Fascinacija srpstvom - Srbija kao večna inspiracija

Britanac koji je upoznao Srbe tokom Velikog otadžbinskog rata nazvao je svoju knjigu
SRBI, ČUVARI KAPIJE
http://1.***************/_THHAOkJ84L4/S1ynqy1PqhI/AAAAAAAAAPQ/YDv3r29heY4/s320/Laffan+The+Serbs+Book+Cover.jpg
9781154962291.gif

..written by a British Officer who was part of the British Salonika Force that witnessed the appalling but courageous Serbian retreat to Crete in World War I....

When at last the curtain was raised, the western people saw uplifted before them against the red glow of carnage and slaughter the spectre of a cross on which was crucified a living nation. Serbia might have yielded to the powers of darkness. She might have sold her honour and sunk down among subject races of ‘Mitteleuropa’. But she had preferred loyalty to life. She was dying. But her spirit was alive. In the army at Corfu that immortal spirit was even passing over the dry bones, clothing them with sinew and muscle, and filling them with the breath of resurrection.

Knjiga The Serbs: the Guardians of the Gate (Srbi: Čuvari kapije) napisana je tokom Prvog svjetskog rata, prvo kao serija predavanja britanskim oficirima i vojnicima na balkanskom frontu...

Malena zemlja [Srbija] stoji na poziciji od svjetskog značaja: ona je čuvar kapija između planinskih lanaca, i stoga je izuzetno ugrožena (...) Mnogo
moćniji neprijatelji bacili su oko na puteve koji su pod njenom kontrolom.


Prema Laffanu, Srbija je branitelj kršćanstva i civilizirane Evrope. Srbi su 'oduvijek davali sve od sebe da služe kršćanstvu, jer njihova je zemlja zaista na samoj kapiji civilizirane Evrope.'


300px-Ernest_Troubridge.JPG

Vice-Admiral E.T. Troubridge u predgovoru knjige:
Serbia has indeed well and bravely answered the great question
He asked: 'What shall it profit a man if he gain the whole world and lose his own soul?'"
(Šta vredi da čovek i ceo svet dobije, ako izgubi sopstvenu dušu?)

Vice-Admiral E.T. Troubridge said:

"The Serbians are a people little known in Great Britain.
I have lived among the Serbians during the past three years, in days, and under circumstances, which encourage the revelation of every human attribute: in the days immediately following their first success, when they triumphantly flung out of Serbia the 'Punitive expedition' of their powerful neighbour and relentless enemy: in long and weary days of tenacious defence: in the days of overwhelming and treacherous attack upon them, with hope of succour growing less and less: in days of terrible marches in a fighting retreat through their beloved country under moral and physical conditions surely never paralleled in the history of any nation: in the days of regeneration of all that was left of them: and finally in days of eager and reckless fighting to regain that which they had lost. The qualities which they have displayed throughout these fateful years should especially appeal to the inhabitants of our Empire.

A love of freedom and country as deeply implanted as our own. A loyalty to friends that does not falter under the greatest temptation, and a chivalry so innate that hundreds of our countrywomen could walk hundreds of miles through a great army in a harassed retreat, through a fleeing peasantry in a disorganized and strange land, and yet fear no evil.

From such experiences a judgment can be formed; I permit myself, with the Serbians, to believe in a Serbia great and flourishing in the future, pursuing her national development and ideals in peace and quietness, bound to Great Britain in the closest ties of friendship, and once more — as for centuries past — holding the gate of freedom of life, of freedom of thought, against the sinister forces of moral enslavement.


http://www.goodreads.com/author/show/2735319.R_G_D_Laffan
 
Poslednja izmena:
Moze li ovaj na ovu temu.

Džoi Defrančesko: Otkaz uz trubače dao sam zbog Kusturice

„Američka zvezda recesije”, kako je CNN nazvao hotelijerskog radnika Džoija Defrančeska (23) koji je u sred Njujorka dao otkaz uz trubače, stigao je u Beograd. Mladić je očarao publiku snimkom na sajtu “You tube” gde se vidi da, dok je šefu pružao papir sa otkazom, njegov bend svira „Ženi nam se Vukota“.

http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/297620/Dzoi-Defrancesko-Otkaz-uz-trubace-dao-sam-zbog-Kusturice

http://www.24sata.rs/vesti/beograd/vest/od-otkaza-uz-trubace-do-posla-kod-kuste/23710.phtml

http://www.kurir-info.rs/stars/kusta-zaposlio-americkog-vukotu-165438.php
 

Prilozi

  • 0.JPG
    0.JPG
    53,2 KB · Pregleda: 26
Elodie Lawton je živela u Bostonu sredinom 19.veka, gde je radila kao advokat.

II-14865-1894-031-1.jpg

Tokom boravka u Lajpcigu, upoznala je intrigantnog i perspektivnog Srbina Čedomilja Mijatovića i ubrzo se, bez obzira na razliku u godinama, udala za njega.

U svoje vreme, u drugoj polovini 19. veka, kada je bio u punoj intelektualnoj zrelosti, Čedomilj Mijatović, začetnik ekonomskih nauka u nas, pisac popularnih istorijskih romana, cenjen istoričar, prevodilac knjige Henrija Bekla "Istorija civilizacije"(1871) i pisac čuvenih "The Memoirs of a Balkan Diplomatist (1917), političar i diplomata, kandi-dat za srpskog patrijarha, i predsednik Srpske kraljevske akademije, važio je, zbog svog ogromnog znanja, za pravog renesansnog čoveka.
imagesqtbnANd9GcREDEaIDsqKxiLKyOtvNy9Nws-1.jpg
imagesqtbnANd9GcTUsT5oMSQ4z7b61QAHFzy6i6-1.jpg

Mijatović je rođen 6. oktobra 1842. godine u Beogradu,,u porodici intelektualaca. Otac mu je bio profesor zemljopisa i istorije i najbolju "znalac latinskog na Balkanu", a majka Kristina Rahela iz Velikog Bečkereka, lepa i, kako ističe Boško Mijatović, "senzibilna žena španskog porekla". Kao mladić bio je "cenjen u svojoj generaciji zbog bistrine uma, znanja i gospodstva". ..U različitim političkim vladama, Mijatović je bio, sve skupa, u šest navrata ministar finansija i tri puta m-nistar inostranih poslova. . Bio je član Srpske kraljevske akademije i njen istaknuti predsednik od 1888 do 1892. godine.
U skupštinskim debatama Mijatović je bio bolji govornik od, inače sjajnog, Garašanina, a imao više govorničkog dara i od Piroćanca, koji je govorio teško, precizno i "suvim poslovnom tonu". Mijatović je bio "lak i tečan govornik".

