Gledali... Obrazložili... Ocenili... :)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
@Slave Lord
A, ne znam za taj Klip, imam neku odbojnost prema njemu. Po informacijama o filmu zaključujem da je u pitanju jako osetljiva tema, a kad se takvoj temi pristupi diletantski i pogrešno, često se namera režisera pretvori u svoj antipod, tako da se još ne usudjujem pogledati.

Za Tilvu Roš, da, slažem se, prikaz dekadencije, naravno, i to na solidan način.

Bio sam sarkastican..
Dosta mi je takvih filmova koji prikazuju mlade ako isprane mozgove vicne nasilju...
Svi ti "moderni" srpski filmovi generalizuju mladje generacije kao da smo izvajani iz govana....
 
Bio sam sarkastican..
Dosta mi je takvih filmova koji prikazuju mlade ako isprane mozgove vicne nasilju...
Svi ti "moderni" srpski filmovi generalizuju mladje generacije kao da smo izvajani iz govana....

Ha,ha, još htedoh nešto izmrsiti za ,,problem huliganizma" i kako se kreira javno mnjenje i svakog ko nije na istoj ideji kao vladajuća pseudoelita, proglasiš huliganom i završio si posao.

Međutim, naši mladi jesu ispranog mozga, ali ne u smislu na koji to predstavljaju autošovinistički filmovi i autori, nego u jednom kulturološkom smislu. Mi živimo u vremenu kontradikcije, nametnutih modela ponašanja, u vremenu u kome je sve neumno proglašeno za umno, rat je garant mira, a nesloboda slobode. U vremenu u kome je pitanje svih pitanja, da li se Ekrem zaljubio u Vendi i da li je Jovana popušila Danijelu.

Mene strašno brinu nadolazeći naraštaji, po onome što svakodnevno vidim u autobusu, u komšiluku, kod rodbine... Krunska tema su zaštitni gel za nokte, Ekrem, Seka, eventualno kladionica i sve to uz vokabular, kome bi pozavideli i junaci Zapisa iz mrtvog doma.

Međutim, ne bih rekao da Tilva Roš u toj meri generalizuje i negativno prikazuje srpsku omladinu. To je jednostano prikaz generacije bez budućnosti čiju sudbinu su zakucali procesi privatizacije, tranzicije i evropeizacije, pa su kao i sva druga deca koja nemaju šansu ni za šta, jednostavno počeli oponašati dekadentne uzore koje su videli na TV, njihovim jedinim prozorom u svet.
 
Generalno se pomera granica prem svemu u svetu mada maloletničko nasilje n ije nov izum, omladine je vrlo često učestvovala u raznim ratovima kroz celu istoriju, danas u Africi sasvim normalno kolju ubijaju i siluju kao što su radili hiljadama godina...Samo što se ranije nije znalo za to, a danas putem mreže medija sve što se desi vidi se u sekundi
 
To je ceo taj talas modernih filmovak oji prikazuju truljujenje dekadenciju, smrt, sivilo, kod nas toga ima pretek pa ima dosta inspiracije, ali ne znam ko će to da gleda, ljudi hoće da opuste vijuge posle teškog radnog dana, da puste mozak na pašu, to je normalno...Lično volim dekadenciju ali sa stilom i ukusom...

Bas tako...
Zato je meni, recimo, "Tamo i ovde" bio poprilicno osvezenje...
 
Jao, šta ste sve napisali, dok sam pročitala :eek:

Da ne odgovaram posebno, na postove od pre mesec dana, ja ću ovako ukratko.

Splice - nešto najgadnije i najljigavije što sam ikada videla, ugasila ga posle 15min i momentalno izbrisala sa kompa, bez trunke oklevanja.
Fall- ja mu dadoh 10 svojevremeno, jedan od najemotivnijih i najbajkovitijih filmova ikada. I jedan od retkih koji ubedljivo prikazuju tok dečijeg zamišljanja priče.
Game of thrones- nije loša serija, ali je naspram knjige veoma loša. One silne ku.rve imaju mnogo veću ulogu u seriji nego u knjigama. Plus što gomila toga iz knjiga nije ni spomenuto u seriji.
Third star- jelenko, očekivala sam da ćeš malo više napisati o ovom filmu, štekaš se za reči :mrgreen: meni bio skroz korektan, ima jednu lepu emotivnu notu koja se provlači kroz čitav film, a opet ne sklizne u patetiku.

A Stoker još nisam gledala, a nisam mogla da ne pročitam šta ste sve napisali, tako da :azdaja:

Po seanju, dosta :)
Kad odgledam nešto pametno, oglasiću se. :mrgreen:
meseceva, odgleda li ti na kraju An education? Ne videh post, pa možda mi je promakao, a možda još nisi pogledala. :mrgreen:
 
Tamo i Ovde je OK ali se previse trudi da bude...OK.

