(Fizika, Pseudonauka) Vreme, prostor...

Izvinjavam se, zahvaljujem i čestitam! Tako je. Ja sam nehotice smatrao da smo mi u centru Univerzuma. Tebi ostaje lak posao da dokažeš da nismo.

Znači, čitav univerzum je centriran baš na Zemlji? Koje su šanse za to?

Razlozi zbog kojih nismo u centru univerzuma? Možemo da proširimo pitanja koja sam ti već postavio:

- kako to da je gustina materije veća u svim pravcima, kada se gleda unazad kroz vreme, i jednaka na svim stranama. Recimo, pogledamo na jednu stranu tri milijarde svetlosnih godina u prošlost, i tamo vidimo gustu materiju. Pogledamo na suprotnu stranu, materija iste starosti je iste gustine. Kako to? Zar ne bi trebalo da materija bude gušća u prošlosti na strani sa koje se desila eksplozija. A ako smo mi u centru, mi bi smo trebali da budemo u oblasti najgušće materije, umesto da najgušća materija bude baš najdalje od nas.

- da bi ovo bilo tačno, daleke galaksije bi morale da se od nas udaljavaju brzinom većom od svetlosne. U tom slučaju, zakoni elektromagnetizma ili ne funkcionišu uopšte, ili su potpuno drugačiji na dalekim objektima (što onda proizvodi dalja pitanja, na primer kako to da vidimo iste procese fuzije u dalekim objektima). Kako rešavaš ovaj problem?

- uzimajući matematiku Velikog Praska, iz izmerenih fluktuacija u CMB se može izračunati odnos bariona i fotona. Iz ovoga se, jednačinama ove teorije, može izračunati relativan odnos prvih elemenata. Ove kalkulacije se uklapaju sa merenjima. Kako to?

- gledajući unazad, vidimo sekvencu nukleosinteze u zvezdama. Ovo se savršeno uklapa sa jednačinama teorije Velikog Praska. Kako to, kada Velikog Praska nije bilo?

Ima toga još gomila (na primer: kako to da je CMB ujednačen i ima najveći crveni pomak - najveća temperatura eksplozije je na najdaljim delovima od centra? kakva je to odbojna sila, na osnovu čega može čak i teorijski da deluje? mi danas imamo sigurne direktne obzervacije crnih rupa; ako jednačine koje opisuju širenje prostora nisu tačne, kako ovakvi objekti mogu postojati?).

Ali bio bih zadovoljan odgovorima na početna četiri pitanja. Ma, odgovor na prva dva bi bio super!
 
Znači, čitav univerzum je centriran baš na Zemlji? Koje su šanse za to?
Gotovo nikakve, ali treba dokazati
Zar ne bi trebalo da materija bude gušća u prošlosti na strani sa koje se desila eksplozija. A ako smo mi u centru, mi bi smo trebali da budemo u oblasti najgušće materije, umesto da najgušća materija bude baš najdalje od nas.
Ne znam da li si proučavao fiziku eksplozile - pa čak i da jesi - opet to ne mora da znači
da je veliki prasak bila takva eksplozija kakve mi poznajemo. Pretpostavimo da se materija,
idući u prošlost zgušnjavala, ali ne tako da je morala sva stati u jednu tačku nego do neke
faze u u kojoj su odbojne sile nadjačale sile privlačenja i da je od tog momenta počelo širenje
- poput opruge - jer u opruzi naizmenično se manifestuje delovanje privlačnih i odbojnih sila
Znamo li da u našem Univerzumu ne postoji materija koja je antigravitaciona j koja ne može
da se širi zato što sa svih strana u univerzumu postoji materija druge vrste?
- da bi ovo bilo tačno, daleke galaksije bi morale da se od nas udaljavaju brzinom većom od svetlosne. U tom slučaju, zakoni elektromagnetizma ili ne funkcionišu uopšte, ili su potpuno drugačiji na dalekim objektima
Možda je malo prepotentno govoriti o ograničenosti Univerzuma uzrokovanoj brzinom
svetlosti - to bi ustvari značilo da galaksije koje su dalje od 15 milijardi svetlosnih godina
ne postoje - odnosno postoje samo galaksije koje možemo da vidimo,
Da se poslužimo krilaticom o "širenju" prostora i stvar je "rešena"

- uzimajući matematiku Velikog Praska, iz izmerenih fluktuacija u CMB se može izračunati odnos bariona i fotona. Iz ovoga se, jednačinama ove teorije, može izračunati relativan odnos prvih elemenata. Ove kalkulacije se uklapaju sa merenjima. Kako to?
Ako je pozadinsko zračenje elektromagnetske prirode i ako je krenulo sa mesta velikog
praska onda se ono ne bi trebalo konstatovati ni na jednom objektu u Univerzumu izuzev
ako je pozadinsko zračenje iz nekih razloga dugo emitovano posle velikog praska.
Pozadinsko zračenje se širi brzinom svetlosti i prestiglo je sve objekte koji su nastali u
velikom prasku ili posle njega. Kako to? Otkud pozadinsko zračenje?
- gledajući unazad, vidimo sekvencu nukleosinteze u zvezdama. Ovo se savršeno uklapa sa jednačinama teorije Velikog Praska. Kako to, kada Velikog Praska nije bilo
?
Zašto bismo nukleosintezu u nastanku i razvoju zvezda vezivali za veliki prasak?

Ima toga još gomila (na primer: kako to da je CMB ujednačen i ima najveći crveni pomak - najveća temperatura eksplozije je na najdaljim delovima od centra?
Kojeg centra i gde se nalazi taj centar?
kakva je to odbojna sila, na osnovu čega može čak i teorijski da deluje?
Zašto ne bi mogle postojati i odbojne sile u tamnoj materiji?
mi danas imamo sigurne direktne obzervacije crnih rupa;
Ne bih rekao. Implozija je čisto teoretska tvorevina koja ne uzima u obzir prirodu materije
i moguće oslobađanje odbojnih sila pod ogromnim pritiskom koje bi delovale poput velikog
praska.
Ali bio bih zadovoljan odgovorima na početna četiri pitanja. Ma, odgovor na prva dva bi bio super!
Nisam tvrdio da mogu dati odgovore na ta pitanja i smatram da još uvek nema definitivnih
odgovora na ta pitanja - ja samo izražavam sumnju.
 
Gotovo nikakve, ali treba dokazati

Mislim da između CMB i obezervacija relativne gustine nema razloga da se dalje dokazuje. No, nije bitno. Posvetimo se verovatnijim mogućnostima.

Pretpostavimo da se materija, idući u prošlost zgušnjavala, ali ne tako da je morala sva stati u jednu tačku nego do neke faze u u kojoj su odbojne sile nadjačale sile privlačenja i da je od tog momenta počelo širenje - poput opruge - jer u opruzi naizmenično se manifestuje delovanje privlačnih i odbojnih sila

Ne uklapa se. Recimo da je materija naše galaksije bila skupljena negde između centra i ivica te početne stvari, ma šta ona bila, i ma kako se zgušnjavala. I recimo da je gustina bila ista sa svih strana. U okviru tvog modela, delovi materije dalje od centra moraju da se kreću većom brzinom nego delovi blizu centra.