Prevodila je sa srpskog na engleski, snažno je propagirala srpske interese u Evropi i 1872. godine u Londonu je objavila "Istoriju moderne Srbije".
Elodija je kupila od porodičnog prijatelja Frensisa Mekenzija,( Škota, predstavnika britanskog Biblijskog društva koji je živeo u Beogradu od 1875 do 1895. godine) kuću sa velikom baštom, poznatom i kao vila Laudon.
Мијатовићи су 1889. отишли у Лондон.

P-M-B-9781605202945.jpg
9781164856818.jpg
9781177690072.jpg


She translated several works from English into Serbian, and published several books on Serbia in English, including Тhe History of Modern Serbia (London: William Tweedie, 1872) and Serbian Folk-lore (London: W. Isbister & Co, 1874).

She translated Serbian national songs of the Kosovo cycle into English and tried to organise them into one national ballad: Kossovo: an Attempt to bring Serbian National Songs, about the Fall of the Serbian Empire at the Battle of Kosovo, into one Poem (London: W. Isbister, 1881)

Najčešće iz njenih prevoda srpskih bajki biraju u kolekcije bajku "Baš-čelika"..BASHTCHELIK (OR, REAL STEEL)
http://www.gutenberg.org/files/25513/25513-h/25513-h.htm#Page_104

Serbian Fairy Tales by Madame Elodie L Ijatovich with illustrations by Sidney Stanley. Published by William Heinemann in 1917.
BookReaderImages.php
BookReaderImages.php


BookReaderImages.php
BookReaderImages.php


Read online
http://openlibrary.org/books/OL7170402M/Serbian_fairy_tales

http://www.crossword.in/home/search?q=Mijatovic Elodie Lawton&q.f=contributors
http://www.politikin-zabavnik.rs/pz/tekstovi/zivot-od-stotinu-zivota
http://www.nb.rs/collections/index.php?id=7363
http://forum.burek.com/cedomilj-mijatovic-t75773.html
 
Poslednja izmena:
Jelena, despotica Sera- prva poetessa

Život i delo despotice Jelene Mrnjavčević (1350-1405) inspirisali su Italijanku Barbaru Lomagistro(1967- ) da napiše knjigu

binaryview.aspx
binaryview.aspx


Jefimija Monaca
Storia di donna nella Serbia medievale

This essay is dedicated to the first woman protagonist of Eastern Europe’s literature, Jefimija (Euphemia). It is an exhaustive biography which also analyzes medieval Srbija’s society, culture and religious problems during the second half of the XIV century.
Jefimija, born around 1349, was the daughter of Darma Vojihna’s ceasar. She married despot Ugljesa Mrnjavcevic, who died in the battle of Marica in 1371. Just after her husband’s passover, Jefimija fled to Srbija where she became nun and lived at the Court of Princess Milica, the wife of king Lazar, in Krusevac. During her Serbian exile, Jefimija wrote three beautiful poetical compositions: the best one is dedicated to her child Ugljesa, who died prematurely.

Despotica Jelena, zamonašena kao Jefimija, prva je srpska pesnikinja.
Osim poetskog dara, njeno izuzima i što je svoja dela radila tehnikom zlatoveza na platnu ili rezbarskom tehnikom

Ko ne zna naše zlatne ćenare i pirlite?

Diptih despotice Jelene
Rezba u drvetu, sa srebrnim i pozlaćenim okovom. Vel. 7,7 x 66,5 cm. 1368—1371.
Riznica manastira Hilandara na Svetoj Gori. Grčka. Tekst starosrpski.
Na spoljnoj strani oba krila izrezana je u srebru, sa pozlatom, tugovanka za izgubljenim sinom jedincem
http://4.***************/_MQVgDvkLMwk/SxQM5tLXOkI/AAAAAAAAALI/at4RNB1i13o/s1600/Jefimija2.jpg

Jefimijin početni tekst Малњи икон - велики дар na ovom diptihu Barbara prevodi:Piccolo le icone ma grande il dono


Oставила је три записа :, „Туга за младенцем Угљешом", „Запис на Хиландарској завеси“ и ,„Похвалу кнезу Лазару“; који припадају најзначајнијим страницама српске средњовековне књижевности. То су, заправо, „приношенија“ - дарови, који у себи садрже и речи које је дародаватељка написала „златном и сребрном жицом и свиленим концем плаве, малинове, смеђе и црне боје“ .

Barbara Lomagistro ističe u knjizi da je naša Jefimija ne samo prva poetessa srednjevekovne Srbije, već je prva poetessa istočno-evropske literature, razmatra položaj žene u srednjevekovnoj Srbiji u Savinom Zakonopravilu,u Dušanovom Zakoniku, u Danilovom Žitiju kraljice Jelene, i uopšte u serskoj oblasti gde je Jeleni bio dom.(danasnja Grčka).

