evolucija VS kreacija

Pozdrav dragoj dami.
Pa to je makijavelistički pokušaj, inače karakterističan za zanešene. Cilj mora da opravda sredstvo, jasno kao dan.

Pozdrav.:)

Izvinjavam se, mala digresija:
Ja, zapravo, znajući Ristoba, ne mislim da on svesno nije birao sredstva. Moja primedba se odnosila na to da tekst (kojeg je delimično citirao) nema nikakve veze sa Prirodnim naukama. Ostatak tog teozofskog komentara sa Filozofije tek se ne bi uklopio u kontekst ovog pdf (spominjanje izvesnih "Zlatnih Hramova Mudrosti" i sličnog).

Lično religiozno iskustvo (doživljaj) nije moguće empirijski dokazati; kao nedokazivo - ma koliko bilo lepo sročeno, ili autentično (iz ugla onog koji ga doživljava) - ono je samo prepričano stanje nečijih duboko intimnih misli i osećanja. Uostalom, sam postavljač dotičnog, delimično citiranog posta, na moju molbu da definiše određene pojmove, izjavio je da to nije moguće, te da mu nije cilj da išta dokazuje. Ristobu se dopalo njegovo viđenje ... "našao se" u njemu, ali je - možda sasvim automatski i nesvesno - izostavio one delove koji bi ovde bili predmet podsmeha.
 
Zahvaljujem se endonuclase, insect-u, biogn (ranije proximo) na prijatnim i kulturnim dijalozima. Zahvaljujem se i svim drugim, mada neki to ne zaslužuju. (Svestan sam da i za mene mnogi isto misle).

Ukratko ću rezimirati moje dvogodišnje bavljenje temama o Bogu na Krstarici. Čvrsto stojim iza svega što sam ovde rekao a što ću sada ponoviti, bez obzira što će mnoge dodatno razgneviti.

Dakle, znam (!) da Bog postoji. Kakva je Njegova priroda - energija, materija (antimaterija), nešto još nepoznato(?), telo, duh, jednina, množina.. - to ne znam. Da li je On kreator celokupnog kosmosa - ni to ne znam. Međutim, verujem da je kreator živog sveta na Zemlji, pri čemu je moguće da se i evolucija kroz tu kreaciju ostvaruje. (Verovanje u ovoj rečenici je pretpostavka, na osnovu svrsiskodno sklopljenog (kreiranog) svakog živog organizma na Zemlji, kao i svrishodnih Zemljinih parametara koji su upravo podešeni za život na njoj, i razlikuje se od verovanja u Boga). Kako znam da Bog postoji? Znam na osnovu (neprekidne) komunikacije sa Njim. (Ovo je za ateiste fatamorgana, šizofrenija, uobrazilja... ili šta-već, ali ja tu ne mogu ništa). Verovanje u Boga se svodi upravo na tu komunikaciju. Komunikaciju sa Bogom je moguće eksperimentalno potvrditi i svaki čovek je može uspostaviti! (pridržavanjem moralinih normi koje mnoge religije navode). Od strane Boga postoji neprekidno obraćanje svakom čoveku, bez obzira da li je vernik, ateista ili neopredeljeni.
Zašto Bog komunicira sa ljudima? Verovatno da ih navede na pravi put, da im skrene pažnju kad misle ili rade ono što neće biti dobro za njih (ovde Ga religije tumače kao roditelja, Oca). Kako Bog komunicira sa ljudima? Mislima i konretnim događajima. U domenu misli to su: intuicija, nadahnuće... Ako čovek ispravno ne shvati misaona upozorenja od Boga, onda ga Bog opominje (opeče) konkretnim događajem. Nepotrebno je napominjati da Bog vidi delo svakog čoveka i i vidi sve njihove misli. (Misao je talas). Šta više - misao je presudna za čovekovu sudbinu. Misao je u domenu slobodne volje čoveka i ona prethodi svakom događaju. Čovekov život predstavlja ništa drugo nego materijalizaciju njegovih misli, odniosno materijalni život su misli sprovedene u delo. Na osnovu mog celokupnog saznanja baziranog na iskustvu i onoga iz nauke što znam, pretpotavljam da čovek, na bazi svojih misli, donosi odluke, a Bog se stara za realizaciju tih odluka. Naravno, sadržaj misli u čovekovom mozgu je veoma bitan. Dobro rezultira u dobro, zlo u zlo. No, to sam ponovio mnogo puta. Ma kako neki mislili da je to zabluda (kako je podvukao endonuclease) - ipak nije. A kako čovek komunicira sa Bogom? Opet mislima - molitvom, meditacijom, postavljanjem pitanja i traženjem odgovora. (Bog odgovara na svako pitanje).

