Padre
Veoma poznat
- Poruka
- 12.763
Hraniteljstvo ne bi trebalo da bude posao, za neke unosan biznis, znaci 21000.00 ili 31500,00 din nije mala cifra ako se uporedi sa 18000.00din prosek - kao minimum, ali vise ih je sa tim primanjima - od koga zivi cetvoroclana porodica.
Decu koju rodis, pazis mazis ucis 24h i to jeste normalno, a niko ti ne placa za to. Ako će dete provesti neko vreme kod vas u cemu je problem da ga prihvatis kao svoje i bez "dzeparca"? Ako zaista zelis da pomognes deci.
Naravno, samo tu treba imati na umu da je hraniteljstvo, svuda u svetu a to posebno naglasavaju nasi CSR ugovorni odnos - posao, a ne usvajanje gde je odnos sasvim drugaciji. Treba takodje imati na umu da sto se tice tog 'biznisa' on izgleda tako da su kada je najgusce hranitelji prepusteni sami sebi i da od silnih savetnika i soc. radnika u CSR nema nikog nigde ni od korova. U tih 19.235 dinara hranarine i dzeparca treba racunati i to da jedan deo trebate odvojiti i za letovanje, sportske pripreme, detetov instrument (ako nesto svira), kompjuter i sve druge detetove potrebe. Nije isto da li imate na hraniteljstvu recimo dete od 3 godine, 7, 13, 16 ili recimo 19 goidna... Kod nas je iznos hranarine identican za svu decu bez obzira da li je beba ili tinejdzer u razvoju. A dzeparac (iznosi 2.468 din i uracunat je u cifru od 19.235 din) je isti za prvaka, srednjoskolca ili studenta je tek prica za sebe...
Takodje treba imati na umu da jednoga dana deca pomazu roditeljima na ovaj ili onaj nacin kad ostare i sl. a deca na hraniteljstvu odu svojim pputem dok stare hraniteljke uglavnom ostanu i bez penzije da se snalaze kako znaju i umeju...
Sto se tice prihvatanja deteta 'bez dzeparca'... Nemam nikakvih problema ukoliko mogu da biram dete, imam slobodu da dete vaspitavam onako kako smatram da treba a ne po pravilnicima koji najcesce nemaju puno vezae sa stvarnim zivotom i sl. i ako mi CSR ne prete oduzimanjem deteta jer cu ga razmaziti posto mu stalno kupuijem patike (a to sto je njemu za 9 meseci noga porasla 5 brojeva ocigledno nije bitno). Ovako su mi troskovi obnove hraniteljske licence svakih 2 godina preko 5.000 dinara, socijalni radnik ima pravo da mi gleda sta imam po frizideru, pregleda ormane i sl. i u malim sredinama se najcesce ponasaju kao 'mali bogovi'.
Uostalom, zbog cega, za razliku od mnogih razvijenih zemalja, kod nas ima izuzetno malo (ja poznajem samo 1 slucaj u Srbiji) socijalnih radnika koji uzimaju decui na hraniteljstvo. Na Zapadu najcesce neko i ne radi u ovom vidu socijalne zastite ukoliko i sam nema dete na smestaju.





Ispričaj nam svoju životnu priču.Zašto i kako si dospeo u hraniteljsku porodicu?Kako si se osećao kod njih?Da li je zaista bilo sve tako crno?
.