Gitarijada ponovo u LE!!!

Kad sam vec prozvan... :)
Ne verujem da moze da se organizuje Gitarijada. Nema ko! Legendarni duet Trsa i Zika koji su to radili u domu kulture (sa malo "K") odavno vise nisu duet. Ostao samo Trsa :) Trsa bi jos i hteo, ali je tamo situacija takva da niko nista nece da radi. Uostalom, pa Tamara Gojkovic je neki vajni vd direktora, u idealnoj je poziciji da to odradi. Za neupucene, Tamara je svojevremeno imala na radiju 016 emisiju koja je bila klon "Da Bog da crk'o r'n'r, kad ga svako svira". Naravno, zaboravio sam joj naziv, ali to je nebitno. Znaci, bavila se domacom rok-scenom. Pre par godina je nesto pokusavala sa nekim festivalom gde se Resurs centar bio organizator ili sta vec...
Da se vratim na organizaciju... Ono sto je radjeno 80-ih treba zaboraviti. Tako nesto ne verujem da je moguce ponoviti - pogotovu da svako donese po malo od tehnike... Problem je sto ne postoji jos jedan veliki fan leskovacke Gitarijade - Cupa iz Nis, koji je milion puta ozvucavao ovde. Moralo bi da se krene od nule, a to znaci i veliko trcanje! Ko je spreman da to radi - ima moju podrsku :)
Iskoristiti samo to ime i to bi trebalo da bude jedina veza. Po meni bi najbolje bilo da se, za pocetak, napravi neka retrospektivna Gitarijada, sakupiti ondasnje bendove i pustiti ih da odsviraju po, ne znam, 20 minuta... Devet bendova po 20 minuta je najmanje tri sata programa! Ako moze da se navata devet bendova, naravno :) To je i zgodna prilika za lokalnu televiziju (ili televizije), moze da se uradi dobra emisija o pripremi... Samo, opet problem - ne vidim ko bi to mogao da odradi :)
Ma, da ne gnjavim... Vazna je volja. Ako neko hoce da to odradi, odradice se. U protivnom ima da mlatimo praznu slamu po ovom forumu i da, ko starci od stotinu ljeta, pricamo kako je negda bilo :)
 
Poslednja izmena:
e, nema b'e nista od gitarijadu !
NEMA INTERESOVANJA za r'n'r ...

dobro, aj' da neko i organizuje ... ko ce doci da gleda ?

aj' da prvi put i nastupe stari LE bendovi , a sledecih godina ?koliko bendova postoji (ili bi se moglo skrpiti) u LE?
ne sviraju klinci ...
moze jedna specijalna gitarijada (in memoriam:hahaha:) , al' kome to treba ?(i ko da juri da organizuje , sto kaze spira)

rostiljijada treba da (IM) ostane u centru grada ...
( gitarijada bi bolje uspela u lebanu ili vlasotincu - vise rokera ima tamo :zcepanje:)

ne moze se na silu protiv novog vremena ... vreme gitarijada je bilo i proslo je ...

danas je vreme necega drugog , za cim ce danasnji klinci zaliti ... kada stignu u nase godine (moje i spirine ...)


p.s. jolemitar , ako nisi ozenjen, obavezno da dovedes tog Pedju iz BG da ti svira na svadbi !
 
Kad sam vec prozvan... :)
Nisi prozvan već pozvan! ;)

Ne verujem da moze da se organizuje Gitarijada. Nema ko! Legendarni duet Trsa i Zika koji su to radili u domu kulture (sa malo "K") odavno vise nisu duet. Ostao samo Trsa :) Trsa bi jos i hteo, ali je tamo situacija takva da niko nista nece da radi.
Da je bilo sreće i pameti legendarni duet je ne bi nikada ni organizovao. Sa konstatacijom da niko ništa neće da radi se slažm i to jeste objektivna prepreka. Ali u eri racionalizacije, restrikcije i globalne krize, državni delatnik koji se ne bavi svojim poslom mora da strepi za svoj posao. Nisu ti ljudi u Domu kulture (malo) faraonovi sveštenici pa da im niko ne sme stati na rep. To društvo mora malo da se prodrma. Ko što neko reče jedna mala peticija bi uzburkala društvo u žabokrečini. Eto vam ga buntovno-liberalni Toza trubač. I taj je nekada nastupao sa Leskovačkim bendovima a koliko čujem avanzovao je za direktora muzičke škole i postao lokalni alfaliberalac. Pa sad neka se pokaže, dal je samo na rečima ili i na delu. Ruku na srce i ne treba se očekivati puno od liberalnog Toze ali, Boga mu, valjda ima tamo još bendova koji nešto petljaju. Pa neka se sastanu u Sandokanu ili Vardaru ako išta takvo još postoji. Ne uspe li prvi sastanak, uspeće treći, peti. Nije bitno. bitno je da ako neko još uvek ima želju da svira ne može očekivati da ga neko organizuje. Utuvi li 50 ljudi sebi u glavu da im niko neće vratiti Gitarijadu na pladnju ili dati bilo kakav drugi povod za nastup već da će ih čuti samo ako izađu iz šupa i počnu da sviraju javno onda je mnogo toga jasnije. A ako ni to neće da uradi onda neka ne kuka kako je sve zamrlo.

