Zlo što ljudi čine živi posle njih, a dobro se često zakopa s kostima

Banovic Strahinja

Ističe se
Poruka
2.413
"Prijatelji, Rimljani, zemljaci, čujte me! Dođoh da Cezara sad sahranim, a ne zato da ga hvalim. Zlo što ljudi čine živi posle njih, a dobro se često zakopa s kostima. Pa neka tako bude i s Cezarom. Plemeniti Brut vam reče da je Cezar vlastoljubiv bio. Ako je to bio, to je teška greška i Cezar je nju platio teško. Ovde, po dozvoli Bruta i ostalih (jer častan je Brut, i svi su, svi su oni časni), dođoh da govorim na Cezarovoj pratnji. On mi je bio prijatelj, i veran i pravedan; al' Brut kaže da je bio vlastoljubiv, a Brut je častan čovek. Dovodio je u Rim zarobljene, čiji je otkup punio državnu riznicu; je l' to bilo vlastoljublje? Kada su siroti jadikovali, Cezar je plakao; al' bi vlastoljublje bilo tvrđe građe, mislim. Ali ipak, Brut kaže da je bio vlastoljubiv; a Brut je častan čovek. Svi ste vi videli kad mu tri puta ponudih krunu, a on odbi. Je li i to bilo vlastoljublje? No ipak. Brut kaže: beše vlastoljubiv, a Brut je sigurno častan čovek. Ja ne govorim zato da pobijam Bruta, već da ovde kažem ono što ja znam. Svi ste ga nekad voleli, s razlogom; pa kakav vas razlog zadržava sad da ne žalite za njim? O razume, u divlje zveri si utekao ti, a ljudi su svoju pamet izgubili."

William Shakespear- Julije Cezar (Čin 3, Scena 2)

-----------------------------------
Ljudi su skloni da ističu tuđe mane i grehe, dok zanemaruju njihove vrline i doprinose.Zlo koje ljudi urade, i njihove greške se pamte a nasuprot tome njihova dobra dela i uspesi se brzo zaboravljaju.
Zašto pamtimo glumca ili pevača po jednom skandalu, ispadu ili nekoj izjavi, a ne po radu i talentima? Zašto jednog sjajnog fudbalera zapamtimo po jednom promašenom penalu, a ne po svim pobedama koje je doneo?
Da li se vama desilo da vas zapamte po jednoj grešci, a da su zaboravili sve dobro što ste učinili?
Da li je to samo nezahvalnost i da li se treba boriti protiv toga?
 
Poslednja izmena:
Zašto pamtimo glumca ili pevača po jednom skandalu, ispadu ili nekoj izjavi, a ne po radu i talentima? Zašto jednog sjajnog fudbalera zapamtimo po jednom promašenom penalu, a ne po svim pobedama koje je doneo?
Da li je to nezahvalnost i da li se treba boriti protiv toga?

Postoje ljudi koji zavide drugim ljudima. Zavide kada je neko uspešniji od njih. Kad neko ima ono što oni nemaju.

Na njihovoj "meti " su prvo javne ličnosti, a zatim poznanici, prijatelji i pojedini članovi njihove porodice.

Takvi ljudi rado slušaju, gledaju, čitaju vesti o skandalu nekog poznatog glumca. Srećni su i kada neki sportista pogreši.

Kada premine sportista, glumac, javna ličnost, takvi ljudi će ih pamtiti po lošim stvarima. Zanemaruju druge osobine, talente tih ljudi.

Nezahvalnost je kada neko dobije pomoć od nekoga i sutradan priča sve najgore o osobi koja mu je pomogla u nečemu.

Nemoguća je borba protiv takvih ljudi. To su odrasli ljudi, nezadovoljni svojim životom.

Ali je moguće da se deca pravilno vaspitavaju. Da se uče da ne zavide drugim ljudima. Da se uče da svako ima i dobre osobine i dobra dela, ne samo loše osobine i loša dela.
 
