16.str.koja iznad nedostaje
Pogledajte prilog 320134
a vijest, koju kazuje Toma,arhidjakon spljetski, o zabrani slovenske liturgije, tako je puna lazi, gluposti i zavisti protiv slovenske liturgije, da joj ne treba vjerovati, nego je treba zabaciti. Istina, da je i papa Aleksandar II (1061.-1073.) potvrdio nekakve statute koje je hvalio papa Nikola, a narocito je tezio da uvede celibat, pa ipak nije unistio slovenske liturgije. Sto je Toma, arhidjakon spljetski, u svoju nejasnu vijest unio i Metodija, ucinio je ili u zloj namjeri ili s nepaznje, zamjenivsi knjigu "Methodius" sa osobom Metodijom. Kada je u juznijeh Slovena bila slovenska liturgija vec prije god. 925., JE LI BILA GLAGOLJSKA ILI CIRILSKA? Oni, koji pokrstenje Slovena, bukvicu i liturgiju slovensku pripisuju TEK SV.CIRILU I METODIJU, svakako drze liturgiju juznijeh Slovena za cirilsku. Ali ko ju je uveo juzno od Save? Sv.Cirilo i Metodije? Oni su imali jurisdikciju na zemlji Rastislavljevoj, Svetopulkovoj i Kocelovoj, a ne u Hrvackoj i Dalmaciji. Ne ima nikakova svjedocanstva da su apostovali na jugu od Save. Valjda su to ucinili njihovi ucenici? Oni su otisli preko donjega
17.
Dunava u Bugarsku a ne u Hrvatsku i Dalmaciju. Osim toga pita se: Kad je zapadna latinska hijerarhija progonila cirilisku liturgiju, koja je dozvolom Hadrijana II i Jovana VIII. uvedena bila u Panoniji, bi li je hrvacki i dalmatinski biskupi dragovoljno primili i uveli mjesto latinske? Napokon Jovan VIII. spominje jos god. 879. vjerski obred slovenski, KOJI NIJE MOGAO BITI CIRILSKI NEGO GLAGOLJSKI, koji je taj isti papa potvrdio. Otuda slijedi, da je u juznijeh Slovena BILA ODOMACENA GLAGOLJICA A NE CIRILICA.b) Sto se tice poznijega misljenja Dobrovskoga, da je Nikola Rabljanin zacetnik glagoljice, jer je god. 1222. glagoljskijem slovima prepisao pradavni kodeks Teodora, posljednjega arcibiskupa solinskoga, to je misljenje sa svijem krivo. O svom glagoljskome psaltiru tvrdi Nikola, da ga je prepisao sa kodeksa Teodora, posljednjega arcibiskupa solinskoga, te potom iz te njegove vijesti prirodno izlazi, da ga je prepisao s glagoljskog kodeksa VII. st., jer poslije god 610. nije bilo vise sjedista arcibiskupsko u Solinu, posto je preneseno u Spljet, kada je razoren Solin. Dobrovski je iz te jedne vijesti sastavio ovaj po prilici sistem glagoljice: Nikola je Rabljanin: a) sastavio glagoljsku bukvicu.
18.