Tilva Ros mozda vremenski i po nekim stvarima spada u taj Novi srpski talas, ali za razliku od Klipa,Porno Bande i slicnih, nema te surove scene i nije film o omladinskoj dekadenciji (Tilva Ros je vise o dekadenciji jednog grada,ali koliko se ja sjecam mladi su na kraju sasvim ok)... i Klip i Tilva Ros su coming of age story, though...

Mislim da je radjen po uzoru,izmedju ostaloh, na americke indie filmove,opet je autentican za podneblje u kojem se desava, dakle,rijec je o dva momka u malom,dosadnom gradicu i raspadanju, kojima dolazi djevojka iz inostranstva u koju su obojica zaljubljeni...coming of age story bla bla bla...po meni , ne samo da je osvjezenje ,nego i odlican film sam po sebi...mislim da mu dadoh 9/10

Klip mi se isto dopao, nije mi jasno sto ljudi toliko dizu buku oko nejga.Seks k'o seks, a mali se jebu k'o stuke,slusaju turbo folk i drogiraju.Je li realno?Vjerujte mi-i vise nego realno.Kao sto je Tilva Ros prikazao skejtere iz Bora, Klip je prikazao omladinu iz predgradja tog tipa khm....koja gleda Farmu i sve.Te scene su bile potrebne da se prikaze jacina njihove dekadencije i dokle vise o tim scenama? Njemu mislim da sam dala ili sedam ili osam,ne sjecam se.Ne bi ga gledala ponovo nikad, ali :ok:
 
Poslednja izmena:
Place beyond the Pines (2013)

http://www.imdb.com/title/tt1817273/

Nije loš. Interesantno je kako film predstavlja celinu, a isto tako može predstavljati i tri sasvim odvojene i skoro nezavisne priče.

Priča je na prvi pogled skoro monotona i vrti se oko uobičajenih tema za američke filmove (pljačka banke, korupcija u policiji, tinejdđeri se drogiraju, politička kampanja za izbore). sve ono što bi me na prvu loptu odbilo da gledam ovakav film, ali je sve to lepo izrežirano i upakovano tako da vredi pogledati (nemojte očekivati neki waaaauuu film, ali je pristojan i drži pažnju).
 
Klip je vrlo dobar film. Mučan ali dobar (za razliku od nekih koji su samo mučni i besmisleni, npr. Srpski film)...

Ne bih nikad nazvao autošovinističkom ideju umetnice da treba razobličiti potpuni poraz morala u novim generacijama klinaca. Naprotiv, mislim da je svoju ideju savršeno realizovala filmskom tehnikom, glumačkom podelom koju čine naturščici i ekstremnim naturalističkim slikanjem - jer kritika u umetnosti efektno se može kretati kroz dva puta: preko satire, zamagljenim zančenjem, parabolama, alegorijama (Domanović i Mark Tven su klasični primeri)... ili žestokim naturalizmom (setite se, ako ste čitali, Orvelovog dela ,,Niko i ništa u Parizu i Lodnonu''... naravno i Zolinog ,,Žerminala'').... Između satire i naturalizma može, često kao idealna, da iskoči i groteska....Maja Miloš je napravila opor naturalistički film - naturalistički na svim nivoima od vizuelnog do jezika - u pokušaju da kao umetnik pronikne ne u društvene odgovore i zasnovanosti same pojave, već u unutrašnje konflikte i male svetove tinejdžera koji žive matrice koje im nakaradno društvo nameće i stvarno je uspela u tome.. Više se bavila posledicom nego uzrokom, ali je napravila efektan film, katarzičan svakako... A to je jedini smisao
 
Poslednja izmena:
The fall (2006)

ohpeyw.jpg


Prica o coveku koji nakon neuspesnog pokusaja samoubistva zavrsava u bolnici i tamo upoznaje cudnu devojcicu iz Indije, koja voli svestenike da gadja narandzama, sanjari i uvek sa sobom nosi kovceg s "blagom". Mladic u svojoj zelji da pokusa ponovo da se lisi zivota, sklapa "savez" sa devojcicom nadajuci se da mu ona moze pomoci. Ne bi li je "kupio" krece da joj prica pricu, koja vremenom postaje stvarnija nego zivot sav. 7/10

Gledala sam ovaj film jos davno i bas mi se dopao :) Bio je prelep, kreativan.... neki su govorili da je dosadan, ali je moju paznju drzao do kraja.

Kad budem imala vr pogledacu ga opet, bas me zanima da li cu i dalje misliti isto.
 