Srpkinje iz Sera/ Sereza

Prikaz knjige:
http://www.scribd.com/doc/78273208/Italija-O-Srpskoj-Jefimiji
http://www.dibido.eu/bookdetails.aspx?bookID=e3f40feb-4eb4-45a4-9a97-3342dd5b9edf#

O Jeleni-Jefimiji
Јефимијина три записа спадају у прва остварења жена-писаца на европском тлу: Француска ће, нешто касније, добити литерарну парнакињу Јованке Орлеанке, поетесу Кристину де Пизан (1362—1430), а средњовековна Русија своју песникињу: кнегињу Јевдокију, удовицу кнеза Димитрија Донског.
http://sr.wikipedia.org/sr/Јефимија
http://galerija.fit.edu.rs/main.php?g2_itemId=29219
http://isb-info.blogspot.com/2009_11_01_archive.html
http://sajkaca.blogspot.com/2009/03/ljubostinja-monastery-and-first-serbian.html
http://www.spcoluzern.ch/forum/index.php?topic=1563.0
 
Poslednja izmena:
Македонска православна црква донела је одлуку да се током богослужења поново користи српско појање
Македонската црква ќе пее по српски ноти

СРПСКО ПОЈАЊЕ - ВЕЧИТИ БРЕНД

9FF15B074822654E9C3515CD1DD9993C.jpg


Одлуку Синода македонски црквени великодостојници образложили су удаљеношћу досадашњег византијског начина појања, посебно грчког језика од старог матерњег језика. као и сложеним византијским певањем у односу на "српското пеење".
:zjelka3::zjelka2::zjelka3:
 
Poslednja izmena:
Македонска православна црква донела је одлуку да се током богослужења поново користи српско појање
Македонската црква ќе пее по српски ноти

СРПСКО ПОЈАЊЕ - ВЕЧИТИ БРЕНД

9FF15B074822654E9C3515CD1DD9993C.jpg


Одлуку Синода македонски црквени великодостојници образложили су удаљеношћу досадашњег византијског начина појања, посебно грчког језика од старог матерњег језика. као и сложеним византијским певањем у односу на "српското пеење".
:zjelka3::zjelka2::zjelka3[/SPOILER]:

Velika odluka Ohridske arhiepiskopije Srpske Prvoslavne Crkve. Cenim.
 
Geoffrey N.W.Lock, britanski slavista, već četiri decenije prevodi srpske junačke pesme.
Skoro je objavljena njegova dvojezična antologija, luksuzno opremljena..

SRPSKI KRALJ ARTUR I SRPSKI LANSELOT


"Bazirane na istoriji i legendama, priče u usmenoj epici srpskog naroda govore o velikim tragedijama na jednostavan, ali dostojanstven način, opisuju nekadašnji sjaj, junačka dela, dramatične avanture (često začinjenje humorom)" objašnjava Lok upoređujući balkanske junake sa kraljem Arturom, Lanselotom ili Robinom Hudom. ..

14236800114f1aa8a76bba7571721885_orig.jpg


Akademik prof. dr Nada Milošević Ðorđević koja je bila šef Katedre za srpsku narodnu književnost u Beogradu, uporedila je Lokove prevode sa prevodima koje su ranije radili Džon Bouring i Oven Meredit. Prema njenim rečima Lok je nadmašio te prevode, koji važe za najbolje, jer je izbegao zamke doslovnog prevođenja. Lokovi prevodi, smatra ona, poseduju "saj starog srebra pa čak i njegovu patinu".

Ovu Antologiju prvobitno je objavljila, u mnogo skromnijoj opremi, u Londonu Asocijacija srpskih pisaca u inostranstvu i dobila je veoma pozitivne ocene u stručnim krugovima.

Dr E.D.Goy (South Slav Journal)
“Arguably the most readable translation of the songs yet published . . . Locke’s translations may well be the finest available.”
Celia Hawkesworth (Slavonic & E. European Review)
“Locke’s settings have all the sheen of old silver, even its patina. One has the strong impression that one is not in fact reading a translation but enjoying a universal work of art – a song sung in its mother-tongue.”

Izdavač se postarao da knjigu upotpuni sa pedeset reprodukcija u boji slika Ðure Jakšića, Paje Jovanovića, Uroša Predića, Anastasa Jovanovića, Vladislava Titelbaha, Adama Stefanovića, Vesne Knežević, ali i srednjevekovnih fresaka koje, kao u slučaju cara Dušana, mogu neposredno da se povežu sa likovima iz narodnih pesama.

 
Poslednja izmena:
Српска песма коју су препевавали и певали многи, а Никола Тесла је по личној жељи сахрањен уз звуке ове песме

ТАМО ДАЛЕКО

Ускоро би требало прославити стогодишњицу њеног настанка.
Прва верзија, певаna у Солуну током Првог светског рата:

Tamo daleko, gde cveta limun žut,
Tamo je srpskoj vojsci jedini bio put.
Tamo daleko, daleko od mora,
Tamo je selo moje, tamo je Srbija.

Tamo gde Drina uništen kvasi gaj,
Tamo su moji dvori i mili zavičaj.
Tamo gde dušman sve ruši, obara,
Tamo su mili moji, tamo je Kolubara.

Tamo gde Timok pozdravlja Veljkov grad,
Tamo mi spališe crkvu, u kojoj se venčah mlad.
Tamo gde tiha putuje Morava,
Tamo mi ikona osta, tamo je moja slava.

Tamo u brda, Đetinje gde je put,
Tamo mi suza majke preliva svaki kut.
Tamo gde Srbinu sunce već ne sija,
Tamo je srce naše, slavna Šumadija.

Tekstopisac i kompozitor jedne od najpopularnijih srpskih pesmama — "Tamo daleko" je Đorđe Marinković, rođen u kladovačkom selu Korbovu, poznat kao muzičar Kraljevske garde i onaj koji je Kralja Petra I upozorio na predstojeći atentat.U Parizu se obreo odmah posle proboja Solunskog fronta, gde je ubrzo postao popularni kompozitor šansona i profesor citre..U rodnom selu odavno je porušena brvnara iz koje se Đorđe otisnuo u svet..Desetine internet-sajtova preplavljene su danas ponudama prodaje Marinkovićevih muzičkih izdanja — od Francuske, preko Španije, do Nemačke, Velike Britanije i Japana. A ta izdanja, o kojima gotovo ništa ne znamo, priznata su kao deo evropske muzičke tradicije.