Toliko. (Ako se setim nečeg značajnog, što sam izostavio, dodaću kasnije).

Pozdrav. Nisam siguran da li ću više pisati na ovim temama, što nije bežanje.

@endonuclease
Hrana je presudna za ispravan rad mozga. Zato čovek ne sme da jede svašto - nego prvenstveno ono što mu je Bog odredio.

@Borac
Ono što ja znam o ovoj materiji - ti (kao i mnogi drugi) ne znaš, nego imaš svoje pretpostavke koje a priori uzimaš za istinite. Sory.

Stnco - beznadežan slučaj. Takoođe: sory.
 
Poslednja izmena:
Ristobe, a kako drugačije da uzmem nečije iskustvo nego kao apriori, kad to nisu MOJA iskustva? Pardon, ali moje pretpostavke su možda "istinitije" od tvojih a ti ih apriori odbacuješ - iz vrlo ličnog ugla. Niti si ti ja, niti sam ja - ti. Ono što je tebi aposteriori, meni je apriori.
Nema tu "sorry", jer reč "sorry", otprilike, znači - onako, s arogantne visine: "Žalim, ali vi, "beznadežni slučajevi", nemate pojma."
Nije lepo. :)
 
Ako je mogućnost postojanja/nepostojanja Boga 50/50 %, šta je lepo?

Govorim o poslovičnoj aroganciji, zastupljenoj skoro fifti-fifti.
Ne govorim o postojanju Boga, već o LJUDIMA i ne-lepoj težnji da se neistomišljenici tretiraju kao nezanalice i budale.:)
Po tome smo skoro svi isti. :) Pipnem ti u Boga, a ti se uvrediš /naljutiš, iznerviraš; pipneš li mi u moj ateizam - ja se uvredim/naljutim itd (tebe i mene sam uzela kao primer, što ne mora da znači da se nužno tako i ponašamo).

Dakle, skoro smo isti... s jednom malom razlikom: vernici smatraju da je gordost greh, a ipak su mnogi vrlo, vrlo gordi pri ubeđivanju u svoje stavove. :)
 
Kako znam da Bog postoji? Znam na osnovu (neprekidne) komunikacije sa Njim.

Dobro je sto makar priznajes da mnogo toga ne znas.

Sto se ostalog tice...ne verujem ti, Risto.

To jest, verujem ti da ti verujes da imas neprekidnu komunikaciju sa Bogom. Mnogi ljudi veruju da je imaju. Ali ne verujem da je to zaista komunikacija sa Bogom.

Postoji mnogo razloga za ovo neverovanje, ali cetiri su osnovna. Pocecu od najmanje vaznog, pa prema najvaznijem:

* * *

Prvi je taj da svaki covek, u svojoj "komunikaciji sa Bogom", dobija drugacije odgovore. I svaki je uveren da su njegovi odgovori tacni. Ako tebe pitam sta treba uraditi po pitanju X, pa pitam nekoga drugog ko "komunicira sa Bogom", dobicu dva razlicita (cesto drasticno razlicita) odgovora. Prema tome, ovi "odgovori" ne dolaze iz istog izvora.

* * *

Drugi je moja profesija - ja sam u osnovi molekularni biofizicar, ali radim na neurologiji (moju platu placa lokalno odeljenje za Neurobiologiju). Video sam mnogo puta ljude koji imaju isto uverenje kao sto ga ti imas, video sam cak i njihove fMRI i PET skenove aktivnosti mozga, i imam prilicno dobru ideju o cemu se radi.

Naime, ljudi uglavnom nisu svesni da su "osecaj znanja", "osecaj agencije", i "osecaj vlasnistva" tri odvojene emocije.