b-beta) prepisao svoj psaltir s cirilskog kodeksa g-gama) urediv ili barem dao povoda da se uredi glagoljska liturgija. Ko to misljenje Dobrovskoga isporedi sa vijescu Nikole Rabljanina,mora uviditi, da Dobrovski svojijem skeptickijem razlaganjem dalje ide, no sto to dopusta hermeticko i istorijsko nacelo, jer: 1) dje veli Nikola Rabljanin, da je sam sobom sastavio glagoljicu? Njegov je vijek znao za dvije bukvice. Jednu je pripisivao sv.Jeronimu, a drugu sv.Cirilu. Nikako pako nije znao za takovu bukvicu, koja bi porijeklo svoje vodila od Nikole Rabljanina. Izmedju toga vremena i odobrenja glagoljice od Inokentija IV. tj. od god 1222.do god 1248. minulo je samo 26 god. Je li se dakle za tijeh 26 god.tako brzo zaboravilo na pronalazak Nikole Rabljanina, kad se njegova glagoljska bukvica predlozilapapi Inokentiju IV. kao bukvica sv.Jeronima? Kako se mogla glagoljska bukvica za 26 godina tako odomaciti medju juznijem Slovenima, da istisne latinsku liturgiju? Da su za vrijeme Dobrovskoga poznati bili stariji rukopisi glagoljski, koji su kasnije nadjeni, ne bi Dobrovski zaista upao u takovu bludnju, da Nikolu Rabljanina proglasi za zacetnika glagoljice. 2) Dje veli Nikola Rabljanin, da je svoj psaltir, koga je istina pisao glagoljicom, prepisao s cirilskoga kodeksa? Prepisi se obicno cine istijem slovima kojima je pisan i izvornik. Kakav je dakle dokaz imao Dobrovski, da ga je prepisao s cirilskoga kodeksa? Zaista taj jedini, sto nije uvidio, kako bi prije sv. Cirila i Metodija mogla biti kakova posvetna bukvica slovenska. Kad Nikola Rabljanin veli, da je svoj psaltir prepisao s kodeksa Teodorikovog
19.
posljednjega arcibiskupa solinskoga, onda iz toga izlazi, da taj kodeks pada pred god. 640. i koliko je raniji od vremena sv.Cirila i Metodija. Uzalud kazuje Aseman na drugoga Teodora (880.-890.), arcibiskupa spljetskoga, koje se i solinskijem zove, jer su arcibiskupi uzimali naslov i prijasnjega mitropolitskoga sjedista u Solinu, od kuda je god. 640. preneseno u Spljet. Aseman nije time objasnio stvari, jer se pod posljednjijem arcibiskupom solinskijem ne moze razumjeti Teodor (880.-890.), arcibiskup solinsko-spljetski, koji je imao svoje nasljednike, niti je u godinama 880.-890. mogla bukvica sv. Cirila prijeci Savu. Misljenje Asemanovo moze se tijem manje usvojiti, sto je u Hrvatskoj i Slavoniji, kako smo vidili, bila vec god. 879. glagoljska bukvica. 3. Zaista je nepojmljivo, sto Dobrovski iz te jedne vijesti, sto je Nikola Rabljanin glagoljicom prepisao psaltir iz staroga kodeksa, neprestano izvodi: da je bukvica toga kodeksa bila cirilica, da je Nikola sastavio novu bukvicu glagoljsku, da je uveo glagoljsku liturgiju, koja se od god. 1060. do god. 1222. odomacila, da se za 26 godina glagoljska liturgija tako rasirila, da je biskup senjski god. 1248. molio u Rimu, da se odobri. Uvjeravali to? Ni sam Dobrovski nije mogao drzati to za uvjeru, kad je pripostanku i rasirenju glagoljice pretpostavio laz i prevaru, ..se nikako ne slaze sa dostojanstvom posvetne liturgije. Sta je drugo, nego da je Nikola Rabljanin bio varalica, koji je po Dobrovskome svoj pronalazak glagoljice i uredjenje glagoljske liturgije proglasio za pradavno djelo sv. Jeronima? Sta je drugo, nego da je varalica bio biskup senjski, koji je tu novu bukvicu i tu novu liturgiju preporucio papi Inokentiju
20.