Uostalom, pa Tamara Gojkovic
Daj, spiro, brate, podseti me koja to beše? Da nije možda išla u Gimnaziju, smer novinarski ili tako štogod. Dvoumim se da li to beše jedna drugarica koja je morala hiruškim putem da smanji neke atribute nasuprot svetskom trendu ili je to ćerka bivšeg Upravnika Narodnog pozorišta?

Ako dobro pretpostavljam, a nadam se da nije tako onda pa tek od take jedne gospđe/đice ništa se ne sme očekivati. Jer koja god da je od onih na koje sumnjam - od take nikave vajde nema.

je neki vajni vd direktora, u idealnoj je poziciji da to odradi. Za neupucene, Tamara je svojevremeno imala na radiju 016 emisiju koja je bila klon "Da Bog da crk'o r'n'r, kad ga svako svira". Naravno, zaboravio sam joj naziv, ali to je nebitno. Znaci, bavila se domacom rok-scenom. Pre par godina je nesto pokusavala sa nekim festivalom gde se Resurs centar bio organizator ili sta vec...
Kao što rekoh, osoba mnogo sliči opisu koji se mota po mojoj uobrazilji i kao što naglasih - nema vajde. Ne očekuj ništa od državne administracije. Kad je država kome pomogla do samoj sebi? Ne bi ja uopšte ni razmišljao u tom pravcu.

Eto, ti se na blogu hvališ da si barmen-psihoanalitičar. Što se negde podrazumeva. Čovek bez smisla za uočavanje i analizu ne može da uredno i uspešno vodi crtu. Bar ja to tebi ne moram da objašnjavam.

No, Spiro, druže. Da li je tebi ikada palo na pamet da zloupotrebiš službeni položaj? Ne mislim na ono sa kasom (šalim se), to je deo posla, to je prećutni regres. Mislim na ono, kad ti preuzmeš bar - mora da svira jedan bend uživo, ali ne bilo koji, već ron en rol bend. Možda ti se učini da će prva reakcija biti bežanija gostiju kao iz lokala Reneovog kad zapeva madam Idit, No pogledaj na stvari sa vedrije strane. Jednom su me tokom kratkog boravka u Beogradu odvukli u nekakav klub Danguba.

Kao prvo, tamo je toliko krcato svetom da ti kelner ne suži piće nego ti ga dobacije. PA šta uhvatiš, tvoje je. Happy hour je na svakih 15 minuta a ispred kluba uvek čeka bar 50 ljudi. Nije da ih ne puštaju unutra nego nemaju gde da ih metnu. Na veče se tamo proda više piva nego đuture u celoj prestonici i što je najvažnije naglasiti - tamo svake večeri svira jedan mladi bend. Sviraju sve živo. Sve što je zlatno doba rok ere izbulaznilo. Bez ograničenja u pravcu i stilu.

Prepuno je tamo stalno. Mislite o tome. Ako prestonica može da skupi 500 ljudi u klub sa takvim konceptom može i leskovac 50 što nije uopšte malo za početak.

A kada bendovi jednom prosviraju, kada se neki lokalac doseti da bi na obnavljanju Gitarijade mogao da zakači neki politički poen nit jedna Tamara ili koja god druga direktorka neće predtavljati nikakav problem . Konačno i ta je izpuzala ispod Tugoslavljevog šinjela (ako je istina ono da je radila na 016)
Da se vratim na organizaciju... Ono sto je radjeno 80-ih treba zaboraviti. Tako nesto ne verujem da je moguće ponoviti - pogotovo da svako donese po malo od tehnike...
Ne ponovilo se…
Iskoristiti samo to ime i to bi trebalo da bude jedina veza. Po meni bi najbolje bilo da se, za pocetak, napravi neka retrospektivna Gitarijada, sakupiti ondasnje bendove i pustiti ih da odsviraju po, ne znam, 20 minuta... Devet bendova po 20 minuta je najmanje tri sata programa! Ako moze da se navata devet bendova, naravno :) To je i zgodna prilika za lokalnu televiziju (ili televizije), moze da se uradi dobra emisija o pripremi... Samo, opet problem - ne vidim ko bi to mogao da odradi :):)
To Spiro, to je duh. Dosta je i po deset, ne mora 2es. Ako skupite vi 7 bendova, ja se u svoje ime i u ime Uličnog muzikanta obavezujem da ćemo mi dovesti još po tri. Ja vam dovodim Irfan muertes, Goribor i bar jedan pristojan bend iz Beograda a kolega Ulični će već da nahvata nešto po jugu Balkana. Ako nas pustite i sami ćemo da nastupimo.

Problem je sto ne postoji jos jedan veliki fan Leskovačke Gitarijade - Cupa iz Nis, koji je milion puta ozvucavao ovde. Moralo bi da se krene od nule, a to znaci i veliko trcanje! Ko je spreman da to radi - ima moju podrsku :)
Dobro, reci mi sa rukom na srcu, Murka se, šatro, ne bi založio, ni Biči, ni Krška, ni Peđa, ni Ivanka, ni Glavonja, niko od gomile imena koja su ovde pomenuta.? PA sve i da ih je pola otišlo i nestalo dosta je da se ona druga polovina zainati da će da izgura stvar i eto ti Gitarijade. Problem je izgleda što vam je teško i da sedente da razgovarate.

