gost 198384
Iskusan
- Poruka
- 5.443
I nova srpska desnica uopšte?
Nakon da ne slažem ali prilično duge apstinencije kada su lokalni&niskobudžetni политткошоуови u pitanju, večeras je baš jedan od tih uspeo da mi privuče pažnju u intervalu čije se trajanje može izraziti krupnijim vreremenskim jedinicama od sekundi.
Kako gazde i ostali poverioci već dugo nisu menjali matrice dežurnim javnim ličnostima svih provinijencija prosto mi je dojadilo da besomučno recikliranje davno potrošenih priča.
Ni ovo što sam uprkos svemu otpratio večeras nije počele obećavajuće.
Prepodobna gradžanka Sonja Biserko je recitovala svoju verzuju Krvave bajke monotono i sa ramenima iznad glave…
… tako nekako dakle…
… I baš kad sam hteo da overim plusić na daljnskom uočih nešto što je za trenutak odložilo moju odluku da iskoristim demokratsko pravo pasivnog TV konzumenta i zamenim iritantan sadržaj prijatnijim prizorom.
Elem, kadar je u sred izlaganja dražesne Sonje preuzeo niko drugi do još dražesniji direktor Vladimir Todorić što i nije neki kuriozitet s obzirom na njihovu mentalnu kompatibilnost ali sam u toj sceni uočio sam nešto što mi je izmamilo osmeh.
Da pojasnim, sama postavka gostiju u studiju mi je tuknula na nešto što bi moglo da bude zanimljivo. Činjenica da je nesrećni Todorić zauzeo stratešku poziciju okretanja levog obraza kameri puno je više obećavala od Sonjinog partizansko-guslarskog niskofrekvetnog referata.
Dakle činjenica da je Todorić pozicijom koju je zauzeo uspeo da delimično prikrije toponim lica svog ili kako to policija voli da kaže znak osobenosti, ukazivala mi je da je u stavu pozornosti i spreman za napad rasterećen ometajućih signala koji mu sujeta šalje kada ga kamera `vata анфас.
Prvo pitanje koje sam sebi postavio bilo je na koga se to Vlad sprema pošto je uglom zle kamere rešio problem svojih nesigurnosti u medijskim istupanjima.
I odgovor je stigao jako brzo. U magarećoj klupi Sarapinog Problema sedeo je prozvani Vladica Glišić-Dver, pomalo zatečen i prigušen pored ove dve gromade gradžanske misli.
Rekoh sebi, mož` i ne bude sasvim patološki dosadno.
I tako, dijalog se razvijao, gradžanstovo je pozivalo na toleranciju i civiliziranost a Gliša na tradiciju, poštenje i ideale. I šta se moglo interesantno tu čuti?
Rekao bih, sve ono u čemu desničari u pokušaju danas greše u Srbiji.
Da ne okolišam, gradžanstvo je u Sarapinoj trtljaonici rastrćilo Glišu za solidnu četvorku.
Ali na čemu? Svakako ne na svojoj genijalnoj koncepciji+elokvenciji već na njegovim banalnim greškama. I ne samo njegovim već na greškama čitavog poludefinisanog konglomerata koji je večeras reprezentovao.
Da budem sasvim neposredan, Gliša je dozvolio gradžanstvu da ga formalno-verbalno izvaćari ko šibicari геџу u Kameničkoj.
Prvo im se namestio na volej ustvrdivši kako borba Dveri za povratak na tradicionalne porodične vrednosti a protiv LGBT ideologije (ma šta to značilo) nije u funkciji raspirivanja mržnje prema seksualnim manjinama već zarad povećenja nataliteta našeg odumirućeg naroda.
Ladno su ga prepišali konstatacijom se Двери nisu tako mnogo bunilе kad je usvajan aktuelni ustav pa kao ne vide šta sad `oće. Što donekle i jeste tačno.
