Glad za izdajnicima

Za nastavak priče o srpskim izdajnicima nudim sledećeg Vuka... o njemu je vrlo malo pisano na pdf Istorija, a kada je pisano, činjeno je to usput, da bi se nešto potkrepilo...

S obzirom na to da i njegova uloga u istoriji nije bila beznačajna, predlažem da rasvetlimo koliko to možemo, njegovu ulogu u vremenu kada je srpska država, polako ali sigurno, klizila ka svom nestajanju...

Ovaj kratak tekst je uzet sa Wikipedije samo zbog svoje sažetosti. Moguće je da neke interpretacije ne odgovaraju istorijskim činjenicama, ali tu smo da ih ispravimo, doteramo, dopunimo.

Vuk Lazarević, mlađi sin kneza Lazara i kneginje Milice Hrebeljanović

Rođen je posle 1380. godine pošto se zna da je njegov stariji brat Stefan rođen oko 1377. godine. U vremenu posle Kosovske bitke 1389. godine Vuk zajedno sa bratom, majkom i Jefimijom, udovicom despota Uglješe Mrnjavčević učestvuje u vlasti. Bila je to neka vrsta porodičnog saveta Lazarevića. U bici kod Angore, Vuk je sa bratom Stefanom i sinovima Vuka Brankovića - Grgurom i Đurađem učestvovao na strani Turaka kao vazal protiv Mongola predvođenih Tamerlanom. Braća Lazarević, posle bitke u kojoj su spasili život Bajazitovom sinu Sulejmanu, krenuli su put Srbije morem i došli u Zetu kod svog zeta Đurađa Balšića. Pre toga Stefan se kod cara Vizantije, Jovana VII Paleologa okitio titulom despota.

stevuklazravanicaax8.jpg


Stevan i Vuk (Lazarevići)

Posle povratka u Srbiju, braća Lazarević su se suočila sa napadom Đurđa Brankovića i Turaka. Đurađ je uspeo da privoli Turke za ovaj napad nezadovoljan sve većom dominacijom kuće Lazarević. U bici koja se odigrala na Kosovu, Lazarevići su podelili svoju vojsku na sva dela. Vuk komanduje većim odredom koji napada odred pod komandom Đurađa, ali biva poražen i ostaje sa dvadesetak vojnika. Stefan pobeđuje drugi turski odred i rasplamsavaju se prvi sukobi među sinovima kneza Lazara. Vuk traži deo teritorije Srbije za sebe, ali Stefan uporno odbija komadanje zemlje. To prouzrokuje Vukov odlazak na dvor Sulejmana, vladara evropskog dela Turske. Kneginja Milica je pokušala da zamoli sultana Sulejmana da ne podrži Vuka. Došlo jr do privremenog zatišja, a Stefan je stupio u pregovore sa Ugarskom. Od kralja Žigmunda dobio je titulu viteza Zmaja Prvog reda, najprestižniju ugarsku titulu. Shvativši da neće uspetu da preuzme vlast, Vuk je nagovorio Sulejmana za napad ukazujući na Stefanovu podanost Ugarima. Obećao je Turcima vazalstvo ako dođe na vlast.

Početkom 1409. sa turskom vojskom i grupom nezadovoljnih Srba napao je Stefana, a u međuvremenu im se pridružuje i Đurađ Branković. Uspevaju da upadnu do Beograda i posle pregovora sa Stefanom dolazi do podele Srbije u kome Vuk uzima južni deo, a despot Stefan severni sa Beogradom. Stariji brat je ugarski, a mlađi turski vazal, ali Vuk uzima i polovinu prihoda sa Stefanove teritorije. Kada je došlo do vrhunca rasplamsavanja sukoba među Bajazitovim sinovima 1409. godine oba brata su u vojsci Bajazitovog sina Muse.

Stefan je dobio garancije da će za vojevanje dobiti od Vuka oduzete teritorije.

