Gitarijada ponovo u LE!!!

Dobro, mogao si da ostaviš ono što je već napisano (nisi morao nove stvari da pišeš).
Ali, ionako su svi tekstovi i ovde, na ovoj temi, nema veze (nadam se da jesu svi, mada nisam baš siguran za te poslednje koje si bio napisao).

Pa da, sve je već ovde, zapravo blog sam pokrenuo kada su mi iz do sada neobjašnjenih razloga počeli da nestaju postovi.

U svakom slučaju biće još tekstova samo kad se malo oslobodim obaveza.
 
Шта мисле чланови бенда на бини (dok sviraju):

Певач: "Ја сам главна фаца, све су цуре заљубљене у мене!"
Гитариста: "Кад ће соло да им покажем како се свира!"
Клавијатуриста: "Ја сам овде једини писмен музичар, шта ли радим са овим лузерима!"
Бубњар: "Е да није мене не би знали да држите ритам!"
Басиста: "A... A.... G.... D... G..."
 
Uh..nakon što sam proveo čitav dan čitajući postove sa ove teme, voleo bih samo da kažem da sam uživao u Ljack-ovom stilu pisanja (Ljack, ne daj se isprovociiirat'!) i takođe bih da dodam da (da se ja pitam) Spira bi imao svoj spomenik u centru grada (može i sa bubnjevima)..elem, ja pripadam malo mlađoj generaciji (rane 80) i uticaj koji je na mene imala radio emisija koju je gorepomenuti vodio je bio enorman...bendovi koji su se tu čuli su mi i dalje omiljeni, a čitava ta"demo" kultura i taj pravac u muzici potpuno lišen svega što u savremenoj muzici ne valja je nešto što je moj muzički ukus definisalo zauvek.Spira je puštao kroz vazdušni prostor takvog grada kao što je Leskovac bendove poput Ex Ponta (Lazarevac), Akt-a (Kragujevac)..da, namerno pišem imena gradova iz kojih ovi bendovi potiču, čisto da se zna...pa onda Kontrabanda (Šabac), Alcatraz iz Kosjerića (ako se ne varam) MUP Monopol i Gospodin Pinokio (i još mnogo bendova iz Niša)..kultni 16x8x23 i verovatno najbolji bend koji je ikada postojao u Srbiji - Le Svraka Bizarre..(ne znam odakle su..eto zadatka za Spiru) da ne pričamo o Nablesno Tesnima, Ćuncima, Hidrogenu i ostalim lokalnim i komšijskim bendovima..obratiti pažnju na takve pojave u underground sceni i pružanje mogućnosti svakom ko uključi radio da to čuje, u ovakvoj sredini je pravi podvig i zaslužuje da bude prepoznat..uh, al sam zvaničan..takođe bih da se izvinim (ili "izvinem" što se kaže) Spiri na ovolikom hvaljenju i pozivanju na njegovo ime (a da čoveka nikada nisam lično upoznao) Pa..izvini(te),gospodine (jer se tako obraća čoveku koga ne poznajete :)
Ne bi bilo loše i da pročitamo nešto o Gitarijadi pred njeno samo gašenje (imah priliku da posetim nekoliko poslednjih)...sećam se jedne gde je Šiki iz Mona Lize pevao neku pesmu u kojoj se govorilo da kiša pada, i da je publika bila iziritirana stvarnom pojavom kiše u letnjoj bašti toliko pominjanog DKŽIŽ ili DOŽIŽ..sećam se i nekog benda (nemam pojima ko su bili, sećam se samo da je pevač i gitarista imao nekog zlatnog Les Paula) koji je svirao pesmu Yu Grupe..ono: "Probudi me sunce kroz prozore prljave, musave..." i da je taj tekst bio previše za njega, pa ga je u "finalu" držao ispred sebe na parčetu papira...voleo bih da znam i ko stoji iza sjajne pesme (ovo nije ironija) koja je išla nekako ovako "..Moj Miško nije loš, moj Miško je Brendon Volš"..Možda se Spira i seti (jer verujem da je tada bio voditelj..konferansije što bi rekli neki..) i scenskog nastupa grupe Nablesno Tesni, koji su tada (shvatiću to godinama kasnije) utrli put muzičkom izražaju bendova tipa SlipKnot (naime, sećam se da je neko od njih kao perkusije upotrebljavao korito za mešanje maltera i nekakav čekić kao palicu..) Takodžer, ako pričamo o žiriju na Gitarijadama sećam se i priče da je nakon izvedb pesme Block Out-a "Manastir" neimenovani član žirija prokomentarisao "Dobra im je ova pesma..." Moram da priznam i da sam uživao u Ljack-ovim opisima "prostorija" u DK i prisetio se jedne zgode kad me je Kriška posle puno natezanja oko miksete (kojom sam hteo da upravljam ne bih li obezbedio drugarskom bendu koliko-toliko normalan zvuk) i pokojeg piva, odveo u "prostoriju" i pokazao mi svog belog Stratocastera i gomilu te predobre opreme tamo..sve u svemu, eto i mi koji smo sredinom devedesetih imali po 14-15 godina smo pravili bendove i dosta te od atmosfere koju ste tako dobro preneli na ove stranice je provejavalo i tada..možda nije svako naselje imalo po 3 benda, ali bilo je dobrih bendova i dobrih muzičara, ali pošto sam ja bio u lošim bendovima i pošto sam loš muzičar (a ,takođe, poučen Ljack-ovim iskustvima sa retard ekipom i ekipama :)) ne bih sad baš da licitiram sa imenima.. a onda smo mislili da to ne valja, izašli na ulice i doveli..ovo.
Pljuvati po sopstvenom gradu je trula priča, ali pored toga što se tamo normalan čovek oseća potpuno van svog elementa i što je mentalno, kreativno i kulturno devastiran,ovog puta nemamo čak ni sliku zlog čoveka pred očima i nadu da će sve da bude ok ako uspemo da ga se otarasimo..stvari su mnogo perfidnije..čak i za nas..klinci više ne prave bendove neko se pridružuju "omladinama stranaka", a ako ih ne zanima karijera u politici onda se bodu po ulicama ili gaze ljude po trotoaru..da ne dužim, svaka Ljack-ova (o arhitekturi, kulturi i prilikama u srpskom Detroitu) je zlatna...Spiru za predsednika (neki kažu i "precednika")!

