Genetička Struktura Srba i Hrvata

[Ovi jedan]

Ovo je okvirno stanje za Hrvastku iako po novim istraživanjima ovaj R1a je nešto malo veći, a moguće i I2a, al bez obzira na to Hrvati imaju i više nego jasnu sliku svog podrijetla.

I2a - radi se o Hrvatima i srodnim plemenima koji su došli s područja Bijele Hrvatske di su živili Bijeli Hrvati(i njima srodna plemena) i najveća zastupljenost na ovim prostorima je upravo među Hrvatima i to u Dalmaciji, među Hrvatima u BiH kao i među samim Bošnjacima.

R1a - radi se o Hrvatima i srodnim plemenima koji su došli s područja Bijele Hrvatske di su živili Bijeli Hrvati(i njima srodna plemena) i najveća zastupljenost na ovim prostorima(osim Slovenije mislim) je upravo među Hrvatima i to u njeno, zapadnom, središnjem i sjevernom dijelu.

Ove dvi najvažnije grupe za cili slavenski svit i one čine između gotovo 65% populacije današnje RH dok ostatak otpada na:

E1b-V13 - koju čine romansko-ilirsko-vlaško starosjedilačko društvo i šta me šokiralo puno ih je manje tamo di bi se očekivalo(Dalmatinska zagora oko 5%), a puno više u SZ Hrvatskoj i krajevima tipa Žumberak (šta je isto znakovito) di čine 15ak% udjela ondašnjeg stanovništva dok je to na razini Hrvatske njihov udio oko 10%.

R1b - nju čine potomci sa zapada raznih naroda koji su ili bili tu od ranije ili stizali kroz više etapa i to bi otprilike bili potomci kelta, gala, posli mlečana ili austrijanaca/švaba i oni čine nekih 7-8% populacije među Hrvatima.

Ostale bitne haplogrupe za naš prostor I1, J2b, N, G2a, H predstavljaju germane, romane, helene, mađare, istočnjake i sve ostale koji su nas tu dočekali ili koji su kroz naredna stoljeća došli u ove krajeve i asimilrali se među Hrvate. Oni zajedno čine nekih 15-20 % hrvatskog nacionalnog korpusa.


Gotovo pa savršen omjer ako se mene pita jer potomci Bijelih Hrvata kako i dolkuje čine veliku većinu ovog naroda(2/3), a svoj obol(1/3) su dali i mnogi drugi narodi i plemena koji su nas ili dočekali ili se kroz stoljeća uklopili među taj znameniti slavenski narod i tako dodatno dali začina da ti geni budu šta čvršći šta otporniji šta raznovrsniji, a opet hrvatsko-slavensko dominantni.

 

[Ovi jedan]

Stanje u komšiluku šta se tiče ovih osnovnih haplogrupa s tim da ne znam koliko su podaci točni, al virujem da je to ka i kod nas sve u par posto gori doli.

Ovako na prvu šta se može primjetit iz ovih brojeva da u komšiluku malo koji grad ili regija ima baš izrazito većinsku slavensku populaciju(I2 i R1a) već oni čine otprilike polovicu današnjih Srba šta je ipak dosta manje u odnosu na nas di slavenski geni čine gotovo 2/3 Hrvata.

I2a - kod Srba ova najbitnija haplogrupa za balkanske Slavene jedva da u najboljem slučaju prelazi 40% dok u većini Srbije ona sačinjava 1/3 naroda negdi i manje(Niš, Novi Sad)

R1a - druga najbitnija slavenska grupa za ove prostore je znatno slabije zastupljena nego kod nas i zapravo je tek treća po zastupljenosti sa svega 15ak % šta je onda i razlog da velika većina srpskih regija ima jedva polovicu slavenskog stanovništva. I ono šta je još bitnije ima bit da je baš ova haplogrupa najraširenija među Lužničkim Srbima koji se smatraju precima današnjih Srba.

E (V-13) - zanimljivo da je ova hapologrupa češće zastupljena među današnjim Srbima nego jedna slavenska(R1a) šta je poprilično čudno za jedan izrazito slavenski narod, al tako je valjda moralo bit kad se sagledaju neki drugi čimbenici s kojima se gradi slika ondašnih i današnjih Srba.

R1b - slično ka i kod nas jer i kod vas čine nekih 6-7% među današnjom poplulacijom, a slična stvar je i s ostalim "manjinskim" haplogrupama koje su kod vas sudjelovale s još nekih 15ak% u genetskoj slici Srbije.


SRBI
Slavenski I2a - 40%
Ilirsko/Romansko/Vlaški E (V-13) - 20%
Slavenski R1a - 15%
Ostali - 25%

HRVATI
Slavenski I2a - 40%
Slavenski R1a - 25%
Ilirsko/Romansko/Vlaški E(V-13) - 10%
Ostali - 25%

Jel bi to bilo ugrubo kako sad stvari stoje?

