Грађански рат између четника и партизана.

  • Začetnik teme Začetnik teme BG5
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Koliko god se upirali ne mozete promeniti prostu cinjenicu: partizani, a ne cetnici su uz pomoc saveznika oslobodili zemlju. Sorry.:bye:

"Oslobodili" tako što su nacističku okupaciju zamenili svojim režimom koji je bio sličan nacističkom.Samo duševno bolesni mogu da kažu da je Jugoslavija pod Titom bila slobodna zemlja.
 
politicki sistem posle rata je sigurno diskutabilan...oslobodjenje jugoslavije od nacizma sigurno ne.

nema nikakvog oslobodjenja vec okupacije od strane Crvene Armije koja treba da napravi put jugoslovenskim komunistima za uspostavu komunisticke diktature...

pre svega komunizam i sloboda ne mogu biti ni u kakvoj vezi...a kakvo je to oslobodjenje kada se masovno streljaju gradjani, otima imovina, kada je svakom glava u torbi, kada se glasa coravim kutijama, otvaraju logori za politicke neprijatelje itd...

Videli smo kako su komunisti ''oslobodili'' svet...pobivsi potom 5 puta vise ljudi od onih od kojih su ''oslobadjali''

cuj pajaca, ''diskutabilna''...lol
 
Poslednja izmena:
politicki sistem posle rata je sigurno diskutabilan...oslobodjenje jugoslavije od nacizma sigurno ne.

Do tog oslobođenja bi svakako došlo.Nadam se da to ne treba objašnjavati.I na ovom forumu može se naći mnoštvo svedočanstava da je "borba protiv nacizma" ili okupatora bila što se partizana ili KPJ tiče, u sasvim drugom planu a da su se oni još od prvih dana kad su započeli sa svojim akcijama ili aktivnostima koncentrisali na revoluciju tj.nasilno preuzimanje vlasti putem tzv.narodnih odbora koje je postavljala KPJ..Titove snage do oktobra 1944 nisu preduzele ni jedan ozbiljniji napad protiv Nemaca ili ustaša.Praktično,ceo rat proveli su skrivajući se po planinskim krajevima i napadajući skoro isključivo svoje rivale - JVuO.
O nekim patriotskim ili oslobodilačkim motivima Titovih partizana ne može se ozbiljno govoriti.
 
nema nikakvog oslobodjenja vec okupacije od strane Crvene Armije koja treba da napravi put jugoslovenskim komunistima za uspostavu komunisticke diktature...

pre svega komunizam i sloboda ne mogu biti ni u kakvoj vezi...a kakvo je to oslobodjenje kada se masovno streljaju gradjani, otima imovina, kada je svakom glava u torbi, kada se glasa coravim kutijama, otvraju logori za politicke neprijetlje itd...

Videli smo kako su komunisti ''oslobodili'' svet...pobivsi potom 5 puta vise ljudi od onih od kojih su ''oslobadjali''

cuj pajaca, ''diskutabilna''...lol

Komunizam nije doneo slobodu ni samim komunistima.Komunisti u komunizmu su takođe lako postajali žrtve svoje sopstvene partije čak, u nekim periodima i češće nego nekomunisti.
 
potvrdu da je jedini cilj komunista bio gradjanski rat kao sredstvo revolucije i osvajanja vlasti daje i sama knjiga rezimskog partizanskog istoricara Mise Lekovica - Martovski pregovori, o tromesecnoj saradnji komunista i Nemaca, 43. a o tome pise clan britanske saveznicke misije, Majkl Liz:

s2011220171741.jpg


SILOVANJE SRBIJE: Britanska uloga u Titovom grabljenju vlasti 1943-1944. Majkl Liz