Prema tome, sa strane prema centru eksplozije, gustina bi u tom slučaju bila velika u najdaljoj prošlosti (neka maksimalna vrednost), pa bi se zatim sporo smanjivala kroz vreme (tj. razmak bi sporije opadao). Gustina sa strane prema ivici eksplozije bi bila velika u najdaljoj prošlosti, pa bi se zatim brzo (ili bar relativno brže) smanjivala kroz vreme.

Znamo li da u našem Univerzumu ne postoji materija koja je antigravitaciona j koja ne može da se širi zato što sa svih strana u univerzumu postoji materija druge vrste?

Nikada ne možemo reći da nešto sigurno ne postoji (možda postoji i Deda Mraz, ne može se dokazati da ga nema). Ali nemamo nikakvog dokaza za takvu materiju, niti bi se ona (u modelu koga opisuješ) uklopila u jednačine.

(A pre nego što uhvatiš ovo "uklapanje u jednačine" - znam, ti sumnjaš u sve, pa i u jednačine. Međutim, te jednačine su polovinom prošlog veka sa apsolutnom tačnošću predvidele postojanje čestica i kosmičkih interakcija koje smo tek skoro otkrili. Sistem koji je u osnovi netačan ne može da slučajno proizvede do te mere tačne rezultate. Naravno, moguće je da naš sistem jednačina funkcioniše baš eto do tačke na kojoj smo, a onda se upetljava nešto sasvim drugačije što je nama danas nepoznato, i kvari celu sliku. No, dok se ne nađu nekakvi pozitivni dokazi za tako nešto, matematički sistem se debelo dokazao i zaslužio je visok nivo poverenja. Otud, hipoteze koje se uklapaju u njega imaju mnogo veću težinu među naučnicima nego hipoteze koje krše njegove osnovne principe. Znam da se ne slažeš, neću ni da pokušavam da te ubedim, ali bez čvrstih fizičkih dokaza, nećeš ni ti mene ubediti da napustim ovaj model.)

Možda je malo prepotentno govoriti o ograničenosti Univerzuma uzrokovanoj brzinom svetlosti - to bi ustvari značilo da galaksije koje su dalje od 15 milijardi svetlosnih godina ne postoje - odnosno postoje samo galaksije koje možemo da vidimo, Da se poslužimo krilaticom o "širenju" prostora i stvar je "rešena"

Naravno da postoje, u čemu i jeste problem.

Uzeću ovde jedan primer. Isto kao što kolege iz odeljenja za fiziku dobijaju gomilu pošte sa teorijama kao što je ova tvoja, kolege iz odeljenja za matematiku dobijaju razne dokaze i teoreme koje, ako ćemo verovati autorima, pobijaju neke od osnovnih stvari u matematici.

Jedna od omiljenih meta su transfinitni brojevi i priroda beskonačnosti - ljudima se izuzetno ne sviđa ideja da mogu postojati različite beskonačnosti, i da neke beskonačnosti mogu biti veće od drugih beskonačnosti (aman, beskonačno je beskonačno, po "zdravom razumu").

Međutim, postoji definitivan i apsolutan matematički dokaz - Kantorova dijagonalizacija - koji pokazuje da beskonačnosti mogu biti različite; beskonačan skup realnih brojeva je veći nego beskonačni skup celih brojeva, na primer. Ova dijagonalizacija se zasniva u potpunosti na osnovnim logičkim operacijama.

Ono što je zajedničko svim dokazima koji dolaze u odeljenje za matematiku je da oni ne sadrže nikakvo pobijanje Kantorove dijagonalizacije. Ali pritom, neizbežno, pozivaju se na osnovnu logiku matematike. I ovde imamo razlog zbog koga matematičari nikada ni ne čitaju takve dokaze. Ako je ova nova teorija netačna, to bi bilo gubljenje vremena. A ako je njihova teorija tačna, onda osnovna logika ne može biti tačna, i samim tim njihova teorija (zasnovana na istoj logici) ne može biti tačna. .

Zaključak je jednostavan: ako neko želi da matematičkom logikom dokaže da su sve beskonačnosti jednake, on mora prvo da obori Kantorov dokaz, da nađe neku grešku u njemu, ili neki razlog zbog kog on nije validan.

Isto to važi ovde za brzinu svetlosti. Ako želiš da dokažeš da se objekti sa masom mogu kretati brže od svetlosti, ti moraš da ili oboriš postulate o homogenosti i izotropičnosti Univerzuma (tj. da nekako pokažeš da su osnovni zakoni univerzuma potpuno drugačiji na nekim vremensko ili prostorno udaljenim mestima), ili moraš da oboriš postulate elektromagnetizma, ili moraš da oboriš osnovnu formalnu logiku.

Jer iz četiri postulata o homogenosti i izotropičnosti univerzuma, i iz zakona elektromagnetizma, direktno formalno-logički sledi da brzina svetlosti mora biti ograničena i uvek jednaka za svakog posmatrača. Nisu potrebne nikakve druge pretpostavke.

Dakle, ovde imaš problem. Ti svoju teoriju zasnivaš na astronomskim obzervacijama, koje su izvedene pomoću elektromagnetnog zračenja. Takođe, ti uzimaš da su zakoni univerzuma homogeni i izotropični (inače je zračenje besmisleno, jer može nastati bilo kako, na osnovu bilo kakvih zakona koji su u to vreme vladali u toj oblasti univerzuma). Iz svega toga, ti svoje zaključke pokušavaš da izvedeš pomoću logike.

Ali ako je tvoja teorija tačna, onda jedna od ove tri stvari ne može biti tačna, i samim tim tvoja teorija ne može biti tačna.

Ovo je problem na koji želim da vidim nekakvo rešenje. Pokaži kako rešavaš osnovni paradoks elektromagnetizma. Ako želiš ideje, predlažem ti da baciš pogled na etarske teorije iz devetnaestog veka, koje su pokušavale da reše ovo u okvirima klasične fizike (neuspešno, ali možda će tebi poći za rukom).

Širenje prostora je stvar koja se uklapa u teorijski model univerzuma kakav danas imamo, i pritom objašnjava obzervacije, i omogućava precizno predviđanje budućih obzervacija. Da ponovim, ne mogu da verujem da sistem jednačina zasnovan na potpuno pogrešnim principima, može eto slučajno da predvidi do zadnjeg detalja rezultate eksperimenata izvršenih četrdeset godina kasnije. Ovo je takođe nešto što tvoj model, ako je zaista bolji, treba da bolje izvede - ili makar jednako.

Ako je pozadinsko zračenje elektromagnetske prirode i ako je krenulo sa mesta velikog praska onda se ono ne bi trebalo konstatovati ni na jednom objektu u Univerzumu izuzev ako je pozadinsko zračenje iz nekih razloga dugo emitovano posle velikog praska. Pozadinsko zračenje se širi brzinom svetlosti i prestiglo je sve objekte koji su nastali u velikom prasku ili posle njega. Kako to? Otkud pozadinsko zračenje?

