Jacob's Ladder (1990)
Dragulj.... nekada se isplati pogledati film na televiziji... privuklo me to sto nijesam imala pametnija posla juce i sto sam vidjela da glumi Tim Robins-na koga sam,je li, slaba . Cak se ispostaivlo da sam gledala manje-vise pocetka.Naime,Jacob je vijetnamski veteran kome se prividjaju odjednom demoni,cudovista, a i polako gubi kontakt sa sadasnjoscu, stalno se vraca mislima u svoj prethodni zivot, sa bivsom zenom i troje djece od kojih je jedno davno umrlo...Njegovo zdravlja se pogorsava , a doktor-psihijatar kod koga je isao, iscezao je, kao da nikad nije postojao...Jacob i sam nestaje... slucaj Post-traumatskog sindroma ili nesto drugo?
Tim Robins je dusu dao za ovakve uloge, finih, prosijecnih momaka koji se nekako nalaze u tim losim situacijama

... psiho trilere volim, pa ni ovaj nije mogao biti izuzetak...Ovaj film za danasnje standarde i nije nesto pretjerano originalan, ali Adrian Lynn ,reditelj, stvorio je takav jeziv
imaginary
da se pri gledanju svakako stvara nelagodnost...scena u bolnici , kada Jacoba provoze kroz nekakvu ludnicu posebno je upecatljiva....sveprisutne biblijske reference, omaz horor literaturi koju ne poznajem i slikaru Frensisu Bejkonu...
Posle filma, ciji je kraj zadovoljavajuc,nema nekog posebnog obrta u stilu Nolanovih filmova, ali je dobro sproveden, izguglah Robinsa i otkrih da je ovo-Jacob's Ladder, za koga sam cula i ciji me omot stravio u lokalnoj videoteci u svoje vrijeme
8/10 - laticu se malo cituckanja, oduvijek me zanimao Lavkraft a evo preporucuju mi onog
Bejkera 
. I da , nedostaju mi '90te. Ne kod nas,naravno

al filmovi iz 90tih.O muzici da ne pricam.Tada je Holivud pravio visokobudzentne filmove koji su valjali boba i nijesu bili totalna tupavost, ni intelektualni previse....evo primjrea,Green Mile.A bilo je i pregrst ''malih'' filmova koji nijesu dobijali silne nominacije za Oskara, ali su -valjali.Ostajali u sjecanju.Danas pogledas po milion filmova godisnje,svaki ti je remek djelo kao, a ne jsecas ih se posle pet minuta.Tja.