Vuk je takođe dobio garancije da će očuvati svoje teritorije pa je uvidevši Musinu dvoličnost odlučio da tajno sklopi savez sa Musinim bratom Sulejmanom. Musa je zbog toga odlučio da kazni smrću Vuka, ali Stefan i pored dotadašnjih razmirica odlučio je da jamči za brata. Za to vreme Vuk je pobegao u Sulejmanov tabor. Iz bitke Sulejman izlazi kao pobednik. Vuk Lazarević i njegov sestrić Lazar Branković su članovi pobedničke vojske i kreću prema Srbiji.

Vuk je želeo da što pre osvoji vlast u zemlji, ali ga je zarobila Musina vojska. Pokušao je da moli Musu za oprost, ali je ipak pogubljen 1410.

Pitanja:

1. Da li je Vuk Lazarević, zarad borbe za vlast i teritorije, izdao brata Stefana, prešao na stranu Turaka, i tim činom učinio štetu i srpskoj državi i srpskom narodu?

2. Da li je Vuk Lazarević, kao izdajnik zadao poslednji udarac snazi srpske države, koja je, posle njegove smrti postajala sve slabija i sve manja, tako da ni despot Stefan, ni despot Djuradj, i uz povremenu pomoć Ugarske, nisu uspeli da je stabilizuju?

3. Da li je izdaja Vuka Lazarevića bila jedan od uzroka koji su doveli do pada Smedereva i srpske despotovine 1459?
 
Jesam li ja to čačnuo nešto što nisam smeo?

Imao sam, u nastavku, Vujicu... ili da pustim temu da ide dole...

Може бити да јеси. На тим фрескама се види да су била деца. Поставља се питање; зашто је Бајазит захтевао да и они дођу са Оливером код њега, и зашто ни један ни други нису имали наследника, осим измишљеног Јанка Сибињанина? Мислим да о томе није добро дискутовати, али истраживати би било потребно да би се добила слика о издајству.
 
Може бити да јеси. На тим фрескама се види да су била деца. Поставља се питање; зашто је Бајазит захтевао да и они дођу са Оливером код њега, и зашто ни један ни други нису имали наследника, осим измишљеног Јанка Сибињанина? Мислим да о томе није добро дискутовати, али истраживати би било потребно да би се добила слика о издајству.
Ti to nagoveštavaš nešto u vezi sa njihovim testisima?

Bogte, nisam o tome razmišljao... vidi šta sam našao...

"Stefanov odnos prema ženama izaziva nedoumice, što uočava i Konstantin Filozof. Nije ni za njih, beleži Konstantin, mario. Odrastao je u vremenu zla, bez oca zaštitnika, s majkom Milicom koja je bila, piše Konstantin, "lepotom žena, a mudrošću Odisej". Despot je, kažu istorijski izvori, bio oženjen Jelenom, ćerkom gospodara Lezbosa, koja se pored muža nije posebno isticala. Sa njom despot nije imao dece.
- To što je suprugu zadržao u tim patrijarhalnim vremenima govori ili da je problem bio u njemu, ili da politički odnosi sa vizantijskim carem, koji mu je dao despotsku titulu, nisu dozvoljavali raskid braka - kaže naučnik Stojan Berber.
Moravčević, međutim, dovodi u pitanje i despotovu ženidbu. U istorijskim izvorima piše, kaže on, da se Stefan u mladosti zaljubio u Jelenu, koju je zaprosio u toku svoje posete ostrvu Lezbosu posle Angorske bitke, ali je ta idila ubrzo prekinuta vestima da mu Turci i Brankovići otimaju zemlju.
- Da li ju je kasnije doveo u Srbiju neizvesno je - kaže on - jer se jedini istorijski zapis da je to možda učinio nalazi u jednoj carinskoj potvrdi kneginje Milice poslanoj u Dubrovnik u kojoj je pisar u zaglavlju stavio da je napisana u jesen 1405. ”kad se gospodin despot ženjaše.” Problem sa tom beleškom je što o tome nigde drugde nema ni pomena, a i to što ne navodi ime neveste. Dubrovački arhiv sadrži bezbroj detalja o događajima u Srbiji toga doba, ali u njemu o despotovoj ženidbi nema ništa. Isto tako je i sa drugim izvorima, gde bi se očekivalo pominjanje takvog za državu važnog događaja.
Despot je nakon smrti majke napravio zakone kojima je vešto uklonio žene sa političke scene, koje su do tada bile vrlo politički aktivne, objašnjava Anastasija Larvol. Doneo je zakone u kojima samo vojnici smeju da drže državničke pozicije pod šifrom da je zemlja u konstantnoj vojnoj opasnosti, što je u principu i bila istorijska činjenica. Jedina žena, koja se ističe u celoj njegovoj četrdesetogodišnjoj vladavini, bila je pesnikinja Jefimija, koja je bila drugarica njegove majke i pisala pesme o njemu."

