Genetička Struktura Srba i Hrvata

Pišeš gluposti pajseru. Upravo se za "Hrvate" može reći da nisu imali nacionalnu svest. Bosanski i slavonski katolici pojma nisu imali koje su nacije.
Vreme je da se suočiš sa copy paste gumbom na tipkovnici i realizuješ da smo posle propasti Turaka uradili copy paste hrvatske nacije - sve smo preuzeli od Hrvata - mi bukvalno pričamo hrvatskim jezikom - uzeli smo jedan dijalekt hrvatskog i od toga kovali srpski jezik...
Bez jezika nema nacije ni nacionalne svesti, a mi nismo imali jezik - posle turskog jedno vreme pričali smo ruski, pa nije išlo, pa smo Hrvatima drpili jezik i sad na osnovu drpanja još pokušavamo da negiramo onoga od kojeg smo mi nešto ukrali...

 
Bez foliranja, genetika je toliko jasna da nema o čemu da se diskutuje. Kod Hrvata južno od Save ima i ogurskog nasleđa, severno avarskog. Pa samo nastavi sa svojim Starčevićem.
Najbolje se u borilačkom športu vidi jedinstvena hrvatska genetika...
Takav dominantni gen ima samo kod Hrvata, dok ga nemaju grupe s kojima pokušavaš spojit Hrvate...
 
Nalaz avarskih grobova u Vinkovcima:

Rare Avar graves found in Croatia​


April 28, 2020

Two rare Avar graves have been unearthed by archaeologists in the city cemetery of Vinkovci, eastern Croatia. This is the first Avar grave ever found in Vinkovci. The former Roman city of Cibalae in southeastern Pannonia was under Avar control in the 7th and 8th centuries, but until now, none of their graves had been discovered.

Fittingly enough, the ancient graves were discovered by workers expanding the Roman Catholic Cemetery of Vinkovci to make room for more burial plots. When they bumped up against a grave made of old tiles, they stopped work and called in archaeologists from the city museum. They unearthed a tile cist with a tile tent roof containing skeletal remains of an adult. When inclement weather and even more inclement pathogens struck Croatia, all archaeological investigations were suspended, but because the tomb had already been partially exposed and was in danger from the elements and from looters, the excavation was given a dispensation to continue.

Graves made from recycled roof tiles, bricks and slabs were fairly common in the late Roman period. They came in a variety of forms — simple cut graves with tile floors, cists with roofs of curved tiles placed convex-side up, curved tiles tilted against each other to cover the body, tiles used to make floors, walls, placed at head and feet and against each other in a tent-shaped roof. They have been found in Italy as well as France, Greece and other parts of the Empire. They generally date to late antiquity

Because the tile grave in Vinkovci is an elaborate version with complete walls, end pieces and gabled roof made of Roman brick and marble slabs taken from what had once been a luxury property, archaeologists first thought this was a late Roman burial. A few pieces of bronze found inside the tomb dated it stylistically to the the turn of the 7th to the 8th century, the Avar period. That means the invaders, having destroyed many Roman towns and driven their residents to flee west, used the ruins of their architecture to copy a Roman burial. That’s rarely found so late, and indicates there may have been some continuity of population in the area from late antiquity through the migration period and into the early Middle Ages.

The second is a cut grave containing the remains of a man and a horse complete with copper bridle ornaments. The grave had been looted in antiquity, but the thieves only stripped the warrior’s body of its adornments. The horse buried with him still had its finery, including an iron bit, iron stirrups and iron saddle braces, the first Avar saddle remains ever found in Croatia. The bronze ornaments on the harness include bronze rosettes, gilded circles and six fittings in the shape of a boar’s head.

This is a very rich Avar warrior burial, of a type found in important military cities that were part of a defensive ring along the southern Avar border in the turbulent 8th century. Its presence in Vinkovci opens up the possibility that it too may have been for some time one of the defensive strongholds on the southern border.

There are at least five more graves at the site and archaeologists will continue to excavate. They will remain on site to supervise the expansion of the city cemetery in case any more finds are revealed.

https://www.thehistoryblog.com/archives/58494
Casual observer ne razume jednu jednostavnu radnju...
Hrvati su pozvani od Bizanta da poraze Avare i spase Bizant od propasti...
Nakon što su osvojili dalmaciju od Avara Hrvati su se tu nastanili...

Međutem, Casual Observer tvrdi ovo...
Ako nađemo grob Avara - to je dokaz da su Hrvati Avari...
Dakle, osnovnu misaonu radnju napaćeno pretvara u retardiranu misaonu radnju...
 