Mislim da sam ovim odgovorio i na najveći deo posta Uličnog muzičara.

Znam i to da bi Nišlije spremno uskočile u organizaciju jer je i kod njih zavladala petoslojna žabokrečina.

Pozdrav Nišlijama.... posebno Bokalu koji oseća stvarnost....


Pevaj beee....

 
Poslednja izmena:
e, neko se zajebavao , pa je postavio ovu temu o gitarijadi (30 mart 2007.) ... a, mi , evo ,kao, iskoriscavamo to i pisemo o gitarijadama nekada ... o muzikantima itd ...
pa, misli li neko (ljack?) stvarno da ce se gitarijada IKADA vise odrzavati u LE ? :dash::dash::dash:
nema ko da svira ... nema KOME da svira ...( nema ko da sredi te "svirke" ...)
 
Poslednja izmena:
e, neko se zajebavao , pa je postavio ovu temu o gitarijadi (30 mart 2007.) ... a, mi , evo ,kao, iskoriscavamo to i pisemo o gitarijadama nekada ... o muzikantima itd ...
pa, misli li neko (ljack?) stvarno da ce se gitarijada IKADA vise odrzavati u LE ? :dash::dash::dash:
nema ko da svira ... nema KOME da svira ...( nema ko da sredi te "svirke" ...)
Pa ne moraš baš toliko jako...:D

Kao što rekoh, stara Gitarijada nije bila poznata po spektakularnim nastupima lokalnih bendova već po veoma traljavim početcima mnogih. Dakle početcima a to je najvažnije. Ako ne daš nekom priliku da počne ne može se ni očekivati neki rezultat.

Leskovac ima osnovnu i srednju nuzičku školu kao i gomilu klinaca koje zanima svakako nešto više od aktuelne kulturne doktrine. Male svirke kojima bi prisustvovalo uže društvo izvođača bi bile sasvim dovoljne za početak.

Ja sam uveren da vredi pokušati.
 
ja zahvaljujem Gitarijadi ....
"gitarijado, fala sto si postojala" ... jer, sigurno, ima velikog znacaja u mom zivotu !!!!!!!!
motiv za nauciti svirati ... itd a, iz toga se izrodilo mnogo toga ...(putovanja ,profesija , brak , sin ...)
naravno , mnogi su se obrukali na gitarijadi (i ja 1983.) , ali su mnogi na kraju i naucili da sviraju (i muzika im zauzima vazno mesto u zivotu - znam nekoliko primera )

LE-gitarijada je billa mala, lokalnog karaktera, ali vazna za masovnije bavljenje muzikom mlade generacije ...
mislim da je LE , zahvaljujuci i gitarijadi , bio vrlo r'n'r ... sto je cudno ...(geografski polozaj i ostalo)

danas je tesko da se obnovljena gitarijada uzdigne na visi nivo od lokalnog , a lokalno ... ko da svira - kome da svira ... vrtimo se u krug ...

ljack, bilo bi dobro da si u LE, pa da ti pokusas da uradis nesto ... (optimista si...)
ovako mozemo samo svi zajedno da molimo Spiru ...

MORE , LJACK , ZAJEBI OBNAVLJANJE... AJDE PRICAJ NAM JOS O STARIM GITARIJADAMA , MUZICARIMA I O LESKOVCU 80-TIH ...

STA MISLIS DA OTVORIMO NOVU TEMU "LESKOVAC 80-TIH" ??? ... GDE PISANJE O OSTALIM DOGADJAJIM u leskovcu 80-tih ne bi bilo skretanje sa glavne teme ...
 
Prisećam se tog vremena pomalo nekonzistentno, no to mi se i ne sme zameriti ako se ima u vidu vremenska distanca u odnosu na 80e. Mnogo toga se dešavalo oko Gitarijade a lokalni bendovi su bukvalno nastajali i raspadali se zbog nje. Koliko da je nakaradna bila ipak je predstavljala nekakvu pokretačku snagu.

E sad, o dešavanjima o i okolo Gitarijade. Jedna od veoma zanimljivh priča jeste i ona – gde su bendovi vežbali te pripremali nastupe za Gitarijadu jer kao što je više puta rečeno bilo je malo drugih mesta na kojima su mogli da pokažu svoje umeće.

Ujedno, prostor u kome je grupa recimo vežbala na najeksplicitniji način ukazivao je na socijalno-hijerarhijski status benda u lokalu.

Dom kulture mladih Žika Ilić Žuti bio je nekakva opskurna verzija beogradskog SKCa. Na kraju hodnika iza klonja, tamo gde je bio office Orkestra gradske muzike postojale su a verovatno i danas postoje tri prostorije koje su držali Mikro-Vasići (Mikrobi, Impulsi, Ivica i iverje), zatim –King-Dimenzija 4-Mesija, sve pseudonimi za rok despota Peđu Mitrovića i one koji su bili spremni da mu se potčine i na kraju najveća i najtajanstvenija jedinica Doma kulture mladih u kojoj je svoj proboj na estradno tržište SFRJ pripremala Divlja ševa poznatija kao Ševina prostorija. Dakle ti prostori ustupljeni pomenutim bendovima za vežbanje bili su kratko nazvani Prostorije. Kada kažeš na primer, idem u prostoriju podrazumevalo se da ideš da vežbaš sa bendom u Domu kulture mladih. No te su Prostorije dugi niz godina bile privilegija samo pomenuta tri benda pa se iz toga može zaključiti da su upravo ti bendovi predstravljali muzički establišment grada Leskovca. Pored Prostorija oni su imali i impresivne kolekcije instrumenata i ozvučenja- Maršali, Fenderi, Gibsoni, Ibanezi, Elektrovojs kutije, Korgovi i Jamahe, miksete razne, dakle ništa Iris, ništa Melodija, ništa Čajevec. U to se društvo nije moglo ići sa lakom opremom. Samo renomirani brendovi. Ono što je zanimljivo jeste da je SFRJ imala svoje proizvođače muzičke opreme što danas zvuči gotovo kao naučna fantastika.