Od ova tri je osecaj znanja najlakse objasniti. Ti znas kada nesto znas, cak i ako ne mozes tog trenutka da se setis. Svi smo imali ovaj osecaj - pogledas, recimo, nekog coveka i znas da znas njegovo ime, ali ne mozes da ga se setis u tom trenutku. Ono sto je moderna neurologija otkrila je da je ovaj emocionalni osecaj kljucan u svakodnevnom prepoznavanju stvari: ti osecas da znas stvari koje znas, i osecas da ne znas stvari koje ne znas. Ovo osecanje je kljucno u svakodnevnom zivotu: kada pokusavas da se setis necega, prvo se formira osecanje znanja pa tek tada dolazi do pristupa memoriji.

Ovo je takodje osecaj koji se lako moze manipulisati. Svi smo, takodje, doziveli situacije u kojima smo mislili da nesto znamo, pa se ispostavilo da to nije tako. Licni primer, ja sam se "jasno secao" stana u kome sam ziveo od seste do devete godine. Kada sam razmisljao o tome, u mom mozgu nije bilo sumnje da se sasvim jasno secam gde su bile sobe i kako je bio rasporedjen namestaj. Ali onda sam imao priliku da ga posetim nekih petnaest godina kasnije i...potpuno drugacije. U stvari, u mojoj glavi su se pomesala secanja dva stana u kojima je moja porodica zivela kada sam bio dete.

Memorija se izvitoperila, ali je osecaj znanja ostao isti.

Manipulacija osecajem znanja je usko povezana sa religioznim verovanjem. Mnogi sistemi meditacije dovode do aktivnosti u delu mozga u kome se formira ovaj osecaj (temporalni rezanj, u preko 90% slucajeva sa desne strane). Epilepticni napada fokusirani na ovaj deo mozga dovode do zanimljivog efekta: kombinovana duboka religijska uverenja (cesto veoma uvrnuta), i grafomanija - opsesivno pisanje religioznih tekstova (cesto veoma lepo i inspirativno, cak i kod ljudi koji inace nemaju poseban talent za pisanje).

Osecaj agencije i osecaj vlasnistva su dve odvojene stvari, ali da ova poruka ne bi postala knjiga, objasnicu ih zajedno.

Mi tokom vecine vremena naseg zivota imamo (osim ako patimo od teskih psiholoskih poremecaja) osecaj vlasnistva i agencije nad nasim mislima: kada nesto pomislimo, imamo osecaj da je to "nasa misao", i imamo osecaj da smo mi uzrokovali tu misao (tj. "ja sam pomislio ovu misao"). Isto vazi i za pokrete naseg tela, za reci koje izgovaramo, itd.

Iz neurologije znamo da to nije tako. Recimo, pomeranje ruke: prvo u mozgu nastaje namera da se pomeri ruka, onda signal ide paralelno prema ruci (da je pomeri), i prema delu mozga gde se pravi model pomeranja ruke. Model se onda vraca prema korteksu, biva modifikovan informacijama o pokretu koji sada dolaze iz ruke (i iz ociju, ako je ruka u okviru vidnog polja), i tek onda dolazi u svest - nekoliko stotina milisekundi nakon sto je odluka doneta, i pokret postao nepovratan.

Medjutim, mozak odredjuje sta mi vidimo i kako to vidimo - ukljucujuci i vreme. Iako je odluka doneta pre nego sto smo mi svesni toga, nama izgleda kao da smo mi razmislili, doneli odluku, pokrenuli je, i tek onda se pokrenula i "nasa" ruka.

(BTW, kako znamo da je ruka "nasa" je predmet propriocepcije, jos jedne fascinantne oblasti. Fantasticna svakome pristupacna i citljiva knjiga sa primerima istrazivanja na ovu temu je V.S. Ramachandranova "Phantoms in the Brain").

Zasto je ovo bitno?

Ekstreman primer moze da se vidi kod sizofrenije: sizofrenici cesto veruju da im neko "ubacuje misli" u glavu, ili da ih neko drugi "kontrolise". Radi se o raspadu osecaja agencije i vlasnistva: sve misli i svi pokreti se dogadjaju kao i obicno, ali u mozgu sizofrenika te misli i akcije vise ne bivaju tacno oznacene kao "svoje". Najnormalnija misao, otud, postaje "tudja misao" koja je nekako "ubacena u glavu".

