, naobrazba, povijest, znanost, prosvjed, odvjetnik...........itd nemaju veze sa ijekavskim, jekavskim....... dijalektom srpskog jezika.
mi stariji poznajemo hrvatski jezik koliko i srpski i nemamo problema sa hrvatskim izvornim recima..........ali novije generacije imaju problema sa razumevanjem mnogih hrvatskih reci......sto znaci da je hrvatski jezik ipak jedinstven.............naravno sa dosta slicnosti sa srpskim , slovenackim, makedonskim..........jer pripada slovenskoj grupi jezika.
ijekavski jezik je srpski i govori se u zapadnim i jugozapadnim delovima srbije..........i nemaju nikakve veze sa hrvatskim jezikom
mozda gresim jer nisam lingvista ali to su moja zapazanja........na osnovu iskustva i logike.
 
Procitajte pazljivo ovo dole, pa malo razmislite o LUKAVOSTIMA VATIKANA, izbeglicama i njihovom INSISTIRANJU na ijekavstini u Srbiji......Budite malo pametni i pronicljivi.....Imajte na umu da se kraiski i hrvatski NE RAZLIKUJU:

Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju. Reč se može izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duša. A šta je narod izgubi li jezik, zemlju, dušu?

Ne uzimajte tuđu reč u svoja usta. Uzmeš li tuđu reč, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potuđio. Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad svoje zemlje, nego najmanju i najnenznatniju reč svoga jezika.

Z
emlje i države ne osvajaju se samo mačevima nego i jezicima. Znaj da te je neprijatelj onoliko osvojio i pokorio koliko ti je reči potrao i svojih poturio. Narod koji izgubi svoje reči prestaje biti narod.

Postoji, čedo moje, bolest koja napada jezik kao zaraza telo. Pamtim ja takve zaraze i morije jezika. Biva to najčešće na rubovima naroda, na dodirima jednog naroda sa drugim, tamo gde se jezik jednog naroda tare o jezik drugog naroda.


Dva naroda, milo moje, mogu se biti i mogu se miriti. Dva jezika nikada se pomiriti ne mogu. Dva naroda mogu živeti u najvećem miru i ljubavi, ali njihovi jezici mogu samo ratovati. Kad god se dva jezika susretnu i izmešaju, oni su kao dvije vojske u bici na život i smrt. Dok se god u toj bici čuje jedan i drugi jezik, borba je ravnopravna, kad počinje da se bolje i više čuje jedan od njih, taj će prevladati. Najposle se čuje samo jedan. Bitka je završena.

Nestao je jedan jezik, nestao je jedan narod.

Znaj, čedo moje, da ta bitka između jezika ne traje dan-dva, kao bitka među vojskama, niti godinu-dvije, kao rat među narodima, nego vek ili dva, a to je za jezik isto tako mala mera vremena kao za čoveka tren ili dva. Zato je čedo moje bolje izgubiti sve bitke i ratove nego izgubiti jezik. Poslije izgubljenog jezika nema naroda.

Č
ovek nauči svoj jezik za godinu dana. Ne zaboravlja ga dok je živ. Narod ga ne zaboravlja dok postoji. Tuđi jezik čovek nauči isto za godinu dana. Toliko mu je potrebno da se odrekne svoga jezika i prihvati tuđi. Čedo moje milo, to je ta zaraza i pogibija jezika, kad jedan po jedan čovek počinje da se odriče svoga jezika i prihvati tuđi, bilo što mu je to volja bilo da to mora.

I ja sam, čedo moje, u mojim vojnama upotrebljavao jezik kao najopasnije oružje. Puštao sam i ja zaraze i morije na njihove jezike ispred mojih polkova. Za vreme opsada i dugo poslije toga slao sam čobane, seljane, zanatlije i skitnice da preplave njihove gradove i sela kao sluge, robovi, trgovci, razbojnici, bludnici i bludnice. Moji polkovodci i polkovi dolazili su na napola osvojene zemlje i gradove. Više sam krajeva osvojio jezikom nego mačem.