Vreme je da se suočiš sa copy paste gumbom na tipkovnici i realizuješ da smo posle propasti Turaka uradili copy paste hrvatske nacije - sve smo preuzeli od Hrvata - mi bukvalno pričamo hrvatskim jezikom - uzeli smo jedan dijalekt hrvatskog i od toga kovali srpski jezik...
Bez jezika nema nacije ni nacionalne svesti, a mi nismo imali jezik - posle turskog jedno vreme pričali smo ruski, pa nije išlo, pa smo Hrvatima drpili jezik i sad na osnovu drpanja još pokušavamo da negiramo onoga od kojeg smo mi nešto ukrali...

Kakav si ti psiho konvertitu :hahaha: Ovo ima samo kod vas
 
Nisam dosad previše ulazia u ovaj svit genetike, al kad sam malo počea proučavat u svezi toga, nisam ni sumnja da će i genetska istraživanja ić nama u prilog. Ono šta me prvo iznenadilo da se I2 haplogrupa ne smatra "autohtonom ilirskom" kako je dugo prevladavalo mišljenje, i kako sam računa da je još uvik valjano, već je izgleda na ovaj prostor došla s migracijama Slavena i to mahom onih iz Karpatske regije :)

"I2a1a2b-L621 je tipičan za slavenske populacije, s najvećom zastupljenošću u jugoistočnim europskim regijama Bosne i Hercegovine i južne Hrvatske (>45%),kod Bošnjaka (43,53-52,17%), Hrvata (37,7-69,8%) i Srba (36,6-42%), zbog čega se često naziva "dinarskim". Ima najveću varijancu i visoku koncentraciju u istočnoj Europi (Ukrajina, jugoistočna Poljska, Bjelorusija).

Starija istraživanja smatrala su da je visoka učestalost ove podklade u populacijama koje govore južnoslavenski rezultat "predslavenskog" paleolitskog naseljavanja u regiji. Peričić i sur. (2005.) na primjer smatraju da se njezino širenje dogodilo "ne ranije od prijelaza iz YD u holocen i ne kasnije od ranog neolitika". Međutim, pretpovijesno autohtono podrijetlo haplogrupe I2 na Balkanu sada se smatra zastarjelim, budući da su Battaglia i sur. (2009.) već uočili najveću varijancu haplogrupe u Ukrajini, a Zupan i sur. (2013.) primijetili su da to sugerira da je stigla sa slavenskom migracijom iz domovine koja se nalazila u današnjoj Ukrajini.


Istraživanje O. M. Utevske (2017.) zaključilo je da haplotipovi haplogrupe STR imaju najveću raznolikost u Ukrajini, s rezultatom predačkog STR markera "DYS448=20" koji obuhvaća "Dnjeparsko-karpatski" klaster, dok mlađi izvedeni rezultat "DYS448=19" obuhvaća "balkanski klaster" koji je dominantan među Južnim Slavenima.
Ovaj "balkanski klaster" također ima najveću varijancu u Ukrajini, što ukazuje na to da je vrlo visoka učestalost na Zapadnom Balkanu posljedica efekta osnivača. Utevska je izračunala da se divergencija STR klastera i njegovo sekundarno širenje od srednjeg toka rijeke Dnjepar ili od Istočnih Karpata prema Balkanskom poluotoku dogodilo prije otprilike 2860 ± 730 godina, povezujući to s vremenima prije Slavena, ali mnogo nakon propadanja kulture Cucuteni-Tripillia.[16] Točnije, "balkanski klaster" predstavljen je jednim SNP-om, I-PH908, poznatim kao I2a1a2b1a1a1c u filogenetskom stablu ISOGG (2019.), a prema YFull YTree-u formirao se i imao TMRCA otprilike 1850-1700 YBP (2.-3. stoljeće n.e.).

Smatra se da je I-L621 mogao biti prisutan u kulturi Cucuteni–Trypillia, ali do sada je pronađen samo G2a, a druga podklada I2a1a1-CTS595 bila je prisutna u badenskoj kulturi halkolitskog Karpatskog bazena. Iako je dominantan među modernim slavenskim narodima na teritoriju bivših balkanskih provincija Rimskog Carstva, do sada nije pronađen među uzorcima iz rimskog razdoblja i gotovo je odsutan u suvremenom stanovništvu Italije. Pronađen je u skeletnim ostacima s artefaktima, što ukazuje na vođe mađarskih osvajača Karpatskog bazena iz 9. stoljeća, dijela zapadnoevrozijsko-slavenske komponente Mađara. Prema Horolmi i sur. (2019.) i Fóthi i sur. (2020.), rasprostranjenost predačkih podklada poput I-CTS10228 među suvremenim nositeljima ukazuje na brzo širenje iz jugoistočne Poljske, uglavnom je povezano sa Slavenima i njihovom srednjovjekovnom migracijom, a "najveća demografska eksplozija dogodila se na Balkanu".