E, sad, kao i sa svim stvarima, ovde postoji spektar. Svaki covek ima, povremeno, propuste u ovom sistemu. Najcesce se ovo dogadja u toku velikog emocionalnog stresa - ljudi urade nesto, pa im posle nije jasno kako su mogli to da urade. "Kao da me je nesto opsednulo" je cesto objasnjenje. Princip je prost: emocije su dovele do rekonfiguracije svesti, i kada posle prizivamo memorije tih dogadjaja, nema aktivacije osecaja agencije i vlasnistva.

Opet, ovim stvarima se moze manipulisati u stanjima transa i meditacije (i duboke molitve). Drugim recima, covek koji je duboko uveren u svoju religiju ulazi u stanje uma u kome a) religiozne ideje (pogotovo one stecene u toku molitve i meditacije) dolaze "oznacene" snaznim osecajem znanja - covek prosto zna da su te stvari tacne; a povrh toga, mnoge misli (opet, pogotovo one koje su povezane sa religijskim konceptima) dolaze bez pravilnog oznacavanja od strane osecaja za agenciju i vlasnistvo - izgledaju kao "tudje" misli i osecaji.

Ovo mozemo prilicno jasno videti na fMRI skenovima. Hriscanin ce insistirati da on "zna" da je Isus Bog, posto to oseca u svojoj "direktnoj komunikaciji sa Bogom". Indijac ce insistirati da zna da je Visnu Bog, posto ga oseca u svojoj "direktnoj komunikaciji". Obojici je moguce postaviti isto pitanje, i od svakog ce se dobiti potpuno drugaciji odgovor, ali obojica ce biti uvereni da im je Bog stavio misao sa tim odgovorom u glavu.

Iz tog razloga, da bih nekome (bilo kome, ne samo tebi, Risto) poverovao po ovim pitanjima, potrebni su jaci dokazi od "ja to znam" ili "moj licni dozivljaj".

* * *

Treci razlog je nedostatak originalnih misli koje dolaze od ljudi koji veruju kao sto ti verujes. Sve misli koje "dolaze od Boga" su misli koje su uslovljene tvojim trenutnim znanjem o svetu. Kada ti naucis nesto novo, odjednom ce i misli koje "dolaze od Boga" ukljucivati to novo znanje. Ali potpuno nove stvari nikada ne dolaze iz izvora koji, po definiciji, treba da zna sve o svemu.

Drugim recima, Risto, ako hoces da me ubedis da ti zaista razgovaras sa Bogom, to mozes uraditi tako sto ces mu postaviti pitanja na koja ti ne znas odgovor. Recimo, pitaj Boga kako da zaustavimo napredovanje Alchajmerove bolesti. Pitaj ga koji su uzroci Parkinsonove bolesti (tj. zasto neuroni substantia nigra odjednom pocnu da umiru). Posalji odgovore ovde u forum.

Ovo je izazov koji do sada nijedan religiozni covek nije uspeo da prodje. Iako insistiraju da komuniciraju sa Bogom, nikada ne uspevaju da od Boga saznaju nista sto ljudi vec nisu saznali svojim radom i trudom.

* * *

Konacno, cetvrti razlog je taj sto ne vidim drasticnu razliku koja bi morala da postoji. Ovo je, u principu, produzetak treceg problema, ali je malo drugaciji, pa zavredjuje poseban pomen.

Ti, Risto, znas Boga, i komuniciras sa njim. Neprestano.

Ja ne znam Boga, i nisam u komunikaciji sa njim.

Prema tome, tvoj zivot bi trebalo da bude drasticno razlicit. Ako ti Bog govori sta treba da radis, ti bi trebalo da kroz zivot prolazis kao noz kroz puter - stagod da se dvoumis, samo pitas, i dobijes odgovor. Trebalo bi da budes visoko moralna licnost, koja moze i zna da pomogne drugima (jer kada nekome treba savet, mozes da pitas najvisi autoritet sta da im kazes).

Ja tebe ne poznajem, tako da je moguce da si ti drugaciji od svih drugih koje sam do sada video. Ali u mom dosadasnjem iskustvu, ovo nije slucaj.

