GDE PRESTAJE BESKRAJ

EVIL MUCKY:
Da li je to kraj pocetka ili pocetak kraja...shvatanje neshvatljivog privilegija je odabranih...

gde prestaje breskraj...miiiiislim ...ako je neshto beskrajno onda ne prestaje...helooou bez kraja=beskraj...

ako je neshto neshvatljivo znachi da se ne mozhe shvatiti...

chudi da je visoko disciplinovana kelis ovako neshto ostavila...u zhivotu...
 
Ovo je za one animalno okrenute tj. zdrave borbene ljude.....

Slika kraja sunca.
NGC2440.jpg


U donjem desnom uglu je Mars.....:twisted:
 
Pri samom pokushaju shvatanja pojma "beskonachno" ljudi dobiju jak udarac u pleksus.. onaj koji te razoruza i posle kojeg ne mozesh da dizesh, kontajuci koliko je neugodan i istinit.
Uostalom probajte da sebi objasnite taj pojam i videcete da je to golo pretvaranje... Kao mi razumemo, ovo-ono. Big beng i veliki prasak... Sveli ste kosmos na ejakulaciju galaktichkih proporcija

Nikada se necete nauchiti.
 
hektorius:
Sta je bilo prije velikog praska,i koliko dugo? U cemu se sad sve nalazi?
Veliki prasak se uzima u nauci kao pocetak vremena, ako je nesto bilo pre vremena, onda je to bilo vreme, tj. navodno pre praska je sve bilo konstanta, a ono sto ne znaju naucnici je kako je onda doslo do velikog praska!!:)
 
lonac:
da vise radis manje bi filozofiro

Не, на послу немамо баш много прилике да филозофирамо.

Аи не видим зашто не бисмо слободно време искористили за нека размишљања мало занимљивија од прозаичне бриге о свакодневним ситницама. Зар да ми цео живот прође у томе?
 
AntunTun:
gde prestaje breskraj...miiiiislim ...ako je neshto beskrajno onda ne prestaje...helooou bez kraja=beskraj...

ako je neshto neshvatljivo znachi da se ne mozhe shvatiti...

chudi da je visoko disciplinovana kelis ovako neshto ostavila...u zhivotu...
Visina se tumaci na 2 nacina mozes biti intelektualno nizak a visoko neiskusan,nekreativan i najvise bukvalan...
 
Sehnsucht,

Нисам баш схватила зашто имаш лоше мишљење о бескрају, али ми се зато свиђа твој ник. За чим чезнеш ако не за бескрајем? За бескрајном љубављу, бескрајним животом, бескрајном срећом, бескрајним небом ..... ?
 
Danke. :)
Da, u pravu si, većina teži tome... Ali...
Kao biće koje je vremenski ograničeno, teško mi je bilo da prihvatim da besmrtnost nije baš toliki blagoslov, koliko je prokletstvo. Stvoreni smo da bi trajali i na kraju otišli...
Ko bi se radovao životu da zna da kraja nema? Baš to saznanje da će svemu doći kraj, tera nas da živimo "punim plućima".

Pogledaj film "Green mile", shvatićeš o čemu govorim.
 
Нисам гледала тај филм, али разумем те и без тога.

Међутим, ја некако не могу да се одрекнем размишљања (можда маштања) о бескрају. Што би рекао Гете, убеђена сам да има нешто у мојој души што је бесмртно. Нисам цела бесмртна, то је јасно, али неки, макар и мали део мене припада бескрају. То је баш тај део који чезне за бескрајем и радује се кад год имам времена да се препустим асоцијацијама у том правцу.

У ствари, знаш какав утисак имам? Да ће се тај део мене вратити бескрају после моје смрти, јер је оданде и дошао; тамо му је домовина а овде је у изгнанству. Ко зна, можда ће се тај део мене радовати кад ја умрем што ће да се ослободи и мене и целог овог "изгнаничког" живота.
 
Modruna:
Сам по себи, бескрај све време постоји, али са нашег, људског, становишта, крај бескрају дође кад ми престанемо да га будемо свесни.

А мене, ипак, највише занима моја (људска) свест о бескрају (бог је прво себи браду створио), јер ја немам ништа од тога што бескрај постоји, ако га ја нисам свесна.

I mene zanima tvoja svest o beskraju. U prvoj recenici si govorila kao da si ga svesna jer da bi znala da nesto postoji tu je svest o tome da to potvrdi, a u drugoj kao da je to nesto potpuno nepoznato ti, sto u stvari, po mom misljenu, i jeste, i ne samo tebi nego ogromnoj vecini (kazem "ogromnoj vecini" ostavljajuci prostora i za one koji su spoznali beskraj ako takvih ima uopste, a ako nema mogao bih da induktivno ovo generalizujem na sve ljude)...
 