To isto stoji i na stranici eupedia koja je također posvećena genetskim istraživanjima i čije radove vidim citiraju na drugim mistima pa virujem da znaju šta govore:


Haplogrupa I2 je najčešća očinska loza u bivšoj Jugoslaviji, Rumunjskoj, Bugarskoj i Sardiniji, te glavna loza u većini slavenskih zemalja. Njene maksimalne učestalosti uočene su u Bosni (55%, uključujući 71% kod bosanskih Hrvata), Sardiniji (39,5%), Hrvatskoj (38%), Srbiji (33%), Crnoj Gori (31%), Rumunjskoj (28%), Moldaviji (24%), Makedoniji (24%), Sloveniji (22%), Bugarskoj (22%), Bjelorusiji (18,5%), Mađarskoj (18%), Slovačkoj (17,5%), Ukrajini (13,5%) i Albaniji (13,5%). Nalazi se u učestalosti od 5 do 10% u germanskim zemljama.


Danas sjevernoslavenske zemlje imaju između 9% (Poljska, Češka) i 21% (Ukrajina) I2a-L621, dok južni Slaveni imaju između 20% (Bugarska) i 50% (Bosna). Veći postotak I2a-Din na jugu vjerojatno je samo posljedica još jednog osnivačkog efekta zbog činjenice da su Južni Slaveni podrijetlom iz zapadne Ukrajine, gdje je omjer I2a i R1a bio veći. Gotovo sav dinarski I2a spada pod granu L147.2, a većina u granu S17250, koji potječu od zajedničkog patrilinearnog pretka koji je živio prije samo 1800 godina.

Screenshot (1034).png



Šta se tiče podgrane/subklade PH-9008 koju je otvarač teme istaknia kao najbitniju za ovo područje po nekoj poljskoj stranici ne stojimo ni tu nimalo loše(po postotku na drugom mistu iz BiH) iako nije baš tako prezentirano u uvodnom izlaganju:

Screenshot (1056).png
 
A i druga najbitnija tj. najazastupljenija haplogrupa u našim krajevima R1a koja se smatra "izvorno" Slavenskom(bar sam je ja tako doživia) je neloše zastupljena kod Hrvata (24%), a nešto manje je ima u populaciji BiH (15 %) i Srbiji (15%):


Danas se visoke frekvencije R1a gena nalaze u Poljskoj (57,5% stanovništva), Ukrajini (40 do 65%), europskom dijelu Rusije (45 do 65%), Bjelorusiji (51%), Slovačkoj (42%), Latviji (40%), Litvi (38%), Češkoj (34%), Mađarskoj (32%), Norveškoj (27%), Austriji (26%), Hrvatskoj (24%), sjeveroistočnoj Njemačkoj (24%), Švedskoj (19%) i Rumunjskoj (18%).

Regionalne razlike postoje i u bivšoj Jugoslaviji, ali među dubljim kladovima. Bosanski i srpski R1a pripadaju većim dijelom mladom kladu CTS1211 (Y33>CTS8816>Y3300>Y5647>YP611>YP3987>YP3992 podklada; TMRCA 950 godina), s manjinom starijih M458 (CTS11962>L1029 podklada; TMRCA 2200 godina) i Z92 (Y4459>YP617 podklada; TMRCA 3400 godina). Hrvatski R1a spada gotovo isključivo unutar CTS1211, ali u drugu kladu (Y35>CTS3402>Y2613>Y2608 podkladu, TMRCA 1950 godina), s malom manjinom YP340>P278.2 (TMRCA 2100 godina). Čini se da se R1a-Y3300 (poznat i kao L1280) pronađen u Srbiji i Bosni proširio iz Poljske preko Mađarske tijekom ranog srednjeg vijeka. Hrvatski R1a-Y2608 također se proširio iz Poljske tijekom istog razdoblja, ali preko Češke, Slovačke, Austrije i Slovenije.


Eupedia - R1a

Kako to da su od dvi najbitnije haplogrupe za slavenski svit i ove krajeve obe više zastupljene među Hrvatima nego među Srbima? Koliko nam brojite krvna zrnca i kako nas olako posrbljujete očekiva bi čovik da ćete vi bit ti koji će "dominirat" o obe skupine, kad ono Hrvati prednjače u obe. Čudno mi malo, al ne sumnjam kako postoji neko logično objašnjenje na stranici mojisrpskigeni.sr :kafa:
 
A i druga najbitnija tj. najazastupljenija haplogrupa u našim krajevima R1a koja se smatra "izvorno" Slavenskom(bar sam je ja tako doživia) je neloše zastupljena kod Hrvata (24%), a nešto manje je ima u populaciji BiH (15 %) i Srbiji (15%):


Danas se visoke frekvencije R1a gena nalaze u Poljskoj (57,5% stanovništva), Ukrajini (40 do 65%), europskom dijelu Rusije (45 do 65%), Bjelorusiji (51%), Slovačkoj (42%), Latviji (40%), Litvi (38%), Češkoj (34%), Mađarskoj (32%), Norveškoj (27%), Austriji (26%), Hrvatskoj (24%), sjeveroistočnoj Njemačkoj (24%), Švedskoj (19%) i Rumunjskoj (18%).