ZAJECAR,tamo-daleko7.mart.jpg
ZAJECAR7.mart.-tamo-daleko.jpg


 
Poslednja izmena:
Шпанац Емилио Кастелар (1832 – 1899), политичар, писац и председник Прве шпанске републике

О СРБИМА

"Ја не познајем историје која би заслуживала више пажње и проучавања неголи што је заслужује историја борбе за независност од најгрознијих трагедија што нам је забиљежила историја, а његова отаџбина највиши и можда најкрвавији Калвариј на којима су се распињали народи... Када вас свијет бијаше саме оставио, Срби се дигоше до висине најјачих народа несвладаном силом свог карактера и неизреченом крепошћу своје мисли..."

castelar.jpg
Image.ashx
Emilio%20Castelar%20(1832-1899)%20Reproducci%C3%B3n%20perteneciente%20al%20Comit%C3%A9%20del%20Sesquicentenario%20de%20Hostos.jpg


................................................Кастелар је писао о србским борбама за ослобођење од Турака и оснивање своје државе под насловом "О удесима Српског народа", које је на србски превео (не знам да ли у целини или у деловима) познати књижевник србски из Боке Марко Цар. То читам накнадно код Јована Дучића који је написао приликом смрти Кастелареве (крајем прошлог века) један заносан некролог, а који сам нашао у скоро изашлим његовим Сабраним делима. (проф. др Лазо М. Костић, Србија у очима странаца, II књига, Швајцарска 1972.)

Општи подаци
http://en.wikipedia.org/wiki/Emilio_Castelar_y_Ripoll

Књига La Redencion del Esclavo (The Redemption of Slaves,) онлајн
http://www.archive.org/stream/laredencindeles00castgoog#page/n9/mode/2up
Цитирање његових навода о значају Косовске битке и ратничком одбрамбеном менталитету Срба
Xabier Agirre :Yugoslavia y los ejércitos: la legitimidad militar en tiempos de genocidio, стр 51
http://books.google.rs/books?id=fqb...AA#v=onepage&q=emilio castelar serbia&f=false
 
Победићемо – због силне вере онога маленог народа.
Енглески новинар о Србима
Тај народ је непобедив.

RG-1159-034.jpg


У време Светскога рата један енглески књижевник и новинар обишао је савезничке фронтове, па је био и на србском фронту баш о Васкрсу. Оно слободне војске што је било, постројило се у парадни строј на дан Христова Васкрсења, и србски Владар изашао је, окружен официрима, пред строј и поздравио је: Христос васкрсе, јунаци! На овај поздрав војска громогласно одговори : Ваистину васкрсе!

Овај догађај, који је за нас обичан, утицао је на Енглеза силом грома.
„Ја ништа величанственије нисам доживео ни на једном фронту , говорио је он после на једном предавању у Лондону. Замислите, да један Владар објављује своме оружаном народу, да је Христос васкрснуо, и да сав тај народ једнодушно одговара потврдно, да је Христос заиста васкрсао! И то се, господо моја, није догодило у некој катедрали или у неком салону, него на пољу смрти, јада и ужаса. И још уз то Владар ван престола и народ ван отаџбине, обоје на крвавој голготи! То је тако нешто узвишено, да се не може језиком изразити. Ја сам се осећао као да присуствујем самом факту Христова Васкрсења у Јерусалиму пре деветнаест векова. Тај народ је непобедив. И немојте се чудити што ћу вам рећи, да сам ја тек тада и на том фронту стекао непоколебљиво уверење, да ће Савезници победити. Победићемо – због силне вере онога маленог народа“.

Из сабраних дела, Светог Владике Николаја Охридског и Жичког, књига Х, Химелстир 1983., стр.,58.
http://srbskocarstvo.blogspot.com/2012/01/blog-post_5918.html
 
Poslednja izmena:
Класицистичко дело енглеског композитора Стивена Сторејса (1762 –1796) на либрето Џејмса Коба
The Siege of Belgrade (1791)

После премијере у Лондону, извођена је у Даблину, Њујорку, Филаделфији и Единбургу
ОПЕРА У ТРИ ЧИНА
ОПСАДА БЕОГРАДА


Exhibition-P&OC18B-6ia.jpg

Stephen Storace, The Siege of Belgrade; an Opera in Three Acts, as performed at the Theatre Royal Drury Lane,
(London: printed & sold by J. Dale,[1791]) RCM Library, H380/2

Композитор и његова сестра (певачица и глумица Ненси Сторејс) као и тенор у главној улози "Опсаде Београда"- Мајкл О'Кели припадали су најужем кругу Моцартових пријатеља.
p.jpg
http://4.***************/_vk3o42i1_sg/SW3UaeHDLfI/AAAAAAAABnA/bJwsLTi7x2I/s200/200px-Nancy_Storace_Portrait_By_Pietro_Bettelini.jpg
l.jpg


О композитору
http://en.wikipedia.org/wiki/Stephen_Storace

Nancy (Anna) Storace (1765–1817), за коју је Моцарт креирао улогу Сузане у "Фигаровој женидби" у опери "Опсада Београда" певала је улогу Лиле
Exhibition-P&OC18B-7a.jpg
Exhibition-P&OC18B-6iia.jpg

http://nettl.blogspot.com/2009/01/aria.html
http://www.cph.rcm.ac.uk/Virtual Exhibitions/Music in English Theatre/Pages/Caption7.htm

Тенор Мајк Кели (О''Ќели)
http://www.cph.rcm.ac.uk/Virtual Exhibitions/Music in English Theatre/Pages/Caption3.htm
http://en.wikipedia.org/wiki/Michael_Kelly_(musician)

Либрето Џејмса Коба
the-siege-of-belgrade-a-comic-opera-in-three-acts-as-it-is-performed-at-the-theatres-royal-in-london-and-dublin.jpg
Exhibition-P&OC18B-6iiia.jpg




О опери:
Stephen Storace (1762-1796), older brother of the English soprano Nancy Storace (who captivated Viennese opera audiences for years and who was closely associated with Mozart from 1784 until 1787) was himself a composer with powerful friends. After returning to England following the success of Mozart's 'Le Nozze di Figaro' he teamed up with tenor Michael Kelly (friend of Mozart) for the Drury Lane Theatre in London and had published and performed a 3 Act opera, 'Siege of Belgrade' in which Michael Kelly - by now a close companion - sang. This opera (even performed in Dublin, New York, Philadelphia and Edinburgh) was often published and became very popular.