Gledala sam ovaj film jos davno i bas mi se dopao :) Bio je prelep, kreativan.... neki su govorili da je dosadan, ali je moju paznju drzao do kraja.

Kad budem imala vr pogledacu ga opet, bas me zanima da li cu i dalje misliti isto.

Hoćeš :mrgreen: Ja ga gledam na svakih par meseci, dođe mi kao bensedin. I svaki put kao da primetim nešto novo. Vizuelno je jako lep. A čovek je imao ograničen budžet, većina nije snimljena u studiju već na realnim lokacijama, i sniman je nešto 5-6 godina. Divan :)
 
Klip je vrlo dobar film. Mučan ali dobar (za razliku od nekih koji su samo mučni i besmisleni, npr. Srpski film)...

Ne bih nikad nazvao autošovinističkom ideju umetnice da treba razobličiti potpuni poraz morala u novim generacijama klinaca. Naprotiv, mislim da je svoju ideju savršeno realizovala filmskom tehnikom, glumačkom podelom koju čine naturščici i ekstremnim naturalističkim slikanjem - jer kritika u umetnosti efektno se može kretati kroz dva puta: preko satire, zamagljenim zančenjem, parabolama, alegorijama (Domanović i Mark Tven su klasični primeri)... ili žestokim naturalizmom (setite se, ako ste čitali, Orvelovog dela ,,Niko i ništa u Parizu i Lodnonu''... naravno i Zolinog ,,Žerminala'').... Između satire i naturalizma može, često kao idealna, da iskoči i groteska....Maja Miloš je napravila opor naturalistički film - naturalistički na svim nivoima od vizuelnog do jezika - u pokušaju da kao umetnik pronikne ne u društvene odgovore i zasnovanosti same pojave, već u unutrašnje konflikte i male svetove tinejdžera koji žive matrice koje im nakaradno društvo nameće i stvarno je uspela u tome.. Više se bavila posledicom nego uzrokom, ali je napravila efektan film, katarzičan svakako... A to je jedini smisao

Više je Markiz de Sad stil nego Zola, ali ajd...
Klip je mogao da bude filmčina, ali je ostao prosečan. Čak ni to. Verujem da će ga vreme brzo pregaziti.
 
Klip je vrlo dobar film. Mučan ali dobar (za razliku od nekih koji su samo mučni i besmisleni, npr. Srpski film)...

Ne bih nikad nazvao autošovinističkom ideju umetnice da treba razobličiti potpuni poraz morala u novim generacijama klinaca. Naprotiv, mislim da je svoju ideju savršeno realizovala filmskom tehnikom, glumačkom podelom koju čine naturščici i ekstremnim naturalističkim slikanjem - jer kritika u umetnosti efektno se može kretati kroz dva puta: preko satire, zamagljenim zančenjem, parabolama, alegorijama (Domanović i Mark Tven su klasični primeri)... ili žestokim naturalizmom (setite se, ako ste čitali, Orvelovog dela ,,Niko i ništa u Parizu i Lodnonu''... naravno i Zolinog ,,Žerminala'').... Između satire i naturalizma može, često kao idealna, da iskoči i groteska....Maja Miloš je napravila opor naturalistički film - naturalistički na svim nivoima od vizuelnog do jezika - u pokušaju da kao umetnik pronikne ne u društvene odgovore i zasnovanosti same pojave, već u unutrašnje konflikte i male svetove tinejdžera koji žive matrice koje im nakaradno društvo nameće i stvarno je uspela u tome.. Više se bavila posledicom nego uzrokom, ali je napravila efektan film, katarzičan svakako... A to je jedini smisao

Taj Klip nisam gledao pa ne mogu da sudim.
Kada kažem autošovinistički film, mislim na one filmove u kojima se direktno ili indirektno, manje ili više eksplicitno, srpski faktor označava krivim za sva zla koja su se desila 90-ih. To se najčešće radi na osnovu zamene teza, neistina i poluistina, zasnovanim na iskrivljenom tumačenju činjenica koje su dovele do sukoba. Takođe, to su i filmovi koji se logički i pojmovno nadovezuju na tezu Srbina kao arhizločinca, a koji se bave samo posledicama, dok kao uzroke označavaju one snage koje su u tom društvenom momentu nepodobne, satanizovane i ,,huliganizovane". Da sad ne spominjem imena filmova na koje mislim, jer će se onda rasprava proširiti...

Jedan dobar primer kako se može snimiti film sa osetljivom tematikom, a koji neće svu krivicu sveta baciti na jednu stranu, je film Neprijatelj. To je za mene bilo najprijatnije iznenađenje u poslednjih par godina.

