Znate sta, ne lici mi na Dambldora da moli za pomoc ikoga. On je tako ocajnicki zavapio "Severuse" i pomisljam da mozda nije bila molbaza spasenje. Opet to je neka moja teorija. Ne mislim da je ijedna knjiga losa. Odakle mi pravo da to kazem kada sam sve od prve do pete procitala bar tri puta. Sestu jos nisam, cekam da mi se slegna sjecanje da prvo citanje.
Mislim da za Draka necem omoci da kazemo da je korektan niti ce on ikada to biti prema Hariju i likovima iz knjige koje mi volimo. On je razmazeno mamino jedince, zadojeno mracnim teorijama, tako je odrastao, ali mu, nesto u njemu nije omogucilo da bude onoliko zao i izopacen koliko to Voldemor zahtjeva. Ponavljam po milioniti put kako je bio jako ponosan kada je dobio zadatak i onaj zig na ruci. To je rekla njagova tetka (nju ce Nevil ili da ubije ili da otpremi za Askaban), a vidjelo se i po njemu... Onda je poceo da kapira da prica nije tako prosta i da mozda i nece ici, pa se unervozio. I na kraju je plakao pred Jecajucom Mirtom jer se plasio. Uvidjao je da nece ici bas kako on hoce, poceli su da mu prijete. Dakle, nije nasiolno uvucen u to, mada nije mogao da bira, usao je i dopalo mu se, ali je nasilno ostao u tome iz straha za majku i oca koje bi mu Voldemor ubio ako on pogrijesi. Onda se nasao gotovo sam sa Dambldorom koji je bio jako pazljiv prema njemu, ponudio mu je da mu pomogne, da ga izvuce iz svega, da iscenira njegovu smrt i smrt njegove majke i da ih sklone na bezbjedno. I dijete se pokolebalo, spustio je stapic i onda su upali onaj Fenrir i kompanija i tak odalje. Mislim da je bio spreman da predje na pravu stranu i da ce to i uraditi, ali da nikada nece biti Harijev super drugar i vatreni navijac. Uvijek ce biti u sugavim odnosima, ali nece biti smrtozder.
Eto, to je neka moja teorija.