Čuvajte se, čedo moje, inojezičnika. Dođu neprimjetno, ne znaš kad i kako. Klanjaju ti se i sklanjaju ti se na svakom koraku. I zato što ne znaju tvoj jezik ulaguju ti se i umiljavaju kako to rade psi. Nikad im ne znaš šta ti misle, niti možeš znati, jer obično cute. Oni prvi koji dolaze da izvide kako je, dojave drugima, i eto ti ih, preko noći domile u neprekidnim redovima kao mravi kad nađu hranu. Jednoga dana tako osvaneš opkoljen gomilom inojezičnika sa svih strana.

Tada doznaješ kasno da nisu mutavi i da imaju jezik i pesme, i svoja kola i običaje. Postaju sve bučniji i zaglušniji. Sada više ne mole niti prose, nego traže i otimaju. A ti ostaješ na svome, ali u tuđoj zemlji. Nema ti druge nego da ih teraš ili da bežiš, što ti se čini mogućnijim.

Na zemlju koju tako osvoje inojezičnici ne treba slati vojsku. Njihova vojska tu dolazi da uzme ono što je jezik osvojio.

J
ezik je čedo moje, tvrđi od svakog bedema. Kada ti neprijatelj provali sve bedeme i tvrđave, ti ne očajavaj, nego gledaj i slušaj šta je sa jezikom. Ako je jezik ostao nedirnut, ne boj se. Pošalji uhode i trgovce neka duboko zađu po selima i gradovima i neka slušaju. Tamo gdje odzvanja naša riječ, gde se još glagolja i gde se još, kao stari zlatnik, obrće naša reč, znaj, čedo moje, da je to još naša država bez obzira ko u njoj vlada. Carevi se smjenjuju, države propadaju, a jezik i narod su ti koji ostaju, pa će se tako osvojeni dio zemlje i naroda opet kad-tad vratiti svojoj jezičkoj matici i svome matičnom narodu.

Stevan Nemanja na samrtnoj postelji.....

Blajbi, jel ti znaš da je ovo što si postovao u stvari falsifikat iz 19. vijeka? :per:
 
Upravo tako Milune.

Hrvatski i srpski su dva srodna jezika, a standardizacijom koju je Gaj proveo po uzoru na Karadžića došlo je do još većeg zbližavanja.

Ali nikako to nije jedan te isti jezik.

A zato gayevi kod vas stalno u paradi , a puchanstvo se puchi dok im zrakomlati zrakomlate vishe glave i namicateljka znanja objashnjava kako je to sto rade gayevi cool :mrgreen:
 
ijekavica , jekavica, .....itd su lokalne varijante
naprimer : rec- rijec
pre-prije
belezi-biljezi............

ali reci unatoc, naobrazba, povijest, znanost, prosvjed, odvjetnik...........itd nemaju veze sa ijekavskim, jekavskim....... dijalektom srpskog jezika.
mi stariji poznajemo hrvatski jezik koliko i srpski i nemamo problema sa hrvatskim izvornim recima..........ali novije generacije imaju problema sa razumevanjem mnogih hrvatskih reci......sto znaci da je hrvatski jezik ipak jedinstven.............naravno sa dosta slicnosti sa srpskim , slovenackim, makedonskim..........jer pripada slovenskoj grupi jezika.
ijekavski jezik je srpski i govori se u zapadnim i jugozapadnim delovima srbije..........i nemaju nikakve veze sa hrvatskim jezikom
mozda gresim jer nisam lingvista ali to su moja zapazanja........na osnovu iskustva i logike.

Ima rijeci koje su novije kovanice. Ja licno ne mislim da je to lose, mada se previse pretjeruje sa tim.

Unatoc, povijest su sigurno srpske rijeci, jer su stare rijeci u upotrebi kod Slavena. Karadjordjijev pisar Janicije Djuric napisao je pocetkom 19. vijeka "Srpsku povesnicu ili povjesnicu".
 
Upravo tako Milune.

Hrvatski i srpski su dva srodna jezika, a standardizacijom koju je Gaj proveo po uzoru na Karadžića došlo je do još većeg zbližavanja.

Ali nikako to nije jedan te isti jezik.

Гај је узео српски језик, направио абецедни састав за њега (уз пар копмромиса ради укључивања кајкаваца у пројекат хрватске нације), уз помоћ тог абецедног састава преимемовао српски језик у хрватски, и без испаљеног метка освојио велики део српског етничког простора.
Томе су кумовале "величине" које Срби и данас славе, попут Ђуре Даничића...
 