The fact that the covering page of the published score speaks of it being 'principally composed by Stephen Storace' is, however, contradicted by the fact that it consists of virtually every major aria from Martin Y Soler's opera, 'Una Cosa Rara', (libretto by Da Ponte). Even more amazing is its use of music by Padre Martini of Bologna (Mozart's teacher), not forgetting use of the 'Alla Turca' from Mozart's Piano Sonata KV331 ! (While Storace's use of Martini's music is at least acknowledged in writing in that published score nothing is said of either Mozart or of Soler).
But this 'scam' was quickly exposed (at least in Germany). The correspondent for the 'Journal des Luxus und der Moden' of 15th January 1791 (i.e. some 11 months before Mozart's death) wrote of -
'The 'Siege of Belgrade' in which I found nearly all the arias from 'La Cosa Rara'. A certain Signor Storace certainly knows the art of lumping together many Italian operas in to an 'original' English one'.
The story of the Storaces (Stephen and Nancy) and of Michael Kelly (all well known in one sense to music lovers - and to the Vienna police - as singers close to Mozart in Vienna from 1784 to 1787) - is well known. But in other ways far less so.

http://www.cph.rcm.ac.uk/Virtual Exhibitions/Music in English Theatre/Pages/Caption6.htm
http://classicalmusicmayhem.freeforums.org/post5010.html
http://classicalgreg.wordpress.com/2009/10/15/neglected-pages-overlooked-composers/
http://books.google.rs/books/about/...c_in_The_sie.html?id=nGm6QAAACAAJ&redir_esc=y
http://www.nacionalnarevija.com/tekstovi/Turizam 2012/05 Podsetnik.html
 
Poslednja izmena:
Velika odluka Ohridske arhiepiskopije Srpske Prvoslavne Crkve. Cenim.

Само што није Охридска архиепископија СПЦ, већ непризната Охридска архиепископија МПЦ.

Ствар је у томе што је Православна охридска архиепископија (скраћено: Охридска архиепископија) назив за аутономну цркву у Македонији од 2005. године под јурисдикцијом СПЦ, а од 2009. године и МПЦ је додала: Македонската Православна Црква - Охридска Архиепископија.

666px-Map_of_Eparchies_of_Serbian_Orthodox_Church-sr.svg.png


Map_of_Eparchies_of_Serbian_Orthodox_Church_%28Orthodox_Ohrid_Archbishopric%29-sr.svg
 
Poslednja izmena:
Само што није Охридска архиепископија СПЦ, већ непризната Охридска архиепископија МПЦ.

Ствар је у томе што је Православна охридска архиепископија (скраћено: Охридска архиепископија) назив за аутономну цркву у Македонији од 2005. године под јурисдикцијом СПЦ, а од 2009. године и МПЦ је додала: Македонската Православна Црква - Охридска Архиепископија.

666px-Map_of_Eparchies_of_Serbian_Orthodox_Church-sr.svg.png


Map_of_Eparchies_of_Serbian_Orthodox_Church_%28Orthodox_Ohrid_Archbishopric%29-sr.svg

Nemoj da me ispravljaš ako ne znaš da "čitaš između redova". Dobro ja znam ko je doneo odluku i koliko im je teško palo.
 
Nemoj da me ispravljaš ako ne znaš da "čitaš između redova". Dobro ja znam ko je doneo odluku i koliko im je teško palo.

Нема шта да се чита између редова, јасно си написао:

Velika odluka Ohridske arhiepiskopije Srpske Prvoslavne Crkve. Cenim.

Дакле, написао си "Српске православне цркве", а ја сам те исправио, јер није тачно. У чему је проблем?
 
Нема шта да се чита између редова, јасно си написао:



Дакле, написао си "Српске православне цркве", а ја сам те исправио, јер није тачно. У чему је проблем?

Eto da teramo mak na konac tvoja ispravka nije tačna. Tvoja tvrdnja će biti tačna 2967. godine.
 
Eto da teramo mak na konac tvoja ispravka nije tačna. Tvoja tvrdnja će biti tačna 2967. godine.

Цитат те демантује:
:rtfm:
Velika odluka Ohridske arhiepiskopije Srpske Prvoslavne Crkve. Cenim.

Момче, не буди сујетан. Нисам мислио, нити написао ништа лоше. :pivce:
 
Problem je u tome što ti nisi napisao ništa osim negacije. Šta je po tebi istinito, da vidim?

Опуштено... немам намеру да се расправљам с тобом. Уосталом, небитно је. С друге стране, читао сам раније неке твоје коментаре и мислим да си добар дискутант, тако да не желим да дискутујем с тобом око небитних питања. Можемо да дискутујемо око нечег битнијег и занимљивијег.
 
Из пера швајцарског књижевника Оскара Фрајцингера у времену садашњем:
Срби - храбрији од вука

Ako bi Srbija sutra morala da pristupi Evropskoj uniji, to bi bio veliki gubitak za čovečanstvo. Tako bi se izgubio jedan način života gde su časovnici mekši nego na Dalijevim slikama, gde žene više sanjare od gospođe Bovari, gde su muškarci hrabriji od vuka uhvaćenog u kljusu koji sebi otkida šapu da bi se oslobodio..
U očima životinja pronašao sam istu melanholiju prisutnu u tako lepom i dubokom pogledu predivnih žena koje šetaju trotoarom, kao boginje nebeskim podijumom..