Regionalne razlike postoje i u bivšoj Jugoslaviji, ali među dubljim kladovima. Bosanski i srpski R1a pripadaju većim dijelom mladom kladu CTS1211 (Y33>CTS8816>Y3300>Y5647>YP611>YP3987>YP3992 podklada; TMRCA 950 godina), s manjinom starijih M458 (CTS11962>L1029 podklada; TMRCA 2200 godina) i Z92 (Y4459>YP617 podklada; TMRCA 3400 godina). Hrvatski R1a spada gotovo isključivo unutar CTS1211, ali u drugu kladu (Y35>CTS3402>Y2613>Y2608 podkladu, TMRCA 1950 godina), s malom manjinom YP340>P278.2 (TMRCA 2100 godina). Čini se da se R1a-Y3300 (poznat i kao L1280) pronađen u Srbiji i Bosni proširio iz Poljske preko Mađarske tijekom ranog srednjeg vijeka. Hrvatski R1a-Y2608 također se proširio iz Poljske tijekom istog razdoblja, ali preko Češke, Slovačke, Austrije i Slovenije.


Eupedia - R1a

Kako to da su od dvi najbitnije haplogrupe za slavenski svit i ove krajeve obe više zastupljene među Hrvatima nego među Srbima? Koliko nam brojite krvna zrnca i kako nas olako posrbljujete očekiva bi čovik da ćete vi bit ti koji će "dominirat" o obe skupine, kad ono Hrvati prednjače u obe. Čudno mi malo, al ne sumnjam kako postoji neko logično objašnjenje na stranici mojisrpskigeni.sr :kafa:
I2-Y3120 je procentualno podjednako zastupljena kod Srba i Hrvata (brojčano više kod Srba), ali kod Srba ima znatno veći diverzitet (raznovrsnije podgrane). Kod Srba I2-Y3120 u svim krajevima je 30-50%, dakle relativno je ujednačena. Dok kod Hrvata ide od 65% u zapadnoj Hercegovini, do samo 3% na Cresu. Zapadna Hercegovina ima visok procenat kao rezultat founder efekta, ali je siromašna u raznovrsnosti te haplogrupe.
 
Poslednja izmena:
I2-Y3120 je procentualno podjednako zastupljena kod Srba i Hrvata (brojčano više kod Srba), ali kod Srba ima znatno veći diverzitet (raznovrsnije podgrane). Kod Srba I2-Y3120 u svim krajevima je 30-50%, dakle relativno je ujednačena. Dok kod Hrvata ide od 65% u zapadnoj Hercegovini, do samo 3% na Cresu. Zapadna Hercegovina ima visok procenat kao rezultat founder efekta, ali je siromašna u raznovrsnosti te haplogrupe.
Nisam ni sumnja da će ić neko takvo seciranje iako je Cres otok pa je možda i to razlog zašto ima manji postotak, a moguće da je duže bia i pof Mletačkom vlašću ili neki treći razlog. Kako bilo drž se ti općina ja ću gledat širu sliku:

I2a-Dinarski, podklada Y3120

Screenshot (1058).png



Screenshot (1059).png
 
Evo objašnjenje za Cres i još neke naše sjevernije otoke :)

R1a1a1-M17 (22,1%-25,6%) je druga najprisutnija haplogrupa. Haplogrupa R-M17 u Hrvatskoj uglavnom je podijeljena u dvije podklade, R-M558 koja je dominantna (19,2%) i R-M458 (4,9%), dok je R-Z282 rijetka (1,2%). Ima najveću učestalost u sjevernoj (29,1%) i središnjoj (23,6%) regiji, a gotovo istu učestalost u istočnoj (18,6%), južnoj (19,1%) i zapadnoj (20%) regiji Hrvatske. Najviša lokalna učestalost R1a1a1-M17 uočena je kod Hrvata iz Varaždina (38%) i Osijeka (26-39%), Žumberka (34,1%), te na otocima srednjeg sjevera Dugog otoka (34,1%), Krka (37%), Pašmana (38%) i Cresa (56,6%), a slična je vrijednostima ostalih Slavena, poput Slovenaca, Čeha i Slovaka.
 
