spyra
Zainteresovan član
- Poruka
- 311
15.11.1991. objavljen je tekst o grupi "Viking".
Grupa Viking je krenula sa radom aprila 89. U toku trogodišnjeg rada je nstupala sa izmenjenim sastavom ali članovi koji su činili prvu postavu i dalje nastupaju zajedno. A to su: Goran Cvetković, Zoran Andjelković, Bojan i Boban Gičić.
Počelo je koncertom za JNA na aerodromu, aprila, da na gitarijadi iste učestvujemo i u polufinalu i u finalu. Tako do najvećeg uspeha na humanoj demo Ligi ovog leta kada smo pobedili i osvojili pravo na snimanje kompilacijske ploče. ploča će biti snimana u decembru a milionski obožavaoci je mogu očekivati na proleće.
Naši uzori: Europe, Bon Jovi, Whitesnake. Ideja da budemo ko oni (ili bar bolji) nastala je još u osnovnoj školi ali zbog mogućnosti realizovana je dosta kasnije. Sada mnogi tvrde da smo mi plagijatori ali neka crknu ljubomorni, sve što smo postigli za ove tri godine delo je našeg rada.
Najbolji koncert (publika, zvuk, itd.) održali smo u Vučju. U sali sa ugašenim svetlima otvorili smo koncert svirajući dva minuta u mrklom mraku. Publika je to sa oduševljenjem prihvatila. Na žalost, na tom koncertu ritam gitarista na nekim delovima pesama koje nije znao tražio je spas u vinjaku, tako da je na kraju koncerta zaboravio i deonice koje je znao. Ali...
ETO I OVO NAM SE DOGODILO:
Na koncertu Borisa Novkovića (Dom JNA 9.4.90) organizator sa je počeo koncert sa ugašenim svetlima. Pošto publika nije bila obaveštena da mi sviramo kao predgrupa, kada je ugledala siluete na bini pomislila je da su to momci iz benda Borisa Novkovića i prosto je eksplodirala. Kada se svetlo upalilo ugledala je nas i raspoloženje je naglo... Ipak, na kraju svirke pozdravljeni smo burnim aplauzom, ali trebalo je to preživeti.
JEDNA PESMA
Prolazi i ova godina
sam bez nade, njene radosti
i sad kad je nemam
razmišljam o prošlosti
*
Ponekad misli polete
bol iz srca tad se prolije
kroz suze samo slutim
a želim da zaboravim
*
U snovima
nekad zaluta
ko u njenim ja
u zaborav
sreća odlazi
zauvek i ti
*
Zauvek, voleću te veruj mi
zauvek su tragovi prošlosti
ostali u srcu ranjenom,
da ljubav daje nejakom
Grupa Viking je krenula sa radom aprila 89. U toku trogodišnjeg rada je nstupala sa izmenjenim sastavom ali članovi koji su činili prvu postavu i dalje nastupaju zajedno. A to su: Goran Cvetković, Zoran Andjelković, Bojan i Boban Gičić.
Počelo je koncertom za JNA na aerodromu, aprila, da na gitarijadi iste učestvujemo i u polufinalu i u finalu. Tako do najvećeg uspeha na humanoj demo Ligi ovog leta kada smo pobedili i osvojili pravo na snimanje kompilacijske ploče. ploča će biti snimana u decembru a milionski obožavaoci je mogu očekivati na proleće.
Naši uzori: Europe, Bon Jovi, Whitesnake. Ideja da budemo ko oni (ili bar bolji) nastala je još u osnovnoj školi ali zbog mogućnosti realizovana je dosta kasnije. Sada mnogi tvrde da smo mi plagijatori ali neka crknu ljubomorni, sve što smo postigli za ove tri godine delo je našeg rada.
Najbolji koncert (publika, zvuk, itd.) održali smo u Vučju. U sali sa ugašenim svetlima otvorili smo koncert svirajući dva minuta u mrklom mraku. Publika je to sa oduševljenjem prihvatila. Na žalost, na tom koncertu ritam gitarista na nekim delovima pesama koje nije znao tražio je spas u vinjaku, tako da je na kraju koncerta zaboravio i deonice koje je znao. Ali...
ETO I OVO NAM SE DOGODILO:
Na koncertu Borisa Novkovića (Dom JNA 9.4.90) organizator sa je počeo koncert sa ugašenim svetlima. Pošto publika nije bila obaveštena da mi sviramo kao predgrupa, kada je ugledala siluete na bini pomislila je da su to momci iz benda Borisa Novkovića i prosto je eksplodirala. Kada se svetlo upalilo ugledala je nas i raspoloženje je naglo... Ipak, na kraju svirke pozdravljeni smo burnim aplauzom, ali trebalo je to preživeti.
JEDNA PESMA
Prolazi i ova godina
sam bez nade, njene radosti
i sad kad je nemam
razmišljam o prošlosti
*
Ponekad misli polete
bol iz srca tad se prolije
kroz suze samo slutim
a želim da zaboravim
*
U snovima
nekad zaluta
ko u njenim ja
u zaborav
sreća odlazi
zauvek i ti
*
Zauvek, voleću te veruj mi
zauvek su tragovi prošlosti
ostali u srcu ranjenom,
da ljubav daje nejakom
Poslednja izmena:



Nikad nisam razumeo palanacka razmisljanja lokalnih kvazi-smekera,koji su na sve moguce nacine gradili "renome" gradskih seljobera
.A u Leskovcu ih je bilo ihaha! Ja sam forsirao "Boli me K sta misle o meni" fazon, pa sam verovatno zato i bio obelezen kao retka vrsta crnih ovaca u Radnickom naselju (Podvorce,kako se nekad zvalo,pa ga savremenici pop-komunisticke kulture preimenovali,da se ide u korak sa svetom???)