Dakle, još postoji zemlja na svetu gde se ljudi podsmevaju slici serviranoj u svetu o njima, zemlja u kojoj se ljudi angažuju za unapred izgubljene stvari i negativce poput mene, ne hajući za potencijalne reakcije; dakle, izvan Švajcarske još postoji zemlja koja pruža otpor! Bilo je to dovoljno neuobičajeno da me nagna da postanem član Udruženja književnika Srbije.


oskar-frajzinger.jpg

Otad, Srbija i ja činimo jedan neobičan par. Par vezan uzajamnom fascinacijom, u kojoj svako predstavlja u očima onog drugog nešto što nikad neće biti.

http://www.pecat.co.rs/2010/11/oskar-frajcinger-ako-jednog-dana-srbija/
 
Poslednja izmena:
Najintenzivnija faza prihvatanja srpskih narodnih pesama u evropskoj muzici započela je sedamdesetih godina i trajala do početka dvadesetog veka. Samo u toku jedne decenije pojavljuje se sedam kompozitora sa svojim srpskim pesmama: Dvoržak, Janaček, Tjerio, Brams, Henšel, Rubinštajn i Červinjski. Taj razvoj se nastavio osamdesetih godina u delima četvorice kompozitora: Bramsa, H. fon Hercogenberga, Hubera i Čajkovskog, u sledećih petnaest godina objavljene su pesme još sedmorice kompozitora, i to: Aulina, Bema, Bungerta, Hermana, Regera, Suka i Vinterbergera.




Римский-Корсаков "Сербская фантазия"
(Фантазия на сербские темы, ор. 6, 1867, окончат. ред. 1889)


Nikolai Rimsky-Korsakov wrote his Fantasia on Serbian Themes, Op. 6, in 1867. Mily Balakirev conducted the first performed of this piece in May of that year. It is also known as the Serbian Fantasy.

The Fantasy was actually Balakirev's idea for the young Rimsky-Korsakov to compose.[1] He requested the piece for a concert of pan-Slavonic music he had planned for May 24, 1867,[2] programming his Czech Overture on the same billing.[3] Balakirev also produced the Serbian themes for Rimsky-Korsakov to use in his composition.[1] Rimsky-Korsakov confessed in his autobiography that it was not any feeling of nationalism or pan-Slavism that prompted him to write the Fantasy, but the beauty of the themes themselves.[1] Nevertheless, Balakirev liked the piece, which Rimsky-Korsakov had written rapidly.[1]

A March 1868 review of the Fantasy by Pyotr Ilyich Tchaikovsky in which he also mentioned Rimsky-Korsakov's First Symphony found favour within the Balakirev circle.[4] Tchaikovsky mentioned the symphony's "charming orchestration ... its structural novelty, and most of all by the freshness of its purely Russian harmonic turns ... immediately [showing] Mr. Rimsky-Korsakov to be a remarkable symphonic talent."[4] Tchaikovsky was already acquainted with Balakirev and was working with him on his fantasy overture Romeo and Juliet The review opened the door for him to meet the other members of "The Five" face-to-face the following month.[5]

In 1887 Rimsky-Korsakov revised the piece to prepare it for a new edition undertaken by Mitrofan Belyayev's publishing firm.[6]



Srpska fantazija
Događaji koji su se zbili 1867. godine imali su velik značaj za Rusiju i za sav slovenski svet. S proleća je pripremana velika etnografska izložba, organizovan je opšteslovenski kongres, vođena je i velika diplomatska aktivnost, a u Petrograd i Moskvu stigle su najznačajnije ličnosti iz slovenskih zemalja. U Petrogradu je priređen koncert na kome je, u duhu opšte zamisli, trebalo da budu izvedena dela sa isključivo slovenskom tematikom.

Istorijski koncert, značajan po mnogo čemu, održan je 12. maja 1867. u Petrogradu u sali Dume, pod vođstvom Balakirjeva... Između ostalih dela izvedena je i "Srpska fantazija" Nikolaja Rimskog Korsakova. Ovo delo je na zahtev publike ponovo izvedeno. Korsakovljeva "Srpska fantazija" bila je jedno od prvih dela mladog dvadesettrogodišnjeg kompozitora. U koncertnoj sezoni 1867/68. ovo delo je izvedeno još dva puta u Moskvi.


S neizmernom zahvalnošću korisniku
 
Zlatna si! :)


Johan Štraus mlađi: Srpski kadril
Serben-Quadrille (Serb Quadrille) op. 14


Among the compositions which the younger Johann Strauss dedicated to the representatives of the peoples of the Danube monarchy who were resident in the Imperial capital during the early years of his musical activity, the Serben-Quadrille occupies a special position.

J. STRAUSS II - SERBEN QUADRILLE OPUS 14.

The Serben-Quadrille, which was first performed by the Strauss Orchestra under Johann's direction, bears the composer's "respectful" dedication to Prince Mihailo [Michael] Milošev Obrenović III (1823-68), youngest son of Prince Miloš Obrenović (1780-1860). After the abdication of his father in 1839 and the death of his elder brother, Milan Obrenović II, in 1840, he ascended the throne of Serbia. Together with his father, the prince was forced into exile in August 1842, and Alexander Karageorgević was elected in his place (see Alexander-Quadrille, op. 33, Volume 15 of this CD series). As exiles, Miloš and Mihailo took up residence in Vienna, where the older man made great efforts to gather around him as many supporters as possible in order to win back power in Serbia. (Indeed, in 1858 Karageorgević was dethroned, and Miloš Obrenović was reinstated as ruler. Upon his death Mihailo succeeded him, ruling for a second term from 1860 until his assassination in June 1868.)

