Prvo, Risto, lep si post napisao, i lepa si pitanja postavio, ali moram da primetim da na moja nisi odgovorio. Dao si neke veoma cvrste i ozbiljne tvrdnje, koje bih voleo da potkrepis. Objasnicu i zasto, malo kasnije.
Što se tiče čovečjeg oka, ne kažem da nema savršenijih oči (oktopod, orao... ) ali se ne može ni poreći činjenica da je čovjčje oko prilično savršeno.
"Prilicno savrseno" ili "prilicno nesavrseno"?
Radi se o adaptaciji. Covecije oci obavljaju funkciju najbolje sto mogu, a covek ih koristi najbolje sto moze. To je sve.
Isto kao sto covekovi bubrezi obavljaju funkciju dovoljno dobro da vecina od nas izgura ceo zivot sa njima. Ali zbog problema nastali kroz razne adaptacije u toku evolucije, bubrezi su toliko osetljivi da su obicno prvi organ koji propadne u slucaju soka (priupitaj ljude na dijalizi kakvi su efekti ovoga).
A tek kako je mozak savršen.
Uh, Risto...mozak savrsen?
Mozak
jedva funkcionise - a cesto i ne funkcionise kako treba uopste. Toliko ima medjusobno suprotnih mehanizama, toliko homeostaza koje se lako mogu poremetiti, toliko iluzija biva proizvedeno... iskreno, ne znam odakle bih mogao da pocnem da ti to i opisujem. Opet se javlja problem da bi bilo potrebno pisati citave knjige.
U tome je i osnovni problem. Ja veoma cenim to sto tebe zanima nauka, i sto si spreman da prosiris svoje vidike - jedini problem je sto, za sada, donosis duboke i dugorocne zakljucke na osnovu nepotpunih informacija.
Tvoji stavovi imaju smisla u svetlu cinjenica koje poznajes, ali nemaju smisla onima koji su se dublje i dalje upoznali sa naucnim nalazima. Nije problem u postojanju Boga, ili u pitanju da li je Bog odredio zakone. Mozda i jeste. Ali ne iz razloga za koje ti mislis da su validni, niti na nacin koji tebi izgleda realisticno.
S naučne strane još je rano donositi zaključke da li se radi o pukoj slučajnosti ili o Bogu.
Sta znaci "slucajnost", Risto?
Evo ti jedna izjava, koja je sa naucne tacke gledista potpuno tacna:
Ako u Univerzumu postoji slucajnost, evolucija napreduje kroz slucajne i besciljne korake.
Ovo mi sada
znamo sa vecom sigurnoscu nego sto znamo unutrasnju strukturu atoma. Jedini nacin na koji bi evolucija mogla biti kontrolisana u svakom koraku je da ceo univerzum bude predodredjen: da je svaki pokret svake elementarne cestice unapred izracunat, odredjen, i nepromenjiv (drugim recima, determinizam, i nema slobodne volje).
Pošto osećam da je moje dalje istrajavanje na ovim temama nepoželjno (ide na nerve) poslaću ti pp u kojem ću pokušati detaljnije da ti obrazložim moje viđenje stvarnosti.
Nije problem u istrajavanju na temi, problem je u tome sto istrajavas na osnovu razloga koji prosto nisu tacni - fizicki, cinjenicno. Nije problem verovati da postoji Bog, ili verovati da je Bog stvorio osnovne zakone univerzuma tako da nastane zivot, pa cak ni verovati da se Bog mozda i danas uplice u svet i mozda cak i povremeno "gura" evoluciju u odredjenom pravcu (dogod se radi samo o favorizovanju jedne verovatnoce nad drugom, to bi za nase metode analize bilo nevidljivo).
Problem je kada tvrdis da se evolucija krece teleoloski, posto svi dokazi pokazuju da to nije slucaj. Problem je kada tvrdis da postoji "zakon dobra i zla", za koji se nadam da nije ono sto mislim da jeste (opet, objasnicu ispod).
Na protiv - oni će privi dokazati postojanje Boga!
Za kraj, zelim da ti obratim paznju na dve stvari.
Prvo, sto se tice nauke i postojanja Boga. Mozda si u pravu, mozda ce nauka dokazati postojanje Boga. Ali postoji mogucnost da dokaze i njegovo nepostojanje. Ako mene pitas, mislim da ce istina biti mnogo neobicnija i mnogo cudnija nego sto vecina ljudi zamislja, i da ako postoji Nesto, da to Nesto nece biti ni slicno bilo cemu sto danas ljudi zamisljaju.
Drugim recima, kljucna stvar sada je da mi
ne znamo mnoge stvari, i da ne mozemo da dajemo tvrdnje na osnovu toga. Sto me dovodi do druge stvari.
Ti si ovde pominjao, i u drugim temama pokusavao da objasnis "zakon dobra i zla", iliti "ko dobro cini, dobro doceka" i obrnuto.
Cinjenice iz sveta - u kome mnogi veoma zli ljudi provode ceo zivot radeci sta god im se svidi, a mnogi dobri ljudi se muce i umiru kao musice - pokazuju da ovo nije slucaj. Ali ono sto je jos gore je cinjenica da verovanje u ovaj tvoj zakon - koji nije samo tvoj, na zalost - proizvodi dodatno zlo u svetu!