http://www.knjizara.com/index.php?g.../sasa/knjizara.s_to?cttid=12&cpib=118971&za=@

Kakav li je bio Vuk sa ženama... da l ga Musa ubi nevinog, jadnička...
 
Poslednja izmena:
Па сматра се да су Турци правили еунуке од младих и лепих хришћана. А сви извори описују Стевана изванредно лепим човеком. Вук није много познат, али да је погинуо у тридесетој години свога живота а да није ништа написано о било каквој вези са женама изазива сумњу. На оној фресци изгледа много велик за дете од четри године, а за Стевана би се могло рећи, пошто су га звали Високи, да је добро приказан, али разлика у годинама није могла бити велика јер су они последњи у фамилији тако да се то може прихватити.
 
Poslednja izmena:
Kneginja žuri za sinom da spreči izdaju...

"Kao i uvek, kada su u pitanju separatizmi, Srbija nije oskudevala u pobunjenicima. Stoga nije ni čudo što je Vuk odmah našao dosta pristalica među despotovom vlastelom, ali ne mogavši despotu ništa oni svi zajedno odu kod Sulejmana. Tu budu lepo dočekani i Sulejman im odmah pokloni jedan deo zemlje. "Vuk pak, videći da despot ne postupa s njim kao pravi brat i da mu ne da deo očeve države, krene s mnogo vlastele koja je bila u njegovoj službi pravo na dvor turskog cara. Car mu ukaže velike počasti i ustupi dobar komad zemlje u Romaniji kako bi mogao udobno živeti s pomenutom svojom vlastelom" (Mavro Orbin). Pretpostavlja se da je to bilo tokom novembra 1402. godine.

Sada dolazi jedna situacija koja nije u potpunosti razjašnjena i koja goni na dosta razmišljanja, ali i pravljenja kombinacija koje nisu sigurne već samo mogućne. Kneginja Milica, čuvši da joj je mlađi sin Vuk iz protesta otišao kod Turaka, a želeći da ga spreči u tome, krene za njim u dubinu turske teritorije. Međutim, Vuk se kretao mnogo brže nego što se ona tome nadala tako da ga nije uspela stići gde je planirala, ali nije želela da odustane od svoje namere, pa je stoga i ona sve dublje zalazila u Tursku. "A sveizabrana mati njihova (Milica), išla je za njim čak u predele ismailjćanske, a ne stigavši ga na zgodnom mestu, nije se mogla vratiti iz ismailjćanskih strana" (Konstantin Filozof).

Na kraju je čula da se Vuk nalazi kod Sulejmana pa je i ona produžila tamo. Međutim, kada je jednom stigla kod Sulejmana nije više mogla nazad za Srbiju već je tamo boravila izvesno vreme. Koliko je to bilo nije moguće reći, ali izgleda da je bilo duže vreme. Konstantin Filozof tvrdi da je ona na kraju uspela da izmiri Sulejmana i svoga sina, ali ne kaže kojim, pa je pretpostavka da se to odnosi na Stefana. "Zato pođe i k Sulejmanu i izmirivši ga sa blagočastivim sinom svojim (Stefanom), vrati se" (Konstantin Filozof).

U svemu ovome ima mnogo zbrke i nije jasna prava priroda i cilj koji je imala kneginja Milica kada je kretala na ovaj put.

