Filmski klub

Šta gledamo?

  • King Kong (2005)

    glasova: 0 0,0%
  • Profesionalac (2003) domaći film

    glasova: 0 0,0%
  • Variola Vera (1982) domaći film

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    6
  • Anketa je zatvorena .
Ne znam da li je ostalo nešto spomenuti posle Black_star-a i Karpoša. Uvidela sam da je pametnije pisati pre njih, ali, eto, avaj...
:hvala::mrgreen:
Živeo sam dugo na 13 spratu ;)
Ti si svedok, takoreći. :cool:
Da li ljudski rod, generalno, postaje gluplji? Ili, ne gluplji, ali manje otporan na izazove?
Da li je AI jedan takav, simulirani svet? Neće nas tehnologija preuzeti kako je "Terminator" predvideo, već ćemo toliko postati zavisni od nje da ćemo se anulirati. Na kraju neće biti potrebno čoveku ništa da zna ni da stvara, dokle ima svoju "infuziju".
Počela si dobro prikaz, ali si u međuvremenu malo odlutala. ;) Iz gomile anti-utopističkih filmova, moguće i Matrixa, prosto si učitala sve negativne refleksije i tako si se odaljila od ovog konkretnog. :) U njemu opšta ideja nije baš na strani tih i takvih senzacija...;) Čak i naprotiv. Ne znam kako ti je to izmaklo...:cool:

Vidiš, u ovom filmu, ljudi ne robuju mašinama, ali ni mašine ljudima... Umesto toga, čovečanstvo je našlo zajedničko, izbalansirano, neutralno tlo u okviru koga na neki način ispituje sebe i svoje mogućnosti, računari i simulirani svetovi im služe za oglede - bukvalno kao ogledalo - a sve skupa pod okriljem određene, da kažem, kapitalističke iliti neokolonijalne misli koja sve svodi na "osvajanje novih prostora" i kroz ključne kapitalističke reči: "prilika" i "razvoj". :)

Oni nude svu rasterećujuću motivaciju za progresivnu, ne - regresivnu budućnost. ;) Ako malo bolje pogledaš, slično kao u Matrixu, ljudi nisu svesni da žive u simulaciji, ali za razliku od Matrixa, kako i sama reče da ne znaš kako da objasniš sem volšebno - oni verom da su realni stiču i realnu dušu u okviru toga prostora. :P Neo i Triniti samo čizmama i mecima gaze preko dileme stvarnih ljudi u svom simuliranom svetu...:confused: Na srećan način, ovde ta dilema ne postoji: ovi ljudi žive dovoljno stvaran život za njih, razvijaju sebe i realizuju se... To je ono što agent Smit u 1.delu na sredini kaže: "Prvi Matrix je bio svet u kom su svi bili zadovoljni..." ;) I onda tu prosto nema mesta učitavanju nekih anti-utopijskih i ružnih pomisli...;)

Ti možeš reći da si ono što opisuje Smit zamislila kao "Raj na Zemlji" pre onog kasnijeg, "realističnog" Matrixa - s podjednakom merom dobra i zla, čistoće i prljavštine, lepog i ružnog... Ali da li ga zaista vredi takvog zamišljati?:cool: Ti kad pogledaš kako je u "13th flooru", ovaj matori naučnik inicijalno konstruisao svoj idealni svet... pa, to je svet iz njegove nostalgije.:) Samo to... Ko kaže da je 1937.godine bio "Raj na Zemlji"?...:cool: Ko može da tvrdi da je to bilo ikoje godine? ;) :D Čilager je naprosto sebi stvorio svet sa najlepšim sećanjima na svoj rani život u okviru neiskvarene, humanističke atmosfere... To zapravo znači da su SVA vremena takva, samo da toga nismo svesni... - još.;) :)

I da, naravno, i sadašnjost je takva - van svake nostalgije!:) To je i poenta filma - koje god doba da portretiše, rani 20-ti, kraj 20-tog ili prva polovina 21-og veka (2024. u filmu kao krajnji cilj, joy,joy...:cool::lol:), svako od njih ima jednaku šansu za razvoj...:)