Ako svedemo priču Divlja ševa, King i Mikrobi bili su muzički krem i dvorski bendovi grada Leskovca. Drugi i niži u muzičkoj hijerarhiji su se pak dovijali na mnogo živopisnije načine kada je reč o nalaženju prostora za vežbanje pa ću zato pomenuti neka od gotovo kultnih mesta u kojima su vežbali lokalni bendovi.

Mesto ili Prostorija u kojoj su vežbali razni bendovi koja je na mene ostavila najjači utisak bilo je atomsko sklonište solitera koji je stajao a i danas izgleda stoji preko puta leskovačke gimnazije Stanimir Veljković-Zele. To je bila jedna ogromna podzemna betonska katedrala. Ne kažem uludo katedrala jer je taj prostor bio zaista akustičan poput prave katedrale. E tu su vežbali mnogi. Kuriozitet je bio taj što kada tamo odvrnete sve instrumente niko spolja ne može da vas čuje a unutra ječi kao u Đerdapskoj turbiji. Taj noise ste jednostavno mora doživeti, ne da se rečima opisati. Kada tamo bend prži na šesticu zvuči kao pedsesosmica. Skoro neizdrživo. Kada posle svirke izađete odande bombardovanje zvuči kao cvrkut kanarinaca, bukvalno je bilo tako. Osim toga taj je prostor bio jako mračan jer ne u njemu radila samo jedna sijalica što je stvaralo dodatan osećaj mistike koja pomešane sa strahovitom bukom stvara neobične projekcije kod muzičara i retkih posmatrača. Mislim da nema benda iole značajnijeg koji nije pokušao da tamo vežba. Probe u tom atomskom skloništu bile su prava atrakcija. Mislim da je tamo vežbala i Kost, I Deja vu, i individualno dule Vještica, bubnjar. No tamo bi i Tozovac zvučao kao nekakav nitro grunge što istini za volju većina bendova nije mogla da podnese na duže staze. A i predsednik soliterskog saveta bio je neki zajeban čovek koji je mogao da popije mnogo piva. Prazna betonska kubična šupljina od par stotina kvadrata u osnovi. Pokušajete samo da zamislite tu akustiku. Tamo sam i sam par pute vežbao sa nekim glupacima ali to nije ni bilo važno. Strahovita akustika je anulirala svo neznanje u muziciranju. Bi o je to esencijalni noise.

Preporučujem svakom da se bar jednom tamo, ako je to danas moguće, oproba na nekom instrumetu. I Biči ima zanimljiva iskustva sa tim prostorom. Bilo bi dobro da i njega neko pozove da se uključi u ovu diskusiju. On je prava riznica.

Nastaviče se…
 
Sledće kultno mesto u kome su vežbali gotovo svi podhisarski bendovi bio je čuveni Dom pionira koji se nalazi iznad Doma zdravlja preko puta parka Devet Jugovića koji je privlačio neverovatan broj uživalaca narkotika i lokalnih seksualnih devijanata, egzibicionista, voajera i ostalih koje je narod generalizovao pod termin manijaci. Jednostvan parkić na malom platou. Ne znam postoji li i danas ali je bio jako simpatično mesto sa nekoliko klupa, bista te mnogo četinara i neuređenih staza. U njemu je vladala neka neobična i krajnje nelogično dislocirana mediteranska atmosfera. Kasnije dok sam se muvao po Jevropi par puta sa u mediteranskom primorju nailazio na parkove koji bi me svojim opštim karakterom podsetili na Devet Jugovića.

Taj Dom pionira bio je zapravo vila nekog Francuza koliko se sećam i svakako jedan od najlepših objekata u gradu. Žao mi je što ne mogu da nadjem na netu fotografiju tog objekta a i veliki je propust Srđana Markovića što ga nije uvrstio u svoju monografiju lakonski nazvanu Graditeljstvo Leskovca i okoline između dva svetska rata. U izvesnom smislu ta je zgrada bila nakakav loklani minijaturni dvorac, istorijsko mesto kome je duh socijalističkog obrazovanja udahnuo novi smisao i namenu. Trla baba lan, no Dom pionira je imao odličnu kolekciju instrumenata pa čak i prave Amati bubnjeve kojima su svoje prve ritmičke udarce zadali mnogi znameniti leskovački perkusionisti. Čini mi se da je na kraju te bubnjeve i ukrao neki od njih nakon čega se na tom mestu nisu održavale probe omladinskih muzičkih sastava.

