Генетичка генеалогија II

Tako je.
Koliko god montenegrini izražavali averziju prema Južnosrbijancima oni sa njima imaju očiglednih sličnosti, dakle mimo genetičkih rezultata i istraživanja. Kad sam bio u Dobroj Vodi prije 2 godine i koji mjesec više sjedim sa nekim društvom u kafiću, bilo oko 10-11 sati uveče. Na TV je bio meč Đokovića s nekim Rusom, msm da je bio US open. Za jednim stolom bio neki čojek od oko 60-ak godina, napio se kao letva i komentarisao je dugo meč izvačjujući neke fore sa sve onim pijanim tonom. Svi koji su bili u kafiću su se smijali, žao mi je što nisam snimio to bar par minuta. Ja sam prvobitno mislio da je taj čojek što je pijan lupetao neki Crnogorac, jer mu se akcentuacija i način govora nisu razlikovali od Crnogoraca. A onda kad sam čuo ekavicu shvatio sam da ipak nije Crnogorac. Ispostavilo se da je sa juga Srbije.
Staroštokavci.
 
Po Y muškom hromozomu, da, verovatno od ranog Srednjeg veka. Ali to je otisak u ukupnoj genetici kao da se recimo prezivaš Petrović po nekom Petru koji je živeo pre 1000 godina. Koliko bi imao genetskih veza sa tim Petrom?
u pravu si, ali glavna linija vodi do tog Petrovica, tako i Drobnjaci i Macure, pokupili su slovenstvo sa zenske linije a poticu od Normana i Gota... Koliko znam Goti su dosli pre Slovena a Normani nakon Slovena, ali sve je to bilo tu blisko, u ranom srednjem veku ...
 
sta znaci autosomalno
Ono što se tiče preostalih hromosoma koji nisu polni. Nakon što doće do spajanja polnih ćelija spaja se i DNk materijal u njima koji se onda rekombinuje i daje novu DNK sliku celog organizma. Taj novi genom zadržava neke kvalite njegovih prethodnika (u grubom omeru 50% mama i 50% tata) koji je na širem planu blizak njegovoj okolini pa se može govoriti o DNk profilu (autosomalnom) po kojoj neko lice pripada određenoj zajednici gde postoji veće ukrštanje u odnosu na druge.
 
Olalde I, Carrión P, Mikić I, Rohland N, Mallick S, Lazaridis I, Mah M, Korać M, Golubović S, Petković S, Miladinović-Radmilović N, Vulović D, Alihodžić T, Ash A, Baeta M, Bartík J, Bedić Ž, Bilić M, Bonsall C, Bunčić M, Bužanić D, Carić M, Čataj L, Cvetko M, Drnić I, Dugonjić A, Đukić A, Đukić K, Farkaš Z, Jelínek P, Jovanovic M, Kaić I, Kalafatić H, Krmpotić M, Krznar S, Leleković T, M de Pancorbo M, Matijević V, Milošević Zakić B, Osterholtz AJ, Paige JM, Tresić Pavičić D, Premužić Z, Rajić Šikanjić P, Rapan Papeša A, Paraman L, Sanader M, Radovanović I, Roksandic M, Šefčáková A, Stefanović S, Teschler-Nicola M, Tončinić D, Zagorc B, Callan K, Candilio F, Cheronet O, Fernandes D, Kearns A, Lawson AM, Mandl K, Wagner A, Zalzala F, Zettl A, Tomanović Ž, Keckarević D, Novak M, Harper K, McCormick M, Pinhasi R, Grbić M, Lalueza-Fox C, Reich D. A genetic history of the Balkans from Roman frontier to Slavic migrations. Cell. 2023 Dec 7;186(25):5472-5485.e9. doi: 10.1016/j.cell.2023.10.018. PMID: 38065079; PMCID: PMC10752003.

https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10752003/

Following the end of Roman control, we detect the large-scale arrival of individuals who were genetically similar to modern Eastern European Slavic-speaking populations, who contributed 30-60% of the ancestry of Balkan people, representing one of the largest permanent demographic changes anywhere in Europe during the Migration Period.​
 

Ancient DNA connects large-scale migration with the spread of Slavs​

Our data demonstrate large-scale population movement from Eastern Europe during the sixth to eighth centuries, replacing more than 80% of the local gene pool in Eastern Germany, Poland and Croatia.