Ljudi ubedjeni u licnu komunikaciju sa Bogom koje sam do sada upoznao nikada nisu bili nista posebno. Oh, nisu neophodno bili losi ili zli (mada je bilo i takvih) - samo nisu bili nista posebno. Niti su bili moralniji od vecine drugih ljudi, niti im je zivot isao lakse, niti su bili zdraviji (mentalno ili fizicki), niti su pokazivali bilo kakav znak da je ova komunikacija sa Bogom u koju veruju stvarna.

Drugim recima, Risto, ako ti zaista imas direktnu komunikaciju sa Bogom, ocekivao bih od tebe da promenis svet - makar oko samog sebe. Zivot coveka koji komunicira sa Bogom mora biti, u nekom pozitivnom smislu, drugaciji od coveka koji ne komunicira sa Bogom. U suprotnom, u cemu je poenta?

Ovo su samo cetiri razloga sa vrha gomile.
 
Komunikaciju sa Bogom je moguće eksperimentalno potvrditi i svaki čovek je može uspostaviti! (pridržavanjem moralinih normi koje mnoge religije navode). Od strane Boga postoji neprekidno obraćanje svakom čoveku, bez obzira da li je vernik, ateista ili neopredeljeni.

Vecinom si u pravu - skoro svako moze uspostaviti komunikaciju sa Bogom (merenja su veoma neprecizna, ali ocekujem da je cifra negde oko 80%).

Isto kao sto svako moze shvatiti da je Hare Krisna kljuc postojanja. Ili da je Alah jedini Bog, milosrdan i milostiv. Ili da nema spasenja bez prihvatanja Isusa Hrista. Ili...

U odredjenim duboko emocionalnim dozivljajima, koji mogu biti vestacki proizvedeni (kultovi i sekte proizvode takva stanja kod novajlija namerno, da bi ih tako ubedili da pihvate njihova verovanja; velike religije to rade usput, i bez organizovanog plana), u mozgu odredjeni koncepti bivaju oznaceni visokim nivoom osecaja znanja. Od tog trenutka, covek vise nece prihvatati argumente koji se kose sa tim konceptima, i posmatrace svet kroz prizmu tih osnovnih "postulata" - za koje toliko sigurno "zna" da su tacni, da je nemoguce postavljati bilo kakva pitanja koja ih se dodiruju.

Tako da, da, Risto - ja mogu da sebe dovedem u stanje u kome "znam" da komuniciram sa Bogom, i u kome osecam da Bozje misli dolaze u moj um. Ali to nece biti istina.

Ma kako neki mislili da je to zabluda (kako je podvukao endonuclease) - ipak nije.

Opet, kada znas da je nesto onako kako ti mislis da jeste, ne vredi ti pricati da nije.

Da li uopste primecujes da su ti ljudi (ukljucujuci i mene) dali primere u kojima tvoj "zakon" nije funkcionisao? Da li primecujes da ti na to nemas odgovor?

Ili prosto verujes da su to nebitni detalji, i da je "na neki nacin" tvoj "zakon dobra i zla" ipak delova uvek? To je upravo ono o cemu govorim.

Hrana je presudna za ispravan rad mozga. Zato čovek ne sme da jede svašto - nego prvenstveno ono što mu je Bog odredio.

Sta je Bog odredio coveku da jede?

(Inace, zatvorska hrana se sastoji uglavnom od kukuruza, psenice, jaja, mleka, i povremeno piletine i govedine. Ova ishrana dovodi do problema. Koji deo te ishrane je zabranjen od strane Boga, i gde?)
 
Ma, stvarno si trivijalan. Nije savršeno čovečje oko??? I čovek može bez vida??? A kad bi svi ljudi bili bez vida, šta bi onda bilo?

Da li znas da postoje ljudi koji ne vide od rodjenja, a slikaju pejzaze?
Kako to?
Uostalom, imas primere zivih ljudi koji sasvim dobro funkcionisu i bez vida.

Sto se tice savrsenosti - oko je savrseno kao i svi ostali organi - tj. prilicno je kljakavo.
Da je savrseno nikom ne bi trebale naocare.
 