Haplogrupa I među Hrvatima iz Hrvatske iznosi oko 43,5%, dok je kod Šokaca , podgrupe Hrvata iz istočne Hrvatske, između 44% i 50% iste haplogrupe. Podijeljena je u dvije glavne podgrupe – podkladu I2 (37,7%), tipičnu za populacije Balkana i istočne Europe, i I1 (5,8%), tipičnu za populacije Skandinavije. Iz podklade I2, najprisutnija je I2a1a (izbačene podgrupe) što je tipično za južnoslavenske populacije jugoistočne Europe , a najviše u Bosni i Hercegovini (>50%). U Hrvatskoj najveća učestalost opažena je u Dalmaciji , s vrhuncem u gradovima Splitu (50,48%), Dubrovniku (53%) i Zadru (60%), kao i na južnojadranskim otocima Visu (44,6%), Braču i Korčuli (~55%), te Hvaru (52,88-65%). Oko prosjeka je u gradovima Puli (31,31%) i Osijeku (27,6-40,91%), na nekim južnim dijelovima Mljeta (33,3%), Lastovu (33,3%) i otocima srednjeg Jadrana Pašmanu (37,2%) i Pagu (36,4%). Učestalost je najniža u gradu Varaždinu (18%) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u zapadnoj planinskoj regiji Žumberak (18,2%), te na otocima srednjeg i sjevernog dijela Cresa (3%), Dugog otoka (11,4%), Ugljana (24,6%) i Krka.(27%). Najveća učestalost pronađena je kod Hrvata iz Bosne i Hercegovine (63,8-73,3%). Na temelju 8 STR markera genetske udaljenosti najbliže su populacije susjednih zemalja, ali također, ovisno o metodi, Ukrajina, Bjelorusija, Poljska i Rusija.


Ovako laički gledano iz našeg kuta I2 su oni Hrvati(Slaveni) iz Galicije(JZ Ukrajina i JI Poljska) koji su naselili današnju Dalmaciju i dobar dio BiH dok su R1a oni Hrvati(Slaveni) iz "velikomoravskog" dijela Bijele/Velike Hrvatske koji su pretežito naselili ostatak današnje RH. Ugrubo rečeno jer bilo je tu varijacija na temu ovisi kako je ko doša na ove prostore kroz tu seobu od nekog 6.-8.st.
 
Radi preglednosti sam iz gorenjeg upisa izbacia ovaj dio od podklada pa da priupitam Krišnu zašto je ona bitnija od drugih navedenih je to do njenog udjela/postotka u stanivništvu ili ima neki drugi razlog? Pošto ne vidim da je na bilo koji način izdvajaju od ostalih dok se u prezentaciji o vama ona uopće ne spominje(ili mi je negdi promakla ili su možda prominili naziv)? :np:

Iz podklade I2, najprisutnija je I2a1a (I-P37.2), tj. njezina podkladna loza I-M423 (18 400-14 000 YBP) > I-Y3104 (14 000-11 400 YBP) > I2a1a2b-L621 (11 400-6 500 YBP) > I-CTS10936 (6 500-5 600 YBP) > I-S19848 (5 600 YBP) > I-CTS4002 (5 600-5 100 YBP) > I-CTS10228 (5 100-3 400 YBP) > I-Y3120 (3 400-2 100 YBP) > I-S17250 (2100-1850 YBP) > I-PH908 (1850-1700 YBP), što je tipično za južnoslavenske populacije jugoistočne Europe...


Genetske studije o Srbima

Približna učestalost i distribucija varijance haplogrupnih klastera I-P37, predačkih "Dnjeparsko-karpatskih" (DYS448=20) i izvedenih "balkanskih" (DYS448=19: predstavljenih jednim SNP-om I-PH908 ), u istočnoj Europi prema OM Utevskoj (2017).

I2 je najzastupljenija haplogrupa, koja čini trećinu Srbina. Prema studiji iz 2019. godine, predstavljena je s četiri podklastera: I2-PH908 (25,08%), I2-L621 (7,59%), I2-CTS10228 (3,63%) i I2-M223 (0,33%), dok je prema detaljnoj studiji iz 2024. godine utvrđeno da je haplogrupa I2-P37.2 pretežno predstavljena podkladom I2-PH908 (62-79%, uglavnom podkladama I-FT14506 i I-FT16449), a slijede I2-Z17855, I2-L621, I2-Y4882, I2-Y4460, I2-CTS595 i I2-Y5595.
 
Obzirom da se kako kod nas tako i kod vas često provlači visoka podudaranost te "glavne" haplogrupe I2a1 s populacijom BiH iša sam vidi šta kažu za njih Genetske studije o Bošnjacima

"Studija autosomne analize 90 uzoraka iz 2014. godine pokazala je da populacije zapadnog Balkana imaju genetsku ujednačenost, između južne i istočne Europe, u skladu s njihovim geografskim položajem. Prema istoj studiji, Bosanci (zajedno s Hrvatima ) su autosomnom DNK najbliži istočnoeuropskim populacijama i uglavnom se preklapaju s Mađarima. U analizi iz 2015. godine, Bosanci su formirali zapadni južnoslavenski klaster s Hrvatima i Slovencima u usporedbi s istočnim klasterom koji su formirali Makedonci i Bugari sa Srbima u sredini. Zapadni klaster (uključujući Bosance) ima sklonost prema Mađarima, Česima i Slovacima , dok istočni klaster prema Rumunjima i donekle Grcima. Na temelju analize dijeljenja IBD-a , bliskoistočne populacije najvjerojatnije nisu doprinijele genetici islamiziranih populacija na zapadnom Balkanu, uključujući Bošnjake, jer one dijele gotovo identične obrasce sa susjednim kršćanskim populacijama.