Tito je uka z ao na o p r a v d a n o st „ t a k t i ke k o r i š ć e n ja sup r o t n o s ti n e p r i j a t e l j a ", odnosno t a k v ih p r i v i d n ih u s t u p a ka
( „pot r ebnih i k o r i s n ih kompromi s a ") k o ji d o p r i n o se da se,
bez i n a j m a n j eg ž r t v o v a n ja r e v o l u c i o n a r n ih pr inc ipa, ostv a re viši, d u g o r o č n i ji ciljevi, k o j ima se štite, a ne u g r o ž av a j u, i n t e r e si na rodnoos lobodi l a čke b o r be i r evoluc i j e. R adi se, dakle, o p r i n c i p i j e l n oj e l a s t i čnos ti k o j om se postiže
o s t v a r e n je ž e l j e n ih r e z u l t a t a: „ o b u s t a v l j a n je n a p a da na j ednog n e p r i j a t e l ja dok se o b r a č u n amo s d r u g i m ", odnosno
„ n e u t r a l i z a c i j a" j ednog n e p r i j a t e l ja da bi se nane li što
s n a ž n i ji u d a r ci drugom, onom k o ji se t r e n u t no činio gl avnim. „Ko n ama može danas z a m j e r i ti ako smo činili n e-
što što je jačalo na šu s n a gu ne p r e s t a j u ć i, n a r a v n o, da se
bor imo", r e k ao je Tito na pros l avi 35-te godi šnj i ce b i t ke
na Ne r e tvi, misleći na m a r t o v s ke pr egovor e. „Niko od
2 13 n a s" — n a s t a v io je — „ n i je ni pomislio da Ni j emci više
ne će ići p r o t iv nas. J e d i no smo znali da je i n j i ma p o t r eban p r e d ah da bi n a p r a v i li novi s t r a t e g i j s ki p l an i da ćemo
se s igurno ponovo sukobi t i. Ja n i j e d n og m o m e n ta ni s am
s u m n j ao u to da oni neće, čim p r i je to b u du mogli, u d a r i ti
na nas.
213
Ali, mi smo sprovodi li naš s t r a t e g i j s ki pl an da
idemo p r e ma Crnoj Gori i S a n d ž a ku i d a l je p r e ma Kosovu,
j u ž n oj S r b i ji i Makedoni j i, da bismo na še j edini ce oj a č a li
novim s n a g ama ".
Ove Ti tove reči su p r a vo t u m a č e n je ma r t o v s k ih p r egovora, povoda zbog koj ih su vođeni, n j i h o ve s u š t i ne i zna-
č
 
Evo u sta je evoluirala cetnicka ideologija:


Obilježja svetosavskog nacionalizma su:
„Srbstvo“, odnosno zalaganje za obnovu srednjevjekovnih srpskih vrijednosti („bogoljublje“, „viteštvo“, „sabornost“[32]).
Pravoslavlje, odnosno srpska inačica pravoslavlja - svetosavlje.
Nacionalizam, koji ima obilježja krajnjeg šovinizma prema Albancima[38], Hrvatima[39], Bošnjacima[40] i drugim narodima.
Monarhija, odnosno zalaganje za povratak dinastije Karađorđevića na prijestolje.[41]
Teokracija („država sa Božijim blagoslovom“ na čelu sa „hristoljubivim vladarom“ i verskim sistemom obrazovanja.[42])
Velika Srbija (jedinstvena srpska država od „Kupe do Vardara i od Dunava do Jadranskog mora“[3])
Militarizam, oslanjanje na silu i potenciranje industrije naoružanja kao najvažnije gospodarske grane.[32])
Klerikalizam, odlučujući utjecaj pravoslavnog crkvenog klera na politički i društveni život.
Korporativizam ili sabornost, odnosno staleško uređenje društva.
Odbacivanje demokracije i republikanskih vrijednosti.[42]
Anti-liberalizam, odbacivanje ljudskih prava i sloboda, pluralizma i individualnosti.
Anti-zapadnjaštvo, odbacivanje zapadne kulture i protivljenje evropskim integracijama.[25]
Anti-ekumenizam, protivljenje ekumenskom dijalogu i Svetskom vijeću crkava
Anti-komunizam, koji podrazumijeva odbacivanje antifašističke tradicije i političkih ideologija ljevice i centra.[43]
Antisemitizam, potenciranje judeo-masonske zavjere i stereotipa o Židovima kao bogoubojicama.
Viktimizacija, poricanje vlastitih zločina[44] i naglašavanje tuđih.
Ksenofobija, iracionalna mržnja i nepovjerenje prema svemu stranom.[45]
Homofobija, mržnja prema homoseksualcima i pripadnicima seksualnih manjina.[39]
 