Bio jednom jedan svemir i nastade iz velikog praska!
I tokom miliuna godina nastade i jedan maleni sunčev sustav i u njemu planeti.I jedan od njih bi pogodan za život.Na njemu se razvijao život slično kako se na našem razvija sada.I nakon miliona godina razvi se jedna rasa i življaše svoj život i razvijala se sve više i više!I nastade tehnologija koju danas nemožemo zamisliti ,pa ta živa bića stvoriše računalo koje posta svijesno i kako to biva Priroda se pobrinula da se ta bića možda i unište ali ostade ona tehnologija i oni računari počeše proizvoditi nekakve robote koji su radili za njih ali ioni svremenom postadoše svjesni svog postojanja.Inastade filozofija u takvom društvu i vidje Priroda da je to dobro i ostavi ih da svojim istraživanjima otkriju tko su i kako su nastali i šta je njihova svrha u životu.I otkriše ta intiligenta bića koji je smisao i napretkom tehnologije ujediniše svjest u jedno i to jedno svijesno putovaše beskrajnim svemirom u kojem se razvijalo ali mu postade dosadno!A pošto svojom evolucijom postade energija odluči stvoriti novi svemir i uleti u jednu sićušnu mrvicu svemirske prašine i nastade novi prasak!!!!!!!
 
eldarion:
I mene zanima tvoja svest o beskraju. U prvoj recenici si govorila kao da si ga svesna jer da bi znala da nesto postoji tu je svest o tome da to potvrdi, a u drugoj kao da je to nesto potpuno nepoznato ti, sto u stvari, po mom misljenu, i jeste, i ne samo tebi nego ogromnoj vecini (kazem "ogromnoj vecini" ostavljajuci prostora i za one koji su spoznali beskraj ako takvih ima uopste, a ako nema mogao bih da induktivno ovo generalizujem na sve ljude)...

Мени се чини да сам била довољно јасна. Сви ми у принципу можемо да будемо свесни бескраја, јер такав потенцијал има свако људско биће. Али то је посебно стање свести, које је само код оних источњачких мудраца и јогина стално присутно. Код нас, обичних смртника, та свест бљесне повремено, кад смо боље воље :D а онда буде потиснута гомилом свакодневних брига које нас заокупљају, и остане нам у глави само пука информација о томе да бескрај постоји, да можемо да га будемо свесни, да смо га баш јуче на мометат били свесни.
 
Не баш тако. Пре бих рекла да нам је живот претрпан гомилом непотребних мисли, радњи, осећања итд. Кад бисмо избацили све те глупости из живота, имали бисмо више времена и снаге да се усредсредимо на бескрај. А зашто бисмо уопште мислили на бескрај? Е, па, моја искуства говоре да нас макар и кратак сусрет са бескрајем напуни енергијом и животном радошћу; просто нас регенерише, па смо онда спремнији да се ухватимо у коштац са животом.
 
Kroz ponavljanje trenutka, kao eho vekova uhvatim akorde nečeg što traje, postoji, kao voda.
Zaronim do dna i jos dublje -Ta tišina dole je drugačija. Nije prazna. Bruji.
A kad izronim, čujem ti smeh.... Beskraj- no.
Kraj se iznova rađa u početku, i obratno, početak u kraju, zatvarajući tako i kraj i početak u krug i kolo bespočetnosti i beskraja, u venac večnosti upleten od sećanja, istine i bogolikosti.
 
Nemir:
Kroz ponavljanje trenutka, kao eho vekova uhvatim akorde nečeg što traje, postoji, kao voda.
Zaronim do dna i jos dublje -Ta tišina dole je drugačija. Nije prazna. Bruji.
A kad izronim, čujem ti smeh.... Beskraj- no.
Kraj se iznova rađa u početku, i obratno, početak u kraju, zatvarajući tako i kraj i početak u krug i kolo bespočetnosti i beskraja, u venac večnosti upleten od sećanja, istine i bogolikosti.
Svidja mi se....
Monotonija hara...
 
Novi Sad ili nikad:
Mozda u nekoj paralelnoj stvarnosti broj 'pi' ima krajnju cifru, krug kraj i tamo prestaje beskraj. Nek javi neko ako zna.
Broj Pi nema "krajnju cifru" kako je ti zoveš, tj. nije racionalan broj kako bi matematičari rekli.

Dokaza za to ima mnogo, i neću ovde gnjaviti prisutne algebrom.

Možeš reći i da postoji tamo neki univerzum u kom je nula jednaka jedinici, ali to nama ama baš ništa ne znači jer sa takvim univerzumom nemamo nikakve interakcije i stoga nam njegovo (ne)postojanje ništa ne znači, možemo reći da za nas ne postoji, Q.E.D.
 

Back
Top