meni je ovo dovoljno da se drzim svog stava i dalje.
A o kom svom stavu govoriš?
Itakla si: "
Ali ta oblast nije dovoljno istražena"
A šta je uopšte dovoljno istraženo? Ali je dovoljno istraženo da se ne svrstava u bolesti. Zar je bitno tačno razumevanje mehanizma i koji tačno delovi (regije) mozga i koje i kakve njegove funkcije utiču na homoseksualnost. Slika sveta i doživljaj u mozgu ne zavisi od fizičkog izgleda i pola osobe.
Saznanja o funkcionisanju mozga, iako je prilično istražen, još uvek ne pružaju jasnu sliku funkcionisanja.
A izvukla si rečenicu koja tebi odgovara i odmah donela zaključak kako se o tome "
ništa" ne zna. A to "
ništa" je toliko, da bi mogla ceo život da posvetiš čitajući dostupne naučne činjenice o tome i da umreš u neznanju.
Ali se dovoljno zna da bi:
Američko udruženje psihijatara je 1973. uklonilo homoseksualnost kao poremećaj iz odeljka „Seksualne devijacije“ „Dijagnostičko i statističko uputstvo o mentalnim poremećajima“ (engl. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, DSM-II). Dana 17. maja 1990, Generalna skupština Svetske zdravstvene organizacije (SZO) odobrila je 10. Reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10). U ovoj reviziji stoji da seksualno opredeljenje (heteroseksualno, homoseksualno ili biseksualno), samo po sebi nije zdravstveni poremećaj. U ranijoj verziji (MKB-9 Svetske zdravstvene organizacije iz 1977) homoseksualnost je prikazivana kao mentalno oboljenje i klasifikovana kao „seksualni poremećaj“. Zato je 1993.SZO u MKB-10 dodala ego-distoničnu seksualnu orijentaciju, koja se odnosi na osobe koje žele da promene svoj polni identitet ili seksualnu orijentaciju zbog psihološkog poremećaja ili poremećaja u ponašanju.
U čast proglašenja 10. revizije MKB SZO, civilne organizacije su 17. maj proglasile za Svetski dan borbe protiv homofobije
I još:
Mladi gejevi i lezbejke nose veliki rizik od samoubistva, upotrebe alkohola i narkotika, slabog uspeha u školi i izolacije zbog "neprijateljske i osuđujuće okoline, verbalnih i fizičkih napada, odbacivanja i izolacije od strane porodice i vršnjaka".
Pa da li da ih pobijemo da im olakšamo život?
Kinseyeva istraživanja dolaze do rezultata da je većina ljudi imala homoseksualno iskustvo ili osećaje, te da je većina biseksualna.
Ovo nije ništa novo i tu leži zec. Zato tolika agresija od strane muškog sveta. Jer mnogi osećaju (a ne priznaju ni sebi) da u njima čuči seme homoseksualnosti i misle da će tom borbom da zatru to seme u sebi.
Možda je najbolje zatreti svet, pa da krene sve ispočetka. Jer ljudima se ne sviđa kako ovaj svet funkcioniše. Pitam se da li je ovaj svet deformisan ili ljudski um?
Mnogi gejevi i lezbejke imaju decu bilo putem usvajanja, veštačkog oplođenja i donacije sperme, surogat-majke, hraniteljstva ili iz ranijih heteroseksualnih veza ili brakova. Prema podacima sa popisa stanovništa u SAD iz 2000. godine 33% lezbejskih domaćinstava i 22% gej domaćinstava imaju bar jedno dete mlađe od 18 godina koje živi sa njima.
Gej i lezbejski roditelji u SAD imaju podršku velikog broja profesionalnih i strukovnih organizacija kao što su
Američka psihološka asocijacija,
Američka liga za dobrobit dece,
Američka psihijatrijska asocijacija,
Nacionalna asocijacija socijalnih radnika,
Američka akademija pedijatara,
Američka asocijacija psihoanalitičara i
Američka akademija porodičnih lekara
To su valjda po tebi neozbiljne institucije. Šteta što tebe nisu pitali.
A evo ti još neke razlike koje su uočene god homeseksualnih osoba u odnosu na hetero. Ovo ti pokazuje koliko duboko je homoseksualnost ukorenjena u osobi, tako da ako bi da je menjaš, bolje je ubiti pa praviti drugu.
Fiziološke razlike između homoseksualnih i heteroseksualnih osoba
Skorašnje studije upućuju na postojanje značajnih fizioloških razlika između gej/lezbejskih osoba i straight osoba. Među njima su:
- Prosečna veličina dela INAH-3 hipotalamusa kod gejeva je znatno manji i ćelije su znatno gušće raspoređene nego kod heteroseksualnih muškaraca.
- Commissura anterior (deo koji povezuje dve cerebralne hemisfere) je generalno veća kod žena nego kod muškaraca i veća je kod gej muškaraca nego kod heteroseksualih.
- Funkcionisanje unutrašnjeg uha i centralnog auditivnog sistema kod lezbejki i biseksualnih žena je sličnije načinu funkcionisanja kod heteroseksualnih muškaraca (naučnici tvrde da ovo potvrđuje prenatalnu hormonalnu teoriju).
- Mozak gejeva reaguje drugačije na fluoksetin, SSRI
- Reakcija koja prati nagli oštar zvuk je slična kod lezbejki i kod heteroseksualnih muškaraca
- Tri moždana regiona (desna amigdala (corpus amygdaloideum), levi hipokampus i srednji prefrontalni korteks) su aktivniji kod gejeva nego kod heteroseksualnih muškaraca kada je osoba izložena seksualnim nadražajima.
- Gej i straight muškarci emituju drugačije pazušne mirise
- Gej/lezbejske i heteroseksualne osobe reaguju drugačije na dva ljudska feromona (androstadienon, koji senalazi u muškom znoju i estratetraenol, koji se nalazi u ženskom mokraći) drugačije
- Gejevi imaju nešto duži i deblji penis od heteroseksualnih muškaraca
- Odnos dužine drugog i četvrtog prsta na ruci je različit kod lezbejki i heteroseksualnih žena.
Kognitivne razlike između homoseksualnih i heteroseksualnih osoba
- Gejevi i lezbejke češće koriste levu ruku ili obe ruke nego heteroseksualni muškarci i žene. Simon LeVay tvrdi da, pošto je moguće primetiti koju će ruku dete koristiti još u prenatalnom periodu i da to ide u prilog tezama dada se seksualna orijentacija određuje upravo u prenatalnom periodu.
- Gejevi i lezbejke tečnije govore nego njihovi heteroseksualni parnjaci (Druga istraživanja nisu došla do istih rezultata
- Gejevi imaju bolju memoriju o položaju objekata nego heteroseksualni muškarci (nisu pronađene razlike između lezbejki i heteroseksualnih žena