Da li je ona išla isključivo zato da sustigne Vuka i spreči ga u nameri da se pridruži Sulejmanu i time počini izdaju ili je tu bilo još nešto?

I konačno pitanje koje je zapravo osnovno: da li je kneginja ovaj put učinila isključivo kao majka želeći da spreči razdor među sinovima ili je to možda bila jedna diplomatska misija slična onoj koju je već imala putujući kod Bajazita?"

Željko Fajfrić, Sveta loza kneza Lazara, http://www.rastko.org.yu/kosovo/istorija/zfajfric-lazarevici.html#_Toc485973880
 
Kneginja žuri za sinom da spreči izdaju...

"Kao i uvek, kada su u pitanju separatizmi, Srbija nije oskudevala u pobunjenicima. Stoga nije ni čudo što je Vuk odmah našao dosta pristalica među despotovom vlastelom, ali ne mogavši despotu ništa oni svi zajedno odu kod Sulejmana. Tu budu lepo dočekani i Sulejman im odmah pokloni jedan deo zemlje. "Vuk pak, videći da despot ne postupa s njim kao pravi brat i da mu ne da deo očeve države, krene s mnogo vlastele koja je bila u njegovoj službi pravo na dvor turskog cara. Car mu ukaže velike počasti i ustupi dobar komad zemlje u Romaniji kako bi mogao udobno živeti s pomenutom svojom vlastelom" (Mavro Orbin). Pretpostavlja se da je to bilo tokom novembra 1402. godine.

Sada dolazi jedna situacija koja nije u potpunosti razjašnjena i koja goni na dosta razmišljanja, ali i pravljenja kombinacija koje nisu sigurne već samo mogućne. Kneginja Milica, čuvši da joj je mlađi sin Vuk iz protesta otišao kod Turaka, a želeći da ga spreči u tome, krene za njim u dubinu turske teritorije. Međutim, Vuk se kretao mnogo brže nego što se ona tome nadala tako da ga nije uspela stići gde je planirala, ali nije želela da odustane od svoje namere, pa je stoga i ona sve dublje zalazila u Tursku. "A sveizabrana mati njihova (Milica), išla je za njim čak u predele ismailjćanske, a ne stigavši ga na zgodnom mestu, nije se mogla vratiti iz ismailjćanskih strana" (Konstantin Filozof).

Na kraju je čula da se Vuk nalazi kod Sulejmana pa je i ona produžila tamo. Međutim, kada je jednom stigla kod Sulejmana nije više mogla nazad za Srbiju već je tamo boravila izvesno vreme. Koliko je to bilo nije moguće reći, ali izgleda da je bilo duže vreme. Konstantin Filozof tvrdi da je ona na kraju uspela da izmiri Sulejmana i svoga sina, ali ne kaže kojim, pa je pretpostavka da se to odnosi na Stefana. "Zato pođe i k Sulejmanu i izmirivši ga sa blagočastivim sinom svojim (Stefanom), vrati se" (Konstantin Filozof).

U svemu ovome ima mnogo zbrke i nije jasna prava priroda i cilj koji je imala kneginja Milica kada je kretala na ovaj put.

Da li je ona išla isključivo zato da sustigne Vuka i spreči ga u nameri da se pridruži Sulejmanu i time počini izdaju ili je tu bilo još nešto?

I konačno pitanje koje je zapravo osnovno: da li je kneginja ovaj put učinila isključivo kao majka želeći da spreči razdor među sinovima ili je to možda bila jedna diplomatska misija slična onoj koju je već imala putujući kod Bajazita?"

Željko Fajfrić, Sveta loza kneza Lazara, http://www.rastko.org.yu/kosovo/istorija/zfajfric-lazarevici.html#_Toc485973880

Од Никопоља до Ангоре Бајазит се предао развратном животу са својим великанима, откупљујући омладину за свој двор, како наводи Енгел, и да га је Оливера на то навела. А Тамерлан му је то покварио својим нападом у његовој близини. Међутим Хамер ни Енгел не наводе Стевана у тој борби него неког његовог војводу који је и погинуо бранећи Бајазита. Да ли се тамо може наћи Историја Бугарске, Мађарске и Србије од Енгела, можда има нешто више о том периоду?
 
