Грађански рат између четника и партизана.

  • Začetnik teme Začetnik teme BG5
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Наставак...
"Pasje groblje"

Na Badnji dan 1942. godine partizani su počinili svoj po zlu najčuveniji[traži se izvor] zločin u Crnoj Gori. U kolašinskom lugu na desnoj obali Tare, nad telima 240 unakaženih građana, razapeli su lešinu psa na daskama u obliku krsta. Zatim su napisali: "Ovo je pasje groblje". Kao komandant Kolašina, major Joksimović je nekoliko meseci kasnije prisustovao iskopavanju žrtava "pasjeg groblja":

Pred tim jezivim prizorom nemo stojimo svi, naročito rodbina. Ona ne može da prepozna leševe svojih milih i dragih, jer su strašno unakaženi i bez pojedinih delova tela. Ruke i noge su im polomljene; zubi povađeni grubim kleštima još dok su bili živi; lobanje su im razmrskane drvenim maljevima, čije su udarce čuli stanovnici najbližih kuća one svete noći uoči Božića. Sve u svemu, pravi pakao na zemlji, u koji su doterani i u kome su stradali pravednici, Srbi pravoslane vere i nacionalno opredeljeni. To su bili ljudi iz svih društvenih redova, od sudije do običnog radnika. Njihova je jedina "greška" bila što nisu prihvatli bezbožnički komunizam...[1]
Pored "pasjeg groblja", komunisti su ostavili traga i u brojnom jamama, u koje su poput Hrvata bacali svoje žtrve, zbog čega su nazvani "jamarima". Najpozntije partizanske jame u Crnoj Gori su jama u selu Griže kod Berana[traži se izvor], Šahotička jama u Cerovu kod Bijelog Polja[traži se izvor], Šavnička jama[traži se izvor], jama na Radovču[traži se izvor], jama kod Rijeke Crnojevića[traži se izvor] i Kotorska jama kod Nikšića kod Vidrovana u Gornjem polju[2].

Na osnovu Brozovih naređenja, partizanski preki sudovi slali su ljude u smrt po kratkom postupku i bez prava žalbe. "Ova presuda je izvršena i protiv iste nema mjesta žalbe", pisao je Sava Kovačević, predsednik Prekog vojnog suda Nikšićkog partizanskog odreda. Od 19 optuženih na ovom procesu, osmoro je osuđeno na smrt, uz konfiskaciju imovine. Od svih osmoro, petoro su bili rođaci Save Kovačevića: Novica S. Kovačević, Blažo S. Kovačević, Marko K. Kovačević, Marko J. Kovačević i Petar B. Kovačević. Prvooptuženi Novica je pre rata bio sudija, dok je njegov rođak i ubica, Sava, bio krijumčar duvana.
Пartizani su još od leta 1941. godine činili: ubistva prema svom partijskom programu, pljačke, paljenja opštinskih arhiva, itd. Samo u zborniku Nedićevih dokumenata, koji su sami komunisti odabrali i objavili 1965. godine, navedeno je oko 1.000 imena njihovih žrtava (nenaoružanih, odnosno civila) u Srbiji pre jeseni 1944. godine. Samo jedna dopuna spiska žrtva komunizma iz 1941. godine sadrži 76 imena zemljoradika, činovnika, domaćica, sveštenika, zanatlija... Na ovom dopunskom spisku je i ime čuvenog akademskog slikara Mihaila Milovanovića iz sela Gostinice kod Užica.[3]

Ubistva su nastavljena i 1942. godine. Samo tokom avgusta policija vlade generala Milana Nedića zabeležila je 18 slučajeva ubistva civila. Na primer:

3. avgust: U selu Negrišori (Guča) ubijen je od strane partizana Milomir Davidović, koji je ranije bio u partizanskim redovima, pa je odrekao saradnju komunistima.