 

[Ovi jedan]

Kad iz tablice izbacimo Srbe iz BiH i C-G i pogledamo stanje baš u samoj Srbiji stanje je još i gore jer osim zapadne Srbije manje više sve ostale regije i krajevi imaju nekih 30% I2a i otprilike 15% R1a šta oće reć da u startu svako drugi Srbin iz Srbije nije "pravi" Srbin jer nema pravo srpsko-slavensko podrijetlo. Ko bi reka za narod koji sebi svašta tepa i pri tom redovito upire prstom u nas kad je u pitanju ne samo slavensko (pra)podrijetlo već i mnoge druge stvari u vezi naših krvnih zrnaca. A sad vidimo da je kod nas naše (bijelo)hrvatsko-slavensko porijeklo dosta češće zastupljeno i to u svakom kutku države manje više ravnomjerno. I nigdi ipod 50 %

 

[Ovi jedan]

Samo da nadodam nešto papirologije odakle su se vukli podaci i zaključci:

https://en.wikipedia.org/wiki/Genetic_studies_on_Serbs
https://en.wikipedia.org/wiki/Genetic_studies_on_Bosniaks
https://en.wikipedia.org/wiki/Genetic_studies_on_Croats

https://www.eupedia.com/europe/Haplogroups

 

[Ovi jedan]

Prvo jedna mala zanimljivost, a onda dalje na "ozbiljnjije" stvari:

"Usput, 2009. godine, ukrajinski genetičar Nikitin O. utvrdio je da naši Lemki i Hrvati s otoka Krka imaju abnormalno visok postotak mitohondrijske (ženske) haplogrupe I – 11,3% [8] . Gotovo je odsutna u svim etnografskim skupinama Europe (s izuzetkom otočnih britanskih izolata, ne više od 5%). Uzorci s Krka, koji predstavljaju zapadnu Hrvatsku, imaju najveću učestalost R1a (35,5%) i R1b (16,5%) u cijeloj zemlji [9] ."

​

Genetska istraživanja na Hrvatima​

Institut za antropologiju u Zagrebu proveo je 2022. godine studiju pod nazivom "Analiza varijabilnosti Y-kromosoma u muškoj populaciji Hrvatske". Prva skupina europskih populacija odabrana za usporedbu s hrvatskom populacijom korištenjem 17 Y-STR-ova uključivala je 212 uzoraka iz Ukrajine, kao i:

• Austrija (n = 547); Antwerpen, Belgija (n = 309); Bosna i Hercegovina (n = 574); Bugarska (n = 91); Rostock, Njemačka (n = 598); Grčka (n = 191); Mađarska (n = 303); Italija (n = 147); Varšava, Poljska (n = 491); Srbija (n = 567); Albanija (n = 315); Češka (n = 109), Estonija (n = 123); Irska (n = 863); Litva (n = 531); Sjeverna Makedonija (n = 493); Norveška (n = 1555); Slovenija (n = 294); Švedska (n = 296); i Ukrajina (n = 212).

„Naša studija pokazala je visok stupanj homogenosti hrvatske populacije. Ukupno je identificirano 518 haplotipova, koji su korišteni za predviđanje haplogrupa. Od 14 identificiranih haplogrupa, najčešća je bila I 2 a , koja je činila 39% svih uzoraka, zatim R 1 a (24,32%) i E 1 b 1 b (10,18%). Preostalih osam haplogrupa bile su manje uobičajene (I1 – 7,1%, I2b – 1,4%, R1b – 6,4%, J2 – 5,6%, J1–0,5%, G2a – 2%, G1 – 0,2%, Q – 2%) “ [10] .

• Što se tiče tipičnih iranskih loza, možemo govoriti o njihovoj potpunoj odsutnosti, s izuzetkom jednog uzorka iz grada Splita G 1 – 0,95% . „Haplogrupu G1 prvi smo put otkrili među stanovništvom Hrvatske (0,19%). Ova se haplogrupa nalazi uglavnom među stanovništvom Euroazije, posebno u Iranu, a vrlo rijetko se nalazi u Europi. Neki autori sugeriraju da bi se ova rijetka haplogrupa mogla povezati s ekspanzijom iranskih govornika prema sjeveru u euroazijsku stepu. Međutim, njezino podrijetlo još nije jasno opisano.“
• Također ne postoje azijske loze koje bi mogle napustiti Avare, točnije 0 do 0,9% s haplogrupom Q.
• "Rijetke haplogrupe identificirane u ovoj studiji bile su Q, T, L i G1, svaka prisutna u 1,93%, 0,58%, 0,19% i 0,19% svih uzoraka. Haplogrupa L (0,19%) povezana je s Južnom Azijom i Indijom, ali se također javlja u niskim frekvencijama u Srednjoj Aziji, Jugozapadnoj Aziji i Južnoj Europi."