Posle mog odgovora Risti, dobio sam nekoliko pitanja u vezi neurologije, pa mi se cini da bi mozda vredelo preporuciti neku literaturu i javno. Na zalost, sve je na engleskom, ali mozda ce nesto od ovoga i biti prevedeno jednom:

Za ljude koji ne znaju nista o neurologiji, i koji zele knjigu koja ce zauvek i korenito promeniti nacin na koji razmisljaju o svom mozgu, preporucujem "Phantoms in the Brain" (V.S. Ramachandran)

Za one koji zele detaljnije, ali ipak svima razumljivo objasnjenje strukture mozga i svesti, dve fenomenalne knjige je napisala Rita Carter: "Mapping the Mind" i "Exploring Consciousness" (svaka sadrzi po jednu specificnu glupu gresku, ali osim te dve pojedinacne stvari - koje nisu u stvari vazne za opstu poentu - ne mogu ove dve knjige dovoljno snazno da preporucim).

Ako vas zanima bas osecaj znanja i njegove implikacije, Robert Burton je napisao lepu (mada pomalo repetitivnu) knjigu "On Being Certain".

Konacno, tu su prakticno sve knjige koje je napisao Oliver Sacs (poznat kao autor "Awakenings", istinite knjige po kojoj je napravljen istoimeni film sa Robertom De Nirom u vodecoj ulozi), ali pogotovo "An Anthropologist on Mars" i "A Man Who Mistook His Wife for a Hat".
 
medicina je toliko napredovala da prakticno nema vise zdravih ljudi

Cao, Sale. Ne znam da li se secas, ja sam ti postavio par pitanja ovde, ali na njih mi nisi odgovorio. Nije lepo, ocekujes odgovore od drugih, ali njihova pitanja tebi ignorises. Evo ti i link, ako treba da se podsetis koja su pitanja:


http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=6852257&postcount=1483


Dodacu ti jos jedno na listu: ti si ovde sve verovao Sveti, stagod napise (bar sudeci iz tvojih postova). Da li mu i dalje verujes? Za Planetu X, i za Enkija koji pravi Adame?

Sto se napretka medicine tice, dacu ti jedan malo drugaciji pogled.

Akutna limfoblasticka leukemija (ALL) je jedan od najcescih oblika raka koji pogadja decu. Deca oboljevaju od nje od rodjenja, ali najcesce u dobu od 4-5 godina. Danas, oko 75000 dece sirom sveta oboljeva od ovoga svake godine. U proslosti, nivoi su bili otprilike isti (proporcionalno populaciji).

Sve do negde 1960-te, dijagnoza ALL je bila smrtna presuda: prakticno sva deca (99.99%) kod koje je dijagnozirana ova bolest bi umrla u roku od jedne do tri godine.

Sta se desilo u medjuvremenu?

cancer_survival.jpg


Gornji grafikoni pokazuju koliko dece prezivi koliko godina nakon dijagnoze. Primetices da sve linije pocinju na 100% sa leve strane. Onda, kako se kreces udesno - kako godine prolaze - linije idu nadole. Svaki pokret nadole predstavlja mrtvu decu.

Zuta linija predstavlja podatke iz ranih 1960-tih, kada je pocela upotreba prvih modernih sistema hemoterapije. Kao sto vidis, linija naglo pada - deca umiru ko musice - u toku prvih pet godina nakon dijagnoze. Na kraju, linija se stabilizuje negde oko 10%: jedno dete od deset prezivljava rak.

Crvena linija je iz kasnih 1960-tih, kada su prve terapije razradjene i doradjene: linija se stabilizuje na oko 45%: prakticno pola dece uspeva da prezivi.

I tako dalje, kroz godine, sve dok ne dodjes do linije na samom vrhu, pocetak 2000-tih. Linija malo pada na samom pocetku (uglavnom zbog kasnih dijagnoza), ali se onda stabilizuje na oko 92%.

Od 99.99% mrtve dece, do 92% zive dece, za pedeset godina. Lepo bi bilo da je ovo islo brze, ali mislim da rezultat nije toliko los, zar ne?

Namerno sam ti ovde dao primer samo jedne, relativno retke, bolesti. Iz dva razloga: prvo, ovi podaci su mi lako dostupni jer je popularni bloger PZ Majers pisao na ovu temu nedavno. Drugo, ovo je rezultat u vezi jedne opake bolesti za koju jos uvek svi znaju, i koje se svi jos uvek boje.