Од Никопоља до Ангоре Бајазит се предао развратном животу са својим великанима, откупљујући омладину за свој двор, како наводи Енгел, и да га је Оливера на то навела. А Тамерлан му је то покварио својим нападом у његовој близини. Међутим Хамер ни Енгел не наводе Стевана у тој борби него неког његовог војводу који је и погинуо бранећи Бајазита. Да ли се тамо може наћи Историја Бугарске, Мађарске и Србије од Енгела, можда има нешто више о том периоду?
Ne znam da li se ovamo može naći ta Istorija od Engela... ali kako se ti često pozivaš na njega, pa i u ovom postu, što sam ne nadješ da li ima nešto više o tom periodu?

I kakve veze sad ovo ima sa Vukovom "diplomatskom" izdajom?
 
Ima na nekoliko foruma tekst Vuk nije Branković koji je prvobitno objavljen u Trećem oku-vidi njihov sajt
a posle je neštedimice prenošen od foruma hr, banjalučkog, ex yu diskusija itd, pa možda i diskusija ne ide zbog toga- ispucana tema,šta više reći?!
 
Ima na nekoliko foruma tekst Vuk nije Branković koji je prvobitno objavljen u Trećem oku-vidi njihov sajt
a posle je neštedimice prenošen od foruma hr, banjalučkog, ex yu diskusija itd, pa možda i diskusija ne ide zbog toga- ispucana tema,šta više reći?!
Alchajmer...

(Pita baba unuka:
Sinko, kako se zove onaj Nemac što nam sakriva stvari po kući?
Unuk: Alchajmer, bako, Alchajmer!)

... ili obična staračka demencija!?

Reč je o Vuku Lazareviću... ne Brankoviću...
 
Ne znam da li se ovamo može naći ta Istorija od Engela... ali kako se ti često pozivaš na njega, pa i u ovom postu, što sam ne nadješ da li ima nešto više o tom periodu?

I kakve veze sad ovo ima sa Vukovom "diplomatskom" izdajom?

Има ту везу, што тај део историје се никако не уклапа у остале делове тог времена. Стеван се прикључио Бајазиту за одлазак против Тамерлана, то је изведено за месец дана , после боја враћа се преко Цариграда, где прима деспотску титулу и наставља пут до принцезе али га вести из отаџбине скрећу са пута и одлази у Јадранско море где га дочекује друга војска и крећу за Косово то је трајало око три месеца. На коме је оставио Србију којој су претили Угри? Милици? По повраку са Косова Милица иде Сулејману, где се Вук већ сместио, остаје тамо неколико месеци: Стеван прелази Угрима и консолидира односе са њима? Све изгледа као да су имали неку посебну мрежу информисања међу њима. Како су слали извешћа једни другима и како су знали где се ко налази у датом моменту? Зар вам то не изгледа нека обична прича Schildberger-а типа тадашњих путописаца? Филозоф и Орбини су од некога сазнали шта се десило? Или су створили такву слику која би имала за циљ да попуни празнину тог времена, јер Хамер наводи да турских извора за тај период нема, а ни Јован Дука га не описује овако. Зашто се то код нас прихватило као чиљеница а изворе није могуће установити? Зато то има везу, Може бити да су то све нечије измишљотине.
 
(...) По повраку са Косова Милица иде Сулејману, где се Вук већ сместио.(...)
Čoveče, zašto širiš priču?

Za temu je relevantan samo ovaj podatak koji si naveo: Vuk se smestio kod Sulejmana!

I, ako hoćemo da budemo precizniji, izdaja je bila Vukova karakterna osobina. Jer, nije izdao samo brata, već i sultane Sulejmana i Musu...

Za šumskog stvora: i dalje je reč o Vuku Lazareviću... ne o Brankoviću! ;)
 
Čoveče, zašto širiš priču?

Za temu je relevantan samo ovaj podatak koji si naveo: Vuk se smestio kod Sulejmana!