"Zbogom, mali prijatelju..hoću reći,laku noć.."
 
Ne, Roni, ne mogu me isprovocirat praktično ni na koji način jer, razlozi njihovih neartikulisanih reakcija na moje pisanje su potpuno prozaični.

Od svega napisanog oni su ukapirali samo to da su prozvani ili tako nešto i da su u obavezi da se brane kletvama i pretnjom. To je potpuno detinjasto što opet na neki način svedoči u prilog tvrdnje da neki ljudi nikada ne prerastu svoju ranu mladost, da se nakon što ovladaju ćirilicom i latinicom više ne razvijaju ni u kom pravcu. Tako je i sa ovim besnim komentatorima koje sam citirao. Nema, nema tu štofa koji bi me uznemirio. Samo prizemna tirada koja ne oslikava ništa sem detinjastog besa. To su lica koje je još Biblija definiisala kao one koji ne znaju šta rade.

Elem drago mi je što si primetio ovu prepisku, i ne samo primetio već i zaronio u nju. Još mi je draže što je napisano kod tebe evociralo sećanja i rekao bih, određenu sinergiju različitih emocija koje vezuješ za deo svog života koje je zakačilo vreme o kojem se ovde piše.

Gitarijada je samo delić onoga što bi trebalo biti rečeno i zabeleženo o epohi u kojoj se ona održavala. Ali tu epohu nisam slučajno izabrao jer je ona specifična po mnogo čemu. A ta epoha je po mnogo kriterijuma vrhunac uspona tog grada, momenat kada se prelamalo hoće li Leskovac ikada postati civilizovana sredina ili će kao i mnogo puta pre toga zapasti u stagnaciju. Na žalost, dogodilo se ovo drugo.

Leskovac danas ne samo da stagnira već se razvija u potpuno pogrešnom pravcu a duh vremena o kome pričamo je potpuno nestao. Tek po neki zilot poput Spire ili mene nosi negde u sebi čist ekstrakt atmosfere tog vremena. I prozbori koju o tome.

Moram samo malo da te korigujem. Leskovac nije bio srpski Detroit već mali Mančester no to možda i nije tako bitno jer je danas mali Kabul, arhitektonska nakaza kakvih ima još samo u ovom delu Evrope i širom Azije.

Malo je bilo u povesti tog grada dešavanja koja su okupila toliko aktivnih učesnika oko sebe poput Gitarijade.

U svakom slučaju Leskovac je zaslužio makar jednu dobru priču ma iz kog ugla ga ona sagledavala.
 