Na karti genetskih udaljenosti Ukrajina i Hrvatska nalaze se jedna uz drugu, jer u objema zemljama dominiraju haplogrupe R1a (kod Hrvata - 24%, kod Ukrajinaca - oko 50%) i I2 (kod Hrvata - 39%, kod Ukrajinaca - 20-30%). Širenje većine grana ovih haplogrupa dogodilo se u smjeru od istoka prema jugu, odnosno iz Ukrajine u Hrvatsku. Što se tiče haplogrupe R1a, većina Hrvata pripada haplotipovima M458 i Z280 (M558) - istočnokarpatskoj grani, koji su tipični i za Poljake, Ukrajince, Čehe itd. Riječ je o autohtonim proto-ukrajinskim linijama, koje potječu od zajedničkih predaka s mutacijom M417, koji su živjeli u Ukrajini barem od eneolitika (najstariji uzorak pronađen je u Aleksandriji, Harkovska oblast, Ukrajina, srednjostohovska kultura, 4045.-3974. pr. Kr.). Mlađe indoiranske linije R1a Z93 među modernim hrvatskim stanovništvom u ovoj fazi istraživanja NISU pronađene, iako je među arheološkim uzorcima bio prisutan jedan srednjovjekovni uzorak iz 4. stoljeća R-Z2122.


Usput, najčešća južnoslavenska loza I2a1a2b-L621 ne potječe s Balkana, gdje je danas najbrojnija, već s područja Ukrajine, gdje se opaža najveća disperzija (raspršenost na različitim granama) haplogrupe. Većina njezinih nositelja stigla je u jugoistočnu Europu slavenskom migracijom iz svoje domovine, koja se nalazila na području moderne Ukrajine. Istraživanje O.M. Utevskaya (2017.) potvrdilo je da haplotipovi I2a (balkanski klaster – I-L621) imaju najveću raznolikost u Ukrajini.

Dnjeparsko-karpatski klaster ima stariji „predački marker“, a balkanski klaster, koji danas prevladava među Južnim Slavenima, mlađi je derivativni rezultat i odvojen kao zaseban „balkanski klaster“ (I2a1a2b1a1a1c), prema YFull YTre u 2.-3. stoljeću nove ere. Utevskaya O.M. procijenio je da se širenje klastera iz srednjeg toka rijeke Dnjepar ili iz Istočnih Karpata na Balkanski poluotok dogodilo prije otprilike 2860 ± 730 godina, što ga smješta u vrijeme velike migracije naroda (posebno Bijelih Hrvata u Hrvatsku) u ranom srednjem vijeku, ali mnogo kasnije, nakon propadanja Tripiljske kulture [11] .

Vrlo je vjerojatno da I-L621 potječe od potomaka stanovništva kulture Cucuteni-Tripillia, budući da su tamo pronađeni i predstavnici ove haplogrupe. Pročitajte „Tripiljski ljudi – pitanja i odgovori“

Autor: Halyna Vodiak

Znači otpadaju sve one avarsko-iransko-turkijsko-bugarske teorije iako su bez daljnjega svi oni na neki način sudjelovali u etnogenezi ranih Hrvata, al to je po svemu sudeći bia tek omanji postotak koji je također vrlo brzo posta dio hrvatskog naroda i prihvatia naš način života. A isto vridi i za ostale jer svi imaju takvih ostataka u svom nacionalnom DNK kodu.

S tim da ponavljam kako je jedna od bitnijih stvari(bar za mene koji sam tek odnedavno ozbiljnije zapratia ovu problematiku) da je onaj znameniti I2a dinarski gen za koji se dugo pretpostavljalo kako se razvia na Balkanu ustvari svoj prapočetak ipak ima u jugozapadnoj Ukrajini i jugoistočnoj Poljskoj odnosno upravo na mistu di je bila Galicija poznata ka i misto di su Bijeli Hrvati ostavili svoj prvi i najveći trag u tim zemljama podno Karpata. A ni onaj drugi R1a koji je za slavensku populaciju možda čak i vađžniji svoje korijene ima upravo u tom karpatskom bazenu di su obitavali i Bijeli Hrvati.