Ne. Po teoriji Velikog Praska, univerzum je bio veoma vreo, i onda se hladio, i to hlađenje je dovelo do kondenzacije materije, koja je onda gravitaciono kolapsirala u prve zvezde i galaksije. Ok? Nije bitno da li je teorija VP tačna, samo kažem šta ta teorija kaže.

E, sad. Hlađenje iz najnižih kvantnih nivoa prvobitne materije je emitovalo poslednji talas zračenja, pre nego što je (veoma spori) kolaps materije u prve zvezde doveo do temperatura koje su izazvale novo zračenje (ovaj put iz objekata). Ali dok se sve to događalo, ono prvobitno zračenje je i dalje išlo kroz univerzum, u pozadini celog prostora.

Dakle, ono ne dolazi od nekog objekta, već iz celog prostora u kome je materija bila raspršena. Isto kao što svetlost sa neke daleke zvezde stiže do nas nakon x milijardi godina, tako i ovo zračenje iz oblasti prostora koje su daleko od nas stiže tek danas. I pokazuje crveni pomak od oko trinaest milijardi godina. I uklapa se u sistem jednačina, i omogućava kroz te jednačine predviđanje gomile stvari...koje se ispostavlja tačnim.

To je problem. Ovo zračenje bi, u tvom modelu, moralo da bude mnogo jače sa strane prema "centru", nego sa strane prema "ivici".

Zašto bismo nukleosintezu u nastanku i razvoju zvezda vezivali za veliki prasak?

Zato što obe stvari slede iz potpuno iste matematike.

Kojeg centra i gde se nalazi taj centar?

Centra one sveopšte eksplozije, koju si stavio kao svoj model nastanka univerzuma.

Zašto ne bi mogle postojati i odbojne sile u tamnoj materiji?

Da, ali one imaju matematičko-teorijsku postavku. Imamo makar neki razlog da verujemo da tako nešto može da postoji.

Imamo li bilo šta slično za odbojne sile koje ti predlažeš, osim "moglo bi biti tako?"
 
Ne bih rekao. Implozija je čisto teoretska tvorevina koja ne uzima u obzir prirodu materije i moguće oslobađanje odbojnih sila pod ogromnim pritiskom koje bi delovale poput velikog praska.

Obzervacioni dokazi su prilično definitivni. Imaš obzervacije akrecionih diskova, čiji centri zrače na ogromnim energijama (što znači da je ubrzanje i gustina materije ogromna - kao što bi morala da bude u neposrednoj okolini crne rupe). Teorijski ovo možeš da uklopiš sa neutronskom zvezdom, ali onda bi imao povremene blipove i varijaciju (neutronska zvezda, za razliku od crne rupe, ima materijalnu površinu, u koju čestice mogu da udare velikim brzinama i da izazovu eksploziju radijacije).

Onda dodatne obzervacije. Zvezda S2, na primer, koja orbitira nekoliko svetlosnih sati od potpuno nevidljivog objekta koji mora - iz mase i ubrzanja zvezde - da ima masu od oko 3.5 miliona sunčevih. Gravitaciona sočiva (usput, kako to objašnjavaš bez krivljenja prostora usled gravitacije? ne može biti direktan gravitacioni uticaj na sam foton, pošto foton nema masu). Itd.

Ukupno, malo je verovatno da crne rupe ne postoje, i da se svi ovi podaci slažu sa predviđanjima čistim slučajem. No, neću ovde da te ubeđujem. Ako tebi ovi dokazi nisu dovoljni, moraćemo da se složimo da se ne slažemo, i to je to. :)

Nisam tvrdio da mogu dati odgovore na ta pitanja i smatram da još uvek nema definitivnih odgovora na ta pitanja - ja samo izražavam sumnju.

Sumnja je dobra stvar. Neću da ti kažem da ne treba da sumnjaš.

Ali ako ne razumeš sve aspekte neke teorije - a da ne bude nerazumevanja, sasvim sigurno ni ja ni ti nemamo znanje matematike potrebno za potpuno razumevanje modernih kosmoloških modela - onda moraš biti jako oprezan sa kritikama.

Takođe, predlaganje alternativnih modela je zanimljivo kao misaoni eksperiment (i ponekad nauči čoveka nečemu, ako ništa drugo da pazi kada sabira vektore :D ), ali je u principu naučno besmisleno ako taj model ne može da se upotrebi za predviđanje budućih fenomena. Ako zaista želiš da predlažeš alternative, moraš da pokažeš neko specifično merenje za koje tvoj model daje mnogo bolje predviđanje, dok je pritom makar jednako dobar u predviđanju svih ostalih stvari koje današnji model može da predvidi.

Niko ovde nema patent na Istinu[SUP](tm)[/SUP]. Naši modeli i razumevanje stalno rastu i menjaju se. No, promena mora biti u pozitivnom pravcu - ne možemo odbaciti teoriju koja daje tačna predviđanja za milion stvari, u korist teorije koja ne daje nikakva predviđanja osim što se možda uklapa sa nekolicinom specifičnih.
 
Šta se ne uklapa? Gustoća materije? Zašto?
Ako uzmeš jednu elastičnu traku sa označenim santimetrima i pričvrstiš je u sredini pa je
uhvatiš za krajeve i jednako razvlačiš. Pogledaj oznake na traci - odstojanja su svuda
jednaka iako je svaka tačka trake imala drukčiju brzinu, a najveću su imale krajnje tačke.
trake. Ako odabereš položaj promatrača takav da on ne vidi ni kraj trake ni sredinu onda
će on videti jednaku raspodelu oznaka na traci.
Ali nemamo nikakvog dokaza za takvu materiju, niti bi se ona (u modelu koga opisuješ) uklopila u jednačine.
Kako nemamo? Zašto se onda velike vasionske strukture objekata međusobno ubrzano
razmiču ako nema sile koja to uzrokuje?
Naravno da postoje, u čemu i jeste problem.
Što bi se reklo da se tvoj model ne uklapa jer ti se ne uklapa brzina svetlosti sa
širenjem prostora jer ako se prostor širi proporcionalno udaljenosti od centra širenja, onda
postojati udaljenost u kojoj se prostor širi brže od brzine svetlosti pa nam svetlost objekata
daljih od te granice nikad neće doći
Jedna od omiljenih meta su transfinitni brojevi i priroda beskonačnosti - ljudima se izuzetno ne sviđa ideja da mogu postojati različite beskonačnosti, i da neke beskonačnosti mogu biti veće od drugih beskonačnosti (aman, beskonačno je beskonačno, po "zdravom razumu").
Nije po zdravom razumu nego po površnom osećaju. Za to ti ne treba Kantor već jednostavna
činjenica. Svaka duž ima sto puta više santimetara nego metara. Pri tom uopšte nije važno
kolika je ta duž. Odnos ostaje isti i kad je duž beskonačna. I upravo to nam govori zdrav
razum. Beskonačnost ne utiče na promenu odnosa.
Zaključak je jednostavan: ako neko želi da matematičkom logikom dokaže da su sve beskonačnosti jednake, on mora prvo da obori Kantorov dokaz, da nađe neku grešku u njemu, ili neki razlog zbog kog on nije validan.