Pritom ja zaista ne razumeme zašto ti razni desničarski kolektivi nisu u stanju da uvide kako pederaj predstavlja jedan od najmarginalnijih problema kada je natalitet u pitanju već iza tog problema stoji SISTEM, sistem koji u ovoj basni reprezentuju Biserko i Todorić. Isti onaj sistem koji je 90% Srbije srozao na nivo egzistencijalnih životinja koje su izložene svim oblicima torture i мобингa од стране nove ekonomsko političke kvazielite.
Iste kvazielite koja decu školuje u AMERIKI a vaskolikom srpstvu poručuje da tri korice hlebca nasušnog koji ne pojede danas u slast, štekne za sutra a ne da baca u kontejner što je rasipništvo nezabeleženo u cvilizovanoj Evropi, u zemlji u kojoj su fini poslovi za koje se čak i plata u nacionalnoj valuti dobija predviđeni samo za probranu i podobnu familiju dok su 90o%nom ostatku na raspolaganju marvene delatnosti koje se isplaćuju u vidu dnevnih porcija uz preporuku vlasti da moraju potrajati bar tri dana, u zemlji jedan radno sposobni nesrećnik rmba za tri penzionera i još 27 partijskih aktivista uhlebljenih u administraciji, ministarstvima, vladinim agencijama, alanfordovskim institutima, президентским офисима, kvazikulturnim institucijama, katatoničnim sudovima, bezbrojnim zavodima, i ostalim parazitskim kurcim.a i palcima….
Kako Gliši nije palo na pamet da je Tadićev sistem (a i neki prethodni) koji je ogadio ljudima pomisao na potomstvo glavni krivac za sunovrat nataliteta i kako ga dva bezveznjaka u studiju navlače da se brani zbog nenaklonosti jednoj ustavnim pravima zaštićenoj kategoriji umesto da se progovori o suštinskim problemima?
Kome je do nataliteta ako se sa torturom sreće na svakom koraku. Kada dete upisujete u školu saznaćete da je za željeno mesto već predviđeno dete sa privilegijama, kada ga vodite na lečenje kažu vam da ste hiljadudvestatriesšesti na listi čekanja i da je vaš termin u julu 2017, kada želite svoj da kupite stan i udomite porodicu za to su vam potrebne sposobnosti zlog mađioničara! Kada samohrana majka želi svoj deo imovine ili alimentaciju da izdržava decu u uslovima dostojnim čoveka čeka na sudsku odluku i po deset godina!!!
Drugovi iz Dveri, rekao bih da su problemi koje ova bahata vlast generiše u svojoj otuđenosti i samodovoljnosti daleko veći od onih koje prave marginalne grupe.
U nastavku su Glišu istamburali opet zbog protivljenja još nekim ustavnim kategorijama kojima se suprotstavio ugrožavajući tako njihovu slobodu okupljanja ili zbog neprihvatljivosti govora mržnje i to se tako okončalo. Tužno po Glišu. nije mi jasno kako tom čoveku ni za tren nije palo na pamet da pred sobom ima dva lica koja su pogazila svojim biografijama sve principe elementarne civilizovansoti te da je svaka njihova izrečena splačina čista demagogija jer su prvaci sitema koji poštuje samo sbe i svoje potrebe i koji svoj uzvišeni društveni status gradi na nesreći miliona?
Nakon svega što sam video kod više nego uhranjenog Sarape konstatovao sam da ta nova desnica ne razume suštinu problema protiv kog se bori. I kako se uopšte može boriti protiv nečega čega nije svesna bar ako je suditi po Glišinom nastupu?
Ovaj sistem nije loš zato što dopušta licima koja su zaštićena ustavom a čije su donošenje čak i sami radikalci pripomogli, da praktikuju svoje prava već zato što je nepotističko-korupcijska nakaza koja gura zemlju u potpun sunovrat.
Šljam nije nikada u istoriji postojanja Srbije dosegao višu razinu, pravo žalbe je ukinuto pa i kažnjivo a izbor je sveden na A, A, i A.
Desnica mora da redefiniše metodologiju ostvarivanja svojih ciljeva ili će Tadićeva stečajna uprava da se zaparloži na vlasti do ništavila.
