louiskrstic
Domaćin
- Poruka
- 3.215
Pre otprilike osamnaest godina razgovarao sam sa studentom medecine koji je imao iskustvo sa belom Svetlošću u predelu čela i velikim osećajem blaženstva. Profesori su mu rekli da je zreo za mentalnu instituciju što ga je nateralo da se skoro povuče iz aktivnog života. Objasnivši mu da ne da je zreo za mentalnu instituciju već je dobio najveći mogući blagoslov Boga kao Duša sa dovoljno razvijenim duhovnim kvalitetima. Ovaj mladić je povratio radosti optimizam, završio studije medecine, specijalizirao i uspešan je u svojoj profesiji.
Neobaveštenost i neznanje na svim poljima može biti i te kako pogubno za pojedince ali i za ljudski rod.
Naime, neophodno je znati nešto pre nego se govori o homoseksualizmu. Mi kao Duše jesmo identični bez pola, nismo ni muškarac ni žena. U nama postoje dva toka, jedan je muški ili animus ili pozitivni dok je drugi ženski, anima ili negativni tok.
Kada smo u telu žene onaj negativni ili ženski tok biva potenciran dok muški tok biva gušen. Slično ali suprotno se odvija kada smo u telu muškarca. U početku menjamo pol u koji inkarniramo posle nekoliko života dok kasnije te promene budu iz života u život. Iskakanje iz muškog u žensko telo činimo da bismo načinili izbalansirani duhovni razvitak....
Medjutim, neretko se dogadja da izbalansiranost nije dovoljno uravnotežena pa iako promenimo pol, recimo posle inkarniranja u telo žene prihvatimo telo muškarca, u nama ostane pojačani ženski tok a sa time i privlačnost prema muškarcima i obrnuto.
U ovim skokovima upravo ova neizbalansiranost čini da imamo homoseksualne privlačnosti. Naš kreator zna za ovakvo odvijanje našeg duhovnog razvitka pa otuda tu mena ničeg što mi ne bismo trebali prihvatiti sasvim normalnim. Uslovno možemo reći da je ova "nenormalnost" sasvim OK.
Nema ljudskog bića na ovoj planeti koje pre ili kasnije nije imalo ovakve sklonosti. Jer, broj života koje proživimo bude nekoliko stotina hiljada pa i preko milion.
Nevolja je što je društveno shvatanje da je to nenormalno pa oni koji otkriju takve sklonosti na sebe gledaju kao nenormalnim i bolesnim - što nije u skladu sa istinom.
Danas su često najveći protivnici homoseksualizma oni koji su u nedavnim životima živeli sa takvim nagonima ili oni koji u sebi nisu dovoljno izbalansirali muški i ženski princip - odnosno oni kod kojih je ženski princip ugušen i nerazvijen - što i nije nešto što treba pozitivirati.
Homoseksualnost nije iz čisto seksualnih nagona već se u dobrom broju tih veza razvija stvarna i iskrena ljubav. Ne treba zaboraviti da hetero ili normalna seksualnost veoma često teče bez trunke ljubavi a to je ono što je dalje od normalnog.
Ono što je daleko važnije to je da li u odredjenoj vezi ima iskrene ljubavi ili je čisto seksualno nagonska nezavisno da li istopolna ili je suprotno polna. Pred Bogom smo svi jednaki i On svakog (svaku) od nas podjednako voli nezavisno od seksualizma. Najvažnija je ljubav koja cveta u srcu jedne osobe. Ljubav, ćista iskrena i samo ljubav.
U svemu tome, jedna osoba ima prava na svoja osećanja.- Mada, paradiranje izgleda dfa biva podsticano iz drugih razloga. Veoma često homoseksualci sa sobom još nisu dovoljno raščistili, često sebe kao takve još nisu prihvatili pa prvo pokušavaju ubediti okolinu da je to normalno da bi tek onda i sami bili spokojni kako su normalni.
Hoću reći da jesu normalni i da nema potrebe za paradama i dokazivanja javnosti da je njihova različitost normalna.
Pretpostavljam da ljudima više smetaju sama paradiranja onih koji u tim redovima baš i ne deluju normalno sa svim onim nakaradnim oblačenjima...(mada to nije slučaj sa svima).