Šta još reći, svirao je tamo Kurta i Murta, dolazila su i mnoga deca da tamo uvežbavaju horske nastup, bilo je raznih sekcija... ukratko jedno od retkih mesta u Leskovcu u kome je vladala kreativna atmosfera. Svakako jedno od najprijatnijh mesta za početak benda ako izuzmemo neposredno susedsvo parka Devet Jugovića.

I sam sam u više navrata tamo vežbao sa raznim grupama i mogu slobodno da konstatujem kako sam tamo čini prve bendovske korake.

Da ne ogrešim svoju, hipotekama raznim, ionako opterećenu dušu pomenuću i čoveka koji nam je omogućio da tamo vežbamo.

Bio je to čuveni Kraža, Srđan Kražić profesor muzike koji je predavao u osnovnoj školi Vasa Pelagić. To je bio jedan tako sjajan čovek velike vedrine ogromnog entuzijazma i fenomenalne metodike koji je zaista mnoge učenike te škole doslovno uvukao u muziku. Mnogi su predavali ali je on jedan od retkih koji je decu i obrazovao. Na njegovim časovima se sve vreme pevalo u pratnji kvavira koji je odlično svirao što nije čest slučaj kod muzičkih pedagoga u školama.

Ulazio bi kao Džeri Li Luis furija na čas, bacao dnevnik na skamiju odmah sa vrata, sedao za klavir, celo bi odeljenje ustalo, on bi raspalio veoma ekspresivni stakato po dirkama i svi bi zapevali: ... la sve tajne sveta zna, si nam tiho daje znak, da je iza njega do, do si, la, sol, fa, mi re, do.

Pravi gospel za klince. Ja sam mnogo voleo njegove časove. Opraštali smo mu olako što nas je vukao za uši jer smo objektivno umeli da budemo nesnosni, ali samo njemu. Zahvaljujući njemu po prvi sam put javno nastupao i svirao a i angažaovao me je u školskom orkestru što me je spaslo mnogih beskrajno dosadnih časova. Čuo sam da su ga kasnije kao opozicionara toliko kinjili u Miloševićevoj eri da je negde krajem 90ih svisnuo i dobio fatalni infarkt. RIP.

Toliko o najlepšem mestu u kome su vežbali leskovački bendovi.

Nastaviće se...
 
Poslednja izmena:
Normalno i ovo, ne zbog samog događaja koji nema direktne veze sa temom o kojoj se ovde piše već zbog muzičke podloge. Posle ovoga se tehno-psihodelija ne potcenjuje...

p.s. Slušati obavezno na sluške. Slika nije obavezna za manje tolerantne.

 
Poslednja izmena:
Evo, da ispricam svoje gitarijadske pustolovine ...
malo cu opsirno i u nastavcima ...( kad moze Ljack da se nastavlja ...)

Mene je kao klinca zanimao dosta fudbal. Ne toliko igranje , koliko pracenje rezultata,statistika ...(vodio sam licnu statistiku u sveskama).
Secam se da su neki drugovi jos u osnovnoj skoli poceli da se interesuju za muziku, dok sam ja negde u prvom razredu srednje (usmereno ... haha) dobio (u suvlasnistvo sa sestrom) prvi gramofon.
Sestra je, zanimljivo, pre toga nekoliko godina kupovala singl ploce omiljenih (festivalskih) pevaca , tako da smo imali sta da slusamo od prvog dana ... oliver dragojevic, zdravko, tereza kesovija i tako to ...
gramofon je riknuo dok je bio pod garancijom (posle par nedelja) ,pa smo (uz doplacivanje)
dobili novi - STEREO !
ubrzo je sestra kupila i prvi LP . Srebrna Krila ... malo je preskakao, ali uz pomoc 50 banke (novcic) smo izlazili na kraj ...

Rap , ili Rape (u detinjstvu - Rade) je doneo rok muziku u nas komsiluk... (Djurino naselje (kod ATD - a [ anti tuberkulozni dispanzer])
to je onaj tip sa dugom kosom , dugom bradom i naocarima ... bio je u onom drustvancetu iz parka . umro je 2003. sa 40 god. *** ...(11 meseci pre njega i njegov brat sa 34 god.)
on je isao u gimnaziju a i rano je poceo da izlazi ... i srecom druzio se sa tadasnjim rokerima.
secam se kako nam je prepricavao Zlopijev dozivljaj ...(Zlopi ... ko ga ne zna - neka digne ruku!)
sviralo je bijelo dugme , ili pod tim nazivom , ili drugim (jutro?) na rukometnom igralistu pored osnovne skole "Svetozar Markovic" - tzv. "Felatovo igraliste"...
i Zlopi je bio odusevljen ozvucenjem ... velicinom zvucnika ... "do pola gol"- Zlopijev opis ...