https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC12507669/
Olalde I, Carrión P, Mikić I, Rohland N, Mallick S, Lazaridis I, Mah M, Korać M, Golubović S, Petković S, Miladinović-Radmilović N, Vulović D, Alihodžić T, Ash A, Baeta M, Bartík J, Bedić Ž, Bilić M, Bonsall C, Bunčić M, Bužanić D, Carić M, Čataj L, Cvetko M, Drnić I, Dugonjić A, Đukić A, Đukić K, Farkaš Z, Jelínek P, Jovanovic M, Kaić I, Kalafatić H, Krmpotić M, Krznar S, Leleković T, M de Pancorbo M, Matijević V, Milošević Zakić B, Osterholtz AJ, Paige JM, Tresić Pavičić D, Premužić Z, Rajić Šikanjić P, Rapan Papeša A, Paraman L, Sanader M, Radovanović I, Roksandic M, Šefčáková A, Stefanović S, Teschler-Nicola M, Tončinić D, Zagorc B, Callan K, Candilio F, Cheronet O, Fernandes D, Kearns A, Lawson AM, Mandl K, Wagner A, Zalzala F, Zettl A, Tomanović Ž, Keckarević D, Novak M, Harper K, McCormick M, Pinhasi R, Grbić M, Lalueza-Fox C, Reich D. A genetic history of the Balkans from Roman frontier to Slavic migrations. Cell. 2023 Dec 7;186(25):5472-5485.e9. doi: 10.1016/j.cell.2023.10.018. PMID: 38065079; PMCID: PMC10752003.

https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10752003/

Following the end of Roman control, we detect the large-scale arrival of individuals who were genetically similar to modern Eastern European Slavic-speaking populations, who contributed 30-60% of the ancestry of Balkan people, representing one of the largest permanent demographic changes anywhere in Europe during the Migration Period.​

@Krishna @Demagogic @Platin
 

Ancient DNA connects large-scale migration with the spread of Slavs​

Our data demonstrate large-scale population movement from Eastern Europe during the sixth to eighth centuries, replacing more than 80% of the local gene pool in Eastern Germany, Poland and Croatia.

https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC12507669/
Не разумем се толико у научне радове, али то се по поређењу резултата савременика са археолошким узорцима свакако може видети.

Велике сеобе, мање сеобе... Стално се сеобе одвијају, само је питање колико историја на њих обраћа пажњу.
 
Не разумем се толико у научне радове, али то се по поређењу резултата савременика са археолошким узорцима свакако може видети.

Велике сеобе, мање сеобе... Стално се сеобе одвијају, само је питање колико историја на њих обраћа пажњу.

No, sada imamo jednu ozbiljnu disonancu između dve grane. Slično kao što smo nekada imali disonancu između filologije i arheologije (mada to je bila ipak druga tema), sada se javlja između istorije i arheologije, s jedne strane, i genetičke genealogije sa druge.

Istorija i arheologija sve se više pomera u smeru odbacivanja masovnih seoba kao koncepta (može se reći i da je to danas opšte prihaćeni mejnstrim u naučnoj zajednici) a DNK istraživanja sve više upućuju da ipak jeste bilo opsežne kolonizacije Balkanskog poluostrva u doba tzv. velike Seobe naroda.
 
No, sada imamo jednu ozbiljnu disonancu između dve grane. Slično kao što smo nekada imali disonancu između filologije i arheologije (mada to je bila ipak druga tema), sada se javlja između istorije i arheologije, s jedne strane, i genetičke genealogije sa druge.

Istorija i arheologija sve se više pomera u smeru odbacivanja masovnih seoba kao koncepta (može se reći i da je to danas opšte prihaćeni mejnstrim u naučnoj zajednici) a DNK istraživanja sve više upućuju da ipak jeste bilo opsežne kolonizacije Balkanskog poluostrva u doba tzv. velike Seobe naroda.
Генетика показује мноштво сеоба, мањих или већих, а чак јасно даје "ефекат оснивача" (founder effect) када је један (бројни синови или унуци, на пример) оставио бројно потомство, па се одједном види широко гранање из једне тачке (ако гледамо ипсилон хромозом).

Археологија говори која култура се спроводила на неком месту и у којим временима.
Генетика даје одговор на питање чије руке су спроводиле ту културу.

За мене је то одличан спој.
Посебно имају неку вредност, а заједно је вредно попут злата.
 

