Iz mladosti su mi dve tvoje spike ostale u dugom secanju:
1.Prepricavanje filma Drakula sa Frank Langelom u tvojoj gajbi
2.Neki koncert koje u Barutani gde je Koja pljuvao po publici i pevao nesto o zelenim ocima..
Kako ti je dete, majstore? Pozdravi suprugu!
Kad vech provocirash priche, ti i ACCORDO, ajdemo redom:
Prvo, malo sam poludeo (kao i obichno), pa sam se izgalamio.
Ono za Tita i Hendriksa (vidi prilog iznad) cuo sam od samog Koje, zato mi pade na pamet.
1988 radimo mi film "KAKO JE PROPAO ROCK'n'ROLL" za koji je Koja pisao muziku.
Svrati on u "Avala film" na kosutnjaku da snimi neke basove i ksilofon (deciji).
Udje u montazu, a ja kratim njegove rep-stihove o Zelenom Zubu (jednom od junaka filma-igra ga on sam). Muzika duga, a nemam
dovoljno slike da to pokrijem, pa moram da kratim.
Krene on "sta to radis" i td, i tu krene galama.
Koja robustan, ali bogami i ja prgav, pa poche charka. Stize Gajich Goran (jedan od reditelja filma) i krene da gladi situaciju.
Na to che Koja:
"Ma, ne dam da mi se krati muzika! Ne dam da se krati, pa da sam drug Tito to naredi! Ne dam, pa makar se pojavio Hendrixi!"
Ja onako nadrkan pocnem da se smejem, a Koja namigne Gajichu:
"Mislim, Tito i Hendrix, moji idoli".
Onda odemo u obliznju kafanu gde Koja naruchi svoju tada omiljenu duplu prociju pohovanog kachkavalja sa teglom majoneza i bez 'leba
(koji goji) pa potom pripali travu - odmah tu u kafani. Gajich je tada imao nesto kondicije sa duvanjem pa je nekako ostao na nogama a ja pozeleneo kad smo presli na drugi smotuljak. Koja pichi kao da su u pitanju zvake, a ne mara.
Kazem Koji kako me je protresao svojim koncertom u pivari par godina ranije i stvari se izglade.
Kad je poceo rat (9 mart i demonstracije), sljakam ja na televiziji kod sajma, kad u neko gluvo doba tenkovi ulaze u Beograd.
U zgradi nikog osim mene i portira sa partizanskom kapom.
Menza prazna, portir me gleda sumnjicavo.
Kad, eto ti ga koja sa Zarkmanom (trubacem), ulazi u zgradu sa sljastechim smokingom kao Gari Gliter.
- "Shta radis ovde covece?" -zblenem se.
- "Pobeda, sine!" - kaze mi (mislechi na pobedu studenata na demonstracijama, shta li?)
- "Evo ti novi album" -daje mi na poklon album "Buka u modi".
- "Potpishi za mog burazera" - trazim - i on ga potpisuje sa "predivnom, na dan pobede".
U tom se pojavljuje iz mraka neka utvara sa drugog sprata, i zove Koju u studio.
Studio prazan, samo tip za miksetom i dva snimatelja - Koja dosao da snima spot.
Kamermani odsrafise dve kamere sa stativa, biche brze polivachine pa beganje kuchi.
Zarkman poce da duva u trubu, a Koja bez instrumenta da skace po polumracnom studiju.
Skache on tako na udarnu numeru a cuvar-partizan i ja gledamo kroz zavese iz menze.
Traje to tako. Za deset minuta snimise 2 stvari (bez ponavljanja) i kamermani se brze-bolje pokupise u mrak.
Koja pridje partizanu:
"A, jeli bilo dobro?"
"Super je bilo"
"Pobeda, sine".
Kad ode portir me pogleda
"Kakva je bre ovo muzika?"
"To je sad moderno, ovo najnovije"
Trebalo je videti taj izraz lica.