Rap(e) nam je pustao da slusamo , na svom kasetofonu, deep purple, wishbone ash , atomsko skloniste ...
kupio je i neku gitaru , ali nikada nije otisao mnogo dalje od G-dura sa dva prsta (palac 6.zica-3.prag a kaziprst 1.zica - 3. prag ... sto je , u stvari , G9 ...hehehe ...)

mi smo se tako zaintersovali za rok muziku ...
prvi LP koji sam ja kupio bio je "doziveti stotu" , tada je bio izasao ...
posle sam nabavio bitlse ... trazio sam , uporno , neku stvar kojoj nisam bio znao naslov, i nasao je iz 5-6 pokusaja (5-te , 6-te ploce ...) ..korisno ...

e, sad, kljucno je bilo kada je Rap ponudio svoju gitaru na prodaju meni i Zvonku...
Zvonko- moj komsija , vrsnjak ('66) , prvi drug (i najbolji) u detinjstvu ... (drzao je 1994. Sumatovac (kod sajma) , kasnije i Cezar ...)
ja nisam otkupio tu gitaru , ali Zvonko jeste, pa smo mi malo poceli da , kao, ucimo da sviramo (na kraj sela zuta kuca ...)

1982-ga ... je bila (leto-jesen)

jos jedan drug-komsija (Dragan - Daci) je kupio neku gitaru , a ja sam je stalno pozajmljivao od njega, dok nisam shvatio da ne ide dalje tako i krenuo u kampanju ubedjivanja caleta da mi kupi gitaru , a posle ne treba da mi daje dzeparac 6 meseci (bio je obicaj da kada dobije platu - da mi isplati "moj deo")

i tako u subotu 26. februara 1983-ce godine dobijem ja svoju prvu gitaru (iz Robne kuce Beograd ofkorz ...)... a dzeparac ? ... pa, drzali smo se dogovora neko vreme (dok nisam resio da ga jednostrano prekrsim !)
btw , ta gitara je zavrsila pod nedovoljno rasvetljenim okolnostima svoju karijeru!
zvanicna verzija ... Zvonko je , u hendrix- stilu , razbucao prilikom neke pijanke ...

tako smo mi sviruckali... ja sam voleo da skidam melodije , Zvonko je voleo vise akorde ...


nastup na gitarijadi ? 9. maj 1983. imao sam gitaru dva i po meseca .... hehehe...

ali o tome naredni put ...

------------- N A S T A V LJ A ___ S E , bre ... -------------------------
 
Poslednja izmena:
----------------------------- n a s t a v a k --------------------------------------

moji drugovi iz naselja su 82-ge isli da gledaju gitarijadu ... ja nisam- mrzelo me
tada nisam jos poceo da sviram ...
zaboravio sam juce da pomenem kako smo bili odusevljeni kada nam je jedan tip pokazao SMOKE ON ... HEHEHE
na 6-toj zici : 0-3-5 0-3-5-5 0-3-5 3-0 ... hehehe da je bar bilo (drugi deo) 0-3-6-5 ...
ali mi se nismo zalili ni ovako (kasnije smo se ponovo odusevili kada smo to isto odsvirali na dve zice ... "cetvorke" ...)

dakle..
doslo vreme gitarijade '83...
mi resili da nastupimo ...
smisljali ime, smisljali ... i , neko rece "LE" ...(posto je "YU" vec postojala ...)
a, kada smo vec kod YU grupe , odlucili smo da sviramo "kosovski bozuri" ...
DACI- ritam gitara
ZVONKO- solo gitara
JA- bas
STOSKA- bubnjevi

e , sad ...
imali smo tri akusticne gitare (najnizeg kvaliteta) + nekoliko primeraka "Bazara" (zenski casopis)...
kakve sad veze imaju "bazari"? hehehe .. pa to su nam bili ... dobos, cinela, kontra-cinela i sve ostalo sto cini set bubnjeva!
dacijeva sestra je , srecom , cuvala stare brojeve , onako bezveze , pa nam ih je rado ustupila. palice smo imali.
tako smo mi odrzali par "proba" ...

9.maj 1983.
gitarijada...
nije bilo polufinala ...
(ali je od sledece gitarijade uvedena mala selekcija pre pocetka , da bi se blokirao nastup preterano gluvima...
kasnije i pravo polufinale ... a, mislim da smo i mi doprineli tome)

elem, secam se kako sam se ,dzvirnuvsi kroz vrata i videvsi masu ljudi ... (prepuno je bilo)... uplasio
samo, bilo nas je cetvoro , pa nisam mogao da pobegnem i ostavim kolege bez "BASISTE"...

dosao je red i na nas...
izlazimo ...
meni Sevin (divlja seva) basista (zaboravih mu ime) okacuje bas gitaru oko vrata ... pita me da li je ok kais (da li da podigne ili spusti gitaru)
ja , kao ok je ... A, PRVI PUT sam drzao bas gitaru u svom zivotu ... podesava zvuk ... pita me opet za misljenje .. ja - ok je ...
zvonko , koji je svirao solo , mislim da je u'vatio par puta elektricnu gitaru u ruke (od druga) ... nisam siguran ...
daci- ritam gitara.. mislim da nije 'vatao elektricnu ...
bubnjar , Stoska, je bio najopusteniji ... zajebant po karakteru ...
pokusao je da izvede neki "prelaz" na bubnjevima,prilikom "zagrevanja" , ali kako je prvi put u zivotu seo za bubanj ... polomio je jednu palicu ...
hehehe...
posto je malko promasio razapetu kozu na dobosu i lupio po ivici ... (kako se vec zove to ...)