One of the means by which the rich Prince Miloš sought to progress his plans for returning to Serbia was by organising balls for the Slav community living in Vienna. According to a report in the Berlinische Nachrichten on 16 February 1846:
"On 28 January, a Serb Ball was held in the rooms of 'Zum goldenen Birne'. At the wish of Prince Miloš, who was present at the festivity of his countrymen, the young Strauss composed a so-called 'Serbian' waltz [sic!], which he dedicated to this social gathering...".​
For its part, Der Humorist (14.02.1846) termed the new composition a Quadrille nach serbischen Liedem (Quadrille on Serbian Songs), while Die Gegenwart (3.02.1846) identified the composition as a Quadrille nach serbischen Nazional Melodien (Quadrille on Serbian National Melodies). Continuing its report on the Serbs' closed society ball held on 28 January 1846 in the Grazien-Säle (an establishment formerly known as 'Zur goldenen Birne', in Vienna's Landstrasse district), Die Gegenwart noted:
"The social gathering consisted, as stated, of the Serbs present here and the principal friendly nationalities ... Strauss's quadrille was received with enormous applause (and that is no hyperbole!). General cheerfulness prevailed, and nobody left the room without being satisfied to the highest degree".​
Prince Mihailo, who attended this ball with his father, not only accepted the dedication of the quadrille, but also ordered four thousand copies of its printed edition (issued on 20 April 1846) from the publisher, Pietro Mechetti, to send to his supporters in Serbia (Illustrirte Theaterzeitung, 15.01.1846).

Nearly half a century later, in a letter to Gustav Davis (real name: Gustav David), the librettist of Strauss's operetta Jabuka (1894), Johann reminisced that in his youth he had had a particular liking for Serbian music, citing the Serben-Quadrille as an example (see Slaven-Potpourri op. 39, Volume 34).

Jabuka-Quadrille - Johann Strauss II

Johann Strauss conducted the first public performance of his Serben-Quadrille on 2 February 1846, again in the Grazien-Säle, at a "Grand Festival Ball", an event billed as a "Reminder of the 'Gold'ne Birn' Era". On this occasion Der Wanderer (7.02.1846) observed:
"Among the attractions of the festivity, Strauß Son's 'Serben-Quadrille' stood out. This piece has achieved a kind of celebrity status because of its extraordinary reception at the Serb Ball. Even with this large audience it was a most dazzling success, and this latest composition by the young maestro justly deserves to be applauded in every single section and repeated three times, as happened here. Instrumentation and themes can be described as excellent, and the quadrille as one of the most successful available to us".
The Grazien-Säle was once more the venue when Strauss played the Serben-Quadrille at the Slav Ball held there on 10 February 1846, at which he also performed the Zora-Polka (op. 17) by the Czech composer Wilhelm Čestimír Gutmannsthál. Both works had to be repeated several times.

Of particular interest is the first theme in the 'Trénis' figure (= 4th section) of the Serben-Quadrille, which is virtually identical with the second theme in the Trio section of Strauss's Serbischer Marsch (Serbian March), published without opus number by H. F. Müller in February 1847. The melody quoted in both works is from a Slavonian folksong, "Tamburica sitnim glasom udaraše". A variation of this melody can be heard in the Act 1 Finale (No. 7) of Carl Millöcker's operetta Der Bettelstudent (The Beggar Student, 1882), sung by Laura: "Doch wenn's im Lied hinaus dann klinget, la la la la". The second theme in the 'Trénis' section of the Serben-Quadrille is traceable in Strauss's musical sketchbook, covering the period August 1843 to the end of 1851 and presently housed in Harvard University's Houghton Library. The first and second themes of the (No. 1) 'Pantalon' figure comprise Serbian folk melodies, and further examples are to be heard in the (No. 5) 'Pastourelle' and (No. 6) 'Finale' sections.

It seems that Prince Mihailo can only have ordered and purchased the piano edition of the Serben-Quadrille, since Mechetti appears not to have issued orchestral performing material. For this present Marco Polo recording, therefore, Professor Ludwig Babinski has arranged the work from the published piano score.


Alexander-Quadrille Op. 33
on Feb 15, 2012

Veliko Hvala! Emanuilu100. :ok:
 
Poslednja izmena:
Да додамо овде и једну оперу. Ради се о опери "Brankovics György" из 1874. године, мађарског композитора Ференца Еркела. Она говори о животу деспота Ђурђа Бранковића.


DSC_0154-1.jpg


DSC_0127-1.jpg


_DSC0153.jpg

Nije mi poznato da je ovo izvođenje kod nas iko pratio.
 
Poslednja izmena:
Pričalo se kako je jednom prilikom u kući Srbina Slovića (u Izmailu) jedna domaćinova rođaka odrecitovala Puškinu neku srpsku narodnu pesmu, pa su posle tražili ko će pesniku protumačiti neke reči i izraze koje on nije razumeo,....Tu, na jugu Rusije, priče o Crnom Đorđiju nadahnule su Puškina da napiše pesmu "Kćeri Karađorđa" u kojoj je lik Vožda oslikan melodramski i herojski, sa velikim osloncem na pesme drugog velikog romantičara, lorda Bajrona

Пушкинове српске песме у српском десетерцу


Већ је српски писац XVIII века Сава Владиславић Рагузински (1664–1738) привукао пажњу Пушкина на више начина: као личност која је ушла у историју петровске епохе у Русији и као заштитник Абрама Петровича Ганибала, Пушкиновог претка, којег је Сава Владиславић ступајући у руску дипломатску службу довео у Русију и поклонио цару.

После слома српске револуције у 1813. години бројне избеглице из Србије, међу којима и Карађорђе са породицом и неким вођама устанка, нашли су се у Бесарабији, на подручју руског царства. У исто време ту се нашао као прогнаник млади Александар Сергејевич Пушкин и ту се први пут срео са српским устаницима. Тада и касније он им је посветио посебну пажњу и у његовом делу остали су видни трагови интересовања за „Западне Словене“ како је он назвао Србе и друге јужне Словене полазећи од источног положаја своје отаџбине. ..Познато је да су Пушкинови сусрети са Србима у Кишињеву били бројни и од интереса како политичког, тако и књижевног...

