Hrabrost...?

Hrabrost je posebna vrsta znanja i uči nas kako treba da se plašimo onoga čega treba da se plašimo i kako da se ne plašimo onoga čega ne treba da se plašimo. - Platon

Hrabrost ima svakako veze i sa znanjem..treba znati kad moraš biti hrabar....hrabrost je povezana sa instinktom samopreživljavanja..neko bira borbu neko bira bijeg..i jedno i drugo omogućuje..daje šansu opstanku..a šta ćemo izabrati zavisi od osobina naše ličnosti..šta će nas natjerati da izaberemo isključivo borbu..to je znanje da je bijeg u tom slučaju protivan samopreživljavanju...da li svako ima to znanje...nema...istorija je pokazala da nema...zato su nam potrebni hrabri ljudi da bi spasili one koji to nisu i zato se hrabrost vrednuje kao vrlina.
..sjetimo se samo pasivnosti mnogobrojnijih koje su ubijali malobrojni bez ikakvog otpora...bez hrabrosti...Način na koji nastaju heroji.
 
Sta je hrabrost ? Sta je to sto neki covek uradi a onda ljudi taj njegov cin nazovu hrabrim?
I zasto se hrabrost uzima kao vrlina a kukavicluk kao mana? Ako pitamo razum proglasiti hrabrost vrlinom nema nikakvog osnova. Zasto bi neko zanemario interese svog samoodrzanja zarad spasavanja i pomoci nekom drugom? Ma koji racionalni razlog da navedete... materijalna korist, cast, nagrada itd. jednostavno ne stoji. Tako da oni koji zarad ideologije, slave, zadovoljstva bilo koje vrste, savladjuju strah i jurisaju u zivotno opasne situacije ili igraju ruski rulet drugacije receno, nikako se ne mogu nazvati hrabrim, vec ili glupim ili ludim.
Ima jos jedno. Posmatrano na taj racinalni nacin hrabrost ispada nesto vrlo blisko sa strpljenjem. Ako neko prkosi sadasnjoj opasnosti to je zato jer anticipira buduce opasnosti koje mogu biti vece i onda suzdrzava svoj strah pred sadanjom opasnoscu da bi izbegao buducu.
Hrabar covek je ustvari strpljiv covek. A strpljivost moze biti vrlina ali ne vrlina koja zasluzje oreol slave i stavljanje lovorovog venca na glavu.
Pa sta je onda to sto je hrabrost uzdiglo na pijedestal vrline?

Albert Stivens - Hrabrost i kukavicluk
courage.jpg


Jasno je da racionalni razlozi nisu ti koji tu odlucuju, vec da pitanje hrabrosti zalazi u oblast transcendente sustine svega ili u oblast transcnedentne volje gde prestaje razlikovanje individue i ostalih. Na taj nacin hrabar covek bar na kratko raskida lance principa individuacije . Na taj nacin on prestaje biti covek i pred ljudima se otkriva nadcovek. Vrsta u vrsti.. na tren oslobodjeni elan vital. Pojavljivanje nadcoveka medju ljudima objektivise transcendentno sopstvo, i samom svojom pojavom dovodi do osecanja uzivesenosti kod svih.
Eto to je izvor koji cini da hrabrost bude vrlina.
Nema veze sto mozda cin kome se divimo zapravo potice iz ludosti, gluposti ili zi obicnog strpljenja, sam cin postaje simbol ovoga sto sam opisao.
Hrabrost je vrlina veoma bliska sa temeljom morala ...sazaljenjem, kao i sa stanjem estetske kontemplacije umetnosti.
Mozda to objasnjava ulogu pesnika u revolucijama i herojskim delima. Ko moze bolje opisati herojsko delo od pesnika. niko..Zato sto su njihovi pokretaci veoma bliski. Poticu iz istog osecanja uzvisenosti .
 
Od ovih glupih nihilista covjek ne moze da trepne. Kod njih vjecno "prestaje razlikovanje izmedju individue i ostalih". Kao da sve sto postoji medju ljudima nije stvoreno bas od strane velikih individua? Da li je Tesla tvrdio da mu je struju dao bog ili da je to njegov izum?

Ima li goreg pojma po mozak nihiliste od pojma I S T O R I J A??? Ili BIOGRAFIJA???
 
Od ovih glupih nihilista covjek ne moze da trepne. Kod njih vjecno "prestaje razlikovanje izmedju individue i ostalih". Kao da sve sto postoji medju ljudima nije stvoreno bas od strane velikih individua? Da li je Tesla tvrdio da mu je struju dao bog ili da je to njegov izum?
Ima li goreg pojma po mozak nihiliste od pojma I S T O R I J A??? Ili BIOGRAFIJA???

