Све ово је још један савршен пример тога како појма немаш, а правио би се паметан па упорно лупаш о стварима које не познајеш.
Субјекат је већ изречен кроз презент одговарајућег лица (идем радити, сутра ћемо трчати).
Тако је било и у прасловенском.
da li ti imaš tekstove pisane na praslovenskom? da li si putovao kroz vreme I upoznao nekog ko govori praslovenski?
uzimaš važeće teorije i hipoteze za sveto pismo
ja ne tvrdim da sam ekspert...samo iznosim mišljenje a u vezi upotrebe infinitiva čak ne mišljenje već kako sam već kazao u postu na koji odgovaraš opšti utisak koji imam o upotrebi infinitiva...
ne vidim nijedan razlog za tvoj oštar rečnik pogotovu ako je tebi lingvistika struka...
to je kao kad bi navodni vozač formule ismevao nekog ko tek uči da vozi....
ovo nije pista za formulu 1..pista za formulu 1 su naučni radovi...ako imaš potrebu da se dokazuješ onda pravi naučne radove a nemoj da na poligonu za učenike vožnje prosipaš uvrede onima koji tek uče da voze a možda su talentovaniji za vožnju od tebe....
Не иде "даље од уобичајенога", како Хрвати користе инфинитив тако га користе и сви други Словени (осим Срба, Македонаца и Бугара)
Bugari su jezik preuzeli od Slovena koji su tu ranije došli verovatno kad i Srbi i Makedonci...
to jest manje upotrebe infinitiva kod Srba i kod jezika koji su na srpski nakalemljeni može da se objasni i u drugom smeru...
ne da su Srbi sve manje koristili infinitiv već i da su drugi kao ljudi koji su jezik primili od Srba pri preuzimanju jezika uprostili gramatiku upotrebom infinitiva...
Dalmilova hronika je jasna u tome da se prvi Čeh rađa kao Leh (Poljak) u srpskom jeziku u hrvatskoj zemlji....
Лупаш и само лупаш, наведени прости глаголски облик је грађен додавањем краћега облика глагола хтети (којим градимо футур први) на инфинитивну основу.
Кроз старе српске споменике се види да је такав облик настао нпр. овако:
видећу < видет ћу < видети хћу < видети хоћу
naravno da je "videću" izvedeno tj. skraćeno od "ja ću videti" ...to je valjda jasno svakom ko priča srpski....
u vezi istorijskih spomenika "videti hoću" nije ni danas neobična konstrukcija za npr. pisanje stihova i kad neko želi da naglasi da želi da nešto vidi...
ali kad neko kaže "ja videti hoću" umesto "videću" onda se tu verovatno radi o nekome kome srpski jezik nije maternji
ono što ja tvrdim je da će svaki stranac koji uči srpski pre da kaže
"ja hoću videti" ili "ja videti hoću" nego što će da kaže "videću" ili "ja ću da vidim"
to mu je jednostavno lakše da usvoji....
Какво сад ледено доба, хајде немој писати лудости. Управо на Балкану су македонски и
бугарски изгубили падежни систем, а штокавски је изгубио три падежа множине. Ено,
старословенски је био један балкански дијалекат општесловенскога језика, нађи било
који текст на њем и видећеш како не позна грађу да+презент.
da li ti tvrdiš da je Bugarski bio slovenski jezik pre dolaska na Balkan i da je na Balkanu izgubio padeže?
ili je verovatnije da su Bugari prihvatajući jezik od starosedeoca uprostili stvar izostavljajući padeže....
koliko vidim što je jezik stariji i bliže izvoru to je komplikovaniji a ekspresivniji...a što se vise širi na druge narode to se vise uprošćava i gubi originalnu ekspresivnost...
ono o čemu sam pričao je da su jezici u praistoriji verovatnije širili sa Balkana u ostatak Evrope nego iz ostatka Evrope na Balkan....
i da je logično da na Balkanu ima nešto manje uprošćavanja jezika da bi se prilagodili novim govornicima...
poenta je da je sasvim moguće da nije u pitanju gubljenje infinitiva kod Srba već preterano korišćenje infinitiva kod ostalih Slovena koji kako sami priznaju u svom dokumentu o poreklu govore srpski jezik
V srbskem jazyku jest zeme,
jiez Charvatci jest jme.
V tej zemi biese lech,
jemuz jme biese Cech
http://web.archive.org/web/20070804091914/http://people.fsv.cvut.cz/~gagan/jag/litera/dalimil.htm
ova konstrukcija kaže da Leh nije srpskog porekla ali je jezik koji priča priča srpski (inače bi bio rođen u rodu srpskom a ne u jeziku srpskom)
i da Hrvatima nije izvorni jezik srpski (jer se zemlja zove po Hrvatima ali ne i jezik)...
moderni ekvivalent bi bio "u jeziku slovenskom u zemlji Bugarskoj živeo je Grk čije ime je bilo..."
ili " u jeziku engleskom je država Australija u kojoj je živeo Aboridžin čije ime je bilo..."