E, kao u svakoj dobroj drami, radnja se koncentriše na pojedince od iznimke ili značaja, ovde neobično ovaploćene oko jedne jedine ličnosti u dvosmernoj pojavi; glavni čova iz budućnosti koji je zaista korumpiran, umislio da je bog i eliminiše "svesna stvorenja" po svom nekom nahođenju, grandoman, kompleks veličine, narcisoidnost, sadista i sve što uz to ide i što je zaista jedini element anti-utopije u celoj ovoj zamisli... ;):cool: Ali tu je i naš glavni lik kao antipod po neiskvarenosti i iskrenosti osećaja...koji na kraju ovog pokvarenog "sebe iz budućnosti" - ustvari "prave realnosti" uspeva da nadmudri, da ga samog odstrani kao elementa koji korumpira inače srećnu i naprednu realnost i da dođe na njegovo mesto - što po svemu i zaslužuje...:) On, na taj način, postaje pojedinac koji je značajniji od ljudi svoga izvornog, simuliranog sveta samim time što stiče vizionarsku sposobnost da sebe bukvalno istuneluje u naprednije realnosti (vidimo na kraju da je to stvarno i pravi svet, ali i budućnost, što je tačna simbolika vizionarstva)... no time ni drugi ljudi niti karakteri ne gube svoj značaj niti smisao - onaj crni detektiv, koji i sam na kraju skapira ko je i gde je i šta je - sve što traži je da njegov svet ostave na miru i da svako živi onako kako je navikao i kako voli... Znači, ovde se u svemu priloženom radi o pozitivnoj, a ne negativnoj povratnoj spregi... :) Ovi svetovi se humanistički podupiru... U Matrixu, koji je ovom filmu pokrao slavu, to i dalje visi na nekom tankom i neodređenom koncu... Vozdra! :D:P:mrgreen::cool:
 
Živeo sam dugo na 13 spratu ;)
Ne, nisi. :mrgreen:

Počela si dobro prikaz, ali si u međuvremenu malo odlutala. ;) Iz gomile anti-utopističkih filmova, moguće i Matrixa, prosto si učitala sve negativne refleksije i tako si se odaljila od ovog konkretnog. :) U njemu opšta ideja nije baš na strani tih i takvih senzacija...;) Čak i naprotiv. Ne znam kako ti je to izmaklo...:cool:

Vidiš, u ovom filmu, ljudi ne robuju mašinama, ali ni mašine ljudima... Umesto toga, čovečanstvo je našlo zajedničko, izbalansirano, neutralno tlo u okviru koga na neki način ispituje sebe i svoje mogućnosti, računari i simulirani svetovi im služe za oglede - bukvalno kao ogledalo - a sve skupa pod okriljem određene, da kažem, kapitalističke iliti neokolonijalne misli koja sve svodi na "osvajanje novih prostora" i kroz ključne kapitalističke reči: "prilika" i "razvoj". :)

Oni nude svu rasterećujuću motivaciju za progresivnu, ne - regresivnu budućnost. ;) Ako malo bolje pogledaš, slično kao u Matrixu, ljudi nisu svesni da žive u simulaciji, ali za razliku od Matrixa, kako i sama reče da ne znaš kako da objasniš sem volšebno - oni verom da su realni stiču i realnu dušu u okviru toga prostora. :P Neo i Triniti samo čizmama i mecima gaze preko dileme stvarnih ljudi u svom simuliranom svetu...:confused: Na srećan način, ovde ta dilema ne postoji: ovi ljudi žive dovoljno stvaran život za njih, razvijaju sebe i realizuju se... To je ono što agent Smit u 1.delu na sredini kaže: "Prvi Matrix je bio svet u kom su svi bili zadovoljni..." ;) I onda tu prosto nema mesta učitavanju nekih anti-utopijskih i ružnih pomisli...;)