IV. kao pradavno djelo sv.Jeronima? Inokentije IV. ili je slijepo vjerovao toj lazi ili je kao suvremenik prihvatio, da je i glagoljica i glagoljska liturgija PRADAVNA, DA JE DJELO SV.JERONIMA. Iz ovoga svakako proizilazi, da takovo vodeno raspravljanje nije kriticko sta vise nije ni slobodno u istoriji. 2. MISLJENJE KOPITAROVO. Kopitar je istina opovrgao zabludu Dobrovskoga, ali je upao u drugu. On je istina rekao, da glagoljica ako nije starija barem je istovremena sa cirilicom. Ali na osnovu, sto su nasasti starodavni kodeksi i glagoljski i cirilski, sto se tice starine, ne samo skoro istovjetni, nego nekoji od njih napisani obojima slovima, odrekao je sv. Cirilu svaku zaslugu za slovensku bukvicu i slovensku liturgiju, te je tvrdio, da je sv.Metodije god. 870. korutansku slovenstinu sa dvojakom bukvicom (glagoljskom i cirilskom) i sa dvojakom liturgijom (carigradskom i rimskom) uveo u Panoniju, koju su Nijemci pokrstili. Koliko je ovdje znanja, toliko je i zabluda. Iz toga, sto su nasasti stari kodeksi i glagoljski i cirilski, sto se tice starine, ne samo skoro istovremeni, nego su nekoji od njih napisani obojim slovima, slijedi samo to, da su Sloveni imali DVOJAKU SVOJU BUKVICU I DVOJAKU SVOJU LITURGIJU, a ne to da je oboje imalo isto porijeklo. Da obadvije slovenske bukvice nijesu postojale od 870. potvrdjuju istorijska svjedocanstva, koja svjedoce o sv. Cirilu, da je po grckoj bukvici sastavio novu slovensku bukvicu i ustanovio grcko-slovensku liturgiju.
21.
koju je potvrdio papa Hadrijan II god. 868. S tom carigradsom liturgijom dosao je 14.januara 869. sv.Metodije u Panoniju poslije smrti sv.Cirila. Dakle CIRILSKABUKVICA I CIRILSKA LITURGIJA DJELO JE SV.CIRILA A NE SV.METODIJA. Sv.Metodije je samo dopunio knjizevni rad, sto ga je zapoceo sa svojijem bratom u carstvu Rastislavljevu. O sv.Metodiju nidje nije vjerovatno naznaceno, da je sastavio novu necirilovsku bukvicu i da je uveo novu necirilovsku liturgiju. Uzalud se ko poziva na "Excerptum e libello de conversione Carantanorum", koji potjece iz XIII. st., jer je taj Excerptum vec po misljenju Tome, arhidjakona spljetskoga, prekrojen god. 873. prema spisu "de conversione Carantorom". Istina da i u spisu "de conv.Caran." stoji: Graecus, Methodius nomine, noviter inventis sclavinis litteris." Ali ovdje nije takozvanog omissioqui nego participum praeteriti temporis, tako da u tijem rijecima nije ovaj smisao: Metodije, koji je pronasao nova slovenska slova, nego ovaj "METODIJE SA NOVOPRONADJENIJEM SLOVIMA". Ovaj pravi smisao pretpostavlja bukvicu, koju je jos prije toga sastavio sv.Ciril. To ce potvrditi razlaganje sto ide.
22.
Sto su Kopitar i mnogi drugi pripisali glagoljicu i glagoljsku liturgiju sv.Metodiju, koji je radio u Panoniji, bio je taj povod, sto u Panoniji prije sv.Metodija nijesu nasli hriscantva slovenskoga nego samo latinskoga obreda. O toj dakle stvari treba ovdje opsirnije govoriti. Za upozvananje hriscanstva slovenskoga obreda u Panoniji prije sv.Metodija dovoljan je bezimeni Salcburzanin, cije rijeci nisu bile dosada prav i s tumacenjem uvazene. Evo tijeh rijeci. ... Ponajprije moramo ustanoviti pravi smisao ovijeh misterijoznijeh rijeci. Ko je citao cijeli ovaj spis bezimenjaka Salcburzana,morao je uviditi, da on ne moze biti osnova pravilna memoranda, nego da je tekar koncept,koji ceka na stilisticku ugladjenost. Ili su to samo kronicarski zapisi, od kojijeh srednji vijek nije ni trazio klasicnosti. Na mnogijem mjestima ne ima ni leksikalne, ni govornicke, ni ..govske cistoce i pravilnosti. To je znao Dobrovski te je u osnovu umetnuo genetiv: "Sclavorum" i osnova
