- Poruka
- 384.127
Ubistvom kraljevskog para Aleksandra i Drage Obrenović, događajem poznatim kao "Majski prevrat",
u ranim jutarnjim satima 11. juna 1903. godine, odnosno 29. maja po starom, julijanskom kalendaru, dinastija Obrenović je nestala sa istorijske pozornice.
Kako se pokazalo, prevrat koji je izvršila grupa oficira, bio je ne samo smena na prestolu nego i početak nove epohe u istoriji Srbije. Bio je to rezultat zavere grupe oficira, iza kojih su stajali i pojedini političari i druge uticajne ličnosti ondašnje Srbije, svi zajedno odlučno opredeljeni da uklone kraljicu i kralja, nakon dužih priprema, kao posledica višegodišnjeg nagomilanog nezadovoljstva.
Iako su kasnija tumačenja naglašavala, kao neku vrstu opravdanja, narušavanje ugleda zemlje i nezadovoljstvo naroda samovoljnim ponašanjem vladarskog para, kao i njene braće, u stvarnosti je zavera bila rezultat besa grupe oficira i nekolicine uticajnih ličnosti, bez šire podrške u narodu. Šta više, kralj Aleksandar Obrenović uživao je znatnu popularnost, a u izvesnom smislu to je važilo i za kraljicu Dragu.
Oficirski kor, međutim, bio je besan, najviše zbog nezavidne materijalne situacije, između ostalog kao posledica štednje na kojoj je kralj insistirao. Ovo je posebno teško primano zbog činjenice da je u vreme Aleksandrovog oca, kralja Milana, vojska imala povlašćen status, i na njoj se nije štedelo.
U tom smislu, upadljiva je činjenica da je centralna politička ličnost zavere bio Đorđe Genčić, bivši ministar i ličnost izuzetno bliska kralju Milanu.
Zaverenici su kralja i kraljicu ubili u ranim jutarnjim satima u tadašnjem dvorskom zdanju, Starom konaku, koji se nalazio na prostoru između današnjih zgrada Skupštine grada Beograda i Generalnog sekretarijata predsednika Republike.
u ranim jutarnjim satima 11. juna 1903. godine, odnosno 29. maja po starom, julijanskom kalendaru, dinastija Obrenović je nestala sa istorijske pozornice.
Kako se pokazalo, prevrat koji je izvršila grupa oficira, bio je ne samo smena na prestolu nego i početak nove epohe u istoriji Srbije. Bio je to rezultat zavere grupe oficira, iza kojih su stajali i pojedini političari i druge uticajne ličnosti ondašnje Srbije, svi zajedno odlučno opredeljeni da uklone kraljicu i kralja, nakon dužih priprema, kao posledica višegodišnjeg nagomilanog nezadovoljstva.
Iako su kasnija tumačenja naglašavala, kao neku vrstu opravdanja, narušavanje ugleda zemlje i nezadovoljstvo naroda samovoljnim ponašanjem vladarskog para, kao i njene braće, u stvarnosti je zavera bila rezultat besa grupe oficira i nekolicine uticajnih ličnosti, bez šire podrške u narodu. Šta više, kralj Aleksandar Obrenović uživao je znatnu popularnost, a u izvesnom smislu to je važilo i za kraljicu Dragu.
Oficirski kor, međutim, bio je besan, najviše zbog nezavidne materijalne situacije, između ostalog kao posledica štednje na kojoj je kralj insistirao. Ovo je posebno teško primano zbog činjenice da je u vreme Aleksandrovog oca, kralja Milana, vojska imala povlašćen status, i na njoj se nije štedelo.
U tom smislu, upadljiva je činjenica da je centralna politička ličnost zavere bio Đorđe Genčić, bivši ministar i ličnost izuzetno bliska kralju Milanu.
Zaverenici su kralja i kraljicu ubili u ranim jutarnjim satima u tadašnjem dvorskom zdanju, Starom konaku, koji se nalazio na prostoru između današnjih zgrada Skupštine grada Beograda i Generalnog sekretarijata predsednika Republike.