Ovde u Americi (a koliko cujem, i u Evropi) je nedavno postao veoma popularan "metod" razmisljanja koji se zove "The Secret" (iliti "Tajna", mada iskreno rec "Glupost" vise odgovara). Stvar se svodi na verovanje u isti tvoj "zakon dobra i zla", samo malo uvrnut i pomesan sa netacnim tvrdnjama o kvantnoj fizici. Ideja je da ljudi koji misle dobre misli "docekaju" da se desi ono o cemu misle; a ljudi koji misle "lose misli", dozive lose stvari.
Sta je problem sa ovime?
Mali problem je lazna nada - mnogi ljudi se trude da dobrim mislima sebi prizovu bolji zivot, sto naravno nikada nece funkcionisati. Mnogo veci problem je sto ovo ubija milosrdje i saosecanje: ako je nekome lose, ako je neko bolestan ili je izgubio posao, ili kucu, ili porodicu... hej, on je sam kriv, mislio je lose misli.
Ovo je
jeziv i krajnje nemoralan stav prema svetu. I, izvini Risto, potpuno paralelan tvom. Ako tebi verujemo, sledeci put kada vidimo coveka kome se nesto lose desilo, sta treba da mislimo? "On mora da je nesto lose uradio, kada je zlo docekao, tako to ide, to je zakon"?
Povrh svega, ovo je veoma...povrsna ideja o prirodi dobra i zla.
Ostavljajuci po strani prirodna zla (zemljotrese, uragane, itd.), zlo koje ljudi cine ljudima
uvek ima razlog. I ti razlozi su komplikovani, i ponekad krajnje iznenadjujuci. Stvari koje moderna neurologija otkriva o prirodi onog "savrsenog mozga" koga si pomenuo vec prete da celokupnu nasu etiku okrenu naglavacke.
Jedan jednostavan primer. U Americkim zatvorima, nivo recidivizma je ogroman - zatvorenici koji zavrse svoju kaznu i budu pusteni na slobodu u velikoj vecini slucajeva ubrzo ponovo pocine neki zlocin.
Nekoliko razlicitih eksperimenata je, medjutim, pokazalo da se ovaj nivo ponovnih zlocina moze smanjiti. Kako? Nekoliko eksperimenata je znacajno - za citavu trecinu - smanjilo nivo recidivizma tako sto je zatvorenicima, koji inace dobijaju najeftiniju hranu koja moze da se nadje, dalo dobru ishranu. Salate, voce, kvalitetna hrana, dovoljno kalorija, i casovi kako da se odrzi pravilna ishrana nakon sto budu pusteni iz zatvora.
Par drugih eksperimenata je smanjilo broj ponovnih zlocina za deset do dvadeset procenata tako sto je u toku boravka u zatvoru zatvorenicima davana pilula vitamina i minerala (pogotovo cinka).
Neurolozi su vec poceli da razjasnjavaju mehanizme iza ovoga. Naime, svi mi imamo agresivne impulse razlicite snage (buduci da je nas mozak produkt evolucije i adaptacije neprijateljskoj sredini), ali imamo i prefrontalni korteks koji te impulse moze da kontrolise. Ali sistemi za kontrolu impulsa su veoma neefikasno uredjeni, tako da trose ogromnu kolicinu energije, i zahtevaju dobro odrzavanje.
Da li razumes sta ovo znaci, Risto?
Najmanje deset, ali verovatnije trideset do cetrdeset odsto nasilnih kriminalaca - ubica, silovatelja, itd. - je pocinilo zlocin zato sto njihov mozak nije dobro funkcionisao usled lose ishrane. Isti ovi ljudi bi, uz drugaciju ishranu, verovatno postupali potpuno drugacije.
Ovo je samo jedan od najjednostavnijih primera. Faktora ima mali milion - uslovi odrastanja, toksini prisutni u okolini, period detinjstva u kome se dese odredjeni sokovi i stimulusi (decaci koje neko siluje u kljucnom periodu izmedju osam i jedanaest godina, na primer, u vecini slucajeva razviju opsesivne i nekontrolisane seksualne impulse prema deci; dakle, ovo ne samo da nije "gresnik" koji je "odabrao" sta ce raditi, vec je bolesnik koga bolest nije slucajno izabrala, vec mu je
nanesena)...
Itd, itd, itd.
Ako zelis Bozji zakon, pocni od Mateja 7:1 "Ne sudite, da vama ne bi bilo sudjeno".
Ljudski zakoni su potrebni za ocuvanje reda u nasem drustvenom sistemu. Ali moralna osuda - "taj covek je zao" - je nesto sto se ne sme olako koristiti. A moralna osuda u Bozje ime - "taj covek je prekrsio Bozji zakon", ili "taj covek je zao u ocima Bozjim" - je nesto sto niko na svetu nema pravo da kaze sa bilo kakvim autoritetom, i sto niko ni ne treba nikada da izgovori ili pomisli. Bozji sud ostavi Bogu, i budi zahvalan sto to nije tvoja odgovornost.