Toliko o obrazovnom programu Studija B.
Nakon da ne slažem ali prilično duge apstinencije kada su lokalni&niskobudžetni политткошоуови u pitanju, večeras je baš jedan od tih uspeo da mi privuče pažnju u intervalu čije se trajanje može izraziti krupnijim vreremenskim jedinicama od sekundi.
Kako gazde i ostali poverioci već dugo nisu menjali matrice dežurnim javnim ličnostima svih provinijencija prosto mi je dojadilo da besomučno recikliranje davno potrošenih priča.
Ni ovo što sam uprkos svemu otpratio večeras nije počele obećavajuće.
Prepodobna gradžanka Sonja Biserko je recitovala svoju verzuju Krvave bajke monotono i sa ramenima iznad glave…
… tako nekako dakle…
… I baš kad sam hteo da overim plusić na daljnskom uočih nešto što je za trenutak odložilo moju odluku da iskoristim demokratsko pravo pasivnog TV konzumenta i zamenim iritantan sadržaj prijatnijim prizorom.
Elem, kadar je u sred izlaganja dražesne Sonje preuzeo niko drugi do još dražesniji direktor Vladimir Todorić što i nije neki kuriozitet s obzirom na njihovu mentalnu kompatibilnost ali sam u toj sceni uočio sam nešto što mi je izmamilo osmeh.
Da pojasnim, sama postavka gostiju u studiju mi je tuknula na nešto što bi moglo da bude zanimljivo. Činjenica da je nesrećni Todorić zauzeo stratešku poziciju okretanja levog obraza kameri puno je više obećavala od Sonjinog partizansko-guslarskog niskofrekvetnog referata.
Dakle činjenica da je Todorić pozicijom koju je zauzeo uspeo da delimično prikrije toponim lica svog ili kako to policija voli da kaže znak osobenosti, ukazivala mi je da je u stavu pozornosti i spreman za napad rasterećen ometajućih signala koji mu sujeta šalje kada ga kamera `vata анфас.
Prvo pitanje koje sam sebi postavio bilo je na koga se to Vlad sprema pošto je uglom zle kamere rešio problem svojih nesigurnosti u medijskim istupanjima.
I odgovor je stigao jako brzo. U magarećoj klupi Sarapinog Problema sedeo je prozvani Vladica Glišić-Dver, pomalo zatečen i prigušen pored ove dve gromade gradžanske misli.
Rekoh sebi, mož` i ne bude sasvim patološki dosadno.
I tako, dijalog se razvijao, gradžanstovo je pozivalo na toleranciju i civiliziranost a Gliša na tradiciju, poštenje i ideale. I šta se moglo interesantno tu čuti?
Rekao bih, sve ono u čemu desničari u pokušaju danas greše u Srbiji.
Da ne okolišam, gradžanstvo je u Sarapinoj trtljaonici rastrćilo Glišu za solidnu četvorku.
Ali na čemu? Svakako ne na svojoj genijalnoj koncepciji+elokvenciji već na njegovim banalnim greškama. I ne samo njegovim već na greškama čitavog poludefinisanog konglomerata koji je večeras reprezentovao.
Da budem sasvim neposredan, Gliša je dozvolio gradžanstvu da ga formalno-verbalno izvaćari ko šibicari геџу u Kameničkoj.
Prvo im se namestio na volej ustvrdivši kako borba Dveri za povratak na tradicionalne porodične vrednosti a protiv LGBT ideologije (ma šta to značilo) nije u funkciji raspirivanja mržnje prema seksualnim manjinama već zarad povećenja nataliteta našeg odumirućeg naroda.
Ladno su ga prepišali konstatacijom se Двери nisu tako mnogo bunilе kad je usvajan aktuelni ustav pa kao ne vide šta sad `oće. Što donekle i jeste tačno.