"odsvirali" smo , dok se publika smejala i zvizdala ...

jedan iz komsiluka (ne bas blizak drug sa nama) se najvise zabavio zvizdanjem i smejanjem , sto mu nikada nisam u potpunosti oprostio...
mada ... objektivno ...
zvonko je svirao pravi tonalitet za "kosovski bozuri" ... Dm, valjda bese ...
daci -ritam neki drugi tonalitet + pogresni akordi
ja -bas ..u skladu sa ritam gitarom ... samo pogresno u odnosu na melodiju ...
stoska ... lupao je samo u dobos (+ nista nogama , naravno ...)

KAKO JE TO SVE ZAJEDNO ZVUCALO - 'EBEM LI GA ... HAHAHA ...
dao bih mesec i po zivota da mogu da vidim snimak tog "nastupa" , koji nije uradjen , naravno ... 1983-ca ...

posle su nas zajebavali u komsiluku , ali nama nije bas smetalo jer ...
1. sve nasi ljudi (+seste,kumovi, recimo)
2. samo nek se prica ... hhehehe .. napredni smo bili ...
kasnije je koriscen cuveni moto (na estradi)- samo nek se prica ... pa, makar i dobro! (mi smo to spontano shvatili)

na radio leskovcu je u nedelju ujutro isla neka muzicka emisija (mozda ljack i spira pamte naslov...) gde su nas POMENULI... EJ !!!
neko je cuo to od komsija-drugara ... i ulepsao nam zivot ...

medjutim , vrhunac srece je za nas bio kada je u "nasoj reci" , u clanku posvecenom gitarijadi, pisalo ... i ovo :
"... bilo je i bendova koji nisu umeli da izvuku ni nekoliko akorda ..." i navedena su imena CETIRI "benda" ..
a, medju njima N I S M O ___ B I L I i mi .... [ cuvam taj broj "nase reci"]
hehehe...

pa, ja se stvarno nisam potrudio da odslusam ostale , al' mora da su se mnogo trudili ako su zaista uspeli da nas "nadmase" ...

a, mi smo , naravno, napravili racunicu ...
bilo je 14 grupa ... 4 gore od nas ... znaci ... ZAUZELI SMO i n z v a r e d n o DESETO mesto
odlicno za prvi put ...

sviracemo opet, kad nismo najgori ...
a vanredna gitarijada je najavjena u toku leta ... avgusta , cini mi se ...
e, sad' se stvarno nije moglo vise bez grupe "LE" ...

do sutra ....


-----------------------------------nastavlja se -----------------------------------------
 
Poslednja izmena:
Evo, da ispricam svoje gitarijadske pustolovine ...
malo cu opsirno i u nastavcima ...( kad moze Ljack da se nastavlja ...)
Potpuno regularno...

Mene je kao klinca zanimao dosta fudbal. Ne toliko igranje , koliko pracenje rezultata,statistika ...(vodio sam licnu statistiku u sveskama).
Mene kao klinca uopšte nije zanimao fudbal mada moram da priznam da su mi dresovi bili intigantan modni momenat. U fudbalu sam uživao sam tako što bih prvo naložio par odeljenja da posle škole ostanu na fuci ispred Vase. Kako su onda odeljanje brojala i do 45 klinaca na teren bi se okupilo i po 60 dečaka koji bi se onda podelili u dva tabora. Ja bih onda otišao kuči i doneo nešto što su onda zvali polufudbal ( lopta koja je ličila na fudbalsku ali po tehničkim karakteristikama ipak nije to u potpunosti bila). Po povratku, bacio bih im loptu i otišao da prilegnem ispod neke vrbe koja je stasavala baš blizu terena u Vasi. Gledati 60ak balavaca kako se satire po betonu Vasinog terena za mali fudbal bilo je iskustvo nalik na praćenje gladijatorskih pokolja. Bilo je tu onesvešćenih, razbijenih glava, odranih laktova i kolena, itd, itd. Klasični sukob dve horde bez prisustva sudijskog tima. Izgledalo je sve to nekako zloslutno, ali šta da se radi, c`est la vie. Full contact football, i po mom mišljenju anticipacija budućeg karaktera ove društvene igre. Već sam tih dana zaključio da je kultivisanije biti individualac i kreativac pre no neki budući Pixi bez obzira na svu lukrativnost fuzbalerskog poziva. Usput sam toliko dobacivao i zajebavao protagoniste ovih krvavih mečeva da su me često jurili da me biju.

Tako i ja sam bio neki pasivni ljubitelj fudbala mada istini za volju nisam koristio svesku.


!
ubrzo je sestra kupila i prvi LP . Srebrna Krila ... malo je preskakao, ali uz pomoc 50 banke (novcic) smo izlazili na kraj ...
Da, tačno. Tim su konfekcijskim gramofonima uvek trebala nekakva primitivna pomagala. Sam one znam da li je kod vas preskakalo ili su to prosto bila Srebrna krila...?