Tito je uka z ao na o p r a v d a n o st „ t a k t i ke k o r i š ć e n ja sup r o t n o s ti n e p r i j a t e l j a ", odnosno t a k v ih p r i v i d n ih u s t u p a ka
( „pot r ebnih i k o r i s n ih kompromi s a ") k o ji d o p r i n o se da se,
bez i n a j m a n j eg ž r t v o v a n ja r e v o l u c i o n a r n ih pr inc ipa, ostv a re viši, d u g o r o č n i ji ciljevi, k o j ima se štite, a ne u g r o ž av a j u, i n t e r e si na rodnoos lobodi l a čke b o r be i r evoluc i j e. R adi se, dakle, o p r i n c i p i j e l n oj e l a s t i čnos ti k o j om se postiže
o s t v a r e n je ž e l j e n ih r e z u l t a t a: „ o b u s t a v l j a n je n a p a da na j ednog n e p r i j a t e l ja dok se o b r a č u n amo s d r u g i m ", odnosno
„ n e u t r a l i z a c i j a" j ednog n e p r i j a t e l ja da bi se nane li što
s n a ž n i ji u d a r ci drugom, onom k o ji se t r e n u t no činio gl avnim. „Ko n ama može danas z a m j e r i ti ako smo činili n e-
što što je jačalo na šu s n a gu ne p r e s t a j u ć i, n a r a v n o, da se
bor imo", r e k ao je Tito na pros l avi 35-te godi šnj i ce b i t ke
na Ne r e tvi, misleći na m a r t o v s ke pr egovor e. „Niko od
2 13 n a s" — n a s t a v io je — „ n i je ni pomislio da Ni j emci više
ne će ići p r o t iv nas. J e d i no smo znali da je i n j i ma p o t r eban p r e d ah da bi n a p r a v i li novi s t r a t e g i j s ki p l an i da ćemo
se s igurno ponovo sukobi t i. Ja n i j e d n og m o m e n ta ni s am
s u m n j ao u to da oni neće, čim p r i je to b u du mogli, u d a r i ti
na nas.
213
Ali, mi smo sprovodi li naš s t r a t e g i j s ki pl an da
idemo p r e ma Crnoj Gori i S a n d ž a ku i d a l je p r e ma Kosovu,
j u ž n oj S r b i ji i Makedoni j i, da bismo na še j edini ce oj a č a li
novim s n a g ama ".
Ove Ti tove reči su p r a vo t u m a č e n je ma r t o v s k ih p r egovora, povoda zbog koj ih su vođeni, n j i h o ve s u š t i ne i zna-
č

ovo si vec postavljao zar ne? cemu ponavljanje...i daj se bar udostoji da bude citljivo...mada po ovome se vidi koliko je zaista vredno to sto postavljas...

Tiova opravdanja saradnje nikoga ne zanimaju...zasto su o tome cutali decenijama, a odlucili da progovore tek kada je saradnja iscurela na zapadu...

Tito se prilicno uspanicio kada su Nemci prekinuli dalju saradnju...o tome pise Djilas

Tito je uzbudjeno masuci izvestajem, doviknuo Rankovicu i meni: To znaci da Nemci lazu! Nikada nismo bili u vecoj opasnosti! Odlazeci od Tita ja sam Rankovicu dobacio - zajedljivo prema sebi koliko i prema Titu: Eto nam pregovora s Nemcima! A Rankovic uvredjeno, manje na Tita i sebe nego na mene: Sad ne treba nista pricati.
 