Isto to važi ovde za brzinu svetlosti ..... ili moraš da oboriš osnovnu formalnu logiku.
Te stvari nisu ni slične, a osnovne posledice STR su u suprotnosti sa formalnom logikom

Jer iz četiri postulata o homogenosti i izotropičnosti univerzuma, i iz zakona elektromagnetizma, direktno formalno-logički sledi da brzina svetlosti mora biti ograničena i uvek jednaka za svakog posmatrača. Nisu potrebne nikakve druge pretpostavke.
Postoji raspon brzina nosioca informacije - a brzina svetlosti jeste strogo određena vrednost
i jednaka za svakog promatrača.
Ali ako je tvoja teorija tačna, onda jedna od ove tri stvari ne može biti tačna, i samim tim tvoja teorija ne može biti tačna.
Nije tačno ograničenje brzine nosioca informacije.
Ovo je problem na koji želim da vidim nekakvo rešenje. Pokaži kako rešavaš osnovni paradoks elektromagnetizma. Ako želiš ideje, predlažem ti da baciš pogled na etarske teorije iz devetnaestog veka, koje su pokušavale da reše ovo u okvirima klasične fizike (neuspešno, ali možda će tebi poći za rukom).
Majklsonov eksperiment je pokazao greške i u etarskoj teoriji ali i u STR.
Širenje prostora je stvar koja se uklapa u teorijski model univerzuma kakav danas imamo, i pritom objašnjava obzervacije, i omogućava precizno predviđanje budućih obzervacija.
Ne uklapa se - nisi dao ograničenje širenja prostora pa objekti u njemu mogu da se
udaljavaju bilo kojom brzinom međusobno
Nije bitno da li je teorija VP tačna, samo kažem šta ta teorija kaže.
Onda nikom ništa
To je problem. Ovo zračenje bi, u tvom modelu, moralo da bude mnogo jače sa strane prema "centru", nego sa strane prema "ivici".
Po mom modelu takvog zračenja ne bi bilo.
Zato što obe stvari slede iz potpuno iste matematike.
Ili iz jednakih uslova.
Centra one sveopšte eksplozije, koju si stavio kao svoj model nastanka univerzuma.
Ako se tvoj prostor širi radijalno i on mora imati neki centar
Imamo li bilo šta slično za odbojne sile koje ti predlažeš, osim "moglo bi biti tako?"
Imamo - zašto se vasionski objekti udaljavaju ubrzano? Zašto se Univerzum ne sažima
pod uticajem gravitacije?
 
Mogu li ja da pitam , moze li se izmeriti brzina crne rupe?
Interesuje me, ako se crna rupa krece , moze li se izmeriti njena masa?
Koliki haos trag pravi?Ako pod tragom posmatramo ono sto se otelo njenoj gravitaciji ali je veci deo na tom postoru bio usisan.Kao usisivac.

Ako se mogu izmeriti brzina crne rupe i njena masa preko zakrivljenja putanja bliskih tela, moze se projektovati njena putanja po svemiru.
 
Samo nekoliko kratkih crtica, jer nemam vremena za više od toga. :rumenko:

Šta se ne uklapa? Gustoća materije? Zašto?
Ako uzmeš jednu elastičnu traku sa označenim santimetrima i pričvrstiš je u sredini pa je
uhvatiš za krajeve i jednako razvlačiš. Pogledaj oznake na traci - odstojanja su svuda
jednaka iako je svaka tačka trake imala drukčiju brzinu, a najveću su imale krajnje tačke.
trake. Ako odabereš položaj promatrača takav da on ne vidi ni kraj trake ni sredinu onda
će on videti jednaku raspodelu oznaka na traci.

Može li se to nacrtati na papiru? :roll:
Nisi čuo za ekstrapolaciju?


Te stvari nisu ni slične, a osnovne posledice STR su u suprotnosti sa formalnom logikom.

Poenta je u principu, koji jeste isti, a uzgred sa kojom to formalnom logikom su osnovne posledice STR u suprotnosti i sa kojim konkretno zakonima iste? :think:


Nije tačno ograničenje brzine nosioca informacije.

:roll:
Da li to znači da treba ponovo da ti objašnjavam kako radi GPS sistem?



Majklsonov eksperiment je pokazao greške i u etarskoj teoriji ali i u STR.

Sa kojim to delom STR su rezulati Majkelsonovog eksperimenta u suprotnosti? :dontunderstand:



Po mom modelu takvog zračenja ne bi bilo.

Međutim, mi registrujemo pozadinsko zračenje, stoga tvoj model nije dobar, s obzirom da tvrdi da nema pozadinskog zračenja. :bye:


Ako se tvoj prostor širi radijalno i on mora imati neki centar.

Da li se meni čini ili ti ne razlikuješ širenje samog prostora od kretanja fragmenata usled dejstva eksplozije unutar prostora? :think:



Mogu li ja da pitam , moze li se izmeriti brzina crne rupe?

Na koju brzinu konkretno misliš?



Interesuje me, ako se crna rupa krece , moze li se izmeriti njena masa?

Može da se procenim na osnovu dejstva na okolinu.


Koliki haos trag pravi?

Zavisi od komšiluka, što je naseljeniji, to je haos veći. Takođe zavisi i od mase crne rupe.


Ako pod tragom posmatramo ono sto se otelo njenoj gravitaciji ali je veci deo na tom postoru bio usisan.Kao usisivac.

Ako se mogu izmeriti brzina crne rupe i njena masa preko zakrivljenja putanja bliskih tela, moze se projektovati njena putanja po svemiru.

Nije mi jasno šta želiš da kažeš... :dontunderstand:
 
Svetlo se kreće u pravoj liniji, jer na svetlo zbog elektroneutralnosti i nulte mase ne utiču elektromagnetno i gravitaciono polje.

Svetlo je takođe neutralno te na svetlo neće delovati elektromagnetno polje. A pošto svetlo nema masu, ni gravitaciono polje neće delovati na svetlo.
Obzirom da na svetlo u vakuumu ne deluju nikakve sile, a što smo upravo utvrdili, svetlo nema razloga da se kreće bilo kako drugačije nego pravom linijom.

Svetlost putuje pravo kroz prostor. Ako želiš da tvrdiš suprotno, moraš da objasniš zašto su svi eksperimenti na ovu temu pogrešni, i zašto su sve obzervacije svih astronoma pogrešne.
A kad je prostor zakrivljen da li će i svjetlosni zrak prariti tu zakrivljenost ili će presijecati linije zakrivljenosti?

Kako Crna rupa "zarobljava" svjetlost?
 
Poslednja izmena:
A kad je prostor zakrivljen da li će i svjetlosni zrak prariti tu zakrivljenost ili će presijecati linije zakrivljenosti?

