Đukić: Kurs treba slobodno da pliva
29. januar 2010. | 11:41 | Izvor: Politika
Beograd -- Kurs dinara treba pustiti da slobodno pliva, a Narodna banka mora da se povuče sa tržišta i da ne troši uzaludno rezerve na odbranu kursa, smatra Đorđe Đukić.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, povodom jučerašnje intervencije NBS na deviznom tržištu od čak 89 miliona evra kaže da ćemo tek kada NBS najavi prestanak intervencija na deviznom tržištu, znati kolika je prava cena dinara, otkriti sve defekte domaće ekonomije, a državu i preduzetnike odvići od olakog zaduživanja.
Politika kontrolisanog kursa dinara, s povremenim intervencijama Narodne banke Srbije na deviznom tržištu, ne može da spreči jačanje evra i ostalih jakih valuta. tvrdi Đukić. A u prilog tome govori i podatak da je za nepuna dva meseca za odbranu neodbranjivog kursa potrošila je 346 miliona evra.
Znam da će mnogi odmah graknuti na takav predlog i reći da je Đorđu Đukiću lako da tako nešto predlaže, jer on nije odgovoran za inflaciju ili interese običnog malog čoveka. Odgovorno tvrdim da se s inflacijom, a još manje standardom građana, koji imaju u proseku 330 evra prosečnu platu u dinarima, ništa strašno ne bi dogodilo. Ali bi zato visoku cenu veoma traženog evra platili špekulanti. I to bi sve trajalo neko vreme dok se ponuda i tražnja, bez vatrogasnih mera NBS, ne bi izjednačili, a Narodna banka bi sačuvala „svoje” teško stečene devizne rezerve u kojima su od ukupnog lanjskog prirasta čak 85 odsto inostrani krediti i obavezna devizna rezerva", kaže on.
Prema njegovim reči trebalo bi podrobnije sagledaju iskustvo Poljske, koja je, upravo zahvaljujući slobodnom plivanju svog zlota, jedina u EU uspela da zabeleži pozitivan privredni rast u 2009.
"Sve ostale zemlje, pogotovo one koje su pribegle fiksnom kursu ili karensi bordu, poput baltičkih i još nekih država, najviše su pogođene svetskom ekonomskom krizom", tvrdi Đukić.
Srbija je, upozorava on, propustila jedinstvenu priliku da početkom 2001. donese odluku o slobodno plivajućem kursu. Umesto toga, opredelili smo se za kontrolisano fluktuiranje. Naruku su nam išle velike pare od privatizacije i visok dotok jevtinih inostranih kredita. Problem kursa se, naravno, nije postavljao. Ali, čim je ponestalo para, a više nemamo šta da prodamo, kurs je eskalirao.
Kao razlog za eskalaciju kursa, Đukić navodi to što od novca dobijentog privatizacijom i iz donacija nismo reformisali privredu, ojačali izvozne grane, smanjili javnu i sve druge vidove potrošnje, uredili privredni ambijent u koji bi strani investitori rado dolazili, a ne bežali... Dopustili smo da postanemo taoci prezaduženih preduzetnika, pa i same države, jer kada se postavi pitanje realnog, slobodnog deviznog kursa, svi skoče na noge i graknu uglas –„A kako da vratimo dugove?”
Zaboravlja se, u toj sveopštoj halabuci u kojoj niko neće da čuje drugačiji stav, da se jedino u režimu slobodno plivajućeg kursa preduzeća, država, pa i građani mogu naterati da posluju kao dobri domaćini – da ne srljaju u dugove. Kao epilog rđavog izbora događa nam se da u vreme kada nekome dođe vreme da plati neku veću tranšu stranog kredita nama, po pravilu, skoči „kontrolisani” kurs. Uznemiri se cela država – od vrha do temelja. Ode kurs preko sto dinara? Prelazi sve psihološke granice.
"Pa neka ide. I treba da raste. Dokle? Dokle god bude onih koji hoće ili moraju da ga plate. Srbija nikada, pa ni u ona stara socijalistička vremena, kursom nije rešila pitanje izvoza ili efikasnosti svoje privrede. Kurs nije lek za jačanje konkurentnosti naših preduzeća... Žarišta naše ekonomske nestabilnosti", kaže Đukić.
Takva terapija, ljuta trava na ljutu ranu, nije laka. Đukić nije optimista da će NBS i kreatori ekonomske politike oberučke prihvatiti njegove sugestije.
Dok smo u aranžmanu sa MMF-om, to nije moguće. Suština je, kaže, u nečem drugom. Da konačno prestanemo sa međusobnim optužbama kako neko, pa bila to i Narodna banka, ne ume ili neće da vodi politiku stabilnog deviznog kursa. Takva kakva jeste, po rečima Đukića, čak i po cenu da potrošimo polovinu od 6,5 milijardi evra neto deviznih rezervi (kojima raspolaže NBS), ona postaje nemoguća misija. Jer, nećemo da priznamo pravu, realnu cenu evra, a do nje se ne može doći drugačije nego na slobodnom tržištu.
SVAKA CAST DJUKICU!