Prema studijama autosomnih markera iz 2013., 2017. i 2020. godine na 506, 1000 i 600 nesrodnih pojedinaca, potvrđeno je da bosanskohercegovačko stanovništvo ima najveću udaljenost od turskog naroda , a najveću sličnost s hrvatskom, srpskom i slovenskom populacijom. Sve tri bosanskohercegovačke etničke skupine dijele sličnu genetsku pozadinu s uglavnom zanemarivim razlikama ( Bošnjaci su bliži bosanskim Hrvatima nego bosanskim Srbima ).



Učestalost haplogrupe I2, posebno njezine podklade I2-CTS10228 i njezine varijance, doseže vrhunac na velikom geografskom području koje obuhvaća Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Albaniju, Bugarsku, Rumunjsku, Moldaviju, Slovačku, Ukrajinu, Bjelorusiju, Poljsku i zapadnu Rusiju. U usporedbi sa starijim istraživanjima koja su tvrdila o pretpovijesnom autohtonom podrijetlu haplogrupe I2 na zapadnom Balkanu, najnovije istraživanje O. M. Utevske (2017.) otkrilo je da haplotipovi haplogrupa STR imaju najveću raznolikost u Ukrajini, s rezultatom predačkog STR markera DYS448=20 koji obuhvaća " Dnjepar - Karpati " klaster (modalni Y-STR za I2-CTS10228>S17250), dok mlađi izvedeni rezultat DYS448=19 (modalni Y-STR za I2-CTS10228>S17250>PH908) obuhvaća "Balkanski klaster" koji je dominantan među Južnim Slavenima, ali se može naći i u istočnoslavenskim i zapadnoslavenskim populacijama. Divergencija klastera i postupno širenje iz Karpata u smjeru Balkanskog poluotoka dogodilo se prije otprilike 2860 ± 730 godina, što se podudara sa slavenskom migracijom."



Osim šta Bosanski Hrvati zasržali visoki postotak iz te I21a haplogrupe i njenih podrupa vidimo da su i Bošnjaci tj. muslimani genetski bliži Hrvatima nego Srbima. A i općenito tom "zapadnijem" dijelu kojeg smo opet mi dio za razliku od vas koji sa Bugarima, Rumunjima, Makedoncima i Grcima činite istočnu skupinu južnoslavena.

S tim da opet naglašavam kako je ta I21a dinaridska grupa stigla baš iz onog dijela slavenskog svita di su obitavali, na drugoj temi tolko puta spominjani, Bijeli Hrvati.

PS nek vas ne iznenađuje preklapanje s Mađarima jer oni su dobrim dijelom genetski porijeklom Slaveni, a sad je i manje čudno zašto je Horvath top5 najčešće prezime u Mađara.
 
Spominju se razne podgrupe iz te I2a1 haplogrupe(PH 908, I-Y3120), a meni se čini da nisu ništa manje važne ni neke druge pa evo vidim da se I-CTS10228 spominje kod sva tri naroda i ima veliku frekvenciju, a osim toga najučestaliji je u našoj pradomovini Ukrajini i "zapadnim" zemljama di smo obitavali i di smo se mišali s drugim tamošniim narodima(Slovenija, Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska pa i Austrija).

Screenshot (1063).png


Screenshot (1062).png
 
Malo da predstavimo i onaj sveslavenski R1a pa u to ime R-CTS1211 također bitna podgrupa u našim krajevim, a i šire jer osim nas, Slovenaca i naših Bošnjaka tu su i naša "velikomoravska" braća Slovaci, Poljaci, Česi pa i Rusi oliti - slavenska krema :kafa:

A i ova Chuvashia mi ima nešto naško, al možda sam skroz falija jer ih nisam zasad provjerava..

Screenshot (1068).png
 
Za kraj današnjeg izlaganja još jedna sveslavenska podgrupa R-M417 koja je igrala veliku ulogu u kreiranju današnje Poljske, Češke, Slovačke, Slovenije, Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Mađarske, a iz priloženog vidimo da je ta podrgupa zastupljena i kod Hrvata i naših Hrvata u BiH. Zapadni južnoslavenski svit i njihova sjeverna braća. I Chuvashia naravno :kafa:

Screenshot (1070).png

Screenshot (1071).png
 
Opet se vraćam na one geneteske studije o nama i vama jer otvaraju neka zanimljiva pitanja kad se već volimo igrat brojanja krvnih zrnaca. To vam je dosad bia najdraži sport na forumu, a sad kad imamo lipo sve crno na bilo niko od vas neće prokomentira ove rezutate istraživanja ili odgovori na neka pitanja :np:

I2 je najzastupljenija haplogrupa, koja čini trećinu Srbina. Prema studiji iz 2019. godine, predstavljena je s četiri podklastera: I2-PH908 (25,08%), I2-L621 (7,59%), I2-CTS10228 (3,63%) i I2-M223 (0,33%), dok je prema detaljnoj studiji iz 2024. godine utvrđeno da je haplogrupa I2-P37.2 pretežno predstavljena podkladom I2-PH908 (62-79%, uglavnom podkladama I-FT14506 i I-FT16449), a slijede I2-Z17855, I2-L621, I2-Y4882, I2-Y4460, I2-CTS595 i I2-Y5595. Studija uzoraka Srba iz različitih dijelova Zapadnog Balkana iz 2019. i 2025. pokazala je da "otprilike polovica njih potječe iz Hercegovine i Stare Hercegovine ", čija je populacija kroz povijest snažno utjecala na današnju srpsku mušku genetiku.

Di su oni šta vuku porijeklo iz današnje Dalmacije do Cetine? Jesu u toj drugoj polovici današnjih Srba ili je ta skupina rezervirana za neke druge Srbe jerbo ne znan di ćete svi stat? :think:


Haplogrupa I među Hrvatima iz Hrvatske iznosi oko 43,5%, dok je kod Šokaca , podgrupe Hrvata iz istočne Hrvatske, između 44% i 50% iste haplogrupe. Podijeljena je u dvije glavne podgrupe – podkladu I2 (37,7%), tipičnu za populacije Balkana i istočne Europe, i I1 (5,8%), tipičnu za populacije Skandinavije. Iz podklade I2, najprisutnija je I2a1a (I-P37.2), što je tipično za južnoslavenske populacije jugoistočne Europe , a najviše u Bosni i Hercegovini (>50%). U Hrvatskoj najveća učestalost opažena je u Dalmaciji , s vrhuncem u gradovima Splitu (50,48%), Dubrovniku (53%) i Zadru (60%), kao i na južnojadranskim otocima Visu (44,6%), Braču i Korčuli (~55%), te Hvaru (52,88-65%).


I odakle ovako visoka zastupljenost "ukrajinskog" I2a1a u naših ljudi za koje se zna da su došli iz tih krajeve podno Karpata i kako to da je najveća zastupljenost I2a1a baš kod Dalmatinaca(i Hrvata u BiH i kod Bošnjaka) di se uvik s pravom i pretpostavljalo da je bia epicentar hrvatstva(pa i prve države) u 7.-8. st. po našem dolasku?

I kako se samo namistilo da se najveći postotak te najbitnije haplogrupe za balkanske krajeve zadrža u najvećim gradovima Dalmacije (Split, Zadar, Dubrovnik koji recimo nisu nikad bili pod Osmanlijama pa je bilo manje potribe za migracijama) i nekim njenim otocima Brač, Hvar, Vis, Korčula koji su izolirani pa je tako i manje mišanja s pridošlicama među njihovom populacijom?


Sve neka zanimljiva pitanja i pokazatelji u genetičkim istraživanjima kad su naša dva naroda u pitanju, ali i Bošnjaci ili Šokci kako imamo prigodu vidit :)
 
Mene uglavnom zanimaju pojedini hrvatski rodovi i njihove paralele 8ili nedostatak istih9 sa srbima ili drugim zajednicama. Ovo malo znači. Tu ima i Srba krajišnika i pokatoličenih Srba, sve na jednom mestu i svi su "Hrvati". Izađi bato na pojedinačan megdan pa da te vidimo:mrgreen:
 
Kako malo znači kad ove su ove studije došle doslovno ka potvrda povijesnih zapisa, arh. nalaza i svega ostalog čime su se povjesničari i ostali stručnjaci služili u namjeri da dobiju odgovore na neka pitanja u svezi naše, vaše, ali i slavenske povijesti.

Znam da ste dobri u seciranju nebitnog pa bi ti sad secira "pojedine hrvatske rodove", al ajmo malo gledat širu sliku za promjenu pa probaj ti ili neko drugi dat odgovore na neka pitanja koja sam postavia.

PS da ne govorim kako sam za razliku od većine vas već odavno izaša "pojedinačno na megdan" s nekim podacima koji uključuju i moje pretke, bato ;)
 
Još malo o R1a i kako se razvijala među Slavenima, a svakako ističem i njenu vezu sa Sarmatima pa i Irancima s tim da ne ciljam samo na naše porijeklo već općenito želim reć da je među slavenima i iranskim plemenima očito bilo tih međusobnih odnosa kroz stoljeća šta nam i genetika sad potvrđuje. Inače je jako zanimljiva za proučavanje pogotovo kad se ne manipulira podacima i ne secira jedna obitelj nego se gleda šira slika.

