
Forumske priče, po može ali samo one istinski lijepe.
Ne zanimaju me nikakva ogovaranja iza leđa, ako što ima pravo pa u glavu, tako je jedino pošteno

A mogu da ispricam jednu lijepu priču:mig:
Upoznas ljude iza nekog sasvim slucajnog nika, shvatiš da je živi čovjek u pitanju, u ovom virtualnom svijetu. Krenu ta neka dopisivanja, najprije ti se "uvuce" u inbox, onda u svakodnevnicu, pa u život i na kraju u srce. Ni ne primjetiš, a uvuklo se duboko pod kozu. Onda uhvatis sebe da ti svaka poruka izmami osmeh na lice i toplinu oko srca. Počneš živjeti za ta slova te ih svakodnevno željno očekujes, pa kada ih nema onda ti nedostaju.. Pitas se sta je u pitanju, čekas da se opet javi...I kad se javi onda može biti oblačno koliko želi, stvar je mog raspoloženja, hoće li padati kiša ili će biti sunčano

