Marriage Story (2019)
Uz Parazita, možda i najbolji film nominovan za ovogodišnjeg Oskara koji sam pogledao.
U pitanju je neka savremena verzija
Kramer vs. Kramer, emotivno snažan film sa odličnim scenarijom i dijalozima.
Primetan je uticaj Vudi Alena, kako u dijalozima, tako i u samom koncipiranju likova (intelektualci, umetnici, džez itd.)
Suštinski, najzanimljivija mi je ta gradacija radnje, odnosno odnosa između dva glavna lika.
Od para koji se nalazi tek na početku razvoda, gde se još uvek preispituju emocije i posledice jedne takve odluke, pa sve do trenutka kada zarate na krv i nož i krenu da izbacuju sav prljav veš.
Kulminacija je njihova žestoka svađa u završnom delu filma.
Isto tako, za razliku od mnogih filmova ovakvog žanra gde publika obično može da stane na stranu jednog od likova, u ovom filmu je to prilično teško učiniti.
Taman kad se sažalite na nekog lika i postane vam simpatičan, odmah potom se dogodi neki obrt, ispliva neka nova činjenica zbog koje prestanete da ga podržavate.
E sad, za razliku pomenutog
Kramer vs. Kramer, koji je imao dva fantastična glumca kao što su Dastin Hofman i Meril Strip, ovde imamo Skarlet Johanson i Adama Drajvera, glumce sa daleko skromnijim glumačkim kapacitetima. Istina, Skarlet se trudi iz petnih žila, ali usled toga kod nje često dolazi do preglumatanja i preterane patetike, dok je Drajver isuviše drven. Iskreno, mnogo bolji posao obavili su sporedni glumci, poput Alana Alde ili Rej Ljote.
Suštinski, ovo je jedna jako dobra drama o disfunkcionalnoj porodici i o svim onim tamnim stranama bračnog života, gde obično najviše stradaju oni koji su najmanje krivi - deca.