Slavenska grana

Podrijetlo Slavena seže do oko 3500. godine prije Krista sa sjevernom kulturom Yamna i njezinim širenjem po srednjoj i sjeveroistočnoj Europi s kulturom pletene keramike. Loze M458 i Z280 proširile su se po Poljskoj, Bjelorusiji, Ukrajini i zapadnoj Rusiji te su činile jezgru protobaltoslavenske kulture. Visoka prevalencija R1a u baltičkim i slavenskim zemljama danas nije samo posljedica širenja pletene keramike, već i dugog niza kasnijih migracija iz Rusije, od kojih se posljednja dogodila od 5. do 10. stoljeća nove ere. Slavenska grana se diferencirala kada je kultura žičane keramike apsorbirala kulturu Cucuteni-Tripolje (5200.-2600. pr. Kr.) zapadne Ukrajine i sjeveroistočne Rumunjske, koja se čini da je bila sastavljena prvenstveno od loza G2a-U1 i I2a1b-M423 koje su izravno potomci paleolitskih Europljana, s nekim drugim bliskoistočnim poljoprivrednim lozama (posebno E-V13, J2a i T1a). Sigurno je da su se tijekom tog razdoblja I2a2, E-V13 i T proširile (zajedno s R1a) po Poljskoj, Bjelorusiji i zapadnoj Rusiji, što objašnjava zašto istočni i sjeverni Slaveni (i Litavci) imaju između 10 i 20% loza I2a1b i oko 10% bliskoistočnih loza (18% za Ukrajince).

Razdoblje žičane keramike u stepama je pratila kultura Srubna (1800.-1200. pr. Kr.), a oko Poljske kultura Trzciniec (1700.-1200. pr. Kr.). Mathieson i sur. (2015.) i Krzewinska i sur. (2018.) izvukli su Y-DNK od šest pojedinaca iz Srubne, a svih 12 pripadalo je haplogrupi R1a. Oni koji su testirani na duboke klade bili su pozitivni na Z93, indoiransku granu.

Smatra se da se posljednja važna slavenska migracija dogodila u 6. stoljeću nove ere, iz Ukrajine u Poljsku, Slovačku i Sloveniju, popunjavajući prazninu koju su ostavila istočnogermanska plemena koja su napala Rimsko Carstvo. I grane M458 i Z280 povezane su s ovom kasnom slavenskom migracijom, ali posebno sa Z280.




Indo-iranske migracije napredovale su dalje na jug preko Hindukuša. Do 1700. pr. Kr., jahači-stočari prodrli su u Balučistan (jugozapadni Pakistan). Dolina Inda podlegla je propasti oko 1500. pr. Kr., a sjeverni i središnji dijelovi Indijskog potkontinenta preuzeti su do 500. pr. Kr. Migracije prema zapadu dovele su govornike staroindijskog sanskrta koji su jahali ratna kola u Asiriju, gdje su postali mitanski vladari od oko 1500. pr. Kr. Medijci , Parćani i Perzijanci , svi iranski govornici iz andronovske kulture, doselili su se na iransku visoravan od 800. pr. Kr. Oni koji su ostali u središnjoj Aziji pamte se u povijesti kao Skiti , dok su potomci Yamne koji su ostali u pontsko-kaspijskoj stepi postali poznati kao Sarmati starim Grcima i Rimljanima.

Indo-iranske migracije rezultirale su visokom učestalošću R1a u južnoj središnjoj Aziji, Iranu i Indijskom potkontinentu.
Najviša učestalost R1a (oko 65%) dosegnuta je u skupini oko Kirgistana, Tadžikistana i sjevernog Afganistana. U Indiji i Pakistanu, R1a se kreće od 15 do 50% stanovništva, ovisno o regiji, etničkoj skupini i kasti. R1a je općenito jači na sjeverozapadu potkontinenta, a najslabiji na dravidskom jugu (Tamil Nadu, Kerala, Karnataka, Andhra Pradesh) i od Bengala prema istoku. Preko 70% brahmana (najviša kasta u hinduizmu) pripada R1a1, zbog efekta osnivača.
 
Kako malo znači kad ove su ove studije došle doslovno ka potvrda povijesnih zapisa, arh. nalaza i svega ostalog čime su se povjesničari i ostali stručnjaci služili u namjeri da dobiju odgovore na neka pitanja u svezi naše, vaše, ali i slavenske povijesti.

Znam da ste dobri u seciranju nebitnog pa bi ti sad secira "pojedine hrvatske rodove", al ajmo malo gledat širu sliku za promjenu pa probaj ti ili neko drugi dat odgovore na neka pitanja koja sam postavia.

PS da ne govorim kako sam za razliku od većine vas već odavno izaša "pojedinačno na megdan" s nekim podacima koji uključuju i moje pretke, bato ;)
Da li ti preci imaju i neke STR ili SNP vrednosti?
 

Back
Top