Sava_Vladislavic_Raguzinski.jpeg
http://2.***************/-iEWJEUxpQi0/TTLINJEnRII/AAAAAAAABRM/Oaq47zW7wXc/s1600/pushkin2.jpg
karadjordje1.jpg


Pretpostavlja se da se baš u Besarabiji Puškin prvi put upoznao sa zbirkom srpskim narodnih pesama Vuka Karadžića, takođe sa spevom "Srbijanka" Sime Milutinovića Sarajlije. Interesovanje Puškina za slovensku kulturu dovodi se u vezu sa malo poznatom, ali nesumnjivom činjenicom da se poznavao sa slavistom Aleksandrom Hristiforovičevim Vostokovim koga je cenio kao istraživača "Slova o polku Igorovu". Puškin je jednom istupio kao suparnik Vostokova na tom polju kad je posle njega preveo početak srpske epske pesme "Tužna pesma plemenite Hasanaginice".

Da bi dopunio domaće izvore za proučavanje srpstva, Puškin je nabavio dela poznatih stranih pisaca koji su se bavili Srbijom.
Pored ostalih, i čuveno delo opata Fortisa "Putovanje po Srbiji".U Puškinovoj biblioteci se nalazio Rečnik srpskog jezika Vuka Stefanovića Karadžića, kao i Novi Zavet u prevodu profesora A. Stojkovića, pa se pretpostavlja da je ruski poeta nameravao da uči srpski jezik...

У Хотину, близу Кишињева. живела је у то време Карађорђева најмлађа кћи Стаменка и Пушкин јој је спевао једну од својих „српских песама“ уносећи у своје песништво легендарни и митски лик вође српске револуције.

KARAĐORĐEVOJ KĆERI

Strah meseca, slobode vojnik predan,
Divni i strašni otac tvoj,
Pokriven svetom krvlju, prestupnik i heroj,
I užasa je ljudi i slave bio vredan.
Nejaku te je milovao
Krvavom desnicom na srcu svojem vrelom,
Za igračku ti kindžal dao
Bratoubistva oštren delom.
I često je u sebi osvete budeć želju
Nad tvojom nevinom kolevkom bdeo nemo,
I novog ubistva udarac pripremo,
I gugut slušo tvoj, nimalo stran veselju.
Takav je bio on, do kraja mrk i tmuran.
Al’ ti si, prekrasna, svog oca život buran
Životom smirenim iskupila kod sveta;
Sa groba strašnog on se peo
Ko tamjan mirisan i vreo,
Ko čista molitva u nebo što odleta.

Када је болдинске јесени 1833. написао Бајку о рибару и рибици, опет у десетерцу српске народне песме, Пушкин је уз рукопис ставио примедбу: „14. окт. 1833, Болдино, 18. српска песма“. Очигледно рачунао је и њен мотив као српски и желео да је прикључи осталим Песмама Западних Словена (којих је било 16) и препеву Хасанагинице, који је рачунао као 17. српску песму. У српском епском десетерцу Пушкин је испевао и своје песме о вођима српске револуције, о Карађорђу и Милошу Обреновићу.

PESMA O CRNOM ĐORĐU


Dva se vuka u jami ne grizu;
Sin sa ocem u špilji se gloži;
Sina kori Petar ostareli:
“Buntovniče, zlikovče prokleti.
Ne bojiš se ti Gospoda boga,
Sa sultanom zar zamećeš kavgu,
S beogradskim pašom da vojuješ?
Ili si se s dve rodio glave?
Sam propadni, mrski prokletniče,
Što Srbiju celu sahranjuješ?”
Mrgodno mu Đorđe odgovara:
“Jesi li se s umom oprostio
Kada laješ bez pameti reči?”
Još se gore Petar rasrdio –
Gore besni i još gore ruži;
U Beograd hoće da se krene.
Turkom da da nepokorna sina
I da javi gde se Srbi kriju;
Izlazi on iz pećine mračne.
Al’ je starca Đorđe dostigao:
“Povrati se, oče, povrati se.
Oprosti mi u ljutini reči”.
Petar njega ne sluša i preti:
“Biće tebi, proklet izdajniče!”
Pred njega je sin tad istrčao,
Do nogu se starcu poklonio.
No ne gleda Petar ostareli…
Opet ga je Đorđe pristigao,
Za kosu ga prihvatio sedu:
“Povrati se, Gospodom te kumim,
Ne teraj me na zlo ikušenje!”
Ljutito ga starac odgurnuo,
Krenuo se putem beogradskim
Gorko se je Đorđe zaplakao.
Potegao pištolj iza pasa,
Odapeo i odmah skresao.
Zavapio Petar posrćući:
“Pomozi mi ranjenome, Đorđe!”
I na drum se mrtav sropoštao.
Ode Đorđe trkom u pećinu;
Pred njega je majka istrčala:
“Šta je, sine, kamo oca tvoga?”
Surovo joj Đorđe odgovara:
“Za trpezom star se ponapio
Pa na drumu beogradskom spava”.
Ona se je jadu dosjetila:
“Da od boga proklet budeš crni,
Što pogubi roditelja svoga!”
Od to doba Petroviću Đorđe
Međ’ ljudima prozvao se crni.

Војвода Милош


Над Србијом смилуј се ти, Боже!
Растржу нас вуци јаничари,
Без кривице главе наше рубе,
Вређају нам и срамоте љубе,
Синове нам под силу одводе,
На поругу нагоне девојке
Да срамотне песме попевају
И играју игре муслиманске.
Старци су се с нама сагласили,
Престали су да нас умирују,
И њима је зулум дојадио
А у очи гуслари нас руже:
Докле ћете штедит јаничаре,
докле њине трпети ударце?
Или нисте Срби но чергари,
Ил сте бабе, а не мушке главе?
Остављајте беле дворе своје,
У велику идите пећину,
Ту се олуј припрема на Турке,
Ту дружину на оружје купи
Стари Србин, војвода Милошу.

(са руског превео:Милорад Павић)

http://www.rastko.rs/rastko-ru/delo/14316
http://www.vesti-online.com/Stampan...avicajnik/73051/Opcinjen-srpskim-vozdom/print
 

Back
Top