Meni je nekako bezveze upoređivati homoseksualnost sa krimosima. Imaš ubice kojima je to sasvim normalno, mislim ubistvo, znači nedostatak saosećanja prema tuđem životu i poštovanja istog ili jednostavno nedostatak svesnosti o tome da čine loše.
Meni su homoseksualci nešto kao i levaci. Znaju da bi trebalo i da bi bilo lakše da se više služe desnom rukom jer recimo, teško je pisati levom rukom s'leva nadesno, lakše je desnom naravno, ali oni tu ništa ne mogu, njima je leva ruka k'o nama ostalima desna, tako mi nekako izgledaju i homoseksualci, znaju oni da Bog zapoveda da se muški i ženske pare, vole, kako-god, al' džaba kad oni nikako ne volE one drugog pola.
Ili kako bi rekao jedan moj sugrađanin koji je prvo rešio da se oženi i dobije dete, pa posle pet-šest godina braka shvatio da to što je uradio nikako ne odgovara njemu i njegovim osećanjima, napustio ženu i dete (nikad nije prestao da brine o njima što novčano, što 'nako) pa našao momka, bio sa njim desetak godina pa sad opet živi sa jednom ženom, on kaže da se srcu ne zapoveda. Sad, možda baš i nije najbolji primer, tip je kanda i na struju i na baterije, ali je čini mi se dobro rekao: srcu se ne zapoveda.
A, da, ima on i jedan biser. Kada ga je sestra upitala kako je moguće da voli muške,on je upitao: "pa zar ih i ti ne voliš?"