Zato kad se sve sagleda i uzme u obzir ne čudi ni najmanje da je o Bijelim Hrvatima napisano na stotine radova, članaka i knjiga od strane mnogobrojnih Slavista koji su se bavili tom tematikom pa tako ni onakvi citati kao nekakva kruna svih tih razmišljanja, a u kojima se Bijele Hrvate smatra bitnim ne samo Hrvate ili ove južne krajeve već za cili slavenski svit:

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_early_Slavic_peoples

V. MAYOROV_ Velika Hrvatska: etnogeneza i rana povijest Slavena Prikarpatskog područja.

SJEVERNA(BIJELA) HRVATSKA — IZMEĐU STVARNOSTI, HIPOTEZE I LEGENDE
Krzyszt Fokt

"Štoviše, oni izazivaju daljnja pitanja: zašto je sudbina izdvojila Hrvate, a ne, na primjer, Glomače? Jesu li rani Hrvati bili brojniji ili možda stariji narod od drugih, neka vrsta plemenske zajednice (što god taj pojam značio) ili društvena klasa? Što čini njihovu jedinstvenost? Ili možda uopće nisu bili iznimka?"

Koji je problem otkrio sukob u naselju Stilskoje?
Oleg Bagan

"To je vrlo važno, budući da poljski povjesničari, imajući određene imperijalne vizije, dokazuju da hrvatski super-etnos nije imao ukrajinske korijene, već je bio isključivo poljska etnička formacija."



O nama su priče pričali i sad kad se sjetiš htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile bure i vjetrovi
Bure i vjetrovi

 

[Krishna]

Prvo jedna mala zanimljivost, a onda dalje na "ozbiljnjije" stvari:

"Usput, 2009. godine, ukrajinski genetičar Nikitin O. utvrdio je da naši Lemki i Hrvati s otoka Krka imaju abnormalno visok postotak mitohondrijske (ženske) haplogrupe I – 11,3% [8] . Gotovo je odsutna u svim etnografskim skupinama Europe (s izuzetkom otočnih britanskih izolata, ne više od 5%). Uzorci s Krka, koji predstavljaju zapadnu Hrvatsku, imaju najveću učestalost R1a (35,5%) i R1b (16,5%) u cijeloj zemlji [9] ."

​

Genetska istraživanja na Hrvatima​

Institut za antropologiju u Zagrebu proveo je 2022. godine studiju pod nazivom "Analiza varijabilnosti Y-kromosoma u muškoj populaciji Hrvatske". Prva skupina europskih populacija odabrana za usporedbu s hrvatskom populacijom korištenjem 17 Y-STR-ova uključivala je 212 uzoraka iz Ukrajine, kao i:

• Austrija (n = 547); Antwerpen, Belgija (n = 309); Bosna i Hercegovina (n = 574); Bugarska (n = 91); Rostock, Njemačka (n = 598); Grčka (n = 191); Mađarska (n = 303); Italija (n = 147); Varšava, Poljska (n = 491); Srbija (n = 567); Albanija (n = 315); Češka (n = 109), Estonija (n = 123); Irska (n = 863); Litva (n = 531); Sjeverna Makedonija (n = 493); Norveška (n = 1555); Slovenija (n = 294); Švedska (n = 296); i Ukrajina (n = 212).

„Naša studija pokazala je visok stupanj homogenosti hrvatske populacije. Ukupno je identificirano 518 haplotipova, koji su korišteni za predviđanje haplogrupa. Od 14 identificiranih haplogrupa, najčešća je bila I 2 a , koja je činila 39% svih uzoraka, zatim R 1 a (24,32%) i E 1 b 1 b (10,18%). Preostalih osam haplogrupa bile su manje uobičajene (I1 – 7,1%, I2b – 1,4%, R1b – 6,4%, J2 – 5,6%, J1–0,5%, G2a – 2%, G1 – 0,2%, Q – 2%) “ [10] .

• Što se tiče tipičnih iranskih loza, možemo govoriti o njihovoj potpunoj odsutnosti, s izuzetkom jednog uzorka iz grada Splita G 1 – 0,95% . „Haplogrupu G1 prvi smo put otkrili među stanovništvom Hrvatske (0,19%). Ova se haplogrupa nalazi uglavnom među stanovništvom Euroazije, posebno u Iranu, a vrlo rijetko se nalazi u Europi. Neki autori sugeriraju da bi se ova rijetka haplogrupa mogla povezati s ekspanzijom iranskih govornika prema sjeveru u euroazijsku stepu. Međutim, njezino podrijetlo još nije jasno opisano.“
• Također ne postoje azijske loze koje bi mogle napustiti Avare, točnije 0 do 0,9% s haplogrupom Q.
• "Rijetke haplogrupe identificirane u ovoj studiji bile su Q, T, L i G1, svaka prisutna u 1,93%, 0,58%, 0,19% i 0,19% svih uzoraka. Haplogrupa L (0,19%) povezana je s Južnom Azijom i Indijom, ali se također javlja u niskim frekvencijama u Srednjoj Aziji, Jugozapadnoj Aziji i Južnoj Europi."