Alcatraz iz Kosjerića (ako se ne varam)
Ne varas se, Kosjeric...
Le Svraka Bizarre..(ne znam odakle su..eto zadatka za Spiru)
Krusevac. Gitarista benda je bio Ivan St. Rizinger, novinar, rok-kriticar...
Taman da kliknem na "Posalji brz odgovor", kad rekoh sebi da malo jutubujem. I:
Takodžer, ako pričamo o žiriju na Gitarijadama sećam se i priče da je nakon izvedb pesme Block Out-a "Manastir" neimenovani član žirija prokomentarisao "Dobra im je ova pesma..."
Ziri, eh, ziri... Ko je sve proleteo kroz to zvanje... Mada, bilo je tu najvise nabedjenih muzicara, strucnjaka i stajaznam. Zato je i logicno da "Manastir" bude dobra pesma, sto, uostalom, i jeste... Samo da nije onoga "IM" :D Secam se da je neko to izveo, ali ko, eeeeeh, pa ni ja ne pamtim bas sve ;)
 
Moram samo malo da te korigujem. Leskovac nije bio srpski Detroit već mali Mančester no to možda i nije tako bitno jer je danas mali Kabul, arhitektonska nakaza kakvih ima još samo u ovom delu Evrope i širom Azije.

:) Pa, nisam ja baš toliko mlad da to ne znam..samo mi se svidelo to što si za Leskovac negde na temi upotrebio poređenje sa Detroitom..pa sam te,u stvari, parafrazirao (što bi rekli Anglo-Saksonci)

Krusevac. Gitarista benda je bio Ivan St. Rizinger, novinar, rok-kriticar...
Taman da kliknem na "Posalji brz odgovor", kad rekoh sebi da malo jutubujem. I:

Hvala za linkove! Trazio sam ranije, ali ne znam kako ama baš ništa nisam našao..sad konačno mogu da stavim neka lica uz članove benda (mada moram da priznam da su u mojoj glavi izgledali još bolesnije)

Evo, i Peđa Milinković koji radi intervju sa Le Svrakom je imao bend "Prijatelji Porsche Lynn" koji je, takođe, mogao da se čuje u "Dabog (ili da Bog?) da crko Rock'n'Roll"..mislim, need I say more...ajde da se setimo i Braće Left, Wild Pigs and Horses-a, The Elements-a (ja mislim da je to onaj bend koji ima pesmu koja ide "ova glava nije moja glava, ova glava nije moja glava..neka-neka druga glavaaa!), Six Pack, Overdrive, Eklinika-e Mortale...možda nekome glupo izgleda ovo nabrajanje (uostalom ovo i nije tema o Spirinoj emisiji), ali dosta govori o tome šta je na radiu moglo da se čuje u poređenju sa ovim danas, gde je čoveku najmiliji prostor između stanica (a sve skupa radio nikome nije ni bitan)..blah...

logicno da "Manastir" bude dobra pesma, sto, uostalom, i jeste... Samo da nije onoga "IM" Secam se da je neko to izveo, ali ko, eeeeeh, pa ni ja ne pamtim bas sve

Bend se zvao "Z", skraćena verzija od "Uzorane ledine"(?!) (a znam da mi je jedan član rekao da im je u "organizaciji gitarijade" odbijeno nekoliko imena..tipa "Ciklon B" ili "Četvrti Rajh"..mada sam možda ovo drugo ime izmislio)
I, da..treba li da pomenem da sam iz "Dabogda.." snimao svaki intervju (mada, dobro se sećam sećam samo jednog) sa Nikolom Vranjkovićem, tako da..Spira!!!
 
:) I, da..treba li da pomenem da sam iz "Dabogda.." snimao svaki intervju (mada, dobro se sećam sećam samo jednog) sa Nikolom Vranjkovićem, tako da..Spira!!!
Jos ako bi mi rekao i da si sacuvao te snimke... Bile su to nesrecne devedesete, nije imalo gde da se to cuva, pa se sve pogubilo... :(
I ja se secam jedne dogodovstine, da tako kazem, vezane za Block out. Naime, kad sam pisao za "Nasu rec" u jednom broju je bila prica o Block outu. Ja sam nekoliko puta imao intervjue sa Nikolom, pa sam u pricu o bendu ubacio i delove tih razgovora. Npr, 199* bend je uradio to, a Nikola je izjavio to. Ali, tehnicki genije Ceda, kakvog ga je majka rodila, prilikom preloma te strane uopste nije procitao intervju, nego je izvukao na jednu stranu izjave, a na drugi podatke, tako da je citava prica izgubila svaki smisao. Kad ga nisam ubio tada, nikad necu! Najbolji tekst mi je upropastio :(
Eh, da, Block out nastupa u Nisu za desetak dana - 14.10.
I, kad smo vec kod nabrajanja imena - http://spyrai.blogspot.com/2010/01/top-liste.html
:)
 
:) Pa, nisam ja baš toliko mlad da to ne znam..samo mi se svidelo to što si za Leskovac negde na temi upotrebio poređenje sa Detroitom..pa sam te,u stvari, parafrazirao (što bi rekli Anglo-Saksonci)

Ne uzimi mi za zlo Roni, ali taj epitet srpski Detroit je već zaheftan Kragujevcu što nje mala razlika :)

Ali drago mi je što si se uključio sa tako sadržajnim zapažanjima što me navodi na nekoliko pitanja koje želim da postavim Spri.

Spiro, zašto ti ne obnoviš svoje medijske aktivnosti iz domena savremene muzičke kulture juga Srbije?

Web tehnologije su liberalizovale gotovo sve u svom domenu pa i medijsko predstavljanje.

Zašto jednostavno ne obnoviš svoju emisiju u nekom webcast formatu. Možeš da ideš uživo ili da postavljaš snimljene materijale svejedno.

Tom se tehnologijom se relativno lako ovlada i mislim da bi imao mnogo slušalaca pa i gledalaca.

Treba samo da osvežiš koncepciju, organizuješ materijale i kreneš. Blog je suviše statična forma za ono čemu ti, čini mi se težiš.

Zanima me šta ti misliš o tome?
 
Spiro, zašto ti ne obnoviš svoje medijske aktivnosti iz domena savremene muzičke kulture juga Srbije?

Web tehnologije su liberalizovale gotovo sve u svom domenu pa i medijsko predstavljanje.

Zašto jednostavno ne obnoviš svoju emisiju u nekom webcast formatu. Možeš da ideš uživo ili da postavljaš snimljene materijale svejedno.

Tom se tehnologijom se relativno lako ovlada i mislim da bi imao mnogo slušalaca pa i gledalaca.

Treba samo da osvežiš koncepciju, organizuješ materijale i kreneš. Blog je suviše statična forma za ono čemu ti, čini mi se težiš.

Zanima me šta ti misliš o tome?

S vremena na vreme mi neko postavi to pitanje o obnavljanju emisije. Ako bih to ikad uradio sigurno bi naziv bio drugaciji. Jednostavno, "Da Bog da crk'o r'n'r..." sa onakvim konceptom je imao smisla u ono vreme, a danas raditi to opet... Hm, ne bi bilo to to, najblaze receno.
Opet, strahovito sam se udaljio od te tematike! Ne pratim zbivanja, trebalo bi mi pola godine da po'vatam konce i desavanja. Dalje, nemam zivaca da obilazim koncertna desavanja, da se mlatim po autobusima... Omatorilo se, izgleda. Naravno, sada je sve lakse, cak i live intervjui se odrade sa hiljadama kilometara razdaljine, ali na koncerte se, ipak, mora. Dalje, nekada sam mogao da stozem svuda, jer sam radio kao strazar, pa zamenim smene i ocas posla na'vatam slobodan dan. Sad vise nije tako.
Zato je blog varijanta koja mi apsolutno odgovara - pisem kad hocu i sta hocu. Emisija je obaveza. Ja to ne bih radio sam, morala bi da postoji ekipa, jer smo i emisiju na radiju radili moje brat Dule i ja. To, opet, znaci da se mora uklopiti vreme kad spremamo, ma, trista obaveza...
I, ono najvaznije. Ko ce to da plati? Ako ima zarade, nije problem da se odradi sve ono o cemu pricam da je problem.
 
Smilovao sam se da se spustim sprat nize i odem u biblioteku! Prelistao sam izdanja "Nase reci" iz 1991. i 1992. U to vreme je bilo napisa o le-grupama, tako da cu ovih dana i to da pokacim!
Ti tekstovi su nastali slucajno, kako to vec obicno i biva. Naime, Sale Pet Cemetery mi je rekao da "Nasa rec" organizuje neku svirku, pa ako hocemo... Tako sam upoznao Andija, ondasnjeg novinara, kasnije i direktora iste te "Nase reci". U to vreme je on uredjivao nesto sto bi se podvelo pod omladinska rubrika i zvalo se "Hocu da budem za". Imao je ideju da pise o le-bendovima, a kako je slabo, gotovo nikako rekao bih, iste i licno poznavao, tesko da bi to sproveo u delo. Predlozio mi je da mu svake nedelje dovedem po nekog lika, na sta sam mu ja odgovorio da je to tesko izvodljivo, jer ce svi da misle da ih za*ebavam. "Nasa rec" je bila u ono vreme ozbiljna novina, ko bi verovao da ce da se bavi takvim stvarima :)
Ostalo je da mu ja napisem po nesto, a on da preuredi i objavljuje. Lenj po prirodi, Andi je samo prekucao moj tekst i objavljivano je kao sto je napisano. Na kraju ga je mrzelo i da prekucava, nego bi samo odneo onaj papir na kome sam ja otkucao tekst :)
P.S. Za nase mladje citaoce napomena - u to vreme je "Nasa rec" tek pocela da se radi na kompjuteru. Mislim da su imali jedan, mozda i dva. Zato su novinari i dalje svoje tekstove pisali na pisacim masinama ;)
 