Ti možeš reći da si ono što opisuje Smit zamislila kao "Raj na Zemlji" pre onog kasnijeg, "realističnog" Matrixa - s podjednakom merom dobra i zla, čistoće i prljavštine, lepog i ružnog... Ali da li ga zaista vredi takvog zamišljati?:cool: Ti kad pogledaš kako je u "13th flooru", ovaj matori naučnik inicijalno konstruisao svoj idealni svet... pa, to je svet iz njegove nostalgije.:) Samo to... Ko kaže da je 1937.godine bio "Raj na Zemlji"?...:cool: Ko može da tvrdi da je to bilo ikoje godine? ;) :D Čilager je naprosto sebi stvorio svet sa najlepšim sećanjima na svoj rani život u okviru neiskvarene, humanističke atmosfere... To zapravo znači da su SVA vremena takva, samo da toga nismo svesni... - još.;) :)

I da, naravno, i sadašnjost je takva - van svake nostalgije!:) To je i poenta filma - koje god doba da portretiše, rani 20-ti, kraj 20-tog ili prva polovina 21-og veka (2024. u filmu kao krajnji cilj, joy,joy...:cool::lol:), svako od njih ima jednaku šansu za razvoj...:)

E, kao u svakoj dobroj drami, radnja se koncentriše na pojedince od iznimke ili značaja, ovde neobično ovaploćene oko jedne jedine ličnosti u dvosmernoj pojavi; glavni čova iz budućnosti koji je zaista korumpiran, umislio da je bog i eliminiše "svesna stvorenja" po svom nekom nahođenju, grandoman, kompleks veličine, narcisoidnost, sadista i sve što uz to ide i što je zaista jedini element anti-utopije u celoj ovoj zamisli... ;):cool: Ali tu je i naš glavni lik kao antipod po neiskvarenosti i iskrenosti osećaja...koji na kraju ovog pokvarenog "sebe iz budućnosti" - ustvari "prave realnosti" uspeva da nadmudri, da ga samog odstrani kao elementa koji korumpira inače srećnu i naprednu realnost i da dođe na njegovo mesto - što po svemu i zaslužuje...:)e On, na taj način, postaje pojedinac koji je značajniji od ljudi svoga izvornog, simuliranog sveta samim time što stiče vizionarsku sposobnost da sebe bukvalno istuneluje u naprednije realnosti (vidimo na kraju da je to stvarno i pravi svet, ali i budućnost, što je tačna simbolika vizionarstva)... no time ni drugi ljudi niti karakteri ne gube svoj značaj niti smisao - onaj crni detektiv, koji i sam na kraju skapira ko je i gde je i šta je - sve što traži je da njegov svet ostave na miru i da svako živi onako kako je navikao i kako voli... Znači, ovde se u svemu priloženom radi o pozitivnoj, a ne negativnoj povratnoj spregi... :) Ovi svetovi se humanistički podupiru... U Matrixu, koji je ovom filmu pokrao slavu, to i dalje visi na nekom tankom i neodređenom koncu... Vozdra! :D:P:mrgreen::cool:

Čekni, deder, sad...

Moguće da sam odlutala jer nisam ni znala šta ću napisati dok nisam počela da kucam. Nije ni meni film imao primese distopije koju sam, očigledno, pronašla makar silom. Razumem da film nije sa negativnim predznakom, da je izuzetan pojedinac dobio svoju nagradu (slobodu i pravi život, van simuliranog sveta - za razliku od svog antipoda, Eštona, koji takođe ima želju da zaviri "iza", ali nije zaslužio bolji položaj).

Momenat u filmu koji je meni bio indikativan za dalje tumačenje je kada Džejn Fuler kaže da postoji mnogo takvih svetova, simuliranih, ali samo je ovaj jedan izuzetan po tome što su i oni počeli da rade isto što i viša inteligencija (u odnosu na njih), a to je da i sami kreiraju simulirani svet. Tada sam počela da se pitam zašto ih ima toliko mnogo i čemu služe i zašto je osoba koja ih je kreirala postala zla. Znam - jedan zao pojedinac je kreirao nešto fenomenalno, ni to nije negativno, naprotiv! Ali jednostavno sam tada odustala od ponuđenog srećnog završetka.