Na karti genetskih udaljenosti Ukrajina i Hrvatska nalaze se jedna uz drugu, jer u objema zemljama dominiraju haplogrupe R1a (kod Hrvata - 24%, kod Ukrajinaca - oko 50%) i I2 (kod Hrvata - 39%, kod Ukrajinaca - 20-30%). Širenje većine grana ovih haplogrupa dogodilo se u smjeru od istoka prema jugu, odnosno iz Ukrajine u Hrvatsku. Što se tiče haplogrupe R1a, većina Hrvata pripada haplotipovima M458 i Z280 (M558) - istočnokarpatskoj grani, koji su tipični i za Poljake, Ukrajince, Čehe itd. Riječ je o autohtonim proto-ukrajinskim linijama, koje potječu od zajedničkih predaka s mutacijom M417, koji su živjeli u Ukrajini barem od eneolitika (najstariji uzorak pronađen je u Aleksandriji, Harkovska oblast, Ukrajina, srednjostohovska kultura, 4045.-3974. pr. Kr.). Mlađe indoiranske linije R1a Z93 među modernim hrvatskim stanovništvom u ovoj fazi istraživanja NISU pronađene, iako je među arheološkim uzorcima bio prisutan jedan srednjovjekovni uzorak iz 4. stoljeća R-Z2122.


Usput, najčešća južnoslavenska loza I2a1a2b-L621 ne potječe s Balkana, gdje je danas najbrojnija, već s područja Ukrajine, gdje se opaža najveća disperzija (raspršenost na različitim granama) haplogrupe. Većina njezinih nositelja stigla je u jugoistočnu Europu slavenskom migracijom iz svoje domovine, koja se nalazila na području moderne Ukrajine. Istraživanje O.M. Utevskaya (2017.) potvrdilo je da haplotipovi I2a (balkanski klaster – I-L621) imaju najveću raznolikost u Ukrajini.

Dnjeparsko-karpatski klaster ima stariji „predački marker“, a balkanski klaster, koji danas prevladava među Južnim Slavenima, mlađi je derivativni rezultat i odvojen kao zaseban „balkanski klaster“ (I2a1a2b1a1a1c), prema YFull YTre u 2.-3. stoljeću nove ere. Utevskaya O.M. procijenio je da se širenje klastera iz srednjeg toka rijeke Dnjepar ili iz Istočnih Karpata na Balkanski poluotok dogodilo prije otprilike 2860 ± 730 godina, što ga smješta u vrijeme velike migracije naroda (posebno Bijelih Hrvata u Hrvatsku) u ranom srednjem vijeku, ali mnogo kasnije, nakon propadanja Tripiljske kulture [11] .

Vrlo je vjerojatno da I-L621 potječe od potomaka stanovništva kulture Cucuteni-Tripillia, budući da su tamo pronađeni i predstavnici ove haplogrupe. Pročitajte „Tripiljski ljudi – pitanja i odgovori“

Autor: Halyna Vodiak

Znači otpadaju sve one avarsko-iransko-turkijsko-bugarske teorije iako su bez daljnjega svi oni na neki način sudjelovali u etnogenezi ranih Hrvata, al to je po svemu sudeći bia tek omanji postotak koji je također vrlo brzo posta dio hrvatskog naroda i prihvatia naš način života. A isto vridi i za ostale jer svi imaju takvih ostataka u svom nacionalnom DNK kodu.

S tim da ponavljam kako je jedna od bitnijih stvari(bar za mene koji sam tek odnedavno ozbiljnije zapratia ovu problematiku) da je onaj znameniti I2a dinarski gen za koji se dugo pretpostavljalo kako se razvia na Balkanu ustvari svoj prapočetak ipak ima u jugozapadnoj Ukrajini i jugoistočnoj Poljskoj odnosno upravo na mistu di je bila Galicija poznata ka i misto di su Bijeli Hrvati ostavili svoj prvi i najveći trag u tim zemljama podno Karpata. A ni onaj drugi R1a koji je za slavensku populaciju možda čak i vađžniji svoje korijene ima upravo u tom karpatskom bazenu di su obitavali i Bijeli Hrvati.

