Filmski klub

Šta gledamo?

  • King Kong (2005)

    glasova: 0 0,0%
  • Profesionalac (2003) domaći film

    glasova: 0 0,0%
  • Variola Vera (1982) domaći film

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    6
  • Anketa je zatvorena .
All is lost
(Is it?)


Santjago je siromašni ribar koji svoju starost provodi jednostavno, loveći da bi preživeo. Međutim, more mu jednom okreće leđa i ulov postaje sve ređi, a samim tim i preživljavanje upitno. No, iskustvo Santjagu ne dozvoljava da klone, već se prilagođava situaciji i čini veće napore kako bi došao do ulova.

Tako se zadesi na pučini, sam, star i ranjen, skoro nedelju dana, nepripremljen, u malom brodu - hrane i vode skoro da nije imao, kao ni odgovarajući pribor ni alat. Ipak, Santjago je ribar celog života i svaku situaciju, ako mu i nije bila poznata do tada, ume da pročita i da iskoristi sve svoje znanje sa ciljem da preživi.

Usamljenost u takvim okolnostima rađa pitanja i Santjago razmišlja o moru, o kome su ribari govorili u muškom (el mar) ili ženskom (la mar) rodu, u zavisnosti od toga kako su ga doživljavali - kao takmaca i neprijatelja ili su u njemu videli beskraj mogućnosti koje možeš dostići u zavisnosti od toga koliko si spreman i voljan za to. Naravno da se upravo tu najviše razume da je čitav roman Ernesta Hemingveja “Starac i more” jedna velika metafora za život, za sve ono što čoveka u životu snađe, dobro i loše, lepo i ružno, ali da se čovek sa svim tim suočava u zavisnosti od toga kakvog je on sam kova - hoće li potonuti odmah ili će ostati na površini dokle se može.

Nemoguće je ne napraviti paralele između romana i filma “Sve je izgubljeno”. Sličnosti su prevelike - čovek sam na moru koji pokušava da preživi, dok mu okolnosti ne idu na ruku. Razlike koje postoje su u njihovim ličnostima. Dok Santjago u svojoj neizvesnosti i usamljenosti razmišlja o svojoj mladosti, koja je bila zanimljiva, o najlepšim trenucima u njoj, moreplovac iz filma, kome ne znamo ni ime, u tenucima kada je svaki spas predalek, razmišlja o ljudima koje je, očigledno, povredio time što nije bio bolji čovek. I izvinjava se. Velika je razlika imaš li ili nemaš od koga tražiti oproštaj u momentima kada ti se nazire kraj.

Ipak, i jedno i drugo delo ostavljaju ista pitanja za sobom. Da li se čovek suočava sa onim što mu je prirođeno da može izdržati ili se sa svakim suočavanjem slabi odnosno povećava njegova sposobnost preživljavanja? Da li spas ima veze sa samim čovekom i njegovim iskustvom i mogućnostima, ili je u pitanju puka sreća? Da li postoje nagrade ili kazne života (metaforički - mora) za dobre i loše ribare i moreplovce?

Izdržati koliko možeš, da bi se dokazao dostojnim života, ima već i biblijski prizvuk (Priča o Jovu). Da li nas nevolje proveravaju ili nas čine nezahvalnim? Ili samo izvlače na površinu ono što u suštini jesmo, a što nije promenljivo?

I Santjago i bezimeni mornar dospevaju nazad na kopno.
Santjago je ostao bez plena koje mu je more dalo i oduzelo, ali je dokazao da starost nije bespomoćnost. Bezimeni, možda, dobija novu šansu za spokoj.

svaka čast, ova tvoja analiza bi trebalo da uđe u školske udženike

:ok:
 
gledao sam film više puta, pre neko veče opet
film me pre svega oduševio jer je Redford izneo ulogu fantastično...sam samcijat, u tome ogleda veličina glume,
kao i u transformacijama likova tokom filma a glumac sam po sebi dao je karakterizaciju tog lika pa mogu reći i spontano

jako jako je teško odraditi film u kome je samo jedan akter...na njemu je sve, režija tu ne može ništa ako glumac/glumica ne može da iznese takvu ulogu,
jer je pre svega u pitanju psihološki aspekt uloge
 
jako jako je teško odraditi film u kome je samo jedan akter...na njemu je sve, režija tu ne može ništa ako glumac/glumica ne može da iznese takvu ulogu,
jer je pre svega u pitanju psihološki aspekt uloge

Slažem se. Kao i u monodrami u pozorištu - treba da budeš stvarno kvalitet da održiš pažnju. U filmu nema ni muzike, ni njegovih nekih monologa, ničega što bi dodatno, kao, olakšalo praćenje radnje.

Dva trenutka bih izdvojila: njegovo kolebanje da baci poruku u boci (tegli), što sam protumačila kao njegov unutrašnji sukob sa nekom nadom da ipak nije sve izgubljeno i da nije vreme za oproštaj (iako sve ukazuje na to da jeste) i njegov pogled i uopšte izraz lica kada je zapalio svoj spasilački čamac (a to se desilo tako nepredviđeno, neočekivano, jer sve što je do tada radio, radio je precizno logično) i kada se pitao, verovatno kao i svi mi, da li je moguće. Da li je moguće da ću skončati svestan?
 