Evo u sta je evoluirala cetnicka ideologija:


Obilježja svetosavskog nacionalizma su:
„Srbstvo“, odnosno zalaganje za obnovu srednjevjekovnih srpskih vrijednosti („bogoljublje“, „viteštvo“, „sabornost“[32]).
Pravoslavlje, odnosno srpska inačica pravoslavlja - svetosavlje.
Nacionalizam, koji ima obilježja krajnjeg šovinizma prema Albancima[38], Hrvatima[39], Bošnjacima[40] i drugim narodima.
Monarhija, odnosno zalaganje za povratak dinastije Karađorđevića na prijestolje.[41]
Teokracija („država sa Božijim blagoslovom“ na čelu sa „hristoljubivim vladarom“ i verskim sistemom obrazovanja.[42])
Velika Srbija (jedinstvena srpska država od „Kupe do Vardara i od Dunava do Jadranskog mora“[3])
Militarizam, oslanjanje na silu i potenciranje industrije naoružanja kao najvažnije gospodarske grane.[32])
Klerikalizam, odlučujući utjecaj pravoslavnog crkvenog klera na politički i društveni život.
Korporativizam ili sabornost, odnosno staleško uređenje društva.
Odbacivanje demokracije i republikanskih vrijednosti.[42]
Anti-liberalizam, odbacivanje ljudskih prava i sloboda, pluralizma i individualnosti.
Anti-zapadnjaštvo, odbacivanje zapadne kulture i protivljenje evropskim integracijama.[25]
Anti-ekumenizam, protivljenje ekumenskom dijalogu i Svetskom vijeću crkava
Anti-komunizam, koji podrazumijeva odbacivanje antifašističke tradicije i političkih ideologija ljevice i centra.[43]
Antisemitizam, potenciranje judeo-masonske zavjere i stereotipa o Židovima kao bogoubojicama.
Viktimizacija, poricanje vlastitih zločina[44] i naglašavanje tuđih.
Ksenofobija, iracionalna mržnja i nepovjerenje prema svemu stranom.[45]
Homofobija, mržnja prema homoseksualcima i pripadnicima seksualnih manjina.[39]

vi dalje ne mozete da evoluirate....davno ste se pretvorili u zombije...a ti pajacu ocigledno zivis u filmovima pa se shodno tome i prebaci na odgovarajuci podforum ili ces ovde da nam drobis o broju pobijenih Nemaca od strane Bate Zivotinje lol
 
Poslednja izmena:
vi dalje ne mozete da evoluirate....davno ste se pretvorili u zombije...a ti pajacu ocigledno zivis u filmovima pa se shodno tome i prebaci na odgovarajuci podforum ili ces ovde da nam drobis o broju pobijenih Nemaca od strane Bate Zivotinje lol

A gde pa ti zivis?
I dobro je rekao covek, sve sto je napisao stoji, a ti ako ne verujes, idi pa se raspitaj malo.
 
ovo si vec postavljao zar ne? cemu ponavljanje...i daj se bar udostoji da bude citljivo...mada po ovome se vidi koliko je zaista vredno to sto postavljas...

Tiova opravdanja saradnje nikoga ne zanimaju...zasto su o tome cutali decenijama, a odlucili da progovore tek kada je saradnja iscurela na zapadu...

Tito se prilicno uspanicio kada su Nemci prekinuli dalju saradnju...o tome pise Djilas

Tito je uzbudjeno masuci izvestajem, doviknuo Rankovicu i meni: To znaci da Nemci lazu! Nikada nismo bili u vecoj opasnosti! Odlazeci od Tita ja sam Rankovicu dobacio - zajedljivo prema sebi koliko i prema Titu: Eto nam pregovora s Nemcima! A Rankovic uvredjeno, manje na Tita i sebe nego na mene: Sad ne treba nista pricati.