Zato kad se sve sagleda i uzme u obzir ne čudi ni najmanje da je o Bijelim Hrvatima napisano na stotine radova, članaka i knjiga od strane mnogobrojnih Slavista koji su se bavili tom tematikom pa tako ni onakvi citati kao nekakva kruna svih tih razmišljanja, a u kojima se Bijele Hrvate smatra bitnim ne samo Hrvate ili ove južne krajeve već za cili slavenski svit:

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_early_Slavic_peoples

V. MAYOROV_ Velika Hrvatska: etnogeneza i rana povijest Slavena Prikarpatskog područja.

SJEVERNA(BIJELA) HRVATSKA — IZMEĐU STVARNOSTI, HIPOTEZE I LEGENDE
Krzyszt Fokt

"Štoviše, oni izazivaju daljnja pitanja: zašto je sudbina izdvojila Hrvate, a ne, na primjer, Glomače? Jesu li rani Hrvati bili brojniji ili možda stariji narod od drugih, neka vrsta plemenske zajednice (što god taj pojam značio) ili društvena klasa? Što čini njihovu jedinstvenost? Ili možda uopće nisu bili iznimka?"

Koji je problem otkrio sukob u naselju Stilskoje?
Oleg Bagan

"To je vrlo važno, budući da poljski povjesničari, imajući određene imperijalne vizije, dokazuju da hrvatski super-etnos nije imao ukrajinske korijene, već je bio isključivo poljska etnička formacija."



O nama su priče pričali i sad kad se sjetiš htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile bure i vjetrovi
Bure i vjetrovi

Mongoloidna Y i mitohondrijalna DNK kao i autosomalni mongolidni upliv na Hvaru i Braču more biti genetički trag izvornih turkijskih Hrvata https://total-croatia-news.com/dest...m-hvar-descended-from-china-the-dna-evidence/

@Demagogic @Perperius @Mrkalj @FDDD @Pumpaj Dinstanović @Mej bregami

 

[Ovi jedan]

Još malo o Ukrajincima i šta njihova genetska istraživanja govore o Bijelim Hrvatima i njihovim potomcima. Usput šaljem pozdrave Aci i Borisu ako čitaju i to ku-braći svojoj

Istraživanje: Hutsuli imaju španjolske gene, Bojci bugarske gene, Lemci gene bijelih Hrvata

Kod Lemka je utvrđeno da imaju genetske tragove najstarijih Europljana (indoiranska plemena, Bijeli Hrvati – S.P.). mtDNK Lemka identificirala je prisutnost dvaju skupina koje nisu uobičajene u modernim populacijama skupina za koje se vjeruje da su se pojavile prije otprilike 40 tisuća godina, u vrijeme kada su prvi moderni ljudi tek počeli kolonizirati područje Euroazije. Jedna od tih skupina postala je široko rasprostranjena u Aziji i danas je gotovo odsutna u Europi. Drugu skupinu karakterizira vrlo niska učestalost manifestacija u svijetu. Njena učestalost je gotovo deset puta veća u dvije moderne populacije, od kojih je jedna bila Lemkivska, kao i u neolitskoj populaciji kulture linearno-trakaste keramike, identificirane analizom ostataka predstavnika ove kulture u zapadnoj Europi (Haak i sur., 2005.)7. Karta regije Lemko. Narančasta linija označava granicu između Poljske (48%), Slovačke (41%) i Ukrajine (11%), unutar koje se nalazi područje Lemkivščine. Zajednički razvili Lavovsko društvo „Lemkivščina“ i Geografska komisija Znanstvenog društva Taras Ševčenko. Lavov – 2002. Autor – Ivan Rovenčak, konzultantica – Marija Starčak-Vavričin, računalna obrada – Jurij Gonek, Stepan Jameljinec.

 

[Ovi jedan]

Mongoloidna Y i mitohondrijalna DNK kao i autosomalni mongolidni upliv na Hvaru i Braču more biti genetički trag izvornih turkijskih Hrvata https://total-croatia-news.com/dest...m-hvar-descended-from-china-the-dna-evidence/

Pogledajte prilog 1809784

@Demagogic @Perperius @Mrkalj @FDDD @Pumpaj Dinstanović @Mej bregami

Opet oni s izvlačenjem neke nebitbne stavke i nekog nebitnog detalja šta odskače od većine i prosjeka po kojem se uvatite žuljat iako nema veze s ničim bitnim u široj genetskoj slici Hrvata.


A poprilično sam siguran da tako neka "anomalija" postoji i kod vas i među vašim ljudima.

 

[Krishna]

Opet oni s izvlačenjem neke nebitbne stavke i nekog nebitnog detalja šta odskače od većine i prosjeka po kojem se uvatite žuljat iako nema veze s ničim bitnim u široj genetskoj slici Hrvata.


A poprilično sam siguran da tako neka "anomalija" postoji i kod vas i među vašim ljudima.

Azijatska Y DNK Q na Hvaru i Braču, te azijatska mitohondrijalna DNK tamo, kao i autosomalni azijatski/mongolidni upliv nisu pali s neba. Neka populacija koja je imala istočnoazijske genetike je morala poodavno doći na Hvar i Brač, a sigurno nisu došli avionom. Moguće da se radi o ostacima genetike izvornih Hrvata za koje postoji indicija da su bili Turkijci.