Ili:

4. avgusta: Od strane partizana ubijen je Milovan Ćosić, predsednik opštine u Guberevcu (Sopot), a uselu Dučina Milutin Popović, sopstvenik vršalice, čiji je leš nađen u blizini sela. Tom prilikom spaljena je opštinska arhiva kao i jedna vršalica, a ubijen Milosav Milić, zemljoradnik.

Ili:

30. avgusta: Od strane partizana ubijen je u Stragarima (srez Orašački) Miron Đurić, arhimandrit. [4]

Partizani su ubijali i 1943. godine. Primera radi, Nedićevo ministarstvo unutrašnjih poslova beleži da je u Kraljevačkom okrugu partizanski pokret Radenka Mandića "samo u drugoj polovini avgusta ubili preko 15 lica.[5]

Krajem 1943, radi sadejstva sa svojom glavninom u pokušaju osvajanja Srbije, partizani pokreću nov talas zločina. Sledi delimičan popis njihovih žrtava iz novembra i decembra, prema dokumentima Nedićevog ministarstva unutrašnjih poslova:

7. novembra oko 21 čas četiri partizana i jedna ženska upali su u selo Željevo (4 km severno od Svrljiga) i ubili starešinu sela Svetislava Marjanovića, kojega su prethodno izboli noževima pa ga zatim dotukli iz pušaka. Ovu grupu vodi Dušan Tasković zv. Srećko...

U noći 14/15. om partizani su u selu Drugovcu, sreza Aleksinačkog, ubili Đorđa Jeftića, zemljoradnika, a zatim spalili arhivu oppštine Stanci istog sreza...[6]

13. om u 23 časa grupa partizana upala je u selo Banji (4 km j-i od Aranđelovca - sekcija Aranđelovac) odakle su odveli lekara zdravstvene zadruge Vladimira Svilingera i odneli njegovu apoteku ... Leš odvedenog lekara nađen je 14. novembra u selu Brezovcu...

15. om. u 19 časova grupa partizana upala je u selo Viševac gde je ubila predsednika seoske opštine Čedomira Milojevića pa potom otišla u nepoznatom pravcu.[7]

Za sada se najviše zna o zločinima Kosmajskog partizanskog odreda, kojim su komandovali Marko Nikezić, Draža Marković i njegova buduća žena Božidarka Kika Damjanović. Poznat je spisak od tačno 200 žrtava kosmajskih partizana, samo sa teritorije današnje opštine Sopot. U vezi ubistva dve učiteljice i drugih meštana sopotskog sela Mala Ivanča, koje se prema citiranom izvoru Nedićeve policije odigralo u noći između 15. i 16. decembra 1943. godine, na osnovu crkvenih knjiga, ali i na osnovu svedočenja partizana, koji su se time hvalili, hroničar piše:
Vikicitati „Učiteljice Kristina Stojanović iz okoline Kragujevca i Milica iz Velike Ivanče, seoski kmet Stanoje Jovanović, trgovac Stevan Kojić i četnik Radomir Babić. Oko Svetog Nikole 1943. godine partizani Kosmajskog odreda Ljubomir Ivković "Šuca", Božidarka Damnjanović "Kika", Dobrivoj Milićević "Vučko", učitelj iz Dražnja, i drugi, sproveli su žrtve u kuću Bogdana Rankovića, koja se nalazi na kraju Male Ivanče, pored groblja. Posle mučenja, svi su streljani na groblju, a njihovi grobovi do danas nisu obeleženi. Pre sahrane, tela učiteljica bila su izložena u sali seoske opštine. Krstinin muž Voja nalazio se u nemačkom zarobljeništvu. Imali su dve male devojčice, o kojima su se potom starali meštani. O njima danas niko ništa ne zna.
 