Napadati nekoga a ne zeleti da se cuje njegovo objasnjenje za to je u najmanju ruku nedosledno.
 
vi dalje ne mozete da evoluirate....davno ste se pretvorili u zombije...a ti pajacu ocigledno zivis u filmovima pa se shodno tome i prebaci na odgovarajuci podforum ili ces ovde da nam drobis o broju pobijenih Nemaca od strane Bate Zivotinje lol

Kada bude od strane ljudskog roda pronadjen savrseniji model zivota od komunizma i mi cemo da evoluiramo.
Sto si toliko nervozan?
 
Kada bude od strane ljudskog roda pronadjen savrseniji model zivota od komunizma i mi cemo da evoluiramo.
Sto si toliko nervozan?

:hahaha:

bre nesretnice dovoljno je videti sta ti pise pod ''Lokacija''...zivis u iluziji...totalno si izgubljen i promasen, od statusa do avatara...imad ovde dosta zanimljivih pod foruma...Filmovi, Stripovi...samo napred...
 
Poslednja izmena:
:hahaha:

bre nesretnice dovoljno je videti sta ti pise pod ''Lokacija''...zivis u iluziji...totalno si izgubljen i promasen, od statusa do avatara...imad ovde dosta zanimljivih pod foruma...Filmovi, Stripovi...samo napred...

Ma da, a zato si ti super i bas znas kuda ides, ajde, bre, sta pametujes ovde i filozofiras, ne ide ti to.
 
koja braca, nema vas saka jada...

pa pogledajte se pajaci, Valter i Ce Gevara, a kapiram da ste preskocili i udzbeni iz istorije u osnovnoj skoli kamoli procitali nesto dalje

Ahaaaaaaaa, ovde nekog nazivas pajacima, a ti sam ne prilazes nikakve argumente osim da "zivimo u filmovima" i slicno.
Rekoh vec, mani se tog filozofiranja... pajacu.
 
to je onaj koji govori o partizansko-nemackoj saradnji :D

iz udzbenika iz istorije za 8. razred osnovne skole

Partizani i Nemci

Partizani i Nemci vodili su prve pregovore u avgustu 1942. godine u Zagrebu. Posle toga obustavljene su partizanske sabotaze na pruzi Zagreb-Beograd. Najvazniji dogadjaj u kontaktima partizana i Nemaca dogodio se marta 1943. godine, za vreme bitke na Neretvi (''Martovski pregovori''). Ovi pregovori umnogome objasnjavaju i zasto su Nemci obustavili ofanzivu na partizane bas kod Neretve. Na sastanku sa Nemcima u Gornjem Vakufu, pocetkom marta, visoka partizanska delegacija (Koca Popovic, Milovan Djilas i Vladimi Velebit) predlagala je obustavu neprijateljstva ''u obostranom inetresu''. Aobostrani interes i partizana i Nemaca u tom trenutku bio je da ne dodje do iskrcavanja Engleza na jadransku obalu.

Delegacija je zahtevala obustavu neprijateljstva kako bi partizani svoj glavni udar usmerili na cetnike. Najznacajnija karakteristika ovih pregovora bio je stav partizanske delegacije da ce ratovati protiv zapadnih saveznika zbog uskoklasnih interesa: pobede u gradjanskom ratu.

Pregovori partizana i Nemaca nastavljeni su u Sarajevu i Zagrebu. Partizanska delegacija putovala je sa urednim ustaskim propusnicama i u nemackoj pratnji. Te pregovore prekinuo je fon Ribentrop sa obrazlozenjem da ''nema pregovora sa pobunjenicima''. Ali, nemacko-partizanski ''kontakti'' (oko 40 sastanaka, uglavnom u Zagrebu) nastavljeni su i kasnije: sve do kraja rata redovno su razmenjivani zarobljenici. Partizanski pregovaraci bili su iz Glavnog staba Hrvatske, a svi izvestaji podnoseni su Vladimiru Bakaricu, politickom komesaru Glavnog staba Narodno-oslobodilacke vojske i partizanskih odreda Hrvatske.