Pre nego sto izneses takav sud sa recima "glupi nihilisti" i slicno, raspitaj se sta je princip individuacije i sta je odricanje od njega.
Nema to veze sa mnostvom kao necem iznad individue (sto nije tacno niti sam ja to tvrdio) vec ma kako ti to sazblaznjivo zvucalo, to ima veze sa podelom na pojavu i stvar po sebi , na pojavu kako individue tako i mnostva i metafizicke transcendentne sustine izvan i jednog i drugog. Pa i izvan Nikole Tesle i cele istorije a pogotvou iznad otkrica i bezveznih pomagala koje si ti stavio u tvom postu kao kvintesenciju vaznosti .

Covek koji se barem na trenutak oslobodio pojave..principa individuacije ..dotakao je nesto sto prevazilazi istoriju i svakog pojedinca pa i mnostvo pojedinaca zajedno
 
Sopenhauer je bio nihilista. Ne postoji nikakva "transcendentna metafizicka sustina".
To je samo drugi naziv za ponistavanje svega, za nistavilo.

Ne bih rekao da je Nihilizam "ponistavanje svega zarad dostizanja nistavila u bukvalnom smislu.??? :think: Ali pustimo to. Kada si vec spomenuo "nistavilo"kao pozitivan pojam ocito je da ne poznajes dostignuca filozofije o NISTA . Ili da kada unistis sve objekte ne mozes time doci do nekog "nistavila". To je zabluda..pseudopojam kako je filzoofija ucila jos u Platonovo vreme a kako je definitivno dokazao Bergson u proslom veku.
To sto ti prvi put cujes za to ne cini "nistyavilo" pozitivnim pojmom vec onim sto on jeste. rec bez znacenja... pseudopojam.
Tako da posle unistenja svega ne ostaje nikakvo "nistavilo" vec transcendentna (izvan mogucnosti saznanja) sustina. Neko bice..defintivno...ali nasem saznanju nepoznato bice. Jer samo bice postoji suprotnost bicu "nistavilo " nema znacenja .

Ako te zanima filozofija o NISTA imas moju temu:
http://forum.krstarica.com/threads/259411&highlight=nista
 
Ti hoces da kazes da "izvan saznanja" (tj. culnog opazaja) jos uvijek moze postojati nesto?
Ali to je besmisleno. Ako ti se nesto dogodilo i ne znas tacno sta, onda to jos ne stavlja dogadjaj izvan saznanja i culnog opazaja.

A ako je apsolutno nespoznatljivo, onda se i nije nista dogodilo i nece se ni dogoditi. Jer kako mozemo biti svjesni da se nesto dogodilo, ako nemamo nikakav culni opazaj?

Zato kazem da je sve to maltretiranje ljudi pomocu "transcendentalnog" samo smaranje zdravog razuma do bjesnila. Tj. prodavanje cigle po cijeni zlatne poluge.

Spoznaja nije nikakav "ili znas ili ne znas", nego je to proces bez kraja, a sa pocetkom u prvom culnom opazaju...
 
Poslednja izmena:
Ti hoces da kazes da "izvan saznanja" (tj. culnog opazaja) jos uvijek moze postojati nesto?
Ali to je besmisleno. Ako ti se nesto dogodilo i ne znas tacno sta, onda to jos ne stavlja dogadjaj izvan saznanja i culnog opazaja.

Naravno da izvan opazanja ima nesto a ne nista iz prostog razloga jer je nista pseudopojam. Ne mozes upotrebiti pojam koji nema znacenja kao subjekat u recenici kojim ces onda da sudis da li je ono sto ga negira smisleno ili ne ?
Ucenje o nista kao pseudopojmu je sasvim dovoljno da tu tvoju zbunjenost pred pitanjem "kako nesto a ne nista" sklonis na stranu.