И још један:

U Bihaćkoj operaciji 2-4. novembra 1942. partizani su zauzeli ustaško uporište Bihać. Nakon toga su streljali 130 zarobljenih ustaša i 130 četnika, o čemu su izdali zvanično saopštenje.
Викизворник
Vikizvornik ima originalan tekst povezan sa ovim člankom:
Saopštenje Vrhovnog štaba NOVJ o streljanju novembra 1942

31. decembra 1942. 13. proleterska brigada i glavnina 4. kordunaške brigade napala je NDH garnizon u Krašiću koji su sačinjavele 33. i 35. ustaška bojna i domobranska opkoparska satnija. Tokom borbe u kojoj su savladali otpor ustaša i domobrana, partizani su u Krašiću zatekli oko 200 mrtvih ustaša i domobrana, a 233 su zarobili. Većinu zarobljenika su, prema izveštaju Operativnog štaba, poubijali.
Vikicitati „Mi smo, po zahtjevu naroda, iako to nije bio jedan od glavnih razloga, većinu ustaša likvidirali. ...192 ustaše likvidirali smo, a ostalo uputili smo djelomično kućama a nešto ih zadržali u partizanima. U partizanima zadržali smo one za koje smo dobili točne podatke da nisu razbojnici, a bili su primorani, pa neki čak i slučajno uhvaćeni i natjerani u ustaše. Od domobrana, takođe smo ih 26 likvidirali. Likvidirali smo one koji su bili na groblju i zaklali nam dva partizana, a jednog vodili po Krašiću i tukli. 28 domobrana dobrovoljno se javilo za partizane, a 26 smo ih zadržali sami.

Na osnovu ovog izveštaja NVO "Istina" iz Zagreba podnela je krivičnu prijavu protiv Rade Bulata, ratnog komandanta 13. proleterske brigade, nastanjenog u Zagrebu, za ubistvo najmanje 218 lica.

Zločin partizana u Malom Lošinju

Jedan od najvećih zločina koji su počinili partizani dogodio se na ostrvu Lošinju u mestu Mali Lošinj, nad zarobljenim četnicima Gacke zone i njihovim porodicama. O ovim zločinima u zemlji je pisano u dva maha. Najpre ih je 1990. godine pomenuo Pavle Jakšić, komandant partizanske 7. divizije, a potom 8. korpusa, u svojim memoarima ("Nad uspomenama", prvi tom, strana 528). Jakšić piše da je u njegovom prisustvu Andrija Hebrang, jedan od vodećih hrvatskih komunista, kada se pročulo da more izbacuje unakažene leševe, pitao Veljka Kovačevića: " Šta si radio tamo, vojvodo"? Komandanta 13. divizije Veljka Kovačevića, rođaka Save Kovačevića, Jakšić naziva "vinovnikom" ovog obračuna sa "petom kolonom".

Najpotpuniji opis zločina u Malom Lošinju dao je pukovnik mr Velimir Ivetić, arhivski savetnik Vojnoistorijskog instituta u Beogradu, u časopisu ove ustanove "Vojnoistorijski glasnik". Članak pukovnika Ivetića objavljen je u broju 1-2 za 2004. godinu, pod naslovom "Slučaj partizanskih zločina u logoru u Malom lošinju 1943. godine" (strana 137-159). Kako piše autor, ovo je prvi članak o zločinima "Narodnooslbodilačke vojske Jugoslavije" ikade objavljen u ovom časopisu. Takođe, i u bilo kom drugom vojnom glasilu.

Pukovnik Ivetić najpre konstatuje da su pripadnike Jugoslovenske vojske u Otadžbini u to vreme zemlje antihitlerove koalicije smatrale savezničkom vojskom. Zatim podseća na "opšte uslove u kojima su izvođeni partizanski zločini". Njih je bilo tokom čitavog rata. Ubijani su "pročetnički elementi", kao i oni pripadnici komunističkog pokreta koji su smatrali da je važnije braniti narod od ustaša, nego provocirati Italijane. U streljanju potonjih isticao se narodni heroj Petar Grubar, obaveštajni oficir Glavnog Štaba Hrvatske. Primera radi, on je 11, jula 1942, u selu Škare organizovao javno streljanje devet mladića iz partizanskog batanjona "Božidar Adžija". Potom je za desetak dana uhapsio 150 osoba, od kojih su 23 streljane po kratkom postupku.

Zločini partizana učestali su 1943, jer se te godine "pripremao desant Zapadnih saveznika na jadransku obalu".