Pretpostavljam da pravi homoseksualci koji su sebe prihvatili kao takve i ne paradiraju i ne stvaraju ulični cirkus.
Bilo kako bilo ne treba nasrtati na njih pa onda kada im se omogući da bez fanfara prošetaju brzo će ih proći potreba za takvim egzebicionizmom.
Neobaveštenost i neznanje na svim poljima može biti i te kako pogubno za pojedince ali i za ljudski rod.
Naime, neophodno je znati nešto pre nego se govori o homoseksualizmu. Mi kao Duše jesmo identični bez pola, nismo ni muškarac ni žena. U nama postoje dva toka, jedan je muški ili animus ili pozitivni dok je drugi ženski, anima ili negativni tok.
Kada smo u telu žene onaj negativni ili ženski tok biva potenciran dok muški tok biva gušen. Slično ali suprotno se odvija kada smo u telu muškarca. U početku menjamo pol u koji inkarniramo posle nekoliko života dok kasnije te promene budu iz života u život. Iskakanje iz muškog u žensko telo činimo da bismo načinili izbalansirani duhovni razvitak....
Medjutim, neretko se dogadja da izbalansiranost nije dovoljno uravnotežena pa iako promenimo pol, recimo posle inkarniranja u telo žene prihvatimo telo muškarca, u nama ostane pojačani ženski tok a sa time i privlačnost prema muškarcima i obrnuto.
U ovim skokovima upravo ova neizbalansiranost čini da imamo homoseksualne privlačnosti. Naš kreator zna za ovakvo odvijanje našeg duhovnog razvitka pa otuda tu mena ničeg što mi ne bismo trebali prihvatiti sasvim normalnim. Uslovno možemo reći da je ova "nenormalnost" sasvim OK.
Nema ljudskog bića na ovoj planeti koje pre ili kasnije nije imalo ovakve sklonosti. Jer, broj života koje proživimo bude nekoliko stotina hiljada pa i preko milion.
Nevolja je što je društveno shvatanje da je to nenormalno pa oni koji otkriju takve sklonosti na sebe gledaju kao nenormalnim i bolesnim - što nije u skladu sa istinom.
Danas su često najveći protivnici homoseksualizma oni koji su u nedavnim životima živeli sa takvim nagonima ili oni koji u sebi nisu dovoljno izbalansirali muški i ženski princip - odnosno oni kod kojih je ženski princip ugušen i nerazvijen - što i nije nešto što treba pozitivirati.
Homoseksualnost nije iz čisto seksualnih nagona već se u dobrom broju tih veza razvija stvarna i iskrena ljubav. Ne treba zaboraviti da hetero ili normalna seksualnost veoma često teče bez trunke ljubavi a to je ono što je dalje od normalnog.
Ono što je daleko važnije to je da li u odredjenoj vezi ima iskrene ljubavi ili je čisto seksualno nagonska nezavisno da li istopolna ili je suprotno polna. Pred Bogom smo svi jednaki i On svakog (svaku) od nas podjednako voli nezavisno od seksualizma. Najvažnija je ljubav koja cveta u srcu jedne osobe. Ljubav, ćista iskrena i samo ljubav.
U svemu tome, jedna osoba ima prava na svoja osećanja.- Mada, paradiranje izgleda dfa biva podsticano iz drugih razloga. Veoma često homoseksualci sa sobom još nisu dovoljno raščistili, često sebe kao takve još nisu prihvatili pa prvo pokušavaju ubediti okolinu da je to normalno da bi tek onda i sami bili spokojni kako su normalni.
Hoću reći da jesu normalni i da nema potrebe za paradama i dokazivanja javnosti da je njihova različitost normalna.
Pretpostavljam da ljudima više smetaju sama paradiranja onih koji u tim redovima baš i ne deluju normalno sa svim onim nakaradnim oblačenjima...(mada to nije slučaj sa svima).
Pretpostavljam da pravi homoseksualci koji su sebe prihvatili kao takve i ne paradiraju i ne stvaraju ulični cirkus.
Bilo kako bilo ne treba nasrtati na njih pa onda kada im se omogući da bez fanfara prošetaju brzo će ih proći potreba za takvim egzebicionizmom.
Poslednja izmena: