AUTOR TEKSTA JE LJACK
original(+ jos mnogo toga) je na :
http://asceticcat.blogspot.com
Perkusionisti 2
Stoilko, Ivan Stoilković. Iako sam ga u više navrata prozivao kao narodnjaka u našim redovima Stoilko nije bio loš momak. Mislim da je danas još bolji. Zamerio sam mu na pragmatičnosti. Naime, uvek sam nekako zazirao od ljudi koji se bave bilo kojim vidom umetnosti sa zadnjom namerom. Tako sam i svima koji su se prvo bavili nekakvom pop-rock glazbom a onda naprasno otkrili čari nastupa na svadbama, veridbama, rođendanima, ispraćajima (tzv. Oproštajne večeri pred polazak u Armiju) zamerao na nedoslednosti.
No bez obzira na moj ugao gledanja na pitanje nedoslednosti Stoilko je bio pragmatičan momak koji je svoje vreme potrošeno na muziku želeo i da unovči. Pritom je istini za volju imao sluha, bio je vredan u vežbanju te je i postigao određene razultate.
Paralelno sa bubnjem vežbao je i gitaru pa je tako iz pozadine prešao u prve linije. Nažalost, kao što rekoh uglavnom na porodičnim veseljima. Imao je nekoliko zapaženih nastupa na Gitarijadi, za bubnjevima. Ne sećam se da je tamo nastupao u ulozi gitariste. Ne naročito značajan muzičar ali ga je de fakcto onda bilo na muzičkoj sceni grada.
Vlada Stoka, ili Vladica. Taj je klinac svirao sve živo i to prilično loše. Klarinet, harmoniku, gitaru, bubnjeve. Nastupao je sa puno bendova, Legato, Burek Žaklina!, Kibadači, Darko i Rusvaji, u dosta bendova najmlađe generacije. Sećam ga se kao ne tako sjajnog muzičara ali sigurno kao hiperaktivnog tipa koji je na probama i svirkama stvarao dobru atmosferu.
Mika Hajnc. Taj čovek nikada nije imao svoj bubanj ali je bio enorman talenat i veliki muzički erudita. Baš kao i kako je to spira opisao dolazio je ne probe raznih bendova i lupao rukama po butinama. Odrao bi sebe od batina na tim mazohističkim probama mada to njemu nije puno smetalo jer je bio poznat po tome da može da izvede par stotina sklekova i još toliko trbušnjaka. Gde god bi naišao na bubanj uvaljivao bi se a ta mu je, u početku simpatična osobina postala opsesija. Sećam se da je jednom prilikom uskočio kroz prozor jedne od prostorija u kojoj je vežbao neki bend dok su članovi bili na zasluženoj pauzi. Na svoju nesreću, bend je zaboravio ključ u vratima pa je Mika Hajnc iskoristio tu pogodnost, zaključao vrata sa unutrašnje strane, seo za bubanj i počeo da udara svom snagom a bio je prilično snažan. Ubrzo je u prostoriji uočio da kasetofon a u džepu vijetnam-je je uvek nosio neku kasetu sastava U2 a poznato je daje Hajnc bio njihov najveći fan u gradu. Brzo je povezao 2 i 2, pa je jedno od zatečenih pojačala priključio na uočeni kasetaš i pustio na osmicu With or without you te krenuo da isprva bojažljivo na bubnju prati pomenutu numeru. No na njegovu nesreću bend - korisnik se ubrzo vratio sa pauze i na svoje čuđenje poljubio vrata svoje prostorije iz koje je treštao U2 mada im je bilo čudno zašto bubnjar stalno ispada iz ritma. Nastala je panika, pozvana su odgovorna lica Doma kulture mladih, okupilo se dosta sveta u hodniku ispred prostorije, okupljeni su pokušavali da dokuče šta se zbiva ali uzalud. Kucali su i lupali, vikali i psovali Bana Voksa, no Mika Hajnc sve to nije mogao da čuje jer uveliko vežbao sa U2 a ostalo ga nije puno zanimalo. Kada su okupljeni shvatili da od apela i udaranja po vratima nema ništa nisu imali kud nego da se obrate prgavom čika Žiki Grku koji je u tom trenutku ljuštio neku lozovaču u kancelariji Orkestra gradske muzike (čiji je bio sekretar) i čudio se svoj toj gunguli koja se odvijala u hodniku ali ga je mrzelo da ustaje i proveri šta se zbiva. To se ionako nije ticalo OGM jer Prvi maj a ni 29i novembar nisu bili blizu. A da je neko došao da naruči sahranu sigurno ne bi pravi toliku buku i larmu.
Istovremeno pritisnuti beznadežnošću situacije funkcioneri Doma kulture i bend čija je prostorija bila uzurpirana banuli su na vrata kancelarije Orkestra gradske muzike da potraže savet iskusne starine. Jedan od članova benda je odmah zakukao:
- Čika Žiko, neko nam je zauzeo prostoriju! Zvuče ko U2 samo ih bubnjar kolje!
Temperamentni Žika Grk je odmah shvatio da vremena za oklevanje nema. Skočio je iz udobnosti fotelje, u par koraka izašao na hodnik, došao do vrata uzurpirane prostorije i nogom ih razvalio. Mika Hajnc, shvativši da je provaljen, skokom pantera je iskočio kroz isto mesto na koje je ušao i nestao brzinom munje, čak tako brzo da niko od onih koji su pojurili kroz provaljena vrata nije uspeo da ga identifikuje.
U bekstvu, Mika Hajnc je zaboravio kasetu sastava U2 i za njom dugo žalio. Imao je i velku želju da nastupi na Gitarijadi ali mu se ona nikada nije ostvarila.
Nastaviće se…
autor teksta : Ljack
orginal(+ druge stvari jos) nacicete na:
http://asceticcat.blogspot.com