!
prepricavao Zlopijev dozivljaj ...(Zlopi ... ko ga ne zna - neka digne ruku!)
sviralo je bijelo dugme , ili pod tim nazivom , ili drugim (jutro?) na rukometnom igralistu pored osnovne skole "Svetozar Markovic" - tzv. "Felatovo igraliste"...
i Zlopi je bio odusevljen ozvucenjem ... velicinom zvucnika ... "do pola gol"- Zlopijev opis ...
Pizlo, taj je posle postao najnotorniji svadbarsko-ispraćajni vokalni solista a često ga je pratila i bivša Divlja ševa.:zcepanje:



!
Rap(e) nam je pustao da slusamo , na svom kasetofonu, deep purple, wishbone ash , atomsko skloniste ...
kupio je i neku gitaru , ali nikada nije otisao mnogo dalje od G-dura sa dva prsta (palac 6.zica-3.prag a kaziprst 1.zica - 3. prag ... sto je , u stvari , G9 ...hehehe ...)

mi smo se tako zaintersovali za rok muziku ...
prvi LP koji sam ja kupio bio je "doziveti stotu" , tada je bio izasao ...
posle sam nabavio bitlse ... trazio sam , uporno , neku stvar kojoj nisam bio znao naslov, i nasao je iz 5-6 pokusaja (5-te , 6-te ploce ...) ..korisno ...

e, sad, kljucno je bilo kada je Rap ponudio svoju gitaru na prodaju meni i Zvonku...
Zvonko- moj komsija , vrsnjak ('66) , prvi drug (i najbolji) u detinjstvu ... (drzao je 1994. Sumatovac (kod sajma) , kasnije i Cezar ...)
ja nisam otkupio tu gitaru , ali Zvonko jeste, pa smo mi malo poceli da , kao, ucimo da sviramo (na kraj sela zuta kuca ...)

1982-ga ... je bila (leto-jesen)

jos jedan drug-komsija (Dragan - Daci) je kupio neku gitaru , a ja sam je stalno pozajmljivao od njega, dok nisam shvatio da ne ide dalje tako i krenuo u kampanju ubedjivanja caleta da mi kupi gitaru , a posle ne treba da mi daje dzeparac 6 meseci (bio je obicaj da kada dobije platu - da mi isplati "moj deo")

i tako u subotu 26. februara 1983-ce godine dobijem ja svoju prvu gitaru (iz Robne kuce Beograd ofkorz ...)... a dzeparac ? ... pa, drzali smo se dogovora neko vreme (dok nisam resio da ga jednostrano prekrsim !)
btw , ta gitara je zavrsila pod nedovoljno rasvetljenim okolnostima svoju karijeru!
zvanicna verzija ... Zvonko je , u hendrix- stilu , razbucao prilikom neke pijanke ...

tako smo mi sviruckali... ja sam voleo da skidam melodije , Zvonko je voleo vise akorde ...


nastup na gitarijadi ? 9. maj 1983. imao sam gitaru dva i po meseca .... hehehe...

ali o tome naredni put ...

------------- N A S T A V LJ A ___ S E , bre ... -------------------------

Vama je bilo baš do jaja. O tome ja i pišem. Muziciranje može tako dobro da opusti da je to neobično. Daj to o gitarijadi ali iz jednako individualnog ugla.
 
Poslednja izmena:
ima,bre... vidi gore ..

Da, da, da... Nešto mi sinoć refresh nije bio na nivou.:D
Ako ti je Pussy lično obesio bas onda je to poprilična čast. Ali ono što zaista hoću da kažem, da, to je bio taj high spirit. Ja uvek kažem, bolje je nastupati pa makar i neartikulisano nego bežati od nastupa. To što su se neki smejali u publici (mada je bilo mnogo smešnih epizoda da se ne lažemo) je u redu, za one koji su zviždali mogu da kažem da su to uglavnom bili lokalni kompleksaši koji nisu ni znali šta su akordi.


SPIROOOO! Gde su te fotke?
 
Sećam se jednog takođe mesta na kome su vežbali razni bendovi ili bolje rečeno po principu sticaja okolnosti okupljeni muzičari u pokušaju. Bila je to nekakva nedovršena kuća, mada su i ostale kuće u tom kraju to bile, koju je neko olako ustupao bendovima na korišćenje. Taj pokušaj naselja sačinjenog od tipskih kuča niklo je nekim čudnim spletom okolnosti na ekstremnoj periferiji Leskovca a na livadi koja je nekoć bila stočna pijaca i nalazilo se na putu za Pašnjak koji je btw. super mesto za svirke na otvorenom. Bar je nekada bio,. Tipska naseobina imala je neki svoj oficijelni naziv ali su je svi ipak nazivali stočnom pijacom.

Elem, u tom naselju su se po dvorištima tu i tamo mogli videti žbunovi kanabisa i zbog toga se niko nije naročito uzbuđivao. Valjda zato što je ta sorta bila nepoznata lokalnom populusu. Kontao sam tada da su naslage balege (pošto je tu kao što rekoh nekada bila stočna pijaca) utkane u podlogu bile jako povoljan momenat za uzgoj tog nelegalnog opijata.

E tu se svašta sviralo. Izvesni Slaviša Sinadinović poseduje snimke nekih sešn svirki u kojima sam i sam participirao. Poslednji put sam ih slušao pre 2es godina i je to prilično dobro zvučalo. Zanimljivo je bilo i to što su tu dolazili razni muzičari i okupljali se po ad hoc principu u potaji od svojih matičnih bendova te davali sebi da volju da pokušavaju svašta, normalno u muzičkom smislu. Jako zanimljiv momenat.

Zna Spirka i on je tamo muzički orgijao. :D
 
Poslednja izmena:

Back
Top