[
Hrvatski jezik ne postoji. Hrvatski je samo varijanta SRPSKOG jezika; kao recimo austrijski,kao varijanta Nemackog,ili australijski, kao varijanta Engleskog.
Znaci postoji varijanta ali ne i jezik. [/COLOR]
[/COLOR]

To isto mi možemo reći u suprotnom smjeru. :lol:

Standardizacija jezika je učinila svoje, kao i agresivni srpski nacionalizam zadnjih 2 stoljeća. :mrgreen:
 
Гај је узео српски језик, направио абецедни састав за њега (уз пар копмромиса ради укључивања кајкаваца у пројекат хрватске нације), уз помоћ тог абецедног састава преимемовао српски језик у хрватски, и без испаљеног метка освојио велики део српског етничког простора.
Томе су кумовале "величине" које Срби и данас славе, попут Ђуре Даничића...

Vuk Karadžić je uzeo hrvatski jezik i proglasio ga srpskim.

Narječje koje je on proglasio standardnim bilo je dubrovačko narječje.

Riječi i pjesme je zapisivao u krajevima izvan Srbije.

Dakle ni slova srpskog jezika nije zapisao.

Ali je krilaticom "Srbi svi i svuda" postavio temelje svim nedaćama i svom zlu koje se desilo nakon njega do današnjih dana.
 
Npr.ovde kod mene u Uzicu kad te cuju na ulici da pricas ijekavicom i otezes kao hercegovac (a la Natasa Micic) kazu..."j.ebote koji seljak".....dotle ide nepoznavanje sopstvenog jezika i gramatike. Moram da priznam da sam i ja bio u tom fazonu pre petn'estak godina ali vise ne. Meni se cini kada bih ziveo gore u brdima iznad Uzica da bih za sest meseci bez problema govorio 70% ijekavski. Dosta ljudi sa strane npr. iz Bg ili Ns kad me cuju, pitaju me da li sam iz Bosne. U ovom kraju se govori "bosanskim" naglaskom ili "hercegovackim" (on je zastupljeni u brdima a bosanski u urbanim zonama) ali ne ijekavski nego ekavski. Mada opet kazem da svakodnevno slusam ljude u autobusu,na ulici,na poslu i koriste u znatnoj meri ijekavicu. Hah....zamislite ovo....neki dan mi udje seljak u kancelariju i kaze mi ..."izvinite sto kasnim, rade nesto na CESTI"...haha....smesno mi da neko odavde sa sela kaze "cesta". Neka mi neko ko bolje poznaje materiju od mene objasni zasto u zlatiborskom kraju nije iscezla ijekavica nego se jos zadrzala uprkos koriscenju ekavice kao zvanicnog dijalekta vec preko 150 god. (ako se ne varam).
 
Гај је узео српски језик, направио абецедни састав за њега (уз пар копмромиса ради укључивања кајкаваца у пројекат хрватске нације), уз помоћ тог абецедног састава преимемовао српски језик у хрватски, и без испаљеног метка освојио велики део српског етничког простора.
Томе су кумовале "величине" које Срби и данас славе, попут Ђуре Даничића...

Danicic i jest velicina u svako slucaju. Procitaj malo zasto je Danicic otisao u Zagreb tj. zasto Srbi nisu shvatali nikad velike ljude medju svojim redovima i olako su ih odbacivali.
 
Нисам ја рекао да су били срби не подмећеш!
Ћирило и Методије су били мисионари из Византије,а ширили су православље међу србима за време српског краља Растислава!

Ajde!

Postojalo je srpsko kraljevstvo prije Stefana Prvovenčanog?

Pa što se onda Stefan zove Prvovenčani?

Majko mila, čime su vama tamo napunili glave! :roll:
 
Vuk Karadžić je uzeo hrvatski jezik i proglasio ga srpskim.

Narječje koje je on proglasio standardnim bilo je dubrovačko narječje.

Riječi i pjesme je zapisivao u krajevima izvan Srbije.

Dakle ni slova srpskog jezika nije zapisao.

Ali je krilaticom "Srbi svi i svuda" postavio temelje svim nedaćama i svom zlu koje se desilo nakon njega do današnjih dana.

Значи Лозница и Тршић су чисто хрватски крајеви.. Е ово ми је ново..
 

Back
Top