Ljudi su skloni da ističu tuđe mane i grehe, dok zanemaruju njihove vrline i doprinose.Zlo koje ljudi urade, i njihove greške se pamte a nasuprot tome njihova dobra dela i uspesi se brzo zaboravljaju.
Kontam da se masa vodi logikom:
"Dobar glas se daleko čuje, a loš još dalje"
Takođe kada se gleda iz ugla vrednosti tipa da neko uradi 10 stvari:
9 društveno dobrih i 1 društveno negativnu mislim da loše više vrednujemo tj. da mu dajemo veću težinu (recimo za slučaj nas u Srbiji).
Zašto pamtimo glumca ili pevača po jednom skandalu, ispadu ili nekoj izjavi, a ne po radu i talentima? Zašto jednog sjajnog fudbalera zapamtimo po jednom promašenom penalu, a ne po svim pobedama koje je doneo?
Jer se napalimo i emotivno zanesemo za takve situacije, tipa kao kad Đoković izgubi pa krenu majku/oca da mu spominju jer su se "poistovetili sa njim" u fazonu MI smo Đoković! odakle njemu pravo da MI izgubimo!
Da li se vama desilo da vas zapamte po jednoj grešci, a da su zaboravili sve dobro što ste učinili?
Nešto ne mogu da se setim da me je neko zapamtio po greškama, mada solidan broj njih me je zapamtio i stavio na zub zbog nekih stvari koje sam radio i koje nisu bile u njihovom interesu.
Da li je to samo nezahvalnost i da li se treba boriti protiv toga?
Nezahvalnost + narcizam + kompleks lične vrednosti ...
Idealno je boriti se protiv toga, sada kojim metodama to je složenije pitanje ...
 
9 društveno dobrih i 1 društveno negativnu mislim da loše više vrednujemo tj. da mu dajemo veću težinu (recimo za slučaj nas u Srbiji).
Cini mi se da je svuda tako, negde su cak i gori.
Jer se napalimo i emotivno zanesemo za takve situacije, tipa kao kad Đoković izgubi pa krenu majku/oca da mu spominju jer su se "poistovetili sa njim" u fazonu MI smo Đoković! odakle njemu pravo da MI izgubimo!
Da, ovo ima smisla, mada je Djokovic dobro prosao, Predraga Mijatovica kad spomenes uvek se sete precke u penalu protiv Holandjana, mada je on izvukao citave kvalifikacije.
Idealno je boriti se protiv toga, sada kojim metodama to je složenije pitanje ...
Ne znam, mozda obrazovanje moze pomoci, mediji verovatno igraju ulogu, mada mi se to cini kao urodjena osobina.
Kad parovi nakon visegodisnje dobre veze udju u krizu i onda pocnu da pricaju sve najgore- i ako se pomire onda je sve opet super, ako ne onda se uvek spominju u negativnom kontekstu i lepi dogadjaji se gledaju kroz negativnu prizmu, umesto da uzivaju u lepim secanjima.
 
Cini mi se da je svuda tako, negde su cak i gori.
Vrlo verovatno, mada u neku ruku mi je za ovakve teme besmisleno pričati o drugima, više se oslanjam na Balkan i Srbiju jer su mi relevantniji/bliži.
Da, ovo ima smisla, mada je Djokovic dobro prosao, Predraga Mijatovica kad spomenes uvek se sete precke u penalu protiv Holandjana, mada je on izvukao citave kvalifikacije.
Stojković što je iz Zvezde prešao u Partizan, kao i bezbroj sličnih priča ...
Ne znam, mozda obrazovanje moze pomoci, mediji verovatno igraju ulogu, mada mi se to cini kao urodjena osobina.
Prva stvar koja bi trebala da se promeni/izbriše je unikatna domaća logika - lako zađemo u neka specifična razmišljanja i krenemo sebi da pravimo probleme, a ako na to dodaš kič i šunt iz medija to je tek dobitna kombinacija za ove koji se lako napale.
Takođe, nešto što meni bode oči sa vremena na vreme je naš jezik i kako neprecizno definišemo neke stvari i pojave, ne isključujem mogućnost da permutujemo stvari u fazonu da za istu stvar mi i ostatak sveta imamo potpuno drugačiji doživljaj?
Obrazovanje može delimično da pomogne, ali ako se neka negativna osnova ne reguliše ni to nema neki značaj - sve u svemu skloni smo da gomilamo podosta toksičnosti u sebe.
Kad parovi nakon visegodisnje dobre veze udju u krizu i onda pocnu da pricaju sve najgore- i ako se pomire onda je sve opet super, ako ne onda se uvek spominju u negativnom kontekstu i lepi dogadjaji se gledaju kroz negativnu prizmu, umesto da uzivaju u lepim secanjima.
Stavljaju se u ulogu žrtve + nisam ništa zgrešio/zgrešila + tripuju se da će biti osuđeni od drugih (na osnovu ove teme) pa reaguju kako znaju i umeju da bi izbegli - valjda suočavanje sa sobom i bol? jer dosta često samo to znaju da rade.
Baš sada posmatram par takvih situacija u svom okruženju - svakako mi je interesantna pojava za posmatranje i učenje.
 