Vidis, Sale, ti mozes da odvalis glupost kao sto si odvalio u gornjem citatu upravo zato sto nisi ni svestan njene velicine.

Ti se ne secas malih boginja - bolesti koja je nailazila u talasima svakih desetak godina, i odnosila petinu dece i dobar broj odraslih. Sanse su da nikada nisi ni video nekoga sa uzasnim oziljcima koje ona ostavlja. Evo ti jedna slika, da ti prizove uzas:

smallpox.jpg


Ovo je nesto sto su nasi preci vidjali makar jednom u zivotu, pa ko prezivi, prezivi.

Kolera i tifus su prolazili kroz sela i gradove, ostavljajuci ponekad dve trecine, ponekad trecinu stanovnistva zivim. Obicne infekcije - povrede u toku rada, male posekotine, cak i ogrebotine - su mogle biti smrtna presuda. Ako imas jos uvek dovoljno starih ljudi u porodici, priupitaj ih o proslim generacijama. Koliko su dece tvoje pra-pra-prababe imale? Koliko od njih je dozivelo da odraste? Od cega su umirali? Koliko predaka imas koji su umrli u mukama nakon sto se mala posekotina inficirala, ili nakon sto su uhvatili zapaljenje pluca?

Pre tri stotine godina, tvoj zivotni vek bi bio oko 40, i to ako si imao srece da budes relativno bogat, i ako bi izbegao sve gornje probleme. Jedan u deset ljudi je imao srece da dozivi pedeset, jedan u dvadeset sezdeset godina zivota.

Sanse su, u stvari, da ti danas ne bi bio ziv da pricas ovo sto pricas, da nije upravo te moderne medicine koju napadas.

Za kraj, s obzirom da znam razloge iz koga pricas ovakve besmislice, dacu ti jos malo hrane za mozak (da li ces je upotrebiti, tvoj je izbor). Radi se o varijaciji na jedan od problema koje sam naveo Risti:

Sve ovo goreopisano se dogadjalo stotinama, pa i hiljadama godina. Ljudi su umirali na sve strane, deca su umirala pre nego sto prohodaju, majke su umirale u porodjajima. I (bar u Evropi) svi su se molili Bogu: majke su se molile za decu, deca za majke, ocevi za majke i decu, a kada nalete talasi bolesti, svi su se molili za sve. I svi su verovali da je u pitanju kazna Bozja za grehe njihove, i svi su svu svoju veru stavljali u Bozju intervenciju.

I nista se nije desilo.

Da li razumes, Sale? Sve te molitve, i nista.

Oh, mislis da nije nista? Mislis da je bilo cuda, mozda imas i price o cudotvornim isceljenjima da mi ispricas? To je sve nista. Cak i kada bi apsolutno sve price o cudotvornim isceljenjima bile tacne - ako prihvatimo ama bas svaku - ostaje nam da je Bog cudima od miliona ljudi koji umiru od bolesti spasio nekoliko stotina - mozda nekoliko hiljada. Tek kada su ljudi proizveli modernu medicinu i modernu nauku, tek tada su milioni umirucih ljudi i dece poceli da prezivljavaju bolestine.

Nista dok nisu ljudi seli, i racionalno razmislili o prirodi problema, i dok nisu nasli pravi odgovor kroz upotrebu nauke. Nauke koju ti ovde napadas i pokusavas da unizis.

Meni se cini, Sale, da je zakljucak jasan. Ako Bog postoji, i ako Bog trazi od nas da nesto radimo, sasvim je jasno sta je to sto on trazi: nauka. Bog nikada nije pomogao vama koji se njemu molite i koji u njegovo ime i za njegovu slavu pricate gluposti.

Ako je nekome pomogao, i ako je iza nekoga stajao, to su naucnici koji su svojim radom, trudom i znojem savladali bolesti koje su nas milenijumima proganjale.

