Filozofsko pitanje dana..

  • Začetnik teme Začetnik teme Gerda
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
..pre ce biti da su se razmedjuljudili..:lol:
Sve se polako pa i medijski navodi tj. svodi na virtualnu medjuljudsku interakciju, a to podrazumeva sve osim fizicke komunikacije medju ljudima..
Gde će nas to odvesti, ko zna..
Ne bi rekao da je "virtualna međuljudska interakcija" nešto loše.
Mislim da ta, kao i svaka druga interakcija, među ljudima, može biti i dobra i loša.
Vjerujem da takvu interakciju traže jebene duše jer u njoj bolje izražavaju svoju jebenost. Sotonstvo.
U direktnom kontaktu treba nešto više muda.
 
Moguće je..
Iskustvo roditelja detetu može da sačuva život...
Da, ali ne baš skroz jednostavno.
Recimo, dijete ide za nečim svojim i može se ozlijediti. Ti ga zaustaviš, radiš mu dobro, ali on to može osjećati negativno, kao sputavanje.
Ali zanemarivanje njegovog osjećaja možda i nije dobro.
A kod odraslih je pitanje šta je uopće dobro. Zašto bi to neko znao bolje od nekog drugog.
 
Ne bi rekao da je "virtualna međuljudska interakcija" nešto loše.
Mislim da ta, kao i svaka druga interakcija, među ljudima, može biti i dobra i loša.
Vjerujem da takvu interakciju traže jebene duše jer u njoj bolje izražavaju svoju jebenost. Sotonstvo.
U direktnom kontaktu treba nešto više muda.
Ne govori tako o Dusi ,jer to je nesto najvrednije sto imamo!
 
Pitanje
Je li moguće raditi za nečije dobro bez da se zna šta taj osjeća?
Naravno da nije moguce jer to je subjektivno.
Ti mislis da mozes prepoznati Osecanje preko
emocija na licu ali emocija moze da vara...tj.Mozda
se neko lazno osmehuje i slicno...
Osecanje ide od tebe ka tebi, kada ucinis nesto dobro,.
Primer: Ucinis nesto dobro i onda se osecas ispunjeno,
ili ucinis nesto lose i osecas se lose,naravno ko ima dusu.
 
Ко зна шта си ти сад пито' ..?
Ако си пито' ...
Sad će ti objasnim. Podrobnije.
Pitanje je bilo je li moguće raditi za nečije dobro bez da se zna šta taj osjeća.
I dodatno ili bi uvjek trebalo počekati da te ovaj pita ili možda ponuditi pomać i počekati odgovor.
Daklem
Pomoć bi trebalo davati tamo gdje pomoć treba, davati pomoć gdje ne treba ne znači pomagati nego sotonariti, pokušavati vezati nekog na neki način, znači, ograničiti ga.
A ko bi trebao znati, i odlučiti, da li pomoć treba?
Vjerujem onaj kome treba, prilično dosljedno. Recimo, ne ako je u nesvjesti ili ako je nekako jako ili psihički bolestan ili dijete za koje treba neko preuzeti odgovornost, ali inače da, njegovu volju poštovati.
Kod toga su upravo njegovi osjećaji važni. Ako ga želimo uvjeriti u nešto treba pokušati uvjeriti baš osjećaje, ne prijetiti zakonima ili silom.

Znači, pomagati jeste dobro, ali onaj kome pomažemo uvjek i strogo mora biti svrha, nikad sredstvo, za eventualnu neku našu šemu (a tako veli i švabac kant)

Je li sad jasnije?
Slobodno pitaj ako ima još nejasnoća, a zanima te.
 
Кажу.. да за идеале гину будале..

Како би свет изгледао да није било будала? Да ли би био бољи или лошији?
Tacnije bi bilo za tudje ideale ginu budale, pa ih ne treba ni pominjati...ali, za svoje ideale se ne gine, jer macka moze da se odere na mnogo nacina, onda neka ginu budale,,,,

Svet bi sigurno bio bolji da se budale ne javljaju same, umesto da sacekaju pravo vreme bez pogibije "ce izginemo kume...."

Ideali vuku svet napred i bez ideala pojedinih vekovi bi prolazili bez napreta. Bio bi losiji...
 

Back
Top