Video sam ja to vec! Ni krivi ni duzni upadose tu i Mikrobi :)
P.S. Bio sam nazocan tom hepeningu, malo je mutan snimak pa me mrzi da se trazim :D

Nećeš mi verovati ali bio sam i ja. :cool:

Da, Mikrobi su bili smešni načisto. Đoka V. koji se vidi na terasi Nanetove hacijende u jednom kadru u društvu takođe čuvenog umetnika Popa je iskreno verovao u muzičku karizmu svojih sinova. :D
 
Kao što rekoh, evo tekstova iz "Naše reći"...
Prvi je bio, o čuda :) o ASP. Tekst je bio malo duži, na dve strane, a Andi je uzeo prvu i kraj drugoj, pa se tako pogubilo dosta materijala... Nedostatak prostora :(
Dakle, u broju od 25.10.1991. pisalo je:

Predstavljaju se sami

Otvorili smo rubriku za predstavljanje naših rok-grupa. Sami pišu i brišu o svojim biografijama. A sve to jer vi nešto treba da saznate o svetu koji vas okružuje sve bliže i bliže.

ASP ANTISTRESSPRODUKT

Priča o najkontroverznijoj leskovačkoj grupi počinje daleke 1986. Mladi povratnik iz JNA je brojao već godinu dana u civilstvu i planirao je svoju budućnost na čuvenom uglu kod prodavnice "Navip". Njegovo ime je Dejan Murić. Tada je ugledao Predraga Pavlovića Pečenku i ponudio mu da sviraju zajedno. Naravno, Pedja je odmah prihvatio. Na svom motorčetu Murka je odvezao Pedju kući da ovaj uzme svoju gitaru i pojacalo (od 15V). Mesec dana kasnije zajedno su otišli u posetu kod svoje drugarice Biljane. U njenom stanu su ugledali bas-gitaru. Naizgled nezainteresovano upitali su za vlasnika iste. Javio se Biljanin brat Slaviša, od milošte Šiše. Na sledeće pitanje odgovrio je da ne zna da svira.
"Ništa za to! Hajde s nama i naučićeš!"
Tako je pronadjen i basista. Dečko je vežbao, vežbao i na kraju se navežbao. Trojka je uzela umetnička imena Milutin Šoškić Šaca (Dejan), Dragan Mrnjavčević Gaga (Predrag) i Časlav (Šiše). A Gitarijada 87. se približava.
Naziv grupe je nastao na predlog Pečenke koji je rekao da mu se svidja naziv PRODUKT (mada nije znao šta to znači) a na šta je Dejan dodao ANTISTRES. Za potrebe Gotarijade pozvali su i bubnjara, čuvenog Miku Pajsera i krenuli sa žestokim probama. Spremali su tri stvari: "Ja idem", "Deni" i "Mamica su štrukle pekli". Na polufinalnoj večeri su bili očajni. Ipak, koristeći veze njihov menadžer uspeva da ih ubaci u finale. Tamo je nastao preokret. Iz ružnog pačeta nastao je prelepi labud! Na koncu konca osvojili su treće mesto. Nagrada je bila nekoliko ploča i torta. Ploče su podelili, a tortom se gadjali!
Nakon toga grupa doživljava samo Stress. A produkt je raspad grupe da bi na kraju 1991. ponovo počeli. Tako na Gitarijadi 91. čak ni žiri ih ne zaustavlja da osvoje treće mesto. Danas su oni rasuti po Leskovcu i povremeno se obilaze i posećuju sportske dogadjaje.
To je bio ASP, a ako imate hrabrosti da ovako i vi predstavite vašu *?*?*? prostor vam nalazi HDBZ. Uz mali mito, razume se.

DSCF7236ASP.jpg
 
Poslednja izmena:

Back
Top