I, ako hoćemo da budemo precizniji, izdaja je bila Vukova karakterna osobina. Jer, nije izdao samo brata, već i sultane Sulejmana i Musu...

Za šumskog stvora: i dalje je reč o Vuku Lazareviću... ne o Brankoviću! ;)

Не, није ми то намера, него ми се тај период некако не уклапа у стварност. Бајазит се смирио после битке за Никопољ и почо изграђивати дворове џамије и народне кухиње и развраћено живети, а Тамерлан му рушио империју, и наједанпут се појављује Ангора? С друге стране Лазаревићи са матером расту без неких проблема. После Ангоре у пет шест година све се распада, а после 1410 све се сређује и Стеван мирно влада до изненадне смрти, и све прелази на Бранковиће? Ђурађ све то преживи и наследи државу. Можда су победници још тада почели писати историју?. Не могу наћи три историје од Енгела, а Хаммер га највише цитира, зато ми то треба, да видим шта све има у тим књигама. Све три су повезане са истим периодом, Србије, Бугарске и Мађарске. Тема би требала издржати, јер смо ушли у срж проблема.
 
Не, није ми то намера, него ми се тај период некако не уклапа у стварност. (...)
Тема би требала издржати, јер смо ушли у срж проблема.
Ne znam šta ti je namera, ali čitam šta pišeš...

A suština tvojih priloga ovoj priči je u tome što uporno pokušavaš da skreneš pažnju sa potomka čestitog kolena na potomke dežurnog istorijskog izdajnika.

Taj period se teško uklapa i u opšte istorijske tokove. Jer, spisak tadašnjih sultana Otomanskog carstva ovako ide:

Bajazit I (1389-1402)
Bezvlašće (1402-1413)
Mehmed I (1413-1421)

http://www.arheologija.fr.gd/Otomansko-Carstvo.htm?PHPSESSID=a8c0e710dccc80e838ec4cb41a8c204e

Tema će izdržati, zašto ne bi... :arrow:
:lol:

Btw. odlična tema!

... a, da pratiš zasedanje srpskog parlamenta, znao bi da u njemu sedi najmanje 122 izdajnika nacionalne opcije, pošto ih je 128 glasalo za Slavicu Djukić-Dejanović, moju dičnu zemljakinju (zemljakinja = Šumadinka).
 
:arrow: Re: Словени су староседеоци Балкана- СЛОБОДАН ЈАРЧЕВИЋ
Dakle,o vlastitom narodu se informišite(jezik,kultura,civilizacija) bez predubeđenja, saslušajte mirno tuđa mišljenja i zaboga, Ljubo,kad ismejavaš druge ljude pokazuješ prevashodno svoj loš karakter.Uozbilji se i ne vređaj Vuka,Milojevića,Brankovića i ne uznosi nekritički Ruvarca.

Problem je u tome što ti nemaš nikakvih argumenata da osporiš moju tezu o izdajstvu Vuka Lazarevića, koju, koliko mi je poznato, nije Ruvarac ni izmislio ni razotkrio, pa mi podmećeš trulež tvoje staračke duše: ismevanje, neozbiljnost, vredjanje istorijskih ličnosti i istoričara-romantičara...

Ne znam, samo, koji ti je Vuk pao na dementnu pamet? Od dežurnog istorijskog izdajice, do ovog današnjeg evropeiziranog ravnogorca, ima ih mnogo.

Daj, skoncentriši se, može da ti se desi da zaspiš, a da zaboraviš da se probudiš!

Smogni snage, aktiviraj ono što ti je netruležno od "prof" (obavezno sa tačkom) i "dr." (ni za živu glavu tačka)... jer, opet mi postaješ zanimljiv sagovornik.

Čak, simpatičan... zbog onog švapskog obešenjaka što ti krije stvari po kući.

Pazi, u pitanju je figura: kuća = glava, lobanja; stvari po kući = moždane ćelije...

Izvini, pisao bih još, inspirisao si me opako, ali počinje dobar film na TV... Ako ne zaspiš, ili ako zaspiš i setiš se da se probudiš... pišemo se docnije, što bi rekla moja Golubica.
 