Vrlo verovatno, mada u neku ruku mi je za ovakve teme besmisleno pričati o drugima, više se oslanjam na Balkan i Srbiju jer su mi relevantniji/bliži.
Psihologija je psihologija, mozda ima nekih minimalnih i neznatnih razlika izmedju nekih udaljenih naroda ili plemena, ali nista bitno.
Baš sada posmatram par takvih situacija u svom okruženju - svakako mi je interesantna pojava za posmatranje i učenje.
Jedna od poenti je da gledamo na stvari iz pozicije sadasnjice, ili na osnovu poslednjih emocija/informacija, i te emocije boje sve prethodne informacije.
 
Postoje ljudi koji zavide drugim ljudima. Zavide kada je neko uspešniji od njih. Kad neko ima ono što oni nemaju.

Na njihovoj "meti " su prvo javne ličnosti, a zatim poznanici, prijatelji i pojedini članovi njihove porodice.

Takvi ljudi rado slušaju, gledaju, čitaju vesti o skandalu nekog poznatog glumca. Srećni su i kada neki sportista pogreši.

Kada premine sportista, glumac, javna ličnost, takvi ljudi će ih pamtiti po lošim stvarima. Zanemaruju druge osobine, talente tih ljudi.

Nezahvalnost je kada neko dobije pomoć od nekoga i sutradan priča sve najgore o osobi koja mu je pomogla u nečemu.

Nemoguća je borba protiv takvih ljudi. To su odrasli ljudi, nezadovoljni svojim životom.

Ali je moguće da se deca pravilno vaspitavaju. Da se uče da ne zavide drugim ljudima. Da se uče da svako ima i dobre osobine i dobra dela, ne samo loše osobine i loša dela.
To tj je kao u vezi ili prijateljstvu,, negativno vrlo brzo prevlada mnoge pozitivne uspomene, ali opet ako se prijeđemo možemo to nekako hendlati i prisjetiti se pozitivnih uspomena.
 
naslov me podseca na pesmu od Iron Maiden "Evil that men do"..
Naslov pesme jeste inspirisan recenicom iz Sheakspear-ovog dela, Pesma istrazuje teme greha, iskusenja, kajanja i vecne borbe između dobra i zla – kako u svetu, tako i unutar coveka i takodje se navodi da zla dela ostavljaju trajan trag, dok se dobra cesto zaboravljaju.

Pesma deo albuma koja prati sudbinu decaka rodjenog s natprirodnim mocima, za ciju sudbinu se bore bog i djavo, u pesmi djavo dolazi s planom da njegova cerka zavede decaka i ona uspeva da ga zavede i on se zaljubljuje u nju, sto predstavlja pocetak njegovog moralnog pada- kasnije on se kaje zbog svojih dela, ali veruje u iskupljenje i kaze da ce se moliti i za nju, jer veruje da i ona nije van mogucnosti iskupljenja. Pred njim se otvara knjiga zivota, on se nada da ce na nebu nauciti i da ce se mozda jednom cak i vratiti.
 
Naslov pesme jeste inspirisan recenicom iz Sheakspear-ovog dela, Pesma istrazuje teme greha, iskusenja, kajanja i vecne borbe između dobra i zla – kako u svetu, tako i unutar coveka i takodje se navodi da zla dela ostavljaju trajan trag, dok se dobra cesto zaboravljaju.

Pesma deo albuma koja prati sudbinu decaka rodjenog s natprirodnim mocima, za ciju sudbinu se bore bog i djavo, u pesmi djavo dolazi s planom da njegova cerka zavede decaka i ona uspeva da ga zavede i on se zaljubljuje u nju, sto predstavlja pocetak njegovog moralnog pada- kasnije on se kaje zbog svojih dela, ali veruje u iskupljenje i kaze da ce se moliti i za nju, jer veruje da i ona nije van mogucnosti iskupljenja. Pred njim se otvara knjiga zivota, on se nada da ce na nebu nauciti i da ce se mozda jednom cak i vratiti.
nisam njih nesto mnogo slusala, par pesama mozda..
a mislim da i dobra dela ostavljaju trag, kao i losa..jer ljudi uvek prepricavaju kako im je neko pomogao kad su najmanje ocekivali..
 

Back
Top