Ne znam ima li smisla odgovarati na ovaj post, jer ne znam jesi li:
1) politički aktivista kome je posao i zadatak da širi najgore priče o našoj zemlji
2) depresivna osoba, koja ne tretira svoju bolest, pa traži izgovore u okolini
3) preplavljena raznim rekla-kazala bajkama o "srećnim čistačicama sa Zapada koje žive sjajnim životom", previše pratiš medije koje su prepune crne hronike, senzacionalističkih "vesti" i drama, pa ti svet izgleda kao mnogo mračnije mesto nego što jeste
Ako je u pitanju prvi slučaj - onda nemamo šta razgovarati.
Ako je u pitanju drugi slučaj - depresija je ozbiljna bolest i ne leči se promenama u okruženju. Treba se obratiti stručnoj osobi za pomoć.
Ako je u pitanju treći slučaj - onda možeš i sama sebi pomoći.

Prestani da na neko vreme pratiš medije i društvene mreže, da čitaš i slušaš bajke naše dijaspore, koja većinom jedva preživljava po inostranstvu, a hvale svojim nekadašnjim sugrađanima su im jedina uteha, probaj da nađeš neku lepotu u malim stvarima, koje su stalno tu i za koje ti ne treba NOVAC, koje se ne kupuju, primeti dobrotu u ljudima čak i kad je najsitnija, vrati SVETLOST u svoj život. Ne dopusti da te pojede mrak, jer tako ne pomažeš ni sebi ni drugima.
Mrak opčinjava i stvara iluziju čoveku da nešto "radi" na rešavanju problema, jer brine, pesimističan je i namrgođen, ali zapravo sve što čini je da zagorčava život i sebi i drugima. Svaka akcija je bolja od pasivnosti, neka je i kap u moru, čovek uvek može učiniti NEŠTO da makar malo olakša nekome (ili sebi) život. Ali ne može rešiti probleme celog sveta i na svojim leđima nositi patnje cele planete.
Više vredi najbanalnija sitnica - pomoći starom čoveku da pređe ulicu ili mu poneti torbu - nego sve žalbe, kukanja i plakanja po internetu o tome kako je situacija (u zemlji, svetu) grozna. Ovo drugo ne vredi ni koliko kamičak na seoskom putu.