U vezi tvog pitanja o zakrivljenosti prostora. Iako sam ti već odgovorio, probaću još jednom.
Ništa, pa ni svetlo ne postoji izvan prostora, te stoga svetlo ne može da seče prostor.
Svetlo se kreće u pravoj liniji, jer na svetlo zbog elektroneutralnosti i nulte mase ne utiču elektromagnetno i gravitaciono polje.
Šta ovo znači?
Uzmeš magnet i pokušaš da privučeš parče drveta. Ne ide, jer drvo ne poseduje magnetna svojstva.
Uzmeš izvor jednosmerne struje, na njegove polove prikačiš elektrode.
Sa pozitivno nalektrisanom elektrodom pokušaš da privučeš komad drveta, ne ide.
Sa negativno nalektrisanom elektrodom pokušaš da privučeš komad drveta, ne ide.
Zašto? Zato što je komad drveta elektroneutralan.
Ako baciš komad drveta kroz elektromagnetno polje ili samo magnetno ili samo elektrostatičko, polje neće uticati na kretanje komada drveta.
Ovaj eksperiment možeš i sam da uradiš.

Svetlo je takođe neutralno te na svetlo neće delovati elektromagnetno polje. A pošto svetlo nema masu, ni gravitaciono polje neće delovati na svetlo.
Obzirom da na svetlo u vakuumu ne deluju nikakve sile, a što smo upravo utvrdili, svetlo nema razloga da se kreće bilo kako drugačije nego pravom linijom.

Nadam se da do sada bilo dovoljno jasno.

Sada da se pozabavimo skretanjem svetla.
Kada je Ajnštajn 1915. godine, objavio svoju teoriju relativnosti, jedna od stvari koju je ta teorija predviđala (jer fenomen od interesa do tada nije bio uočen) je i uticaj gravitacije na prostor, tj. zakrivljenje prostora u prisustvu mase.
Artur Edington je 1919. godine izvršio merenja tokom pomračenja Sunca i pokazao da je rezultati merenja odgovaraju predviđanjima teorije relativnosti.
Danas, merenja distorzije prostora obavlja astrometrijski satelit "Hiparh".

Šematski to izgleda ovako:
180px-Gravitational_lens-full.jpg


A ovako izgleda kada crna rupa pređe ispred galaksije u odnosu na posmtrača na Zemlji:
Black_hole_lensing_web.gif


Ugao defleksije svetlosti usled delovanja mase, tj. zakrivljenja prostora usled mase je:
f9f867342a596e5fa133865e7cc4ae6f.png

gde je:
M - masa
r - rastojanje snopa svetlosti od centra mase pod čijim je uticajem
G - univerzalna gravitaciona konstanta
c - brzina svetlosti u vakuumu

Defleksija u pravcu normalnom na pravac Zemlja - Sunce iznosi 4,07 ugaonih milisekundi.

analogija: Posmatrajom dvodimenzionalni prostor - list papira. Označi na listu papira dve tačke: A i B. Poveži te dve tačke linijom, duži koju ćeš nacrtati pomoću lenjira.
A je izvor svetlosti, a B je posmatrač.
Negde na duži, na primer na polovini označi tačku C. Zabodi iglu ili ekser u tačku C, tako da se tačka C ne pomera.
Savijaj papir tako da se A i B približavaju jedna drugoj.

Prava linija koja spaja A i B je zrak svetlosti.
C je velika masa koja se nalazi između A i B, koja dovodi do iskrivljenja prostora.
Kao što i sam vidiš, svetlost se još uvek kreće "pravom" linijom (tj. najkraćim rastojanjem u okviru prostora) i ne preseca prostor. Međutim, uočavaš da ta "prava" linija više nije prava usled delovanja mase C, koja vrši zakrivljenje prostora.

Sada da se vratimo na tvoj solaroskop.
Između Zemlje i Sunca od velikih masa postoje samo Venera i Merkur, koji čak i kada su oboje istovremeno u položaju inferiorne konjunkcije,
Positional_astronomy.png

nemaju dovoljno veliku masu da zakrive prostor dovoljno da i najprecizniji instrument koji trenutno posedujemo taj efekat izmeri, o solaroskopu da ne govorimo.
Stoga rezultati tvog merenja mogu biti posledica neispravne aparature, nedostatka kalibracije ili nepravilne upotrebe aparature, odnosno nisu posledica zakrivljenja prostora, jer jednostavnom nema nijedne dovoljno velike mase između Zemlje i Sunca, koja bi mogla da iskrivi prostor, kako bi ti to izmerio.

Tako je teško čitati... :roll:
 
Može li se to nacrtati na papiru?
Nisi čuo za olovku?
Nisi čuo za ekstrapolaciju?
Šta ti vredi ekstrapolacija kad ne možeš primiti informaciju sa udaljenosti većih od
15 milijardi svetlosnih godina
Poenta je u principu, koji jeste isti, a uzgred sa kojom to formalnom logikom su osnovne posledice STR u suprotnosti i sa kojim konkretno zakonima iste?
Osnovne posledice STR su u kontradikciji
Da li to znači da treba ponovo da ti objašnjavam kako radi GPS sistem?
Najpre objasni sebi!
Sa kojim to delom STR su rezulati Majkelsonovog eksperimenta u suprotnosti?
To sam već pokazao
Međutim, mi registrujemo pozadinsko zračenje, stoga tvoj model nije dobar, s obzirom da tvrdi da nema pozadinskog zračenja.
Ne tvrdi. Tvrdi da ne može biti pozadinskog zračenja iz jednog smera, odnosno sa mesta
gde se dogodio problematični veliki prasak.
Da li se meni čini ili ti ne razlikuješ širenje samog prostora od kretanja fragmenata usled dejstva eksplozije unutar prostora?
Možda ga ne zamišljam tako kao ti. Možeš li pokazati kako to ti zamišljaš?
Svetlo je takođe neutralno te na svetlo neće delovati elektromagnetno polje. A pošto svetlo nema masu, ni gravitaciono polje neće delovati na svetlo.
A koje polje deluje na svetlo?
A pošto svetlo nema masu, ni gravitaciono polje neće delovati na svetlo.
A čime sunčev vetar deluje na neko reflektujuće jedro?
C je velika masa koja se nalazi između A i B, koja dovodi do iskrivljenja prostora.
Zaboravio si alkohol - probaj - videćeš!
 
Šta ti vredi ekstrapolacija kad ne možeš primiti informaciju sa udaljenosti većih od 15 milijardi svetlosnih godina

Upravo zato.


Osnovne posledice STR su u kontradikciji

Sa kojom to formalnom logikom su osnovne posledice STR u suprotnosti i sa kojim konkretno zakonima iste?



Najpre objasni sebi!

:roll:
Već sam zaboravio koliko si nesposoban...
Imaš pre nekoliko strana objašnjenje GPS sistema, pa ti slobodno objasni kako netačna teorija daje tačne rezultate više miliona puta na dan, svaki dan.



To sam već pokazao

Ne, tvrdio si da postoji neka svetlost koja je neizmerljiva.
Da ponovim pitanje: na koji način Majkelson-Morlijev eksperiment osporava STR?



Ne tvrdi. Tvrdi da ne može biti pozadinskog zračenja iz jednog smera, odnosno sa mesta gde se dogodio problematični veliki prasak.

To "mesto" je svuda oko nas, što se slaže sa rezultatima koje dobijamo merenjem pozadinskog zračenja.


Možda ga ne zamišljam tako kao ti. Možeš li pokazati kako to ti zamišljaš?

Onako kako i svi ostali koji su makar površno upoznati sa time, pri tome uočavajući jasnu razliku između eksplozije i inflatorne ekspanzije.


