king kong
Aktivan član
- Poruka
- 1.060
All is lost
(Is it?)
Santjago je siromašni ribar koji svoju starost provodi jednostavno, loveći da bi preživeo. Međutim, more mu jednom okreće leđa i ulov postaje sve ređi, a samim tim i preživljavanje upitno. No, iskustvo Santjagu ne dozvoljava da klone, već se prilagođava situaciji i čini veće napore kako bi došao do ulova.
Tako se zadesi na pučini, sam, star i ranjen, skoro nedelju dana, nepripremljen, u malom brodu - hrane i vode skoro da nije imao, kao ni odgovarajući pribor ni alat. Ipak, Santjago je ribar celog života i svaku situaciju, ako mu i nije bila poznata do tada, ume da pročita i da iskoristi sve svoje znanje sa ciljem da preživi.
Usamljenost u takvim okolnostima rađa pitanja i Santjago razmišlja o moru, o kome su ribari govorili u muškom (el mar) ili ženskom (la mar) rodu, u zavisnosti od toga kako su ga doživljavali - kao takmaca i neprijatelja ili su u njemu videli beskraj mogućnosti koje možeš dostići u zavisnosti od toga koliko si spreman i voljan za to. Naravno da se upravo tu najviše razume da je čitav roman Ernesta Hemingveja “Starac i more” jedna velika metafora za život, za sve ono što čoveka u životu snađe, dobro i loše, lepo i ružno, ali da se čovek sa svim tim suočava u zavisnosti od toga kakvog je on sam kova - hoće li potonuti odmah ili će ostati na površini dokle se može.
Nemoguće je ne napraviti paralele između romana i filma “Sve je izgubljeno”. Sličnosti su prevelike - čovek sam na moru koji pokušava da preživi, dok mu okolnosti ne idu na ruku. Razlike koje postoje su u njihovim ličnostima. Dok Santjago u svojoj neizvesnosti i usamljenosti razmišlja o svojoj mladosti, koja je bila zanimljiva, o najlepšim trenucima u njoj, moreplovac iz filma, kome ne znamo ni ime, u tenucima kada je svaki spas predalek, razmišlja o ljudima koje je, očigledno, povredio time što nije bio bolji čovek. I izvinjava se. Velika je razlika imaš li ili nemaš od koga tražiti oproštaj u momentima kada ti se nazire kraj.
Ipak, i jedno i drugo delo ostavljaju ista pitanja za sobom. Da li se čovek suočava sa onim što mu je prirođeno da može izdržati ili se sa svakim suočavanjem slabi odnosno povećava njegova sposobnost preživljavanja? Da li spas ima veze sa samim čovekom i njegovim iskustvom i mogućnostima, ili je u pitanju puka sreća? Da li postoje nagrade ili kazne života (metaforički - mora) za dobre i loše ribare i moreplovce?
Izdržati koliko možeš, da bi se dokazao dostojnim života, ima već i biblijski prizvuk (Priča o Jovu). Da li nas nevolje proveravaju ili nas čine nezahvalnim? Ili samo izvlače na površinu ono što u suštini jesmo, a što nije promenljivo?
I Santjago i bezimeni mornar dospevaju nazad na kopno.
Santjago je ostao bez plena koje mu je more dalo i oduzelo, ali je dokazao da starost nije bespomoćnost. Bezimeni, možda, dobija novu šansu za spokoj.
svaka čast, ova tvoja analiza bi trebalo da uđe u školske udženike