Više sam upoređivala ovaj film sa "Istrebljivačem", mada razumem da paralele sa "Matriksom" praviš i zbog vremenske bliskosti sa "Trinaestim spratom". A "Istrebljivač" je za mene baš emotivan i, u stvari, veoma deprimirajući film. Možda zato ni "Trinaestom spratu" nisam dala šansu da ga vidim u boljem svetlu.
Naposletku, interpretacija zavisi i od raspoloženja, a ja ovih dana ne bih našla optimizam ni u "Teletabisima".:pop:
Mora se i ta činjenica uzeti u obzir za moju promašenu analizu. :mrgreen:
 
Naposletku, interpretacija zavisi i od raspoloženja, a ja ovih dana ne bih našla optimizam ni u "Teletabisima".:pop:
Mora se i ta činjenica uzeti u obzir za moju promašenu analizu. :mrgreen:
Sve je jasno i uzima se u obzir...:):heart:🆒 :cool: Samo ti velim da ti je mogao ulepšati dan da ga si povezala u tom smeru, što mu je i vodilja, nego ovako, no ok.
Pa ne, upoređujem njega i Matrix jer je doslovno ista tematika - virtuelna stvarnost. ;):D
U Blejd Raneru je nešto i skroz suprotno, ali donekle i slično tome - sudar mnogih realnosti, svetova i kultura do te mere da se gubi i realnost sama...:confused:
No kapiram povod za takav doživljaj splina... Opšta slika sveta deluje turobno i mračno. (Šta bi tek rekla za Dark City). :cool::per:
 
11 godina u matrixu pogotovo kad su restrikcije struje bile, u mraku brojim spratove
:mrgreen:
Uh, restrikcije... :smrcka: Izem ti takav Matriks!

Sve je jasno i uzima se u obzir...:):heart:🆒 :cool: Samo ti velim da ti je mogao ulepšati dan da ga si povezala u tom smeru, što mu je i vodilja, nego ovako, no ok.
Ostavljam sebi kao zadatak da ga odgledam ponovo kada se oporavim.

(Šta bi tek rekla za Dark City). :cool::per:

Hmmm... Je l' ovo sad "teško žabu u vodu" momenat? :think::mrgreen:
 
Uh, restrikcije... :smrcka: Izem ti takav Matriks!
vala baš! :P
Ostavljam sebi kao zadatak da ga odgledam ponovo kada se oporavim.
donosi željeni efekat. :):heart:
Hmmm... Je l' ovo sad "teško žabu u vodu" momenat? :think::mrgreen:
kad sam ga prvi put odgledao, godinu dana pre pojave matrixa, raspilavio sam se u bioskopu...pogotovu zbog Dženifer Koneli. :);)
a ni blesavo zujanje Kifera Saterlenda unaokolo nije za bacanje. :lol:
 
još nisam odgledao

:neutral:
Pa, dobro, nije da ćeš ponavljati razred zbog toga. :mrgreen: Ali bilo bi lepo čuti još nečije mišljenje.


kad sam ga prvi put odgledao, godinu dana pre pojave matrixa, raspilavio sam se u bioskopu...pogotovu zbog Dženifer Koneli. :);)
a ni blesavo zujanje Kifera Saterlenda unaokolo nije za bacanje. :lol:
Kupljena sam na spomen Dženifer Koneli, pošto sam u nju zaljubljena otkad sam prvi put gledala "Lavirint". :heart:
Odgledala sam "Dark City", @Black_star . Stvarno sam se trudila da ga ne upropastim svojim trenutnim pesimističkim "čaša-je-poluprazna" stanjem. Nije mi promakla rečenica koju Džon, nakon dokazivanja svoje superiornosti, izgovara onom stvoru: tražili ste šta nas traži ljudima na pogrešnom mestu (i svi smo tada shvatili da se ljudskost ne traži u mozgu nego u srcu). Jer "čovek samo srcem dobro vidi".


Imate i film "Tron" ali to je za one koji imaju istorijsko pamćenje. Koliko vidim, nedavno je snimljen i neki nastavak. BZVZe

https://en.wikipedia.org/wiki/Tron
Ovo će morati malo da sačeka... :mrgreen:
Danas imam zakazano i zajedničko na daljinu gledanje prvog dela Harija Potera sa izvesnom gospođicom koja ide u 2. razred, tako da ne mogu da je razočaram. :)
 

Back
Top