 

[Ovi jedan]

Azijatska Y DNK Q na Hvaru i Braču, te azijatska mitohondrijalna DNK tamo, kao i autosomalni azijatski/mongolidni upliv nisu pali s neba. Neka populacija koja je imala istočnoazijske genetike je morala poodavno doći na Hvar i Brač, a sigurno nisu došli avionom. Moguće da se radi o ostacima genetike izvornih Hrvata za koje postoji indicija da su bili Turkijci.

Šta želiš time reć i postić kad takvih istih/sličnih primjera ima i kod Srba?

Inače naši ljudi na Hvara i Braču su visoko na listi I2 nositelja ka i još neki srednjodalmatinski škoji i citat je iz genetske studije o Hrvatima:

Iz podklade I2, najprisutnija je I2a1a (I-P37.2), tj. njezina podkladna loza I-M423.. ..što je tipično za južnoslavenske populacije jugoistočne Europe , a najviše u Bosni i Hercegovini (>50%). U Hrvatskoj najveća učestalost opažena je u Dalmaciji , s vrhuncem u gradovima Splitu (50,48%), Dubrovniku (53%) i Zadru (60%) , kao i na južnojadranskim otocima Visu (44,6%), Braču i Korčuli (~55%), te Hvaru (52,88-65%).


Znači prozivaš neke jedinke na Hvaru radi nebitnih odstupanja iako taj otok ima oko 60% svetog I2 umisto da vodiš brigu i razmišljaš zašto pripadnika te iste haplogrupe ime jedva 30 i nešto sitno posto kako u Beogradu tako i u Novom Sadu i Nišu ili nekih krajevima poput Vojvodine ili centralne Srbije. A ne zamjenjuje ga R1a u tolikoj mjeri ka šta je slučaj kod nas.

Al glavno da se on vata Hvara isto ka i nekidan Cresa

 

[Ovi jedan]

Znači 2,44 i 1,82 % "dalekoistočnjačkog gena" su bili presudni u kreiranju ove podgrupe, a ne ovi baltički od skoro 30%, sjeverno-atlantski od gotovo 30% ili šta ja znam zapadnomediteranski, istočnomediteranski, zapadnoazijski od 10ak % već je ključno bilo baš tih 4,26 istočnoazijskih i sibirskih gena za njeno oblikovanje.

Dragi posjetitelji ove teme ovo vam se zove udžbenički primjer komšijskog brojanja krvnih zrnaca

 

[Krishna]

Šta želiš time reć i postić kad takvih istih/sličnih primjera ima i kod Srba?

Inače naši ljudi na Hvara i Braču su visoko na listi I2 nositelja ka i još neki srednjodalmatinski škoji i citat je iz genetske studije o Hrvatima:

Iz podklade I2, najprisutnija je I2a1a (I-P37.2), tj. njezina podkladna loza I-M423.. ..što je tipično za južnoslavenske populacije jugoistočne Europe , a najviše u Bosni i Hercegovini (>50%). U Hrvatskoj najveća učestalost opažena je u Dalmaciji , s vrhuncem u gradovima Splitu (50,48%), Dubrovniku (53%) i Zadru (60%) , kao i na južnojadranskim otocima Visu (44,6%), Braču i Korčuli (~55%), te Hvaru (52,88-65%).


Znači prozivaš neke jedinke na Hvaru radi nebitnih odstupanja iako taj otok ima oko 60% svetog I2 umisto da vodiš brigu i razmišljaš zašto pripadnika te iste haplogrupe ime jedva 30 i nešto sitno posto kako u Beogradu tako i u Novom Sadu i Nišu ili nekih krajevima poput Vojvodine ili centralne Srbije. A ne zamjenjuje ga R1a u tolikoj mjeri ka šta je slučaj kod nas.

Al glavno da se on vata Hvara isto ka i nekidan Cresa

Nisam u životu vidio autosomalni rezultat nekog Srbina koji ima 4.8% mongolidne genetike ili blizu toga autosomalno, kao ova osoba sa Hvara. Saberi komponente East_Asian, Siberian i Amerindian kod njega i dobićeš 4.8%. Kod velike većine Evropljana pa tako i kod većine Srba mongoloidna primjesa ide 0.5 - 1.5%. Rjetki su Srbi i Evropljani generalno (mimo Finaca i Rusa) sa preko 2% mongolidne genetike autosomalno.

