Peti deo
Obzirom da su Elohijanci (Rasi) formirali prvu civilizaciju na Bliskom istoku, u svim kasnijim vremenima je preovladjujuca prica o dobrom bogu Enlilu (Biblijski bog) i losem bogu Enkiju (Lucifaru, djavolu, sejtanu…). Svi ovi nazivi se baziraju na reci – div. Diavolo (djavo) – ocigledno, Diu (bog- Rimljani su obozavali Boga Sunca, Lucifara), sejtan – teitan – titan (div). Egipatska civilizacija je, opet, bila lucifarijanska i u podzemnim tokovima (preko tajnih drustava) je prenosena pozitivna prica o donosiocu znanja ( svetlosti)- Ozirisu (Lucifaru) i o boginji plodnosti – Izidi (boginja plodnosti je zato sto je kloniranjem zacela „bezgresno“, a i zato sto je (najverovatnije) rodila prvu Adamu; zato kazu da je bila narocito postovana kod npr. cigana, sve do najmodernijih vremena).
Najvise potomaka divova je Potop prezivelo na planinama pored Jadranskog mora, pa se tamo naziv za divove i njihove potomke zadrzao sve do najmodernijih vremena (Sarabi se pisalo kao SRB- bez samoglasnika- a nazolost, posto zbog „R“ moze da se i izgovori bez samoglasnika, Sarabi su postali Srbi). To je takozvani „Dinarski“ tip sto su neki etnolozi lepo primetili. Njihovi potomci su danasnji Crnogorci, Hercegovci, neki od danasnjih Albanaca i sl. Naravno, vremenom su se sirili prema severu i mesali sa kasnije pridoslim Rasima i Zemljanima, dajuci razne narode. (Danasnji Srbi – oni koji se tako izjasnjavaju- su mesavina sve tri genetske grupe, dok su najcistiji Srbi postali Crnogorci i Hrvati po nacionalnosti).
Vremenom, kako se kolicina padavina normalizovala na sirim podrucjima Zemlje, a i iz politickih razloga, Rasi su poceli da se sire u svim pravcima, pritom se mesajuci sa autohtonim stanovnistvom (ili zajedno sa njima pridoslim) dajuci razne narode. Oni koji su vodili o tome racuna ( u centrima civilizacije) su tim geografskim narodima (novoformiranim grupama) davali oznaku tako sto su ispred naziva Rasi dodavali jedno slovo pisma i taj naziv se za neke od njih zadrzao do novijih vremena ( s tim sto je u latinskom pisanju „s“ pisano kao „c“):
I-Rasi - pisalo se IRS, lat. IRC - Irci
F-Rasi - pisalo se FRS, lat. FRC - Franci
N-Rasi - pisalo se NRS, lat. NRC - Norici, Noramani, Normani
P-Rasi - pisalo se PRS, nisu bili pod lat. – Prusi
T-Rasi - pisalo se TRS, lat. TRC - Traci, Tracani
G-Rasi - pisalo se GRS, lat. GRC - Grci
D-Rasi - pisalo se DRS, lat. DRC - Dorci, Dorani
…………
Naravno, ovi narodi su vremenom preuzeli te nazive kao svoje, ali bez „c“ (Irish, Frans, Gris). Rasi koji su otisli na istok dobili su naziv A-Rasi , kasnije Ariaci, Arijci, i tamo su se mesali sa autohtonim Adamama (nekima od njih) dajuci mesance koji su bili ukljuceni u vladajuci sloj kao bramani i ksatrije, dok su ciste Adame (ciste u to vreme, kasnije su se i oni mesali sa obicnim Rasima) dale vajsije i sudre (sluge). Kasnije su se ti mesanci iseljavali na zapad (zbog ratova), ali su zadrzali naziv koji se malo prelicen javlja kao Arapi ( i dan danas to nije nacionalno vec rasno opredeljenje). Naravno, bilo je i autohtonih Arapa.
Rasi su dosli na teritoriju danasnje Italije kao Etrurci (kasniji naziv), a i na podrucje danasnje Raske gde su zadrzali svoj naziv, a i teritorija gde su bili u vecini se zvala Rasija (pod tim nazivom se i spominje u starim dokumentima). Vecina stanovnistva Raske, Uzica (Era), Bosne su plavokosi ili svetlosmedji ljudi.
Kraj petog dela