u njemu o Drugom sv.ratu na nasim prostorima mozemo procitati da je Draza podigao prvi pokret otpora, kako u Jugoslaviji, tako u Evropi, da je Loznica prvi oslobodjeni grad u okupiranoj Evropi, da se satanak u Divcima zavrsio Drazinim odbijanjem da kapitulira, a s druge strane mozemo uociti prave ciljeve KPJ, kao i to da su partizani ti koji su prvi napali cetnike, tj zapoceli gradjanski rat, ali i o saradnji komunista i Nemaca, gde se zaista izvlaci zakljucak da je, kako kaze Majkl Liz, bila veca kolaboracija od svega zasta je Draza ikada optuzen, pa o zlocinima komunista na kraju rata...tu je i poternica za Drazom iz 41, saopstenje o streljanju 250 pristalica Drazinih....
 
Poslednja izmena:
Do tog oslobođenja bi svakako došlo.

moguce, ali od strane crvene armije...a da li bi staljin bio bolja solucija...sumnjam?!

Nadam se da to ne treba objašnjavati.I na ovom forumu može se naći mnoštvo svedočanstava da je "borba protiv nacizma" ili okupatora bila što se partizana ili KPJ tiče, u sasvim drugom planu a da su se oni još od prvih dana kad su započeli sa svojim akcijama ili aktivnostima koncentrisali na revoluciju tj.nasilno preuzimanje vlasti putem tzv.narodnih odbora koje je postavljala KPJ..Titove snage do oktobra 1944 nisu preduzele ni jedan ozbiljniji napad protiv Nemaca ili ustaša.Praktično,ceo rat proveli su skrivajući se po planinskim krajevima i napadajući skoro isključivo svoje rivale - JVuO.

ozbiljne akcije protiv nemaca (bukvalno) u celoj evropi nisu postojale...ne racunajuci sovjetski savez naravno.

O nekim patriotskim ili oslobodilačkim motivima Titovih partizana ne može se ozbiljno govoriti.

iz kojih razloga je onda partizan xy prekoracio stotine i hiljade kilometara, krvario, gladovao...ako ne iz patriotskih ili oslobodilackih motiva? mali procenat partizana je bio u kp...
 
MIHAILOVIĆEVA IZDAJNIČKA TAKTIKA NA PREGOVORIMA U BRAJIĆIMA
Partizanski odredi u zapadnoj Srbiji (Mačvi, Pocerini i dolini Zapadne Morave) vodili su u toku oktobra žestoke, uporne i uspešne borbe protiv okupatorskih snaga i raznih kvislinških formacija — nedićevaca, ljotićevaca i četnika Koste Pećanca. U ovim borbama su zajedno sa partizanskim odredima učestvovali i neki Mihailovićevi odredi, oni pod komandom kapetana Dragoslava Račića u Mačvi i Pocerini i odredi pod komandom majora Radoslava Đurića u opsadi Kraljeva.

Međutim, između partizanskih i Mihailovićevih četnickih odreda često je dolazilo do neslaganja i sukoba. Razlog je, uglavnom, bila četnička neaktivnost i tolerairtnost prema raznim okupatorskim i kvislinškim agentima i huškačima, koji su stupali u četničke redove sa ciljem raspirivanja bratoubilačke borbe.

Posle neuspeha, koji je, u međuvremenu, pretrpeo u prvoj fazi svoje ofanzive, okupator odlučuje da svoje snage u zapadnoj Srbiji pojača i otpočne snažniji napad na oslobođenu teritoriju.

I o ovoj okupatorovoj odluci Vrhovni štab NOPOJ je blagovremeno prikupio obaveštenja. Da bi obezbedio saradnju sa Mihailovićem u borbi protiv okupatora i izgladio i ubuduće sprečio sukobe između partizanskih i četničkih odreda, koji su postajali sve češći i oštriji, Vrhovni štab je uputio Mihailoviću pismo sa konkretnim predlozima za sporazum:

"Komandantu vojnočetničkih odreda pukovniku g. Draži Mihailoviću

20. oktobra 1941.

