...Čuje se odjek koraka po rebrima Žaretovim...heeej, ja, hoooj. I borci polako korak po korak, rebro po rebro, nestaju u tami...
Evo jedne price koja nema ama bas nista sa zapocetom temom.
Autor ovih redaka je 90/91 radio kao profesor u Tehnickoj skoli u Grmiji, istoj onoj gde je
vecina drustva kockala desetljec ranije.
Elem, jednog dana se u razredu gde je on bio razredni, Alishani Reshat mali i vispren ciga, vratio sa regrutacije.
Kako si proshao Alishani?
Odlicno,tenkista.... Kazhe Alishani.
Kako je to odlicno, tenkista???
Znate on je cigan, kaze Gaja Panker, oni obicno dobiju peshadiju jer su izdrzljivi,malo jedu i dobro trpe vremenske nepogode...
Prodje par meseci, udari zima i sneg zaveje okrilje.
Isto mesto isti ucesnici.
Gledam po razredu i vidim zamisljenog Steviqa.
Steviqu sta sada tako razmisljash,pitam.
Razmisljam o propasti sveta, kaze Stevic.
I ????? pitam ja.
Pa, kaze Gaja Panker, verovatno ono kako ce sunce da pocne da se gasi i da nestaje biljni i zivotinjski svet i svuda led i sneg, to rece i plune na tablu.
Samo ce ostanemo shaka nas cigana, jer malo jedemo i trpimo ladnocu,dobacuje Alijhani
I komplet svi zajedno smo zamislili sliku kako shacica cigana sa malim sankama i zavezljajima se probija kroz sneg i led....
Inace na pitanje kako to da muva koja leti 5 km/h u kolima koja se krecu 100 km/h
ne udari o staklo iznutra najsmisleniji odgovor koji sam dobio je bio:
Neshto vakum !!!!!!