Kako je Jugoslovenksa vojska u Otadžbini u septembru 1943. izvodila uspešne operacije za stvaranje mostobrana za iskrcavanje saveznika, postojanje uporišta JVuO na ostrvu Lošinj smatrani je u Vrhovnom štabu NOVJ ozbiljnom opasnošću, te je 22. septembra vrhovna komanda NOVJ naredio glavnom štabu NOV Hrvatske: "Četničko uporište na Lošinju likvidirajte".
 
Činjenica je da se u zadnje vreme jako zatamnjuje i ne spominje revolucionarnost Komunističke partije, koja je paralelno sa borbom protiv fašizma bila izvođena.Ta revolucionarnost komunista dovela je do nemogućnosti zajedničke borbe kraljevske vojske u otadžbini i partizana. Dovela je do bratoubilačkog rata, svakako.. Nije se moglo očekivati da će legitimne snage bivšeg režima, kraljevskog režima prihvatiti revoluciju. Do sukoba je moralo doći.
:ok::ok:
 
Do bratoubilačkog rata je došlo,istina nije dugo trajao i nije uzeo neke velike razmere.Oružani sukobi između ravnogoraca i Pećančevih četnika kao i između ravnogoraca i Nedićevih i Ljotićevih formacija jesu nešto što je bila ludost i za svaku osudu.Komunisti nisu iz te priče.Njihova braća su bili sovjeti i velikoalbanski i velikohrvatski komunisti-nacionalisti.
 
Cetnici23.jpg
 
Plavuso,a kako si ti primetila da mislis? Prvo kazes da partizani zele komunisticku revoluciju a onda da ih je malo komunista.Pa sta si ocekivala od komunista da se bore za sina kralja koji ih je zabranio i zatvarao.Pa vidim kako smo dobro prosli u ovim ratovima kad su nas vodili nacionalisti.

komunizam je ideologija ,partizan je gerilski vid organizovanja i borbe.
Na samom pocetku komunisti jesu digli ustanak ali ih je bilo veoma malo,tako reci manje nego Drazine JVuO.Kako su napadi na Nemce obe ove formacije postajali ucestaliji kao i zlocini ustasa nad Srbima,narod se sklanjao u zbegove gde su se vojnosposobni prikljucivali ustanku.Taj nesreceni narod je pod rukovodstvom partijskih drugova tokom tih ratnih godina psiholoski obradjen.Nikakav problem nije ubediti seljaka sa Banije da su za njegove muke pored Nemaca kriva gospoda iz Beograda ,Zagreba,odnosno klasni neprijatelj.Dok se on skriva po sumama do tada gospoda suruju u toplom sa Nemcima.Da ce zbog trenutnih muka po zavrsetku rata imati udoban zivot, i da se nece morati vratiti u vukoje8inu iz koje je pobegao u zbegove i rat.
Za bratoubilacki rat krivi su mnogi,Tito i komunisti,Draza,kao i Britanci.Na zalost Draza ni u kom pogledu nije bio osoba dorasla zadatku koga se prihvatio.Dok su nasuprot njemu komunisti bili spremni da zrtvuju deo naroda da ostvare konacni cilj .Draza se do tada ponasao krajnje inferiorno izgubljen u vremenu i prostoru,vise koristi bi imali da je zavrsio u nekom stalagu.Cak i da je pobedio Drzin pokret Jugoslavija bi na kraju zavrsila podeljene kao Koreja.Rusi su bili brzi i podrzali bi komuniste i eto opet bratoubilackog rata kao u Koreji.
Obrni okreni kriv je Pasic sa Karadjordjevicima
 