Što se tiče filmova o kritici mladih i njihovog sistema vrednosti, ozbiljan film mora da se bavi uzrocima, na prvom mestu. Međutim, to je jedno osetljivo polje, gde svaka površnost i dnevnopolitička zaslepljenost rezultira filmom koji je običan politički pamflet. Imajući u vidu stranačke kadrove na vodećim mestima u kulturi, kao i satanizovanje svakog ko zagrebe malo ispod površine, uveren sam da se dobar srpski, kritički film neće snimiti za naših života.
 
s kojima se slažeš? mene iznenadilo ovo za turneju i karaulu. doduše, turneje se i ne sećam mnogo, ali baš se sećam onog dela sa mirom furlan i hrvatima, pa mi nije sasvim jasno.. a karaula je ono raspad sfrj, jedino ako je nepatriotski prema toj državi.

Slažem se za Turneju i Šišanje.
Tu Karaulu je režirao Grlić, a koliko znam on je Hrvat, ili se bar tako predstavlja. U tom filmu glumi nekoliko dokazanih srbomrzaca koji se time diče, ali nisu gadljivi na pare kada treba da se snima u srpskoj produkciji. Tu, pre svega mislim na Emira Hadžihafizbegovića, nekadašnjeg ministra kulture u Sarajevu, koji se u svakom javnom obraćanju, obruši na četnike- zločince, a poseban fetiš mu je pljuvanje po Kusturici. Njegova mržnja je patološka. Ceo taj film ima jednu romantičnu notu, nekako je veseo, čedan, nežan, prikazuje odnose u bivšoj državi na jedan romantičarski način i sve je to u redu. Međutim, Dalmatinac-Hrvat je jedno zlatno biće, koje bi svaka majka, ali i žena poželela, odgovoran, vredan, sposoban, odvažan, lep itd. Ostali karakteri su manje ili više u redu, ali onda dođemo do Sergeja Trifunovića koji glumi Srbina, i koji na najgori način utera onu stvar svom pretpostavljenom, i svaki gledalac mora da se zgrozi niskošću tog čina. E, sad pošto u filmu nema klanja i ubijanja, Srbin je morao na drugi način da pokaže svoju niskost, pa se sad moja primedba može činiti i prestrogom, ali eto, ja postavljam pitanje Zašto je baš Srbin ispao najveće ***** u filmu? Slučajno?

Za Šišanje se ne bih ponavljao, mučno mi je i da se setim tih mazohističkih sat i po, a Turneja je, istina, malo pljucnula i na Hrvate, ali je od Muslimana napravila jedno božanstvo koje nije uspela ni Anđelina Džoli, dok je Srbe kroz razne monologe i dijaloge vinula na pijedestzal zločinačke misli i dela.
 
Slažem se za Turneju i Šišanje.
Tu Karaulu je režirao Grlić, a koliko znam on je Hrvat, ili se bar tako predstavlja. U tom filmu glumi nekoliko dokazanih srbomrzaca koji se time diče, ali nisu gadljivi na pare kada treba da se snima u srpskoj produkciji. Tu, pre svega mislim na Emira Hadžihafizbegovića, nekadašnjeg ministra kulture u Sarajevu, koji se u svakom javnom obraćanju, obruši na četnike- zločince, a poseban fetiš mu je pljuvanje po Kusturici. Njegova mržnja je patološka. Ceo taj film ima jednu romantičnu notu, nekako je veseo, čedan, nežan, prikazuje odnose u bivšoj državi na jedan romantičarski način i sve je to u redu. Međutim, Dalmatinac-Hrvat je jedno zlatno biće, koje bi svaka majka, ali i žena poželela, odgovoran, vredan, sposoban, odvažan, lep itd. Ostali karakteri su manje ili više u redu, ali onda dođemo do Sergeja Trifunovića koji glumi Srbina, i koji na najgori način utera onu stvar svom pretpostavljenom, i svaki gledalac mora da se zgrozi niskošću tog čina. E, sad pošto u filmu nema klanja i ubijanja, Srbin je morao na drugi način da pokaže svoju niskost, pa se sad moja primedba može činiti i prestrogom, ali eto, ja postavljam pitanje Zašto je baš Srbin ispao najveće ***** u filmu? Slučajno?

Za Šišanje se ne bih ponavljao, mučno mi je i da se setim tih mazohističkih sat i po, a Turneja je, istina, malo pljucnula i na Hrvate, ali je od Muslimana napravila jedno božanstvo koje nije uspela ni Anđelina Džoli, dok je Srbe kroz razne monologe i dijaloge vinula na pijedestzal zločinačke misli i dela.

A šef mu je ono, čovek bez mane, divan i pametan vođa, pa nije zaslužio takvo podjebavanje. :zper:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top