U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ponedjeljak 24. studenog upravitelj Antropološkog centra HAZU akademik Mario Šlaus održao je predavanje o genetičkom porijeklu Hrvata u kojem je predstavio rezultate istraživanja međunarodnog tima znanstvenika iz Njemačke, Austrije, Poljske, Češke i Hrvatske koja su dala odgovore na ključna pitanja važna za razumijevanje hrvatskog nacionalnog identiteta, a koja su u rujnu objavljena u velikoj studiji u znanstvenom časopisu Nature. Studija daje odgovore na pitanja odakle su se Hrvati doselili, gdje im je bila pradomovina i na koji način i kada su došli u svoju sadašnju domovinu?
„Ovo je fundamentalna tema hrvatskog nacionalnog identiteta“, kazao je akademik Šlaus.
Genetska analiza više od 550 do danas neanaliziranih drevnih genoma pokazala je da su u razdoblju od druge polovice 7. do 9. stoljeća Poljska, istočna Njemačka i Hrvatska doživjele gotovo kompletnu promjenu svog genetskog podrijetla koja je bila rezultat dolaska novih doseljenika iz sjeveroistočne Europe, čija pradomovina se nalazila na tromeđi područja kojega danas čine južna Bjelorusije, sjeverna Ukrajina i zapadna Rusija, uglavnom uz gornji tok rijeke Dnjepar. Ova lokacija znatno je istočnija i sjevernija te udaljenija od lokacija poput južne Poljske ili Češke gdje se ranije smještala pradomovina Hrvata. Analiza uniparentalnih genetskih biljega: haplogrupa na Y-kromosomu i mitohodrijske DNA pokazale su da u ovoj migraciji nije bilo spolne pristranosti: selile su se cijele obitelji, a ne samo ratnici, a muškarci i žene podjednako su doprinijeli nastanku novih društava.

Pradomovina Hrvata nije Bijela Hrvatska?!?!
pradomovina se nalazila na tromeđi područja kojega danas čine južna Bjelorusije (FUJ), sjeverna Ukrajina (aj ovo je OK) i zapadna Rusija (FUJFUJFUJ). GDJE SU POLJSKA I ŠLESKA I ZAP.UKRAJINA?!?!
Hrvatski akademici su UDBAŠI I KOS-ovci!!!
 

U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ponedjeljak 24. studenog upravitelj Antropološkog centra HAZU akademik Mario Šlaus održao je predavanje o genetičkom porijeklu Hrvata u kojem je predstavio rezultate istraživanja međunarodnog tima znanstvenika iz Njemačke, Austrije, Poljske, Češke i Hrvatske koja su dala odgovore na ključna pitanja važna za razumijevanje hrvatskog nacionalnog identiteta, a koja su u rujnu objavljena u velikoj studiji u znanstvenom časopisu Nature. Studija daje odgovore na pitanja odakle su se Hrvati doselili, gdje im je bila pradomovina i na koji način i kada su došli u svoju sadašnju domovinu?
„Ovo je fundamentalna tema hrvatskog nacionalnog identiteta“, kazao je akademik Šlaus.
Genetska analiza više od 550 do danas neanaliziranih drevnih genoma pokazala je da su u razdoblju od druge polovice 7. do 9. stoljeća Poljska, istočna Njemačka i Hrvatska doživjele gotovo kompletnu promjenu svog genetskog podrijetla koja je bila rezultat dolaska novih doseljenika iz sjeveroistočne Europe, čija pradomovina se nalazila na tromeđi područja kojega danas čine južna Bjelorusije, sjeverna Ukrajina i zapadna Rusija, uglavnom uz gornji tok rijeke Dnjepar. Ova lokacija znatno je istočnija i sjevernija te udaljenija od lokacija poput južne Poljske ili Češke gdje se ranije smještala pradomovina Hrvata. Analiza uniparentalnih genetskih biljega: haplogrupa na Y-kromosomu i mitohodrijske DNA pokazale su da u ovoj migraciji nije bilo spolne pristranosti: selile su se cijele obitelji, a ne samo ratnici, a muškarci i žene podjednako su doprinijeli nastanku novih društava.

Pradomovina Hrvata nije Bijela Hrvatska?!?!
pradomovina se nalazila na tromeđi područja kojega danas čine južna Bjelorusije (FUJ), sjeverna Ukrajina (aj ovo je OK) i zapadna Rusija (FUJFUJFUJ). GDJE SU POLJSKA I ŠLESKA I ZAP.UKRAJINA?!?!
Hrvatski akademici su UDBAŠI I KOS-ovci!!!
@Ovi jedan
 

Back
Top