A koje polje deluje na svetlo?

Na vidljivu svetlost u vakuumu ili u opštem slučaju?


A čime sunčev vetar deluje na neko reflektujuće jedro?

Pritiskom zračenja, baš kao i svaki drugi elektromagnetni talas. Teorijeske osnove iz elektromagnetike je izveo još Maksvel, krajem XIX veka, a postoje kako teorijske, tako i eksperimentalne potvrde u elektromagnetici, termodinamici i kvantnoj mehanici.
Radi se o pritisku koji je reda veličine mikroPa.
Inače, ta pojava nije vezana za svetlost per se, nego za elektromagnetne talase.
 
Šta se ne uklapa? Gustoća materije? Zašto?

Ako se Univerzum širi "u" nekakav prazan prostor, iz pravca "centra" bi do nas dolazila svetlost sve materije koja se nalazi između nas, centra, i svega iza centra. Sa druge strane bi dolazila samo svetlost materija koje se nalazi između nas i "ivice".

Kako nemamo? Zašto se onda velike vasionske strukture objekata međusobno ubrzano razmiču ako nema sile koja to uzrokuje?

Mi imamo obzervaciju ubrzanog širenja, i imamo matematičke teorije zasnovane na današnjem poznavanju fizike, na osnovu kojih imamo i hipoteze o različitim silama koje bi mogle biti umešane ovde.

Pošto je tvoj model protivan osnovnim elementima ove matematike, nijedna od tih sila ne može biti objašnjenje. Prema tome, o kakvoj sili se radi, na čemu se ona zasniva, i kako se ona uklapa sa ostalim postojećim silama?

Što bi se reklo da se tvoj model ne uklapa jer ti se ne uklapa brzina svetlosti sa širenjem prostora jer ako se prostor širi proporcionalno udaljenosti od centra širenja, onda postojati udaljenost u kojoj se prostor širi brže od brzine svetlosti pa nam svetlost objekata daljih od te granice nikad neće doći

Potpuno tačno. A to i vidimo - jer bi u suprotnom celo nebo trebalo da sija neprestano, nigde ne bi bilo mračnih tačaka.

Nije po zdravom razumu nego po površnom osećaju.

Sasvim se slažem, ali taj površni osećaj ljudima izgleda kao zdrav razum. Ti si otišao korak dalje, ali pokušavaš da pomoću geomterije, trigonometrije i algebre rešiš stvari koje zahtevaju tenzore i manifolde.

Te stvari nisu ni slične, a osnovne posledice STR su u suprotnosti sa formalnom logikom

Čudo jedno kako to svi ti naučnici nisu primetili. Čudo jedno kako se pomoću STR mogu dati apsolutno precizna predviđanja astronomskih obzervacija, kao i efekata pri relativističkim brzinama kakve vidimo u akcelaratorima, kao i rezultata sudara na takvim brzinama. To su rezultati koji polaze iz netačne teorije, ali se eto slučajno poklapaju sa merenjima.

Postoji raspon brzina nosioca informacije - a brzina svetlosti jeste strogo određena vrednost i jednaka za svakog promatrača.

Prvo, da li ovo znači da si odustao od one tvoje prethodne teorije o različitim brzinama svetlosti?

Drugo, informacije koje idu brže od svetlosti. Zaista? Imaš li neki eksperimentalni dokaz za ovo? Pošto su svi nosioci informacija za koje znamo ograničeni na brzine manje od svetlosne, i pošto se na takvom ograničenju zasniva najveći deo kvantne fizike. Recimo, čipovi u kompjuterima ne bi funkcionisali da nosioci informacija mogu da pređu brzinu svetlosti.

U kvantnoj mehanici, ograničenje brzine prenosa informacija je jedna od osnovnih postavki - bez nje nalećeš na neverovatne paradokse, usled činjenice da možeš dobiti situacije u kojima posledica prethodi uzroku. Ovo je bio predmet jako velikog broja eksperimenata, i ovakve stvari nikada nigde nisu uočene, upravo zato što je prenos informacija uvek i u svakom pojedinačnom slučaju ograničen na brzine manje od c.

Treće, ovde si se upetljao opet u isti problem. Ako informacije mogu da putuju brzinom većom od svetlosti, a elektromagnetni talasi uvek imaju brzinu svetlosti u odnosu na posmatrača, u tom slučaju nalećeš na paradokse koji obaraju celu teoriju elektromagnetizma, pa samim tim i tvoje zaključke. Bilo kakva informacija koja teče od A do B brzinom većom od svetlosti, a koja pritom utiče na elektromagnetne talase koji se kreću od B do A, bi automatski izazvala kršenje kauzaliteta.

Nije tačno ograničenje brzine nosioca informacije.

Osim što svi eksperimentalni podaci pokazuju suprotno.

Dodatno, kako ovo rešava problem? Galaksije koje se kreću brzinom svetlosti bi morale da imaju beskonačnu masu, i beskonačna količina energije bi morala da bude uložena u njihovo kretanje. Na milion odvojenih linija dokaza, tvoj model se prosto ne uklapa...

Majklsonov eksperiment je pokazao greške i u etarskoj teoriji ali i u STR.

Samo u okvirima tvog nerazumevanja.

Usput, da li si mi ikad odgovorio na pitanje kako to da je E=mc[SUP]2[/SUP], iz direktnih merenja, ako STR nije tačna? Slučajno se podesilo da netačna teorija proizvodi tačnu formulu?

Ne uklapa se - nisi dao ograničenje širenja prostora pa objekti u njemu mogu da se udaljavaju bilo kojom brzinom međusobno

Usled širenja prostora, da. Usled kretanja kroz prostor, ne.

Svi podaci koje imamo se uklapaju u ovo, i mogu se dati (i davana su) precizna predviđanja budućih merenja.

Po mom modelu takvog zračenja ne bi bilo.

Ali takvog zračenja ima. Sa svih strana.

Takođe, ne razumem kako tvoj model ovo može da izbegne. Svaka eksplozija zahteva najveće oslobađanje energije u centru, zbog gustine, gravitacionih interakcija, i energije potrebne za odbacivanje. Osim ako se materija ponašala po nekim sasvim neuobičajenim efektima, tvoja eksplozija bi morala biti praćena oslobađanjem talasa radijacije. No, može se zamisliti privremen talas, koji je možda nas prestigao i prošao preko mesta u univerzumu, u kom slučaju ovakve radijacije ne bi bilo.

Ali ona postoji, i dolazi sa svih strana ravnomerno. Zašto? Koje je poreklo tog zračenja u tvom modelu?

Ili iz jednakih uslova.

Ne razumem šta ovde želiš da kažeš. Ako tvrdiš da je tvoj model ekvivalentan po uslovima, i da bi dao iste rezultate, pokaži nam računicu.

Ako se tvoj prostor širi radijalno i on mora imati neki centar

???? Prostor se ne širi radijalno, niti ima centar. Da li se ovde zezaš, ili zaista kritikuješ teoriju Velikog Praska bez razumevanja ovog centralnog koncepta?

Imamo - zašto se vasionski objekti udaljavaju ubrzano? Zašto se Univerzum ne sažima pod uticajem gravitacije?