Slažem se. Kao i u monodrami u pozorištu - treba da budeš stvarno kvalitet da održiš pažnju. U filmu nema ni muzike, ni njegovih nekih monologa, ničega što bi dodatno, kao, olakšalo praćenje radnje.

Dva trenutka bih izdvojila: njegovo kolebanje da baci poruku u boci (tegli), što sam protumačila kao njegov unutrašnji sukob sa nekom nadom da ipak nije sve izgubljeno i da nije vreme za oproštaj (iako sve ukazuje na to da jeste) i njegov pogled i uopšte izraz lica kada je zapalio svoj spasilački čamac (a to se desilo tako nepredviđeno, neočekivano, jer sve što je do tada radio, radio je precizno logično) i kada se pitao, verovatno kao i svi mi, da li je moguće. Da li je moguće da ću skončati svestan?
da, propustio sam da kažem i to da nema muzike kao ni monologa ili "dijaloga" osim dok je pokušavao da stupi u kontakt radio vezom ili kad je dozivao onaj
teretni brod što je naravno šmugnuo jer ga nisu primetili, ili pak kad je zavapio i opsovao pošto je ukapirao da mu je morska voda ušla u kanister sa pijaćom...uhhh

muzika dodaje značajan utisak kao što u mnogim filmovima bude i presudna za emotivni doping
 
odlična priča o povezanosti, požrtvovanosti, pomeranje granica ljubavi kao što je i Beauty and the Beast,
jako izražene emocije bez nepotrebnih dijaloga........
To imaš i u onoj staroj verziji.

CGI scene su samo akciona aroma filma
Gledao sam ga tada kada je izašao i ostale su mi u sećanju scene u kojima skače sa litice i pada na zemlju. U realnom životu, s obzirom na njegovu težinu, takav pad bi izazvao omanji zemljotres. Ali u filmu toga, naravno, nema jer ovi što rade efekte zaborave na sve te sitnice. Tako da sve te akcione scene deluju neuverljivo.

Uopšte, CGI je ubio akcioni film.
 
To imaš i u onoj staroj verziji.


Gledao sam ga tada kada je izašao i ostale su mi u sećanju scene u kojima skače sa litice i pada na zemlju. U realnom životu, s obzirom na njegovu težinu, takav pad bi izazvao omanji zemljotres. Ali u filmu toga, naravno, nema jer ovi što rade efekte zaborave na sve te sitnice. Tako da sve te akcione scene deluju neuverljivo.

Uopšte, CGI je ubio akcioni film.
u kojoj verziji 1933 god. ima isto što sam naveo ili neka druga verzija King Konga ?
tu verziju nisam siurno gledao pa ne znam...

verzija iz 1933-će ima svoju kinematografsku vrednost ali nisam stručan da dam objašnjenje zbog čega, time se bave ljudi što su završili te škole
u toj verziji nema akcenat na produbljen emotivni odnos sa glumicom, a Kong je u stvari arhetip lika, ličnosti za one karakteristike što sam naveo u prvom postu

naravno, ima propusta u filmu kad su recimo ona stoji gore sa Kongom na oblakoderu
a povetarac u zimskom vremenu, sneg, leprša joj haljinu a ona ni da cvokne zubima, ili recimo kad 'plešu' na zamrznutoj reci :D

primetljivo je to svakako ali to sam zanemario zbog jačine emotivniog odnosa između njih dvoje

to su samo moji utisci ovog filma, nikakva stručna analiza, svako po svome, imam svoje kriterijume po čemu vrednujem i što mi drže pažnju i daju značaj
 
u kojoj verziji 1933 god. ima isto što sam naveo ili neka druga verzija King Konga ?
tu verziju nisam siurno gledao pa ne znam...

verzija iz 1933-će ima svoju kinematografsku vrednost ali nisam stručan da dam objašnjenje zbog čega, time se bave ljudi što su završili te škole
u toj verziji nema akcenat na produbljen emotivni odnos sa glumicom, a Kong je u stvari arhetip lika, ličnosti za one karakteristike što sam naveo u prvom postu

naravno, ima propusta u filmu kad su recimo ona stoji gore sa Kongom na oblakoderu
a povetarac u zimskom vremenu, sneg, leprša joj haljinu a ona ni da cvokne zubima, ili recimo kad 'plešu' na zamrznutoj reci :D

primetljivo je to svakako ali to sam zanemario zbog jačine emotivniog odnosa između njih dvoje

to su samo moji utisci ovog filma, nikakva stručna analiza, svako po svome, imam svoje kriterijume po čemu vrednujem i što mi drže pažnju i daju značaj
U onoj iz 1976.
 
da, to je ovo...sad sam pustio pa se prisećam, tu verziju sam potpuno smetnuo s uma jer očigledno nije ostavio neki utisak,
osim kad sam bio klinac pa mi je bilo zanimljivo iz ugla deteta


 

Back
Top