Pritom ja zaista ne razumeme zašto ti razni desničarski kolektivi nisu u stanju da uvide kako pederaj predstavlja jedan od najmarginalnijih problema kada je natalitet u pitanju već iza tog problema stoji SISTEM, sistem koji u ovoj basni reprezentuju Biserko i Todorić. Isti onaj sistem koji je 90% Srbije srozao na nivo egzistencijalnih životinja koje su izložene svim oblicima torture i мобингa од стране nove ekonomsko političke kvazielite.
Iste kvazielite koja decu školuje u AMERIKI a vaskolikom srpstvu poručuje da tri korice hlebca nasušnog koji ne pojede danas u slast, štekne za sutra a ne da baca u kontejner što je rasipništvo nezabeleženo u cvilizovanoj Evropi, u zemlji u kojoj su fini poslovi za koje se čak i plata u nacionalnoj valuti dobija predviđeni samo za probranu i podobnu familiju dok su 90o%nom ostatku na raspolaganju marvene delatnosti koje se isplaćuju u vidu dnevnih porcija uz preporuku vlasti da moraju potrajati bar tri dana, u zemlji jedan radno sposobni nesrećnik rmba za tri penzionera i još 27 partijskih aktivista uhlebljenih u administraciji, ministarstvima, vladinim agencijama, alanfordovskim institutima, президентским офисима, kvazikulturnim institucijama, katatoničnim sudovima, bezbrojnim zavodima, i ostalim parazitskim kurcim.a i palcima….
Kako Gliši nije palo na pamet da je Tadićev sistem (a i neki prethodni) koji je ogadio ljudima pomisao na potomstvo glavni krivac za sunovrat nataliteta i kako ga dva bezveznjaka u studiju navlače da se brani zbog nenaklonosti jednoj ustavnim pravima zaštićenoj kategoriji umesto da se progovori o suštinskim problemima?
Kome je do nataliteta ako se sa torturom sreće na svakom koraku. Kada dete upisujete u školu saznaćete da je za željeno mesto već predviđeno dete sa privilegijama, kada ga vodite na lečenje kažu vam da ste hiljadudvestatriesšesti na listi čekanja i da je vaš termin u julu 2017, kada želite svoj da kupite stan i udomite porodicu za to su vam potrebne sposobnosti zlog mađioničara! Kada samohrana majka želi svoj deo imovine ili alimentaciju da izdržava decu u uslovima dostojnim čoveka čeka na sudsku odluku i po deset godina!!!
Drugovi iz Dveri, rekao bih da su problemi koje ova bahata vlast generiše u svojoj otuđenosti i samodovoljnosti daleko veći od onih koje prave marginalne grupe.
U nastavku su Glišu istamburali opet zbog protivljenja još nekim ustavnim kategorijama kojima se suprotstavio ugrožavajući tako njihovu slobodu okupljanja ili zbog neprihvatljivosti govora mržnje i to se tako okončalo. Tužno po Glišu. nije mi jasno kako tom čoveku ni za tren nije palo na pamet da pred sobom ima dva lica koja su pogazila svojim biografijama sve principe elementarne civilizovansoti te da je svaka njihova izrečena splačina čista demagogija jer su prvaci sitema koji poštuje samo sbe i svoje potrebe i koji svoj uzvišeni društveni status gradi na nesreći miliona?
Nakon svega što sam video kod više nego uhranjenog Sarape konstatovao sam da ta nova desnica ne razume suštinu problema protiv kog se bori. I kako se uopšte može boriti protiv nečega čega nije svesna bar ako je suditi po Glišinom nastupu?
Ovaj sistem nije loš zato što dopušta licima koja su zaštićena ustavom a čije su donošenje čak i sami radikalci pripomogli, da praktikuju svoje prava već zato što je nepotističko-korupcijska nakaza koja gura zemlju u potpun sunovrat.
Šljam nije nikada u istoriji postojanja Srbije dosegao višu razinu, pravo žalbe je ukinuto pa i kažnjivo a izbor je sveden na A, A, i A.
Desnica mora da redefiniše metodologiju ostvarivanja svojih ciljeva ili će Tadićeva stečajna uprava da se zaparloži na vlasti do ništavila.
Toliko o obrazovnom programu Studija B.