Ljubo majstore,(hauzmajstore) da ti odgovorim.Prvo, ne mislim na muža Daninog već na onog sa štulom,jer da njega nije bilo,moj odgovor bi počinjao ovako:Ljubo,majastorišče,evo odgovorastvujuščeg dopisa mojejšeg čerez mužika Danjičkinjog etc...dakle,pisali bi prosto rečeno odvratno! Bogu hvala Vuku SK, pa imamo brz jezik,savršenstvo jedno, dva pisma,što niko nema niti će imati,pa evropejci "jaja pojedoše" što oni nemaju tako savršen jezik.Živeo Vuk St.Karadžić,Bog ga blagoslovio i na nebesima da mu je sve potaman,srpstvo uvek zahvalno.Dalje,pre reforme srpskohrvatsko-hrvatosrpskog,čuveni Novosadski dogovor ,iza dr se stavljala tačka,onda je to promenjeno jer je usvojeno da je dr titula.Što se tiče "švapskog obešenjaka" nadam se da ne misliš na poznatog filologa koga su komunisti izopštili a posle dotukli jer je,tobože,sarađivao sa okupatorom.Pošto si dobro raspoložen,otvaram novu temu i pozivam sve na nju.Pucajte iz kompletnog artiljerijskog postrojenja!
 
Ljubo majstore,(hauzmajstore) da ti odgovorim.Prvo, ne mislim na muža Daninog već na onog sa štulom,jer da njega nije bilo,moj odgovor bi počinjao ovako:Ljubo,majastorišče,evo odgovorastvujuščeg dopisa mojejšeg čerez mužika Danjičkinjog etc...dakle,pisali bi prosto rečeno odvratno! Bogu hvala Vuku SK, pa imamo brz jezik,savršenstvo jedno, dva pisma,što niko nema niti će imati,pa evropejci "jaja pojedoše" što oni nemaju tako savršen jezik.Živeo Vuk St.Karadžić,Bog ga blagoslovio i na nebesima da mu je sve potaman,srpstvo uvek zahvalno.Dalje,pre reforme srpskohrvatsko-hrvatosrpskog,čuveni Novosadski dogovor ,iza dr se stavljala tačka,onda je to promenjeno jer je usvojeno da je dr titula.Što se tiče "švapskog obešenjaka" nadam se da ne misliš na poznatog filologa koga su komunisti izopštili a posle dotukli jer je,tobože,sarađivao sa okupatorom.Pošto si dobro raspoložen,otvaram novu temu i pozivam sve na nju.Pucajte iz kompletnog artiljerijskog postrojenja!
Kako pišeš, onome se i štula prevrće u grobu...

A pošto mu kličeš... imam jednu staru temu za tebe... tu je predstavljen u najboljem svetlu...

Ako ti se diže, podigni je... ako ti se ne diže (vijagru ni za živu glavu), čitaj samo u svojoj čamotnoj samotinji...

http://forum.krstarica.com/threads/142214&highlight=mit+krilatom
 
Ne znam šta ti je namera, ali čitam šta pišeš...

A suština tvojih priloga ovoj priči je u tome što uporno pokušavaš da skreneš pažnju sa potomka čestitog kolena na potomke dežurnog istorijskog izdajnika.

Taj period se teško uklapa i u opšte istorijske tokove. Jer, spisak tadašnjih sultana Otomanskog carstva ovako ide:

Bajazit I (1389-1402)
Bezvlašće (1402-1413)
Mehmed I (1413-1421)

http://www.arheologija.fr.gd/Otomansko-Carstvo.htm?PHPSESSID=a8c0e710dccc80e838ec4cb41a8c204e

Tema će izdržati, zašto ne bi... :arrow:

... a, da pratiš zasedanje srpskog parlamenta, znao bi da u njemu sedi najmanje 122 izdajnika nacionalne opcije, pošto ih je 128 glasalo za Slavicu Djukić-Dejanović, moju dičnu zemljakinju (zemljakinja = Šumadinka).

Hm, ne volem komendije... :lol:
 
Jesi li ti pročitao šta piše tamo o onoj lopuži sa sve štulom?