Obavesteni smo od vašeg predstavnika kapetana g. Mitića da je na žalost vama nemoguće da dođete na definitivne pregovore već da šaljete svoje opunomoćenike za rešenje svih problema koje treba rešiti između vas i nas. Po našem mišljenju neće ni ti pregovori dati ono što smo i mi i vii očekivali, ali uprkos tome mi šaljemo naše predstavnike da bi se barem rešila neka najgorućija pitanja, a naročito ona koja zaoštravajii naše međusobne odnose. Vi tražite da vam pošaljemo naše predloge, odnosno formulišemo naš stav o pojedinim pitanjima. Mi vam te predloge šaljemo samo u najkrupnijim crtama, ali naglašavamo da svako to pitanje zahteva temeljito pretresanje i zajedničke izmene misli pri donošenju odluke....Naši predlozi se sastoje u sledećem:

1) Zajedničke vojne operacije protiv neprijatelja, kako Nemaca tako i nedićevske grupe. U tu svrhu smatramo potrebnim stvaranje jednog zajedničkog operativnog štaba.

2) Zajednička oprema i ishrana naših i vaših boraca, što bi se vršilo preko zajedničkog operativnog štaba koji bi u tu svrhu odredio naročita lica ili stvorio neke vrste intendanture.

3) Zajednička raspodela plena i to prema potrebama fronta držeći se principa: sve za front, sve za borbu.

4) Zajednička komanda mesta, odnosno dve komande, vaša i naša, koje bi najtešnje međusobno sarađivale — primer Čačak.

5) Stvaranje zajedničkih permanentnih komisija pri komandama mesta i centralne komisije pri zajedničkom operativnom štabu, koja bi rešavala sva sporna pitanja najhitnijim postupkom.

6) Organizacija privremene vlasti koja bi preuzela na sebe svu brigu oko ishrane stanovništva, organizacije privrede, pribiranja sredstava za vođenje rata, organizacije organa za održavanje reda i bezbednosti itd. Po našem mišljenju apsolutno bi bilo pogrešno da u sadašnjoj narodnooslobodilačkoj borbi takva vlast bude sresko načelstvo, stare opštinske uprave, žandarmerija itd. Da bismo okupili čitav narod za vođenje ove teške borbe protiv okupatora, potrebno je da stvorimo takve organe koji će ovoj situaciji najbolje odgovarati, koji će biti najbliži narodu i moći na sebe uzeti svu odgovornost u ime toga naroda. Bivši žandarmerijski, policijski i sreski aparat, kao i opštinska tela ne mogu se smatrati kao celishodni, jer se u taj aparat uvuklo mnogo neprijateljskih elemenata, jer je taj aparat bio dosada u službi okupatora, i na koga još uvek neprijatelj ima uticaja preko svojih agenata. Osim toga, taj aparat, koji ne uživa neko naročito poverenje naroda, nije pogodan u ovim sudbonosnim danima. Mi smatramo da su narodnooslobodilački odbori, koje narod sam postavlja, u sadašnje vreme najpogodniji organi na koje bismo se mogli osloniti. Ti narodnooslobodilački odbori treba da budu birani dobrovoljno od naroda bez razlike na politička uverenja. A tamo gde je biranje tehnički nemoguće izvršiti da budu naimenovani od predstavnika svih političkih grupa koje stoje na stanovištu narodnooslobodilačke borbe. Osim lokalnih narodnooslobodilačkih odbora stojimo na stanovištu da se stvori jedan centralni narodnooslobodilački odbor za čitavu oslobođenu teritoriju. Za održavanje reda i bezbednosti umesto žandarma da se formira po selima i varošima narodna straža.