@Demagogic @FDDD @Mrkalj

 

[Ovi jedan]

Nisam u životu vidio autosomalni rezultat nekog Srbina koji ima 4.8% mongolidne genetike ili blizu toga autosomalno, kao ova osoba sa Hvara. Saberi komponente East_Asian, Siberian i Amerindian kod njega i dobićeš 4.8%. Kod velike većine Evropljana pa tako i kod većine Srba mongoloidna primjesa ide 0.5 - 1.5%. Rjetki su Srbi i Evropljani generalno (mimo Finaca i Rusa) sa preko 2% mongolidne genetike autosomalno.



@Demagogic @FDDD @Mrkalj

Da znaš da ti virujen


Inače taj jedan Hvaranin s čak 4,24 posto mongolske krvi je bitan za cjelokupunu genetsku sliku Hrvatske da ćemo morat promint ime državi u Crongolija

 

[Ovi jedan]

Grad Niš, grad Niš
Ludvig van, "Dvadesetosam i devedestpeta simfonija"

Niš; opća populacija: 28,95 18.42 13.16 2,63 10.53 7,89 5.26 7,89 2,63 2,63


Zahebanciju na stranu, al dabi 5% posto splitskog I2a Nišu samo da se ta pisma nazvala po mom rodnom gradu

 

[Mstislav]

Stanje u komšiluku šta se tiče ovih osnovnih haplogrupa s tim da ne znam koliko su podaci točni, al virujem da je to ka i kod nas sve u par posto gori doli.

Pogledajte prilog 1809666
Pogledajte prilog 1809667
Pogledajte prilog 1809668


Ovako na prvu šta se može primjetit iz ovih brojeva da u komšiluku malo koji grad ili regija ima baš izrazito većinsku slavensku populaciju(I2 i R1a) već oni čine otprilike polovicu današnjih Srba šta je ipak dosta manje u odnosu na nas di slavenski geni čine gotovo 2/3 Hrvata.

I2a - kod Srba ova najbitnija haplogrupa za balkanske Slavene jedva da u najboljem slučaju prelazi 40% dok u većini Srbije ona sačinjava 1/3 naroda negdi i manje(Niš, Novi Sad)

R1a - druga najbitnija slavenska grupa za ove prostore je znatno slabije zastupljena nego kod nas i zapravo je tek treća po zastupljenosti sa svega 15ak % šta je onda i razlog da velika većina srpskih regija ima jedva polovicu slavenskog stanovništva. I ono šta je još bitnije ima bit da je baš ova haplogrupa najraširenija među Lužničkim Srbima koji se smatraju precima današnjih Srba.

E (V-13) - zanimljivo da je ova hapologrupa češće zastupljena među današnjim Srbima nego jedna slavenska(R1a) šta je poprilično čudno za jedan izrazito slavenski narod, al tako je valjda moralo bit kad se sagledaju neki drugi čimbenici s kojima se gradi slika ondašnih i današnjih Srba.

R1b - slično ka i kod nas jer i kod vas čine nekih 6-7% među današnjom poplulacijom, a slična stvar je i s ostalim "manjinskim" haplogrupama koje su kod vas sudjelovale s još nekih 15ak% u genetskoj slici Srbije.


SRBI
Slavenski I2a - 40%
Ilirsko/Romansko/Vlaški E (V-13) - 20%
Slavenski R1a - 15%
Ostali - 25%

HRVATI
Slavenski I2a - 40%
Slavenski R1a - 25%
Ilirsko/Romansko/Vlaški E(V-13) - 10%
Ostali - 25%

Jel bi to bilo ugrubo kako sad stvari stoje?

"Tabela" koja nema veze sa realnoscu.

 

[Krishna]

Da znaš da ti virujen


Inače taj jedan Hvaranin s čak 4,24 posto mongolske krvi je bitan za cjelokupunu genetsku sliku Hrvatske da ćemo morat promint ime državi u Crongolija

Bitan je jer mu nije neka čukunbaba bila Kineskinja, svi preci mu se smatraju Hrvatima. Ali šljas skoro 5% mongolidne ima u njemu. Taj ima X puta više izvorne hrvatske (tursko-mongolske) krvi neko ti Vlajko.

Ajde malo da 'prebrojavamo krvna zrnca' Srbima. Evo 10 random Srba, pa da vidimo koliko imaju mongolidne genetike autosomalno.

Srbin 1 - mongoloidna genetika 1.23%

Srbin 2 - mongolidna genetika 0.98%

Srbin 3 - mongolidna genetika 2.36%

Srbin 4 - mongolidna genetika 2.18%

Srbin 5 - mongolidna genetika 0.55%

Srbin 6 - mongolidna genetika 2.63%

Srbin 7 - mongolidna genetika 1.37%

Srbin 8 - mongoloidna genetika 2.03%

Srbin 9 - mongolidna genetika 1.18%

Srbin 10 - mongolidna genetika 1.06%

@Mrkalj @FDDD @Mstislav @Perperius