Opet, ti ovde navodiš obzervacije koje su (gle čuda) izveli ljudi koji su razvili i razvijaju teoriju koju napadaš. Fizika sadrži u sebi snažan matematički model koji se već dokazao, predvidevši postojanje čestica decenijama pre nego što su one otkrivene, i predvidevši postojanje i tačnu vrednost raznih astronomskih merenja. Taj model se u samim temeljima zasniva na prenosu informacija koji mora ići brzinama manjim od svetlosne.

Pored više puta postavljenog pitanja (kako to da korenito netačan model proizvodi do te mere precizne i tačne rezultate), moje pitanje i dalje ostaje isto. Da li ti imaš matematički model, zasnovan na svom sistemu, iz koga se mogu napraviti ovakva predviđanja, pa i hipoteze o poreklu širenja?

Ili imaš obzervaciju širenja, svoju teoriju, i svoju tvrdnju...i ništa više? Recimo, evo, konkretan primer. Ekvivalencija mase i energije, po formuli E=mc[SUP]2[/SUP] je dokazana na milion načina - od radioaktivnog raspada, preko fuzije, eksperimenata u akceleratorima.... Čak i u svakodnevnom životu. Ako uzmeš čašu vode, i zagreješ je, njena masa se povećava (za nekoliko desetina atograma po džulu).

Uvek kada imamo dobitak ili gubitak mase, količina uložene ili izbačene energija odgovara Ajnštajnovoj formuli. Pokaži nam ovde kako možeš da istu formulu (ili možda bolju?) izvedeš iz svoje teorije.

(Iz tvog razgovora sa Caliburnom sledi još jedno pitanje. U standardnoj fizici, elektromagnetno polje ima moment, pošto ekvivalencija mase i energije zahteva da prenos energije nosi sa sobom i komponentu momenta. Pritisak radijacije, na reflektujuće jedro, na primer, zavisi od ove činjenice. Koja je tvoja alternativa? Ako ovde počneš da tvrdiš da sami fotoni imaju masu, to onda znači, po još jednoj nezavisnoj liniji argumentacije, prestanak važenja celokupne kvantne teorije - u kom slučaju moraš da objasniš kako to da korenito pogrešna teorija a apsolutnom preciznošću predviđa eksperimentalne rezultate, kao i šta ti predlažeš kao bolju teoriju i bolji matematički model.)
 
Pa, saznao sam prilično (ponešto zahvaljujući i tebi :hvala:) o dostignućima nauke iz ove oblasti. Ja nijesam od onih vernika koji se obrušavaju na nauku. Ja nauku uvažavam. Jer, nauka će najpre doći do Boga! ;)

Наука је већ одавно дошла до Бога, али научници не желе да га тако дефинишу, него траже формулу по којој би и они могли постати Богови.
 
Ili imaš obzervaciju širenja, svoju teoriju, i svoju tvrdnju...i ništa više? Recimo, evo, konkretan primer. Ekvivalencija mase i energije, po formuli E=mc2 je dokazana na milion načina - od radioaktivnog raspada, preko fuzije, eksperimenata u akceleratorima.... Čak i u svakodnevnom životu. Ako uzmeš čašu vode, i zagreješ je, njena masa se povećava (za nekoliko desetina atograma po džulu).

Ja imam drugacije podatke o zavisnosti mase od temperature ili od energije u prostoru.
 
Pretpostavka je da prostor nije kontinuelan, vec kvantizovan. Drugim recima, kvanti prostora su sami po sebi jedna vrsta cestica, samo sto nemaju nikakvu osobinu koje inace vezujemo za cestice: nemaju masu, nemaju naelektrisanje, nemaju spin, nemaju 'boju', ... Kretanje onog sto nazivamo 'cestica' kroz 'prostor', u stvari je predavanje jedne ili vise osobina cestice od jedne do druge cestice prostora (koja tim predavanjem postaje ta cestica). (To bi u stvari bio nacin na koji se krecu bozoni, putem kojih se prenose elementarne sile. Kretanje fermiona i leptona bi bilo... komplikovanije).

Stalan fluks bozona kroz cestice prostora je ono sto te cestice prostora drzi na okupu. Tamo gde je taj fluks veliki, npr u blizini masivnih objekata, dolazi do 'zgusnjavanja' cestica prostora - to je nacin na koji se javlja gravitacija. Tamo gde je fluks blizak nuli, dolazi do ispoljavanja fundamentalne osobine cestica prostora da se medjusobno ne trpe tj udaljavaju se jedna od druge koliko god mogu. Kao rezultat, imamo shirenje prostora...
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=9144971&postcount=39

Ovdje se pominje razređivanje prostora, a ne dodavanje novog prostora. Nije dovoljno da se kaže da je to fundamentalna osobina prostora. Onda bi postojala neka sila koja izaziva to širenje i koja djeluje samo na čestice prostora. Ta sila bi težila da fluks čestica prostora svede na nulu tamo gdje nema mase.

Može li dodatno pojašnjenje ili još nečiji komentar?

P.S. Mogu da razumijem da masa "upija", privlači čestice prostora i tako stvara njegovo zakrivljenje. Ali, kako razumjeti da se prostor stalno širi na mjestima gdje je inflacija čestica prostora. Kakav je taj prostor gdje je fluktuacija čestica prostora nula? Da li se kroz takav prostor maseni i energetski objekti kreću jednako kao i kro prostor sa velikim fluksom čestica prostora?
 
Poslednja izmena:
Zašto mi niko ne odgovara na ovo pitanje? Nije valjda već bilo riječi o ovome?

То питање је толико тешко, да мислим да још нико није дао одговор на њега. Имаш један одговор у Библији, на самом почетку, али доказ је у вери и логици, тако да то научници не могу прихватити. Иначе то је нешто што се може уклопити у све њихове формуле. Замисли простор као бесконачност ничега.
 
Već sam zaboravio koliko si nesposoban...
Zaboravnost je, kao što kažeš, tvoja sposobnost.
Prelaženje na lični plan je sposobnost kojom se maskira intelektualna nemoć


Ako se Univerzum širi "u" nekakav prazan prostor, iz pravca "centra" bi do nas dolazila svetlost sve materije koja se nalazi između nas, centra, i svega iza centra. Sa druge strane bi dolazila samo svetlost materija koje se nalazi između nas i "ivice".
To je sasvim jasno, međutim, ako je vidljivi Univerzum tek jedan mali deo Univerzuma i ako
informacije primamo samo iz tog malog dela onda ne znamo stanje van njega. Na primer,
ne možemo znati na koju stranu od nas se nalazi "centar" jer nam vidljivi Univerzum o tome
ne kaže ništa

Mi imamo obzervaciju ubrzanog širenja, i imamo matematičke teorije zasnovane na današnjem poznavanju fizike, na osnovu kojih imamo i hipoteze o različitim silama koje bi mogle biti umešane ovde.

