Glagoljica. Pismo nastalo u IX stoleću, u sklopu ćirilometodijevske misije da se pokrste slovenski narodi.
Pogledajte prilog 1161914
Kao što je vrlo dobro poznato, nekada u istoriji nastaju (pa i nestaju, a nekad se i vraćaju) sasvim nove tradicije, koje naknadno menjaju prošlost. Neke od tih sa naših krajeva smo na ovom potforumu već prilično temeljno obradili, a red je otprilike da dođe vreme i na
tradiciju o tome da je glagoljsko pismo skoro 5 vekova mlađe, te da ju je stvorio Sveti Jeronim iz Stridona. Ovaj mit je pre svega hrvatski; sastavni deo je hrvatske kulturne baštine i u njega i veruju mnogi Hrvati, a čini se da to postaje posebno popularno po pojedinim društvenim mrežama u skorije vreme, kada je Hrvatski sabor proglasio 2019. godine 22. februar
Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva.
Porazgovarajmo o ovoj. istorijskoj pojavi; njenim uzrocima, elementima, izvorima, itd.
Ovaj mit u svojoj srži sadrži tri različita elementa, odnosno verovanja:
1) Sveti Jeronim je bio Hrvat
2) Sveti Jeronim je preveo Sveto pismo sa latinskog na hrvatski jezik
3) Sveti Jeronim je preveo
Kosmografiju Etika Istra i na kraju nje stavio alfabet prve varijante glagoljskog pisma
Pogledajte prilog 1161932
Prvi izvor u kojem se pominje ova tradicija jeste pismo pape Inokentija IV od 29. marta 1248. godine, kada je pisao senjskom biskupu Filipu:
Porrecta nobis tua petitio continebat quod in Sclavonia est littera specialis, quam illius terre clerici se habere a beato Jeronimo asserentes, eam observant in divinis officiis celebrandis.
Predana nam tvoja molba sadržavala je da u Slavoniji postoji posebno pismo kojim se kler te zemlje, tvrdeći da ga ima od sv. Jeronima, služi u slavljenju bogoslužja.
Pogledajte prilog 1161936
Rimski je episkop informisan sredinom XIII stoleća o tvrdnji da je
u Slavoniji još Sv. Jeronim bio sastavio pismo koje se koristi u bogosluženju. Nakon toga postaće jedan od najčvršćih hrvatskih mitova i jedan će hrv. glagoljaš već u XVI stoleću pisati:
Jerolim je naš Dalmatin; on je dika, poštenje i slava i svitla kruna hrvatskoga jezika.
Počnimo polemiku; za kraj uvodne poruke postaviću tumačenje pokojnog srpskog arheologa Đorđa Jankovića, koji je među retkim Srbima koji su se na ovaj mit u skorije vreme i osvrnuli:
U Ljetopisu i VIS, dakle u latinskim poznosrednjevekovnim legendama, Goti su zabeleženi kao osvajači Dalmacije u 6. stoleću. Ti Goti su zatim predstavljeni kao osnivači slovenskih država u Dalmaciji. U tim legendama nema spomena ni o avarskim ni o slovenskim osvajanjima, za razliku od predanja ranije zabeleženih u SN. Ta predanja mogu se povezati po razaranjima samo s Alarihovim pohodom kroz Dalmaciju za Italiju 401. Pored toga, loše uspomene morala je ostaviti i vlast Gota nad Dalmacijom u prvoj trećini 6. stoleća, naročito jer su bili jeretici, arijanci. Goti su po uspostavljanju vlasti u Italiji početkom 6. stoleća osvojili Salonu i delove Dalmacije, do Sirmijuma na Savi. Goti u to vreme više nisu pljačkali i razarali gradove kao nekada. Već na početku dugotrajnog Gotskog rata vizantijska vojska je oslobodila Dalmaciju 536. Zasad arheoloških tragova naseljavanja Gota u Zeti nema, kao ni u primorju ostale Dalmacije, do okoline Zadra. Dakle, Goti su zabeleženi samo zbog razaranja koja su izazvali, a njihov kulturni trag je beznačajan.
Postavlja se pitanje zašto, po latinskoj legendi, Goti osvajaju i zadržavaju Prevalu i svu Dalmaciju. Da nisu tu zlu uspomenu na Gote donele izbeglice iz Italije, koja je bila pod gotskom okupacijom mnogo duže, blizu 70 godina? Na ovo pitanje posebno svetlo bacaju neka zapažanja Konstantina Jirečeka. Naime, Rimska crkva je u vreme borbe protiv pravoslavne crkve, za koju je bilo prirodno da se služba vrši na narodnom jeziku, slovensko pismo izjednačila sa gotskim runama; na taj način, pošto su Goti bili poznati kao jeretici — arijanci, proglasila je i slovensku službu za jeretičku. Potom je, zbog nemoći da istisne slovensku službu, koju su pratili ćirilica i jačanje slovesnog duha, izmišljeno kako je Sveti Jeronim preveo Sveto pismo na slovenski jezik koristeći glagoljicu. To je bilo u 13. stoleću, kad je Rim ponovo odobrio slovensku službu da bi suzbio obnavljanje pravoslavne crkve na prostoru pod svojim nadzorom.
Pogledajte prilog 1161929