7) Po pitanju prisilne mobilizacije mi smo načelno protiv nje. Mobilizacija treba da bude dobrovoljna, putem ubeđivanja i da se pusti svakom na volju da stupi ili u četničke ili u partizanske odrede. Prisilna mobilizacija bi se mogla izvršiti samo u lokalnim razmerama u pojedinim konkretnim slučajevima velike opasnosti od neprijateljskog prodiranja, a za to bi trebalo da se da odobrenje od zajedničkog operativnog štaba. Skupljanje dobrovoljaca putem dobrovoljne mobilizacije ima tu prednost što su jedinice sastavljene od takvih boraca kvalitativno mnogo bolje nego one koje su sastavljene od prisilno mobilisanih. Mi nemamo ni oružja ni ratne spreme u takvoj količini da bismo mogli reskirati da damo oružje u ruke raznim nesigurnim elementima.

8) Mi stojimo na stanovištu da se svi odredi, komande i štabovi, kako naši partizanski, tako i vaši četnički, imaju bezuslovno pokoravati svojim vrhovnim komandama. Ne može biti ni reči o tome da se može dozvoliti i nižim komandama da vrše na svoju ruku samovoljne aktove, bilo uperene protiv jedne ili druge savezničke snage ili u pogledu vojno-strateških i taktičkih pitanja. Od momenta kada je jedna ili druga vrhovna komanda obaveštena o jednom od takvih samovoljnih slučajeva pada sva odgovornost na nju i ona je dužna preduzeti najhitnije mere za likvidaciju takvih slučajeva.

9) Mi smatramo da je bezuslovno potrebno radi onemogućavanja razmirica i sukoba u sedištima vaše i naše vrhovne komande, da i vaša i naša komanda ima jednu varoš u svojim rukama i svoju mesnu komandu, a sa jedne i druge strane treba da budu samo predstavnici vašeg ili našeg štaba.

10) Radi uspešne borbe protiv glavnog neprijatelja, nemačkog okupatora, smatramo potrebnim da se vodi nemilosrdna borba protiv raznih petokolonaša i špijuna koji u našoj pozadini smetaju narodnooslobodilačkoj borbi. Slažemo se da se stvori zajednički vojni sud koji će voditi istragu i donositi presude protiv takvih neprijatelja naroda. Špijuni i petokolonaši koji se na licu mesta uhvate na delu treba da budu i na licu mesta kažnjeni od one komande na čijem se to području dogodilo. Za opravdanost takvog postupka odgovorna je komanda ili komandir koji je to izvršio. Svaka lična osveta ili lična netrpeljivost u takvim slučajevima treba da bude najstrože kažnjena.

11) Protiv raznih neprijateljskih četničkih grupa koje u pozadini onemogućavaju narodnooslobodilačku borbu treba voditi zajedničku akciju radi njihove likvidacije, ili da to izvrši jedna ili druga strana sama.

12) Smatramo nemogućim takvu pojavu da razni petokolonaši i špijuni dobijaju legitimacije, bilo četničke, ili partizanske, i da onda pod imenom jedne ili druge strane vrše svoj protunarodni rad. Takve elemente treba čistiti iz svojih redova i predavati vojnom sudu. Sumnjivi elementi, bilo da nose partizansku ili četničku legitimaciju, moraju biti odmah uhapšeni i onda po mešovitoj komisiji ispitani.

Eto, to su nasi predlozi i zahtevi, i to samo uglavnom, o kojima treba doneti konačno rešenje. Ima još mnogo raznih stvari koje mi nismo ovde obuhvatili, jer smatramo da to mogu delegati sami rešiti.

Gospodine pukovniče, smatramo odviše ozbiljnom današnju situaciju i odgovornost koja pred narodom pada na sve nas i da bismo se mi kačili za razne sitnice i na taj način onemogućili našu saradnju i korektne odnose. Uveren sam da ćete vi svojim autoritetom učiniti sve da do sporazuma dođe i da zbijemo naše snage u jednu jedinstvenu celinu za postignuće našeg najvećeg cilja, koji se ovog momenta stavlja pred nas, a to je: osloboditi otadžbinu od mrskih okupatora i njihovih slugu.

S odgovornim poštovanjem za Vrhovni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda TITO"1
 

Back
Top