Ali i ako i zanemarimo to postoji pokazatelj da izvan saznanja postoji nesto. Saznanje ne moze predstaviti svojim formama apsolutno sve. POdela na subjekat i objekat, na prostor i vreme,kao i kauzalitet ne iscrpljue sve ono sa cim se susrecemo u svom iskustvu. U njemu nalazimo nesto sto nije saznanje niti se moze predstaviti saznanjem, a sto je ipak predmet naseg iskustva. Svojevrsnog iskustva a to je intuicija trajanja i volje.
To su uostalom i jedina sredstva koja pokazuju da objekti oko nas nisu prosti fantomi vec da imaju sustinu po sebi.
Tako da i izvan saznanja ima nesto sto mozemo da naslutimo ne i saznamo. Nesto svojevrsno... i fundametalno. trajanje i volja. a ipak transcedentno. jer do njega ne dolazimo saznanjem.
Tako da tvoj sud da izvan saznanja nema nicega nije tacan.

ps. Pokusaj da predstavis neku intenzivnu velicinu i sve ce biti jasno?
Ono sto nije prostor nije u dometu saznanja a sta je drugo nekompatibilno sa prostorom od trajanja. Tako da je trajanje izvan mogucnosti saznanja a opet dosptuno nam svojevrsnom intuicijom trajanja.(Ovde se pozivan na Bergsona) To vazi i za volju, ali naslutiti pravo znacenje volje je malo teze.
Na ovom forumu imas moju temu "Volja otkrovenje jednog cuda".
 
Ali taj tvoj pseudopojam predstavlja i istinsko nistavilo, ako vjerujes da je bog stvarno nesto.
Saznanje je neograniceno, to je proces koji je vec eliminisao pojam boga, gotovo je s tim.
Jedino ako si malo zakasnio.

Spoznaja je moguca samo u okviru culnog opazaja, izvan toga je nista, i to nista nije nesto, dok ne dodje novi opazaj. tacka
 
Ali taj tvoj pseudopojam predstavlja i istinsko nistavilo, ako vjerujes da je bog stvarno nesto.
Saznanje je neograniceno, to je proces koji je vec eliminisao pojam boga, gotovo je s tim.
Jedino ako si malo zakasnio.

Spoznaja je moguca samo u okviru culnog opazaja, izvan toga je nista, i to nista nije nesto, dok ne dodje novi opazaj. tacka


Kazes "je nista" ili jeste nista.Kako nesto sto jeste moze biti nista?
Prouci temu NISTA koju sam spomenuo i dao link. Zar je toliko tesko citati necije postove ako ti vec nije na kraj pameti da nabavis Bergosnovu Stvaralacku evoluciju .
 
Tvoje Nista je samo pretpostavka da "negdje tamo daleko vjerovatno postoji nesto", to je ono najkrace kako sam ja shvatio tvoju temu. Ali takva nagadjanja su stetna, jer odvlace paznju od ovog sto je tu oko nas.
 
Tvoje Nista je samo pretpostavka da "negdje tamo daleko vjerovatno postoji nesto", to je ono najkrace kako sam ja shvatio tvoju temu. Ali takva nagadjanja su stetna, jer odvlace paznju od ovog sto je tu oko nas.

Opet kazes "nista je". Vidis da ne mozes ni da upotrebis taj pojam a da mu ne dodas "jeste". To je toliko prosto da je to covek primetio jos u Platonovo vreme a kao sto rekoh defintivno smo to dokazali tek proslog veka sa Bergsonovom filozofijom. Tako da to nije pretpostavka vec cinjenica. "Nista" je pseudopojam bez znacenja. Nije bilo nista pa nesto vec je uvek nesto bilo. IMAMO samo NESTO a ne i njegovou suprotnost.
Takodje, u celoj ovoj prici ne vazi kako ti kazes "negde tamo". Ako govorimo o transcendentnoj egzistenciji onda tu vise ne vaze forme opaznja razuma prostor i kauzalitet ..pa ni "negde tamo".

ps. A ako ti sve ove misli cudno zvuce to je samo zato sto ocito polazis od realizma kao aksioma i jednostavno ne mozes da mislis kada ti se taj aksiom dovede u pitanje. Zato trebamo polaziti od neposrednog iskustva a ne od apsurdnosti objekata po sebi.
 
Poslednja izmena:
To dovodjenje u pitanje je jedan oblik nihilizma i beskoristan je, tj. stetan.

Mozda ces bolje da razumijes ako ti kazem da mi je namjera da iskorijenim beskorisne ljude?

Najbolje je da tebe posaljemo u Nista, pa budi tamo.
 
Poslednja izmena:
Kako to vidimo svoje duse u kukavicluku,kada znamo da je hrabrost ono sto mozemo da progutamo bez kajanja?
Hrabrost je i Hitler imao...i on...i svako drugi...ostade u istoriji kao gubitnik
Zar nije bolje da vidimo svoje neprijatelje kako divne duse koje ne znaju sta hoce?:)
 

Back
Top