GODINE KOJE U BGD NISU POJELI SKAKAVCI

Nekada nismo znali šta su to petarde.Pucali smo iz prangija koje su nam stariji pravili.
Vrhunac luksuza su bile bombice uvijene u "svileni" papir koje su praskale kada ih tresneš o beton.
A vidi sad....
Doduše imali smo i vatromete od žice za pranje sidova.Seća li se neko?
Vežeš metalnu vunu za kraj kanapa, potpališ je i vrtiš u krug.
Прангије да.
Бомбице су биле увијене у бели филтер папир, веома танак и подложан квашењу. А та жица је била оригинал кинески ватромет. Многе мајке су закукале због тог изума.
Карбид се више "радио" на селу.
А сећа ли се неко "дуваљки"? Пластична цеф и папирни фишек. Било је ту и украшених, па дуплих...оне опасније су имале чиоду на врху, забоде се то лепо у месо...
 
Poslednja izmena:
Ih, duvaljke ... Kud me potseti ... Najbolje ceve su bile aluminijumske, od tv antena ... Pa se popnemo na krov i ojadimo komšijama antene ... A bombice su bile glinene kuglice sa tačkom od fosfora, uvijene u cigar papir, da se dobije repić kako bi padale na stranu gde je fosfor ... Bilo je mnogo zabavno bacati ih sa viših spratova u gužvu .. Frka i panika ...
Al se stih i malih duvaljki, za upotrebu na časovima. U manju cevčicu se stavi kuglica od sažvakanog papira, pa gađaš štrebere iz prvih klupa u uvo ili vrat, dok je profesor okrenut prema tabli ... Kod nas se znalo, čim neko jaukne, odmah tri zadnje klupe idu kod direktora ...
 
Poslednja izmena:
ono jes,jos i da jauknu kad ih pogodis...:lol:.....gadjas sa jedne razdaljine pa kad pogodis odaljis se i tako.Znas ono preciznost,sto manje pokusaja a vise pogodaka.....mene si nasao da gasiras....z:p
Ма јоцк, хтедох да кажем да нису ракљице толико болеле...баш...Наравно, није могло без кевиног "Идиоти једни, хоћете очи да избијете једни другима!?!"
 
mini doprinos..i ja se secam pracki,duvaljki,a dodajem i pasuljaru.znate,na dasci zategnes gumu i zrno pasulja.aaa,koji projektil.mada,duvaljka mi je bila omiljena.toliko da sam pre koju godinu napravio jednu od cevi za centralno.pokazao sam zeni svojoj kakav sam strelac bio.haha,na 4 sprat,kroz prozor,pa u supu.ah,kako je komsinica vikala.mislim da se uopste nije ljutila u usporedbi sa bar pola vozaca ovog grada danas. divno detinjstvo beshe...
 
Pamtim ja i šesdesete mada sam tada baš bio klinja Beograd je bio prelep gužvali smo se samo da uđemo na stadion JNA da gledamo Muju Hasanagića, Katića, Hošića, Radakovića, mladog Blagoja paunovića, pa smo se gužvali na šalter za karte da gledamo Bonda 007, pa smo se laktali i gazili da uđemo u zelenu "Lejlandovu" 33-ojku da idemo kući posle škole (OŠ Isidora Sekulić) na Banovo Brdo. Znate li šta su pastelne boje? One kojima je dodata bela da ih osveži, ponovi i ponajmanje se odnose na pastele kao crtaći pribor. Epa Beligrad je sav bio u tim bojama. Od cirkusa Adrija" kod Karađorđevog parka pa do Kališa, od tada još neuređene Ade pa do šume na Zvezdari. od zgrade CK i Muzeja savremene umetnosi pa do Filmskog grada i Sportskog centra u Košutnjaku sve se kupalo u lepoti koju samo Danilo Kiš može da opiše. No priznajem sedamdesete su ipak po mnogo čemu nezaboravne. Eto sećajući se tog doba oglasio sam se na ovom forumu moleći da se ko seti da se prepozna i javi se (vidi o tome moj blog "Društvo opredeljenih za fotografiju, generacija 1970., gde ste sada..." Pozdravljam sve nostalgičare sa ovog foruma.
 

Back
Top