Ja, iskreno, nisam siguran da Bog postoji. Stavise, spreman sam da se kladim da Bog u kakvog ti i Rista verujete ne postoji. Ali to nije bitno. Cak i ako postoji, ono sto jeste sigurno, iz dokaza istorije, je da on od tebe ne zeli da mu se molis, ili da ga branis od teorije evolucije i moderne medicine. Ako ce ti suditi, to nece biti po broju ocenasa koje si u zivotu izrekao, vec po tome sta si uradio da smanjis bol i zlo na ovom svetu.

Razmisli o tome. Ako si u stanju da prevazidjes svoj ponos na par minuta.
 
Ti se ne secas malih boginja - bolesti koja je nailazila u talasima svakih desetak godina, i odnosila petinu dece i dobar broj odraslih. Sanse su da nikada nisi ni video nekoga sa uzasnim oziljcima koje ona ostavlja. Evo ti jedna slika, da ti prizove uzas:

smallpox.jpg


Ovo je nesto sto su nasi preci vidjali makar jednom u zivotu, pa ko prezivi, prezivi.
Verovatno prevodis s engleskog (smallpox), na srpskom to nisu male nego velike boginje (variola). Male boginje su nesto drugo (morbili, eng. measles)
 
ja nisam postavio pitanje, nego konstatovao stvarno stanje.
a da ulazim sad u polemiku oko medicine, stvarno nije potrebno.
pitajte ljude sta misle (ne ovde na forumu, nego u stvarnom zivotu), pa ako vise njih kazu da nisam u pravu, povlacim konstataciju.
 
ja nisam postavio pitanje, nego konstatovao stvarno stanje.

Da li mozes da probas da odgovoris na pitanja koja sam ti postavio?

pitajte ljude sta misle (ne ovde na forumu, nego u stvarnom zivotu), pa ako vise njih kazu da nisam u pravu, povlacim konstataciju.

Ok. Priupitao sam sest ljudi. Reakcija: "sta...?"

(Delimicno si u pravu, inace, sto se tice marketinga lekova u Americi. Nisam siguran koliki je problem u Evropi, ali ovde je to toliko efikasno odradjeno da jedan od deset amera uzima antidepresante. Ali to je vec sasvim druga prica...)
 
(Delimicno si u pravu, inace, sto se tice marketinga lekova u Americi. Nisam siguran koliki je problem u Evropi, ali ovde je to toliko efikasno odradjeno da jedan od deset amera uzima antidepresante. Ali to je vec sasvim druga prica...)

i ameri ne oboljevaju od raka, side, hipertenzije, velikog kaslja, secerne bolesti, zilberove bolesti, raznih alchajmera....
jednostavno manje piju bensedin ili vec kako se tamo zove, prime vakcinu protiv variole i zive po 100 godina, umru od starosti.
ajd molim te sta ti treba da se uplices u nauku kao sto je medicina, kad i oni priznaju da su nemocni.
krkaju nas hemijom, tj drogom kako oni lekove i zovu i resili su stvar.

to ti je bre mafija, ne mogu oni ni obicnu gripu da izlece.
za obican svrab kazu da je alergija, pa te ispituju tri godine...

od medicine priznajem samo hirurgiju.
da te zakrpe i to je sve, a to su radili i pre 5000 godina.

p.s. i ovo sve povlacim ako od tvojih 10 prijatelja ne prihvata ovu tezu samo jedan.
 
@endonuclease

niko ovde nauku ne unizava, ona se trudi ali ovde pojedini je uzvisavaju sto nije tacno.
te nauka ce dokazati ovo, te nauka ce dokazati ono...
nauka otkriva, nauka ne stvara.
nauka je okrila i atomsku bombu (Kao eksploziv atomske bombe koriste se izotopi urana 92U235, torijum 90Th232 i plutonijum 94Pu239. Taj eklsploziv najčešće čine dva ili više komada nuklearnog materijala, obično u obliku dve polusfere, koje su prije aktiviranja bombe međusobno razdvojene. Masa svake sfere je manja od kritične mase (oko 20 kg), a zbirna masa je veća od kritične mase. Na taj način se sprečava proces lanačane reakcije sve dok se atomska bomba ne aktivira.)
uran - nije nauka stvorila
torijum - nije nauka stvorila
plutonijum - nije nauka stvorila
covek je dao ime tim materijalima povezao ih i napravio sranje.
eto i to ti je nauka.
 

Back
Top