To samo kaže da "matematičke teorije" mogu nedvosmisleno opisati neku od tih hipoteza,
međutim, one daju toliko tačne rezultate koliko su tačne te hipoteze, odnosno ono šta
sledi iz tih hipoteza i nezavisno od ispravnosti hipoteza.
Potpuno tačno. A to i vidimo - jer bi u suprotnom celo nebo trebalo da sija neprestano, nigde ne bi bilo mračnih tačaka.
Što bi moglo da znači da je vidljivi Univerzum samo jedan neznatan deo Univerzuma.
Sasvim se slažem, ali taj površni osećaj ljudima izgleda kao zdrav razum. Ti si otišao korak dalje, ali pokušavaš da pomoću geomterije, trigonometrije i algebre rešiš stvari koje zahtevaju tenzore i manifolde.
Ne! Kvantitativno istraživanje svojstava prirodnih pojava je druga faza istraživanja i ta faza
nema smisla ako eksperimentalno ne dokažemo fenomenološku (kvalitativnu) prirodu tih
pojava.
Prvo, da li ovo znači da si odustao od one tvoje prethodne teorije o različitim brzinama svetlosti?
Nipošto! Zašto bi značilo? Objasni mi kako si došao do tog zaključka.
Drugo, informacije koje idu brže od svetlosti. Zaista? Imaš li neki eksperimentalni dokaz za ovo?
Za sad nemam - ja samo tvrdim da bi trebalo izvesti principijelno drukčije eksperimente
od već izvedenih - da bi se dokazala ili eliminisala ova tvrdnja.
Bilo kakva informacija koja teče od A do B brzinom većom od svetlosti, a koja pritom utiče na elektromagnetne talase koji se kreću od B do A, bi automatski izazvala kršenje kauzaliteta.
O kakvom uticaju govoriš? Pa čak i kad bi postojao taj uticaj kako bi to moglo da utiče
na kauzalitet?
Dodatno, kako ovo rešava problem? Galaksije koje se kreću brzinom svetlosti bi morale da imaju beskonačnu masu, i beskonačna količina energije bi morala da bude uložena u njihovo kretanje.
Govoriš sa stanovišta TR
Samo u okvirima tvog nerazumevanja.
Ko neće da razume, a može, taj veruje. Na prikazu relativističkog tumačenja Majklsonovog
eksperimenta - nameštaljka je očigledna.
Usput, da li si mi ikad odgovorio na pitanje kako to da je E=mc[SUP]2[/SUP], iz direktnih merenja, ako STR nije tačna? Slučajno se podesilo da netačna teorija proizvodi tačnu formulu?
Merenja su uvek problematična.
Usled širenja prostora, da. Usled kretanja kroz prostor, ne.
I ovo je jedna od kontradiktornih stvari.

Ali ona postoji, i dolazi sa svih strana ravnomerno. Zašto? Koje je poreklo tog zračenja u tvom modelu?
Ovo pitanje možeš postaviti za svaki model
Ne razumem šta ovde želiš da kažeš. Ako tvrdiš da je tvoj model ekvivalentan po uslovima, i da bi dao iste rezultate, pokaži nam računicu.
Odgovor se nije odnosio na bilo koji model nego na uslove za ostvarenje nukleosinteze.

Postavio sam ovo pitanje
Imamo - zašto se vasionski objekti udaljavaju ubrzano? Zašto se Univerzum ne sažima pod uticajem gravitacije?
Tvoj tekst koji posle toga sledi nije odgovor na to pitanje.

Vratimo se na ovo pitanje jer je vrlo značajno i zaslužuje posebnu pažnju

???? Prostor se ne širi radijalno, niti ima centar. Da li se ovde zezaš, ili zaista kritikuješ teoriju Velikog Praska bez razumevanja ovog centralnog koncepta?

Ne zezam se. Kako bi drukčije razumeo teoriju velikog praska nego onako kako se o njoj
govori?
Ako se Univerzum širi onda je danas veći nego jučer i ako idemo u prošlost dolazimo do
zaključka da je bio sve manji i manji dok nije postao jedna tačka u kojoj je sve bilo
sadržano. I onda kad odatle krenemo u budućnost dolazimo do velikog praska iz koga je
nastao i prostor i počeo da se širi. Mada smatram da je nastanak vremena i prostora
glupost koja rezultuje iz neshvaćanja beskonačnosti, ali tako se tumači veliki prasak.
Ja to nisam izmislio.
Ti govoriš o širenju prostora - pa onda objasni kako se prostor širi ili govoriš o nečem što ni sam ne znaš šta je.
Da ponovo citiram ovaj tvoj odgovor
Usled širenja prostora, da. Usled kretanja kroz prostor, ne.
Pretpostavimo da se dve galaksije međusobno udaljavaju usled širenja prostora.
Da li se te galaksije takođe šire ili ne? Odnosno da li se prostor među zvezdama širi pa se
zvezde međusobno udaljavaju ili ne? Ako se zvezde međusobno ne udaljavaju onda onda
se kreću kroz taj šireći prostor i to baš sve zvezde, jer ako se galaksije međusobno
udaljavaju zbog širenja prostora onda to važi samo za nekakve centre galaksija koji čak i
ne moraju biti u nekoj zvezdi nego negde u prostoru.
Šta se dešava sa zvezdama i planetama? Da li se i one šire? Ili šta se dešava sa prostorom
u njima?
 
Pretpostavimo da se dve galaksije međusobno udaljavaju usled širenja prostora.
Da li se te galaksije takođe šire ili ne? Odnosno da li se prostor među zvezdama širi pa se
zvezde međusobno udaljavaju ili ne? Ako se zvezde međusobno ne udaljavaju onda onda
se kreću kroz taj šireći prostor i to baš sve zvezde, jer ako se galaksije međusobno
udaljavaju zbog širenja prostora onda to važi samo za nekakve centre galaksija koji čak i
ne moraju biti u nekoj zvezdi nego negde u prostoru.
Šta se dešava sa zvezdama i planetama? Da li se i one šire? Ili šta se dešava sa prostorom
u njima?

Prostor se svuda siri, brzinom koja je vec ranije pomenuta, ali na manjim rastojanjima ostale sile drze materiju na okupu pa onda prividno izgleda da novonastali prostor "isplivava" van atoma, van suncevog sistema, van galaksije. Tek na medjugalaktickim rastojanjima brzina objekata uzrokovana sirenjem postaje dovoljno velika da mogu da pobegnu gravitaciji udaljenih objekata i udaljavanje postaje vidljivo.
 
To je sasvim jasno, međutim, ako je vidljivi Univerzum tek jedan mali deo Univerzuma i ako
informacije primamo samo iz tog malog dela onda ne znamo stanje van njega. Na primer,
ne možemo znati na koju stranu od nas se nalazi "centar" jer nam vidljivi Univerzum o tome
ne kaže ništa
Ovo apsolutno podržavam. Vjerovatno mi vidimo samo jedan mali segment vasione i otuda utisak o njenoj homogenosti. Pošto se prostor stalno širi a vasionski objekti udaljavaju sve više i tim većim brizinama što su dalje jedni od drugih, onda je sigurno da će udaljenija vasionska tijela jednom se kretati u odnosu na nas relativnim brzinama koje su veće od brzine svjetlosti, tako da svjetlost sa njih nikada ne može stići do nas.
 

Back
Top