komunizam je ideologija ,partizan je gerilski vid organizovanja i borbe.
Na samom pocetku komunisti jesu digli ustanak ali ih je bilo veoma malo,tako reci manje nego Drazine JVuO.Kako su napadi na Nemce obe ove formacije postajali ucestaliji kao i zlocini ustasa nad Srbima,narod se sklanjao u zbegove gde su se vojnosposobni prikljucivali ustanku.Taj nesreceni narod je pod rukovodstvom partijskih drugova tokom tih ratnih godina psiholoski obradjen.Nikakav problem nije ubediti seljaka sa Banije da su za njegove muke pored Nemaca kriva gospoda iz Beograda ,Zagreba,odnosno klasni neprijatelj.Dok se on skriva po sumama do tada gospoda suruju u toplom sa Nemcima.Da ce zbog trenutnih muka po zavrsetku rata imati udoban zivot, i da se nece morati vratiti u vukoje8inu iz koje je pobegao u zbegove i rat.
Za bratoubilacki rat krivi su mnogi,Tito i komunisti,Draza,kao i Britanci.Na zalost Draza ni u kom pogledu nije bio osoba dorasla zadatku koga se prihvatio.Dok su nasuprot njemu komunisti bili spremni da zrtvuju deo naroda da ostvare konacni cilj .Draza se do tada ponasao krajnje inferiorno izgubljen u vremenu i prostoru,vise koristi bi imali da je zavrsio u nekom stalagu.Cak i da je pobedio Drzin pokret Jugoslavija bi na kraju zavrsila podeljene kao Koreja.Rusi su bili brzi i podrzali bi komuniste i eto opet bratoubilackog rata kao u Koreji.
Obrni okreni kriv je Pasic sa Karadjordjevicima

Pusti sad ustaše,ustaša nije bilo istočno od Drine i južno od Save osim kratko vreme u Priboju.U Srbiji,do rata između komunista i normalnih došlo je zbog pokušaja komunista da izvedu svoju revoluciju uspostavljajući vlast takozvanih narodnih odbora.
 
komunizam je ideologija ,partizan je gerilski vid organizovanja i borbe.
Na samom pocetku komunisti jesu digli ustanak ali ih je bilo veoma malo,tako reci manje nego Drazine JVuO.Kako su napadi na Nemce obe ove formacije postajali ucestaliji kao i zlocini ustasa nad Srbima,narod se sklanjao u zbegove gde su se vojnosposobni prikljucivali ustanku.Taj nesreceni narod je pod rukovodstvom partijskih drugova tokom tih ratnih godina psiholoski obradjen.Nikakav problem nije ubediti seljaka sa Banije da su za njegove muke pored Nemaca kriva gospoda iz Beograda ,Zagreba,odnosno klasni neprijatelj.Dok se on skriva po sumama do tada gospoda suruju u toplom sa Nemcima.Da ce zbog trenutnih muka po zavrsetku rata imati udoban zivot, i da se nece morati vratiti u vukoje8inu iz koje je pobegao u zbegove i rat.
Za bratoubilacki rat krivi su mnogi,Tito i komunisti,Draza,kao i Britanci.Na zalost Draza ni u kom pogledu nije bio osoba dorasla zadatku koga se prihvatio.Dok su nasuprot njemu komunisti bili spremni da zrtvuju deo naroda da ostvare konacni cilj .Draza se do tada ponasao krajnje inferiorno izgubljen u vremenu i prostoru,vise koristi bi imali da je zavrsio u nekom stalagu.Cak i da je pobedio Drzin pokret Jugoslavija bi na kraju zavrsila podeljene kao Koreja.Rusi su bili brzi i podrzali bi komuniste i eto opet bratoubilackog rata kao u Koreji.
Obrni okreni kriv je Pasic sa Karadjordjevicima
Lepo srocen pamflet,ali ima samo jednu malu manu.Pod maskom objektivnosti pokusavas da proturis tezu da je jedini greh nacionalista to sto su imali nesposobne exponente a jedini greh Karadjordjevica sto nisu stvorili Veliku Srbiju.To jednostavno ne pije vode.
 
Lepo srocen pamflet,ali ima samo jednu malu manu.Pod maskom objektivnosti pokusavas da proturis tezu da je jedini greh nacionalista to sto su imali nesposobne exponente a jedini greh Karadjordjevica sto nisu stvorili Veliku Srbiju.To jednostavno ne pije vode.

