shady92
Primećen član
- Poruka
- 769
Sokrat je rekao: "Ja bih spasao svoju ženu. Ostarićemo zajedno, a ona bi mi rodila još dece. Ako bih spasao dete, to bi bila tragedija i večna tuga i za njega i za mene. Uvek bismo jedno drugo podsećali na tragediju. Dete bi izgubilo majku, možda bi dobilo maćehu koja ga ne bi volela kao majka..."
E vidiš, ja sam baš čitao da posle gubitka deteta česta je pojava da brakovi posle ne uspeju, odnosno bude preveliki i pretežak izazov da dvoje opstanu u toj zajedničkoj apatiji, baš iz razloga što na jedan način budu podsetnik jedno drugome.
A jedan od glavnih razloga obično je taj što se podjednako ne nose oboje sa tragedijom vremenom, odnosno jedno teže i sporije prolazi kroz nju, što u jednom trenutku postaje psihološki izazov pretežak za onu drugu stranu.
Ta Sokratova izvedba je pomalo romantizacija ljubavi i sloge koja preovladava i najgoru tragediju, onaj najteži kraj koji se zaokruži do novog početka.