Znaš šta? Iako nismo apsolvirali izdajstvo Vuka Lazarevića, u svakom slučaju imao sam nameru da preskočim "turskih pet mračnih vekova" i da napravim skok na rečenu lopužu i švapskog špijuna, mada ne baš od ove dole epizode njegovog slavnog bivstvovanja u srpstvu...

... ali, pošto si se ti zakliktao kao Branko, onda idemo od ove priče.

Borislav Mihajlović Mihiz, "Autobiografija o drugima"...

O njegovoj gimnazijskoj profesorki književnosti Teodori Petrović, kao istraživaču "zaverenički odanom".
Ona je, kaže Mihiz, "sav svoj život posvetila dvema karlovačkim sasvim suprotnim tradicijama - Branku Radičeviću i mitropolitu Stevanu Stratimiroviću". Imala je nadimak Majica i "bila je i ostala naš najbolji poznavalac života mladog pesnika i matorog mitropolita".

Pa, kaže Mihiz:

Baš smo bili u reči o pesmi 'Bezimena' ili 'Ludi' Branko'. Raspričao sam se, pomalo se razbacujući autoritetom prestoničkog kritičara, kako je nenadoknadiv gubitak što taj spev Branko nije dovršio i da bi ovaj ironičan, pa i pornografski opis života studenta, srpskog đakele u bidermajerskom Beču i njegovih švaleraja sa demimondom, kurvama i jednom majkom i ćerkom, taj začetak realističkog romana u stihovima, taj pomalo skurilni naturalizam bio živo čudo srpske književnosti - kad sam odjednom primetio da se moja stroga i patrijarhalna profesorka nekako čudno meškolji.

Prekinula me je i, pocrvenevši pri tom kao devojčica, saopštila mi nešto od čega sam se zabezeknuo. Zabezeknut sam i danas.

Po nekim odlomcima Brankove prepiske sa Daničićem, po činjenici da Vuk retko spominje Branka (u svojoj beskrajnoj prepisci u kojoj svako značajnije srpsko ime pominje bezbroj puta o Branku piše samo kad mora u pismima, pesnikovom brižnom ujaku, vukovarskom trgovcu i prenumerantu Justinu Mihajloviću), po nekim aluzijama i vidnom i diskretnom prećutkivanju svedoka koji kao da nešto kriju, a naročito i baš po pesmi 'Ludi Branko', lako je moglo biti da Branko nije bio samo zaljubljen u Vukovu lepu i mladu ćerku Minu, no je - i danas vidim Majčine stidljivo oborene oči pod uveličavajućom dioptrijom naočara - no je nešto moglo biti i sa Vukovom ženom Anom, na čijim rukama je pesnik i izdahnuo.

Kakva priča! Brkati, namršteni, kostoboljno sakati genije, sredovečna Bečlijka koja besprestance rađa decu koja besprestance umiru, šesnaestogodišnja ćerka lepotica i pesnik vragolan 'koji žene ili uzdiže do zvezda ili ih obara u travu'. A oko njih trešti promenadna muzika Beča sredine jednog veka tek izašlog iz revolucije i mađarske bune i trešti rat za srpski jezik i pravopis. I moja provincijska profesorka, koja je život posvetila njima, u trenutku vidovitosti ili u zabludi blasfemije."

(Darko Spasić, MININE SLIKE, MININA PISMA, MININE TUGE, *ttp://www.srpsko-nasledje.co.yu/sr-c/1998/08/article-07.html)

Eto, tako je nastala pesma...

Pevam danju, pevam noću,
Pevam sele, što god hoću;
I što hoću, to i mogu,
Samo jedno još ne mogu:
Da zapevam glasovito,
Glasovito, silovito,
Da te dignem sa zemljice,
Da te metnem međ' zvezdice.
Kad si zvezda, sele moja,
Da si među zvezdicama,
Među svojim, sele moja,
Milim sestricama.

... čiji je tekst Z. Čolić bez stida prisvojio...
 
Poslednja izmena:

Back
Top