Jedini greh Karađorđevića je što se nisu na vreme obračunali sa komunistima.
 
Hajde da to objasnimo...
Draza, kao vojnik i Srbin je imao profesionalnu i licnu duznost i zelju da brani Srbiju i nas narod, a Tito je imao politicku duznost da radi sve (sta god to znacilo) da bi ostvario krajni cilj - dolazak na vlast posle rata.
Dakle, cetnici su bili nase patriote, a titoisti su bili fanatici koji su mislili samo o tome da zavladaju Srbijom.



Draža mhajlović niej imao ono što ej trebalo za vodju jednog pokreta otpora i komandanta gerilske vojske.

DRAŽA:

1. Štapski oficir sa malo vojnog iskustva
2. Bez ikakvog gerilskog iskustva
3. Bez iskustva u rukovodjenju većim brojem ljudi
4. Bez političkog iskustva
5. Bez organizacionih kvaliteta

TITO:

1. Posedovao organizacione kvalitete
2. Veliko političko iskustvo
3. veliko iskustvo u tajnom i konspirativnom radu
4. Iskustvo u rukovodjenju većim brojem ljudi
5. Imao na svojoj strani ljude sa vojnim iskustvom iz Španskog gradjanskog rata


Kao što se vidi Tito je jednostavno posdovao kvalitete potrebne jednom vodju političkog i vojnog pokreta. Draža jednostavno nije.
 
Draža mhajlović niej imao ono što ej trebalo za vodju jednog pokreta otpora i komandanta gerilske vojske.

DRAŽA:

1. Štapski oficir sa malo vojnog iskustva
2. Bez ikakvog gerilskog iskustva
3. Bez iskustva u rukovodjenju većim brojem ljudi
4. Bez političkog iskustva
5. Bez organizacionih kvaliteta

TITO:

1. Posedovao organizacione kvalitete
2. Veliko političko iskustvo
3. veliko iskustvo u tajnom i konspirativnom radu
4. Iskustvo u rukovodjenju većim brojem ljudi
5. Imao na svojoj strani ljude sa vojnim iskustvom iz Španskog gradjanskog rata


Kao što se vidi Tito je jednostavno posdovao kvalitete potrebne jednom vodju političkog i vojnog pokreta. Draža jednostavno nije.

ej..:lol:
ahahahaha:lol:
Pusti me bar da popijem kafu:lol:
 
Lepo srocen pamflet,ali ima samo jednu malu manu.Pod maskom objektivnosti pokusavas da proturis tezu da je jedini greh nacionalista to sto su imali nesposobne exponente a jedini greh Karadjordjevica sto nisu stvorili Veliku Srbiju.To jednostavno ne pije vode.

Draza nije bio nacionalista kratko i jasno,bio je samo monarhista
Greh Karadjordjevica jeste taj sto nisu prosirili granice Srbije,na to su nas upozoravaoli saveznici..Da su radili na Srbiji, nebi bilo kasnije pogroma Srba izvan centralne Srbije,a te granice bi bile i granice danas.
 
Do bratoubilačkog rata je došlo,istina nije dugo trajao i nije uzeo neke velike razmere.Oružani sukobi između ravnogoraca i Pećančevih četnika kao i između ravnogoraca i Nedićevih i Ljotićevih formacija jesu nešto što je bila ludost i za svaku osudu.Komunisti nisu iz te priče.Njihova braća su bili sovjeti i velikoalbanski i velikohrvatski komunisti-nacionalisti.

Nasjeli ste
 
Draza nije bio nacionalista kratko i jasno,bio je samo monarhista
Greh Karadjordjevica jeste taj sto nisu prosirili granice Srbije,na to su nas upozoravaoli saveznici..Da su radili na Srbiji, nebi bilo kasnije pogroma Srba izvan centralne Srbije,a te granice bi bile i granice danas.
E ebi ga,Draza nije bio nacionalista,nego jugonostalgicar.
 

Back
Top